Povežite se sa nama

MONITORING

POSLANICI PRESUDILI: Miločer predat Grcima

Objavljeno prije

na

Na izmaku 2015, između Božića i Nove godine, u Skupštini Crne Gore, koja je odlučivala u krnjem sastavu, bez prisustva poslanika Demokratskog fronta, glasovima 43 poslanika vladajuće Demokratske partije socijalista, manjinskih partija, Liberalne partije i dvojice nezavisnih poslanika bivšeg SDP-a, uz podršku poslanika opozicione Pozitivne, usvojen je kontroverzni aneks br.1 ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža u Miločeru.

Ovo je epilog osmogodišnjeg nastojanja Vlade da zakupcu elitnih hotela Sveti Stefan i Miločer, izmjenama osnovnog ugovora o zakupu, obezbijedi brojne privilegije i omogući izgradnju novih, komercijalnih kapaciteta u ekskluzivnoj zoni miločerskog parka, prirodnog rezervata od nacionalnog interesa.

Poslanici su podržali zahtjev kompanije Adriatic properties, koja upravlja poznatim ljetovalištem, da joj se produži rok zakupa hotela Kraljičina plaža u Miločeru sa 30 na 90 godina, smanji renta za hotel sa 350 na 250 hiljada eura sa odloženim plaćanjem do izgradnje novog hotela, te da se zakupcu odobri pravo vlasništva i prodaje 66 apartmana koje će izgraditi u miločerskom parku. Što je u stvari prodaja Miločera i to bez nadoknade.

Dogodilo se ono u šta je malo koji građanin Crne Gore mogao povjerovati: Miločer, imanje bivše dinastije Karađorđević, postaće građevinsko zemljište za ostvarivanje profita privilegovanih i pohlepnih tajkuna.

Poslanici su u julu ove godine usvojili aneks ugovora koji se odnosi na zakup hotela Sveti Stefan, o produžetku roka sa 30 na 42 godine i smanjenju zagarantovane rente za 30 odsto. Čuveni ,,ugovor vijeka” zaključen 31. januara 2007, nema više ničeg zajedničkog sa originalom. Sve bitne odrednice su promijenjene, uz dodatni bonus zakupcu, da na biseru Crnogorskog primorja, posljednjoj neizgrađenoj oazi na budvanskoj rivijeri, izgradi oko 41.000 kvadrata stanova i apartmana. Grci su uspjeli da za ovu investiciju dobiju kredit u iznosu od 37 miliona eura od Evropske banke za obnovu i razvoj, za koji je garancije obezbijedila Vlada.

Za donošenje skandalozne odluke o žrtvovanju Miločera presudni su bili glasovi Pozitivne čiji se lider Darko Pajović upustio u obilazak terena i susrete sa grčkim biznismenom Petrosom Statisom, koji upravlja hotelima, kako bi na licu mjesta procijenio o čemu se tu radi. Pajović je došao do zanimljivog otkrića kako je Miločer zapravo jedna obična rupa, lokacija za gradnju stanova pozicionirana je iza brda od kojeg se ne vidi more, pa nije nikakva šteta da se zabetonira.

Daleko originalnija bila je poslanica Azra Jasavić, čiji su argumenti za urbanizaciju Miločera bili ,,ubjedljiviji” od onih koje su iznosili poslanici DPS-a. Elaboracija Jasavićeve o značaju gradnje stanova i apartmana u Miločeru i po Svetom Stefanu za razvoj Crne Gore, o privilegijama koje treba omogućiti stranom investitoru za varvarsko uništenje ovog prirodnog raja, bila je groteskna. Podršku je pravdala višim ciljevima, upravo na Miločeru ona želi da se prepozna ,,kao utemeljivač borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije u poslovima ugovaranja izgradnje kapitalnih objekata u kojima se vlast ugrađivala”. Žustrom pričom podržala je posao čiji je rezultat vrhunski zločin protiv prirode, od kojeg korist imaju samo neznani strani investitori, ali ne i građani Crne Gore. Pokazala je kako je Miločer postao moneta za potkusurivanje političkih računa. Ako Pozitivna postane dio izvršne vlasti, taj skok biće popločan stanovima u stoljetnoj šumi Miločera.

Priča o arbitraži iza koje se Pozitivna zaklanja pred građanima Crne Gore je proturena priča bez osnova, ako se zna da je gradnja stanova u Miločeru dogovorena još daleke 2006. godine, prije nego što je zaključen ugovor o zakupu, tada sa singapurskom kompanijom Aman Resort. Projekte planiranih zgrada, Monitor je objavio u februaru 2007, nakon potpisivanja ugovora. I tada, kao i osam godina kasnije, pominjao se isti broj od 66 stanova, svaki od po 120 kvadrata koji će biti prodavani na tržištu nekretnina. Betoniranje Miločera davno je dogovoreno, zato pogodba – stanovi i apartmani, manja kirija i duži rok zakupa u zamjenu za arbitražu kojom Statis prijeti – nije vjerodostojna.

Da li poslanici znaju čije su interese zastupali 29. decembra u Skupštini Crne Gore? Ko su vlasnici kompanije Aidway Investmen Ltd, registrovane na Britanskim Djevičanskim ostrvima, koja je prema podacima Centralnog privrednog registra stopostotni osnivač firme Adriatic properties, čije želje bespogovorno ispunjavaju.

Firmu Adriatic properties vodi familija Statis. Crnogorski zet Petros je glavni, on je član i predsjednik odbora direktora u firmi, njegov brat Teofanis je izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik, dok je Napoleon Statis član odbora direktora. Međutim, oni su samo izvršioci radova za tuđi račun. Vlasnička struktura Aidway-a, osnivača kompanije koja upravlja poznatim hotelima nije poznata. Zato se često mogu čuti špekulacije kako se iza of-šor stastusa skrivaju neki domaći tajkuni i političari.

Prosto je nevjerovatno da su predstavnici naroda u crnogorskom parlamentu zastupali interese nepoznatih investitora na štetu državnih interesa. Zemljišne transakcije u Miločeru zaslužuju veću transparentnost i pravo građana Crne Gore da znaju ko i kako gradi po Svecu i Miločeru.

Zakupac ili grupa anonimnih investitora koji su uspjeli da realizuju navedene olakšice sa par aneksa, znali su kako animirati predstavnike crnogorske vlasti. Priča o aneksima počela je za vrijeme premijerskog mandata Igora Lukšića čija ih je Vlada prihvatila 2012. godine. Njegovao je neuobičajeno bliske odnose sa zakupcima. Podsjećamo na spektakularno tajno putovanje premijera Lukšića u Maroko za novogodišnje praznike u januaru 2012. Ekipa iz školskih dana, premijer Lukšić, ministri Vladimir Kavarić i Milorad Katnić, sa sve suprugama i obezbjeđenjem bili su gosti u luksuznom ljetovalištu Amanjena na račun kompanije Aman Resorts. Ova kompromitujuća epizoda Vladinog tima prošla je bez sankcija koje se u sličnim situacijama u demokratskim društvima podrazumijevaju.

U hotelima Svetog Stefana i Miločera pojedini ministri ljetuju na račun zakupca, odmaraju iza zaključanih kapija i ograda na maloj Kraljičinoj plaži nedostupnoj za javnost od 2007. godine. Neki od njih nisu propustili priliku da obiđu egzotične destinacije u kojima Aman ima svoje hotele. Čime su zakupci očarali poslanike Pozitivne, za sada nije poznato.

U priču oko Miločera uključena su mnoga imena, političke partije, ministri, mediji, čitava jedna mašinerija radila je predano na uništenju bisera crnogorske obale. Interesi anonimnih investitora proglašeni su opštim, javnim interesom. Donošeni su zakoni i propisi koji će njihov građevinski biznis po maslinjacima i egzotičnim šumama Miločera i Svetog Stefana lišiti svih zapreka. Suspendovana je praksa urbanističkog i prostornog planiranja, Vlada je preuzela na sebe da sama određuje urbanističke uslove za lokacije za koje utvrdila opšti interes.

Neprikosnoveni borac za zaštitu prava grčkih i inih zakupaca na crnogorskom Akropolju svakako je ministar Branimir Gvozdenović. Opravdanost gradnje u poznatom ljetovalištu branio je u parlamentu, likom i djelom beogradski arhitekta i akademik Branislav Mitrović, koji je uzeo učešća u tom nečasnom poslu, kao član žirija Gvozdenovićevog nelegalnog konkursa za Miločer i Sveti Stefan. Iako je upravo Mitrović samo godinu ranije gradnju bilo čega u Miločeru ocijenio neprihvatljivom u svojim oštrim kritikama objavljenim u medijima. Arhitekta Mitrović razočarao je one koji su očekivali da će svojim autoritetom uspjeti da apetite investitora svede u razumne okvire. Desilo se suprotno, sprovedeni konkurs za Miločer je propao, od pozvanih 21. autora odazvalo se svega njih osam. Kvalitet ponuđenih rješenja bio je ispod očekivanja pa prva nagrada nije ni dodijeljena. Zato je druga, po kojoj će se gabaritni hotel Kraljičina plaža graditi, otišla , kome drugom, nego autorima iz Grčke.

Gradnja konačno može da počne, Grci idu nekoliko koraka ispred, pa su već zatražili urbanističko-tehničke uslove od ministra Gvozdenovića, prije glasanja u Skupštini, sa sigurnim glasovima u džepu, poslanika Pajovićeve Pozitivne.

Mamula Egipćanima

Glasovima Pozitivne obezbijeđena je potrebna većina za prolaz odluke o zakupu ostrva Lastavica sa tvrđavom Mamula, kompaniji Orascom, čiji je vlasnik Samih Saviris. Egipćani će koristiti Mamulu u narednih 49 godina uz nadokandu od 4.000 eura na mjesečnom nivou. Saviris je time kompletirao impozantan posjed na crnogorskoj obali na kojoj raspolaže sa sedam miliona kvadrata na poluostrvu Luštica na kojima gradi nove gradove i sela.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo