Povežite se sa nama

MONITORING

HOĆE LI ĐUKANOVIĆA HAPŠENJA SABORACA OJAČATI ILI OSLABITI: Kad voda padne

Objavljeno prije

na

Dok Svetozar Marović, višedecenijski ideolog Demokratske patije socijalista broji svoju prvu sedmicu u zatvoru u Spužu, crnogorska je javnost, kao i obično, podijeljena. Obožavaoci DPS-a i čuvari tekovina četvrtvjekovne vladavine te partije, pretežno ćute. Nekako je to u skladu i sa čuvenom ispoviješću samog Marovića u vrijeme kad su mu uhapsili brata. Protivnici režima uglavnom se slade. Ponekad na duhovit, ponekad na neukusan, redovno na načine koji svjedoče da sve u ovoj zemnji – i sudbine pojedinaca, i sudbine porodica, gradova i države zavise od jednog čovjeka. Ne onog koji je u zatvoru, naravno.

Milo Đukanović, šef Demokratske partije socijalista i ostalog, nakon što je prošle sedmice svom prijatelju u saborcu poželio ,,sve najbolje u dokazivanju nevinosti” i iskazao mu ,,političku i prijateljsku privrženost”, ove nedjelje je poručio, otprilike – koga nema bez njega se može.

Sve strukture DPS-a radiće nesmetano bez obzira što je Svetozar Marović, koji je trebao da predloži članove savjeta DPS-a, u pritvoru, kazao je predsjednik Vlade Milo Đuknović tokom radne posjete Nikšiću. Upitan u kakvim je odnosima u posljednje vrijeme bio sa Svetozarom Marovićem kao dugogodišnjim političkim saradnikom, Đukanović je kratko odgovorio ,,u odličnim kao cijelo ovo vrijeme”. U prilog tome, podgorička čaršija se kune da je tek koji dan pred hapšenje Marović ručao sa Đukanovićem u jednom od podgoričkih sastajališta vrha DPS-a.

,,Sve strukture DPS-a rade nesmetano. Politički savjet još nije konstituisan. To je novo tijelo koje treba da da finu glazuru politici DPS-a u narednom periodu. Povodom novih okolnosti vidjećemo šta ćemo preduzeti u koncipiranju njegovog personalnog sastava, ali uvjeravam vas da se to ni na koji način ne odražava na punu funkcionalnost organa DPS-a i punu posvećenost naše politike državnim interesima Crne Gore”, kazao je Đukanović.

Premijer je najavio da će uskoro i Glavni odbor partije razmatrati nastalu situaciju i utvrditi ko će biti na čelu Političkog savjeta DPS-a.

Na mjestu partijskog koordinatora za naredne izbore u Beranama, Marovića je već ranije zamijenio bivši ministar zdravlja Miodrag Radunović.

Stanje u partiji je, dakle, stabilno, državnih funkcija Marović ionako, evo neko doba, nije imao. Ostaje – sve ostalo.

Jasno je da se, kad drugi čovjek jedne zemlje završi u zatvoru, ne posljedice ne mogu tek tako izolovati, ali ih nije ni malo lako i dešifrovati.

Jedna od mogućnosti je da je Đukanović, ogromnom broju onih koji su je tražili, konačno servirao krupnu ribu. Za taj scenario neophodne su dvije pretpostavke: da ostale ukusne ribe ostanu nijeme i da evropski i drugi međunarodni zvaničnici pristanu da ne vide bogatstvo našeg akvarijuma.

U ostvarivanju prve pretpostavke premijer ne može imati nikakvih prepreka. Od najmanjeg do najvišeg, svaki šraf u DPS-u zna za šta sve treba da bude zahvalan šefu i da je bespogovorna poslušnost uslov opstanka. Partijsko postrojavanje neće biti potrebno, svaki član partije zna šta je ukrao, šta je nezasluženo dobio, koje je privilegije do maksimuma iskoristio i kome za to treba da kaže hvala. U tom smislu, hapšenje Svetozara Marovića, Đukanovća samo čini snažnijim. Prosto: ako je uspio da servira tako krupnu ribu, ostali bi došli kao dodatna ponuda, salata ili dezert.

Pitanje podrške koju će u borbi protiv korupcije izvana dobiti šef koji upravlja državom i čitavom korupcijom u njoj, složenije je pitanje i teško da iko u ovom trenutku na njega zna pravi odgovor. Profesor pravnog fakulteta Milan Popović smatra da konačan ishod čitavog procesa u ovom trenutku ne znaju ni u Briselu ni u Vašingtonu, ni u Podgorici. ,,Bojim se da se od Brisela i Vašingtona ne može očekivati konstruktivan pristup. To nama otežava, a oligarsima olakšava situaciju”, kaže za Monitor profesor Popović i podsjeća da iskustvo grčke Sirize pokazuje da ,,nažalost stvari u svijetu idu unazad”.

Naravno, najhvaljenijoj zemlji u regionu može se postaviti i uslov da se ponuda riba učini raznovrsnijom. Za šefa – nikakav problem – sve dok je on sam zaštićen. Krugovi bliski vlastima licitiraju ovih dana sa nekoliko imena koja bi mogla dodatno uglancati Đukanovićeve zasluge koje evropski partneri naše vlasti neštedimice sipaju.

Da je ,,lider u regionu” zapravo feud u kojem sve konce u rukama drži upravo onaj kojeg zlate dok sipaju komplimente Crnoj Gori savršeno dobro znaju i u Evropskoj komisiji i u ostalim institucijama Evropske unije. Zašto to rade – oni znaju.

Obični građani znaju samo da se u toj idili sve teže diše – i bukvalno i figurativno. Za fakat da se njihov glas ne čuje takođe postoje dva glavna razloga. Jedan je što opozicija, koja bi, logično, trebala da ih predstavlja, prečesto djeluje kao saveznik režima. Naki zato što su prodati, neki zato što ne umiju da pronađu dovoljno dobar način da postanu uvjerljiva alternativa.

Drugi razlog je sitna potkupljivost našeg junačkog naroda. Onog koji četvrt vijeka odbija da vidi kako, u času kad ,,samo još ovaj put” glasa za DPS i satelite – da bi bio siguran da neće dobiti otkaz, da dijete zarši samo još ovu godinu škole, da se dogradi samo još jedna soba, da se otplati još onih nekoliko rata kredita – betonira sistem koji postaje nemoguće smijeniti na demokratski način. Dobra ilustracija za to su gomile kobajagi nezavisnih agencija i institucija koje od vrha do dna kontroliše DPS, ali koje bi, sve i da se vlast sjutra promijeni bilo nemoguće ,,razmontirati” a da se ne prekrše zakoni koji garantuju nihovu nezavisnost. Za izgrađivanje te vrste modernog ropstva zaista zaslužujemo titulu lidera u regionu. Kome treba primjer – neka pogleda, recimo kako zaštitnik prava građana funkcioniše kod nas, a kako u Srbiji, koja, zvanično kaska za nama u procesu evropskih integracija i ostalih lijepih priča.

Nazad na Marovića. Kao druga moguća, postoji verzija da se sve dešava – izistine. U tom slučaju, svi putevi bi vodili i svi krugovi bi se sužavali samo do jednog imena – Milo Đukanović. Odbrana Svetozara Marovića da odavno nije imao ni jednu izvršnu funkciju istinita je i nepotkupljenog tužioca neminovno bi morala da dovede do pitanja: ,,Ko jeste?”. Odavno već voda ne mora da padne ni santimetar više, da bi se sve ribe mogle hvatati golim rukama.

U pravnoj priči sve je jednostavno – ili tužilac hoće ili neće. U političkoj, znatno je komplikovanije. Kao uslov za obezbjeđivanje sopstvene nedodirljivosti, Đukanoviću bi mogao da stigne zahtjev međunarodnih adresa da stvarno i konačno obezbijedi uslove za prve fer i demokratske izbore u Crnoj Gori. U tom slučaju, nemjerljivo bi bilo važno koliko su crnogorski opozicioni političari sposobni da odigraju svoju ulogu. Na slobodnim i demokratskim izborima Đukanović nema šanse, osim ako mu je neko ne pokloni. Iz neznanja, iz koristoljublja, iz sebičnosti – svejedno.

Upućeni u političke događaje iza scene, ovih dana se uveliko bave računicama prema kojima, kako se god okrene, opozicija mora postići što veći stepen jedinstva. Zasad sve ide upravo suprotno.

Gdje bi, kad ne bi bio na vlasti, bio crnogorski premijer, pitanje je od milion dolara. Iako je jedini logičan odgovor – tamo gdje i Marović – vjerovatnije je da bi se o tome odlučivalo iza kulisa.

Treća mogućnost u vezi sa Svetozarom Marovićem je da je riječ prosto o priredbi. Kako za javnost uoči izbora, tako i za evropske partnere. U toj verziji, familiji Marović, uključujući i najvažnijeg člana, sud bi najprije dozvolio da se brani sa slobode, potom bi se proces otezao i protezao godinama, na kraju bi, s glave na glavu, dobili po koji mjesec zatvora. Koji bi, iz zdravstvenih razloga, dobrim dijelom provodili po bolnicama. Stres baš nije zdrav.

Ta bi se varijanta zvala ,,Đe si bio – niđe”, a nas bi ostavljala da tonemo sve dublje i dublje.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo