Povežite se sa nama

MONITORING

NAŠA ANKETA: Građane nema ko da brani

Objavljeno prije

na

Aktivisti civilnog sektora, sociolozi, advokati, ekonomisti i novinari za Monitor komentarišu događaje koji su 2015. godine obilježili crnogorsku političku scenu

VANJA ĆALOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-a: Novi pravci za djelovanje opozicije

– Tri događaja bih izdvojila kao posebno politički značajne: formiranje nekoliko novih političkih partija, pozivnica za NATO i protesti Demokratskog fronta. Mislim da je svaki od ovih događaja ponaosob otvorio nove pravce mogućeg djelovanja kako opozicije tako i dijela vlasti.

Prvo, osnivanje novih partija različitih političkih profilacija i programa daje građanima veću mogućnost izbora nego što je to bio slučaj u prethodnom periodu, ali i pooštrava političku konkurenciju među opozicionim partijama, koja može dovesti do većeg kvaliteta ponude.

Takođe, pozivnica za NATO zatvara veliki jaz koji je postojao između SDP-a i opozicionih partija, pa nije nemoguće očekivati ozbiljniju i stratešku saradnju te partije sa opozicijom.

Konačno, radikalizacija političkih prilika do koje je došlo zbog protesta DF-a je polarizovala opozicionu scenu. Vidjećemo da li će lideri opozicije moći da se izdignu iznad ličnih konflikata i razlika i nastupe koordinirano u cilju obezbjeđivanja uslova za fer i demokratske izbore, ili će se opozicija iscrpljivati međusobnim optužbama i suštinski se baviti samo preraspoređivanjem istog biračkog tijela.

BOJAN BAĆA, SOCIOLOG: Događanje građana

– Kao najznačajniji događaj u protekloj godini izdvojio bih, da se tako izrazim, „događanje građana”, odnosno reakciju građana na nasilno uklanjanje šatora ispred Skupštine Crne Gore. Empatija, hrabrost i solidarnost, koju su pokazali mnogi uprkos prljavoj propagandi i zastrašivanju, unijela je jednu sasvim novu energiju u problematične proteste jednog neodgovornog političkog subjekta. U svemu tome, društvene mreže pokazale su svu svoju snagu i, čini mi se, potpuno nadjačale mejnstrim medije.

Mobilizacija i samoorganizovanje građana je ono što je bilo prijeko potrebno Crnoj Gori: da se zahtjevi, interesi i identiteti artikulišu „odozdo”, a ne da ih kreiraju otuđene elite i da se potom, kako bi rekli, „bacaju u narod”. U ta dva protesta u razmaku od nedjelju dana vidjeli smo kolika je snaga aktivističkog građanstva – da potpuno izmijeni karakter protestnih okupljanja i ukloni stigma sa vaninstitucionalne političke borbe.

Događaj koji je, pak, ostavio gorak ukus jeste nesposobnost (navodnih) predstavnika tih građana da iskoriste trenutak, kapitalizuju na njemu i pretvore ga u pritisak javnosti pod kojim bi vladajuća koalicija morala da pravi ustupke. Vidjeli smo kako su se neodgovorno ponijeli organizatori protesta, ali ono što me je zaprepastilo jeste reakcija drugih opozicionih partija koje su, zarad političkih poena kod međunarodnih igrača, odlučile da „iskuliraju” najveću instituciju u Crnoj Gori – nosioce suvereniteta. U tom smislu, ako smo nešto naučili u 2015. godini to je da naše društvo ima, pod jedan, profesionalne političare i, pod dva, građane koje nema ko da predstavlja.

ALEKSANDAR ĐURIŠIĆ, ADVOKAT, PODGORICA: Ispiranje mozga

– U 2015. godini ne vidim nijedan događaj niti rezultat koji je autonoman proizvod crnogorske politike. U našoj politici niko još nije napravio prvi korak. Niko ne čini ništa da stvori uslove za proizvodnju i zaštitu domaće hrane. Poljoprivreda je svedena na propagiranje otvaranja bistijerni, iako je voda pronađena i na Marsu.

Nauka u Crnoj Gori je na užasno niskom nivou. Treba je kao resor ukinuti. Obrazovanje je takođe na veoma niskom nivou. Da li iko zna koja je državna politika u oblasti kulture, sporta, zdravstva… Šta čini politiku finansija? Da li se porezima od zanatlija i budvanskih kafana pravi ozbiljna politika održavanja budžeta i kandidovanjem novih, ostalom svijetu nepoznatih, krivičnih djela (kao neplaćanje poreza i doprinosa). Kome služe i čija je politika donošenje besmislenih zakona i neprimjenjivih normi…

Sve ovo govori o politici koja nije državna nego antidržavna i necivilizacijska. Takva politika je u službi marketinga katastrofalno loših političara.

U Crnoj Gori se pokušava svaki događaj, makar bio banalan i proizvod redovnog toka stvari, prikazati kao rezultat zvanične politike. To su prepoznali globalni centri, pa nas pakuju ne rukovodeći se prioritetno našim interesom, jer on im nije ni dočaran od strane naših izabranih predstavnika. Oni i ne znaju šta su ciljevi i interes Crne Gore. Ne postojanje naše integralne i jasne politike doprinosi našem odsustvu u procesu odlučivanja.

Poseban događaj nije bilo koji detalj u postupku evropskih i atlantskih integracija. To nas sleduje prije ili kasnije. Ne vjerujem da ovim povodom Vladina politika nije umjela da nađe balans u svom nekontrolisanom marketingu, nego bespotrebno pravi od Rusa neprijatelje i insistira na prevaziđenim antagonizmima. Rusi su milione eura uložili u našu zemlju. Amerikanac nikad neće tražiti da odustanete od svoje kulture i parčeta hljeba koji imate. Britanac da nasumice hapsite ljude na osnovu necivilizacijskih i izmišljenih krivičnih djela. Ili da hapsite iz inata penzionisane bankarke.

Pretjeranim propagiranjem navodnih uspjeha vlasti građanima se ispira mozak. Posebno uoči izbora. Stoga je očekivano propagiranje otvaranja jednog radnog mjesta u Danilovgradu, otvorene sjednice Vlade (sa besmislenim pitanjima ,,može li sniženje” i ,,ka’ će bolja plata”), par stanova za penzionere, pozivnice za NATO, bistijerni i pljevaljskog sira (iako svi o tome sve znamo odavno), demonstracija, pa nasilja bilo policijskog ili uličnog (uvijek maskiranog)…

Propaganda nikoga nije učinila boljim državnikom ili čovjekom. Kredibilni ljudi ne varaju ljude.

OMER BAJRAKTARI, EKONOMISTA, ULCINJ: Pozivnica za NATO ubrzaće demokratizovanje Crne Gore

– Za mene je naznačajniji politički događaj u 2015. dobijanje pozivnice za NATO. Uvjeren sam, a događaji koji su u toku to već potvrđuju, da će se time ubrzati proces stasavanja Crne Gore u demokratsku državu. Iako NATO nije humanitarna organizacija, geografija i ekonomija nam govore da moramo biti u tom savezu. Pohvalno je takođe što smo ove godine otvorili dosta poglavlja u pristupnim pregovorima.

VLADAN ŽUGIĆ, UREDNIK POLITIČKE REDAKCIJE U ND VIJESTI: Protesti DF-a obilježili 2015.

– Politiku porede sa prostitucijom. Očekivanje da će protesti Demokratskog fronta dovesti do smjene vlasti i demokratskih promjena u Crnoj Gori je ravno zaljubljivanju klijenta u prostitutku, ili obratno. Sa druge strane, u racionalnoj ravni, protesti DF-a su imali i imaće značajne posljedice na politička dešavanja u Crnoj Gori zbog čega su oni događaj koji je, prema mom mišljenju, obilježio 2015.

Prvo, privukli su pažnju na stanje demokratije u Crnoj Gori u Vašingtonu i EU i, bez obzira na to što je buka možda stizala iz ruskih truba, većina građana 24. oktobra je protestvovala zbog društvene i socioekonomske nepravde.

Drugo, protesti su podijelili političku scenu na dva retrogradna pola – DPS i Front koji se vratio na retoriku Srpske liste 2012.

U centru su Demos, Demokrate, URA i, po svemu sudeći, SDP. Još je Toni Bler rekao da centar dobija izbore. Lekiću, Bečiću, Rakčeviću i vjerovatno Krivokapiću ostaje da iskoriste poziciju u koju su ih postavili protesti DF-a uz sve očigledniju političku impotentnost DPS-a koji se od parlamentarnih izbora 2012, preko predsjedničkih do lokalnih u Podgorici, muči sa osvajanjem većine.

Goran Đurović, predsjednik Upravnog odbora Koalicije NVO -saradnjom do cilja i član Savjeta RTCG: Solidarnost kao građanska odgovornost

– U godini koja neće ostati upamćena po dobrim vijestima, građanski aktivizam i upornost roditelja beba inficiranih u bjelopoljskoj bolnici, kojom su natjerali institucije da poštuju zakonsku proceduru i suspenduju sa funkcija optužene za ovaj slučaj, jedan je od rijetkih pozitivnih političkih momenata, prouzrokovan tragičnim događajem. Slaviša Knežević, Eldin Salemović i Predrag Karišik su svojim ponašanjem i djelovanjem pokazali da se može uticati na institucije i osigurati primjena zakonskih normi. Roditelji su više puta u ovoj godini iskazivali nezadovoljstvo radom državnih organa u vezi sa ovim slučajem, a tokom posljednih protesta ispred zgrade Opštine Bijelo Polje ugrozili su i svoj život štrajkujući glađu. Podrška koju su im u ostvarivanju njihovih zahtjeva pružili građani Bijelog Polja daje nadu da solidarnost još postoji kao osnovni izraz građanske odgovornosti.

Jedan od mnogobrojnih loših političkih događaja u 2015. je tragikomično formiranje Agencije za borbu protiv korupcije. U ovom poduhvatu svi su dobro trgovali, a po običaju najbolje je prošao najjači – DPS. Savjet te nove institucije formiran je u postupku koji je jedino i mogao da iznjedri direktora kojeg sada navodno kritikuju oni koji su takav ishod omogućili. U postupku izrade Zakona o sprečavanju korupcije, ignorisani su predlozi jednog broja NVO da se iz postupka formiranja Savjeta agencije, koji bira njenog direktora, zbog većeg stepena samostalnosti ovog tijela isključe predstavnici političkih stranaka. Radno tijelo Skupštine nadležno za poslove korupcije, kojim predsjedava predstavnik opozicione stranke, ignorisalo je upozorenja jednog broja NVO da je najmanje jedan kandidat za člana Savjeta u konfliktu interesa. Ignorisao je ta upozorenja i predstavnik NVO u Komisiji koja je birala Savjet agencije. Opozicionom predstavniku bilo je važno da se u Savjet imenuje i predstavnik kojeg smatraju svojim kadrom. Tako formiran Savjet agencije većinski je podržao direktora koji je iz penzije vraćen da obavlja odgovornu funkciju. Time se na primjeru formiranja institucije koja treba da ima važnu ulogu u borbi protiv korupcije vidjela sva bijeda i površnost različitih aktera koje povezuju međusobni interesi – potpuno suprotni interesima građana.

Priredio: Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo