Povežite se sa nama

MONITORING

NASILJE, REŽIM I KRITIČARI: Kad njihovi mogu sve

Objavljeno prije

na

Rade ili su radili za državne organe, razvijaju unosne privatne poslove, imaju lokale, restorane, firme. Fotografiju sa premijerom. Tvrde da slučajno tuku kritičare režima. Jer ih izazivaju. Za nasilje ne odgovaraju, ili prolaze uz blage kazne. Oni su ljudi sistema i mogu sve.

Dejan Dragović, izvršni direktor kompanije Mr Stefan Braun, u čijem je posjedu istoimeni podgorički lokal, uhapšen je ove sedmice zbog sumnje da je pretukao Vladislava Dajkovića, člana Pokreta za neutralnost.

Prema svjedočenju Dajkovića, Dragović mu je ničim izazvan prišao, tražio da se skloni od djevojaka sa kojima je u tom trenutku stajao, zahtijevajući da napusti lokal. Pošto je odbio, Dragović ga je najprije udario u klubu, a potom mu nanio teške tjelesne povrede ispred kafića, dok ga je držalo obezbjeđenje Stefan Brauna.

,,Kada sam rekao da neću da se sklonim počeo je da mi prijeti uz najpogrdnije psovke. Usred lokala, na šanku mi je opalio šamar i uhvatio za gušu. Pozvao je obezbjeđenje koje me je izbacilo, zajedno sa njim. Kad sam pitao jednog od njih zašto me izvodi kad nisam ništa uradio, rekao je – Ne znam, moram jer mi tako šef kaže. Obezbjeđenje me je držalo dok me taj junak tukao. Prebili su me zvjerski”, svjedočio je Dajković.

Dajković je ostavljen da leži u lokvi krvi. Po njegovom svjedočenju, napadu je prethodio komentar Dragovića – ,,Evo ga onaj opozicionar”.

Nakon napada, supruga uhapšenog Dragovića i vlasnici lokala pokušali su da opravdaju nasilje, predstavljajući Dajkovića kao nastrljivog, opakog predatora. U jednoj verziji on seksualno uznemirava Dragovića, a u drugoj djevojke sa kojima je stajao, što je navodni razlog incidenta. Vlasnici lokala i Dragovićeva supruga insistiraju da napad nije imao političku pozadinu. Supruga Dragovića ustvrdila je da je njen suprug samo jednom vidio Mila Đukanovića, na svadbi dalje rođake, da su se tamo slikali, i da ,,ga od tada nije vidio”. Na svom FB profilu Dragović posjeduje fotografije sa premijerom Đukanovićem i njegovim bratom Aleksandrom.

Moguće da se premijer i Dragović ne sreću često, no činjenice upućuju da je menadžeru Stafan Brauna i njegovim prijateljima udobno u Đukanovićevoj Crnoj Gori. Tridesetjednogodišnji Dragović je bivši čuvar u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija, gdje se teško ulazi bez amina partije. Sada je direktor preduzeća Stefan Braun, u vlasništvu Igora Popovića i Aleksandra Nikolića. Popović je, skupa sa svojim bratom Srđanom, vlasnik kompanije Gard Popović sekjuriti, koja je pružala usluge obezbjeđenja brojnim institucijama, a u kojoj je bio angažovan veliki broj bivših ili penzionisanih pripadnika bezbjednosnih službi i policije. U toj kompaniji nakon penzije radio je i Dejan Peruničić, v.d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Igor Popović, jedan od vlasnika te sekjuriti agencije i lokala Stefan Braun, je bivši pripadnik SAJ-a. Jedan je od potpisnika peticije u kojoj su bivši i tadašnji pripadnici SAJ-a pozvali da se sprovede istraga protiv bivšeg kolege Brajuška Brajuškovića, koji je optužio svoje nekadašnje šefove Veselina Veljovića i Miljana Perovića da su bili organizatori takozvanih crnih trojki, zaduženih za prebijanje nepodobnih novinara i opozicionara.

Nije prvi put da ljudi sistema nasilje nad kritičarima režima pravdaju seksualnim uznemiravanjem. Imaju se na koga ugledati. Šef je odavno razradio tehnike izopštavanja kritičara iz društva. Red nasilja, pa red diskreditovanja.

Slično pojašnjenje koristio je biznismen Veselin Barović nakon napada na novinara Marka Milačića. Podgorički sud za prekršaje najprije je oslobodio krivice Barovića. U ponovnom postupku Baroviće je osuđen sa hiljadu eura kazne, ali je slučaj na kraju zastario.

Barović je prošao nekažnjeno, a njegov primjer služi biznismenima sa slikom Đukanovića na FB-u ili novčaniku – ako napadneš kritičara šefa, u najgorem slučaju kazne te sa hiljadu eura. I da je platio, Barović je imao odakle. Zahvaljujući podršci sistema, dobio je Solanu vrijednu milijardu.

Da je nasilje protiv kritičara nekažnjivo pokazao je i slučaj torture nad Mijom Martinovićem, kao i nasilje policije u noći protesta 24. oktobra. Martinovića je te večeri brutalno pretuklo 35 pripadnika Specijalne anititerorističke jedinice (SAJ), što je i ombudsman nedavno nazvao torturom. Do danas se ne zna ko su specijalci koji su tukli Martinovića, ne računajući dva dobrovoljca, a šef SAJ-a Radosav Lješković nije odgovarao zato što je odbio da dostavi imena specijalaca koji su tukli Martinovića, pod izgovorom da su bili pod maskama. Lješković i direktor UP Slavko Stojanović nijesu tužilaštvu dostavili snimak koji postoji, a na kom se čuje razgovor pripadnika SAJ-a, a koji bi pomogao u identifikovanju specijalaca koji su tukli Martinovića.

I Lješkoviću je udobno u Đukanovićevoj Crnoj Gori. Komandant SAJ-a je po povoljnim uslovima, kako je nedavno objavio Centar za istraživačko novinarstvo prije pet godina postao suvlasnik vrijednog turističkog kompleksa na nikšićkom jezeru Krupac, koji je prije privatizacije bio u vlasništvu države. Nekada državno preduzeće HTP Onogošt u stečaju 2010. godine prodalo je svoju nepokretnu imovinu na jezeru Krupac , restoran i zemljište, firmi Krupac Monte za 329.600 eura. Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) Lješković je suvlasnik te firme sa 50 odsto kapitala.

Kritičari režima oduvijek su ovdje laka meta. Od početka 2015. godine na novinare je izvršeno najmanje 16 različitih napada u vidu fizičkih napada, prijetnji ili uništavanja imovine. Jedanaest godina nije rasvijetljeno ubistvo Duška Jovanovića, glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista Dan, ali ni brojni drugi slučajevi napada na novinare.

Bivši gardonačelnik Podgorice Miomir Mugoša i njegov sin Miljan nakon fizičkog napada na Mihaila Jovovića, urednika Vijesti i Borisa Pejovića fotoreportera te novine nagrađeni su diplomatskim mjestima. Nakon sudskog postupka u kom je crnogorsko pravosuđe slalo poruku svakom nasilniku koji se namjeri na kritičare da slobodno izvoli. Ohrabrivani su i onim silnim Đukanovićevim porukama o deretizaciji i drugim sličnim tretmanima za neposlušne.

Sjetimo se, napad na poslanika Nebojšu Medojevića, koštao je nekoliko stotina eura Nenada Mićunovića, još jednog mladog biznismena sistema. Mićunović je bratanić Bransilava Mićunovića, premijerovog prijatelja sa međunarodne optužnice za šverc cigareta. Da li ohrabren Mićunovićevim slučajem, na Medojevića je prije nekoliko godina nasrnuo i Veselin Pejović, vlansik Uniproma. Pejović je uslovno kažnjen za napad. Uskoro je nagrađen, postao je vlasnik KAP-a, a napad mu nije smetao ni da postane kandidat za Trinaestojulsku nagradu.

Lako je: nekažnjeno nasilje proizvodi novo nasilje.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo