Povežite se sa nama

MONITORING

NASILJE, REŽIM I KRITIČARI: Kad njihovi mogu sve

Objavljeno prije

na

Rade ili su radili za državne organe, razvijaju unosne privatne poslove, imaju lokale, restorane, firme. Fotografiju sa premijerom. Tvrde da slučajno tuku kritičare režima. Jer ih izazivaju. Za nasilje ne odgovaraju, ili prolaze uz blage kazne. Oni su ljudi sistema i mogu sve.

Dejan Dragović, izvršni direktor kompanije Mr Stefan Braun, u čijem je posjedu istoimeni podgorički lokal, uhapšen je ove sedmice zbog sumnje da je pretukao Vladislava Dajkovića, člana Pokreta za neutralnost.

Prema svjedočenju Dajkovića, Dragović mu je ničim izazvan prišao, tražio da se skloni od djevojaka sa kojima je u tom trenutku stajao, zahtijevajući da napusti lokal. Pošto je odbio, Dragović ga je najprije udario u klubu, a potom mu nanio teške tjelesne povrede ispred kafića, dok ga je držalo obezbjeđenje Stefan Brauna.

,,Kada sam rekao da neću da se sklonim počeo je da mi prijeti uz najpogrdnije psovke. Usred lokala, na šanku mi je opalio šamar i uhvatio za gušu. Pozvao je obezbjeđenje koje me je izbacilo, zajedno sa njim. Kad sam pitao jednog od njih zašto me izvodi kad nisam ništa uradio, rekao je – Ne znam, moram jer mi tako šef kaže. Obezbjeđenje me je držalo dok me taj junak tukao. Prebili su me zvjerski”, svjedočio je Dajković.

Dajković je ostavljen da leži u lokvi krvi. Po njegovom svjedočenju, napadu je prethodio komentar Dragovića – ,,Evo ga onaj opozicionar”.

Nakon napada, supruga uhapšenog Dragovića i vlasnici lokala pokušali su da opravdaju nasilje, predstavljajući Dajkovića kao nastrljivog, opakog predatora. U jednoj verziji on seksualno uznemirava Dragovića, a u drugoj djevojke sa kojima je stajao, što je navodni razlog incidenta. Vlasnici lokala i Dragovićeva supruga insistiraju da napad nije imao političku pozadinu. Supruga Dragovića ustvrdila je da je njen suprug samo jednom vidio Mila Đukanovića, na svadbi dalje rođake, da su se tamo slikali, i da ,,ga od tada nije vidio”. Na svom FB profilu Dragović posjeduje fotografije sa premijerom Đukanovićem i njegovim bratom Aleksandrom.

Moguće da se premijer i Dragović ne sreću često, no činjenice upućuju da je menadžeru Stafan Brauna i njegovim prijateljima udobno u Đukanovićevoj Crnoj Gori. Tridesetjednogodišnji Dragović je bivši čuvar u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija, gdje se teško ulazi bez amina partije. Sada je direktor preduzeća Stefan Braun, u vlasništvu Igora Popovića i Aleksandra Nikolića. Popović je, skupa sa svojim bratom Srđanom, vlasnik kompanije Gard Popović sekjuriti, koja je pružala usluge obezbjeđenja brojnim institucijama, a u kojoj je bio angažovan veliki broj bivših ili penzionisanih pripadnika bezbjednosnih službi i policije. U toj kompaniji nakon penzije radio je i Dejan Peruničić, v.d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Igor Popović, jedan od vlasnika te sekjuriti agencije i lokala Stefan Braun, je bivši pripadnik SAJ-a. Jedan je od potpisnika peticije u kojoj su bivši i tadašnji pripadnici SAJ-a pozvali da se sprovede istraga protiv bivšeg kolege Brajuška Brajuškovića, koji je optužio svoje nekadašnje šefove Veselina Veljovića i Miljana Perovića da su bili organizatori takozvanih crnih trojki, zaduženih za prebijanje nepodobnih novinara i opozicionara.

Nije prvi put da ljudi sistema nasilje nad kritičarima režima pravdaju seksualnim uznemiravanjem. Imaju se na koga ugledati. Šef je odavno razradio tehnike izopštavanja kritičara iz društva. Red nasilja, pa red diskreditovanja.

Slično pojašnjenje koristio je biznismen Veselin Barović nakon napada na novinara Marka Milačića. Podgorički sud za prekršaje najprije je oslobodio krivice Barovića. U ponovnom postupku Baroviće je osuđen sa hiljadu eura kazne, ali je slučaj na kraju zastario.

Barović je prošao nekažnjeno, a njegov primjer služi biznismenima sa slikom Đukanovića na FB-u ili novčaniku – ako napadneš kritičara šefa, u najgorem slučaju kazne te sa hiljadu eura. I da je platio, Barović je imao odakle. Zahvaljujući podršci sistema, dobio je Solanu vrijednu milijardu.

Da je nasilje protiv kritičara nekažnjivo pokazao je i slučaj torture nad Mijom Martinovićem, kao i nasilje policije u noći protesta 24. oktobra. Martinovića je te večeri brutalno pretuklo 35 pripadnika Specijalne anititerorističke jedinice (SAJ), što je i ombudsman nedavno nazvao torturom. Do danas se ne zna ko su specijalci koji su tukli Martinovića, ne računajući dva dobrovoljca, a šef SAJ-a Radosav Lješković nije odgovarao zato što je odbio da dostavi imena specijalaca koji su tukli Martinovića, pod izgovorom da su bili pod maskama. Lješković i direktor UP Slavko Stojanović nijesu tužilaštvu dostavili snimak koji postoji, a na kom se čuje razgovor pripadnika SAJ-a, a koji bi pomogao u identifikovanju specijalaca koji su tukli Martinovića.

I Lješkoviću je udobno u Đukanovićevoj Crnoj Gori. Komandant SAJ-a je po povoljnim uslovima, kako je nedavno objavio Centar za istraživačko novinarstvo prije pet godina postao suvlasnik vrijednog turističkog kompleksa na nikšićkom jezeru Krupac, koji je prije privatizacije bio u vlasništvu države. Nekada državno preduzeće HTP Onogošt u stečaju 2010. godine prodalo je svoju nepokretnu imovinu na jezeru Krupac , restoran i zemljište, firmi Krupac Monte za 329.600 eura. Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) Lješković je suvlasnik te firme sa 50 odsto kapitala.

Kritičari režima oduvijek su ovdje laka meta. Od početka 2015. godine na novinare je izvršeno najmanje 16 različitih napada u vidu fizičkih napada, prijetnji ili uništavanja imovine. Jedanaest godina nije rasvijetljeno ubistvo Duška Jovanovića, glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista Dan, ali ni brojni drugi slučajevi napada na novinare.

Bivši gardonačelnik Podgorice Miomir Mugoša i njegov sin Miljan nakon fizičkog napada na Mihaila Jovovića, urednika Vijesti i Borisa Pejovića fotoreportera te novine nagrađeni su diplomatskim mjestima. Nakon sudskog postupka u kom je crnogorsko pravosuđe slalo poruku svakom nasilniku koji se namjeri na kritičare da slobodno izvoli. Ohrabrivani su i onim silnim Đukanovićevim porukama o deretizaciji i drugim sličnim tretmanima za neposlušne.

Sjetimo se, napad na poslanika Nebojšu Medojevića, koštao je nekoliko stotina eura Nenada Mićunovića, još jednog mladog biznismena sistema. Mićunović je bratanić Bransilava Mićunovića, premijerovog prijatelja sa međunarodne optužnice za šverc cigareta. Da li ohrabren Mićunovićevim slučajem, na Medojevića je prije nekoliko godina nasrnuo i Veselin Pejović, vlansik Uniproma. Pejović je uslovno kažnjen za napad. Uskoro je nagrađen, postao je vlasnik KAP-a, a napad mu nije smetao ni da postane kandidat za Trinaestojulsku nagradu.

Lako je: nekažnjeno nasilje proizvodi novo nasilje.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo