Povežite se sa nama

MONITORING

POSLANICI PRESUDILI: Miločer predat Grcima

Objavljeno prije

na

Na izmaku 2015, između Božića i Nove godine, u Skupštini Crne Gore, koja je odlučivala u krnjem sastavu, bez prisustva poslanika Demokratskog fronta, glasovima 43 poslanika vladajuće Demokratske partije socijalista, manjinskih partija, Liberalne partije i dvojice nezavisnih poslanika bivšeg SDP-a, uz podršku poslanika opozicione Pozitivne, usvojen je kontroverzni aneks br.1 ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža u Miločeru.

Ovo je epilog osmogodišnjeg nastojanja Vlade da zakupcu elitnih hotela Sveti Stefan i Miločer, izmjenama osnovnog ugovora o zakupu, obezbijedi brojne privilegije i omogući izgradnju novih, komercijalnih kapaciteta u ekskluzivnoj zoni miločerskog parka, prirodnog rezervata od nacionalnog interesa.

Poslanici su podržali zahtjev kompanije Adriatic properties, koja upravlja poznatim ljetovalištem, da joj se produži rok zakupa hotela Kraljičina plaža u Miločeru sa 30 na 90 godina, smanji renta za hotel sa 350 na 250 hiljada eura sa odloženim plaćanjem do izgradnje novog hotela, te da se zakupcu odobri pravo vlasništva i prodaje 66 apartmana koje će izgraditi u miločerskom parku. Što je u stvari prodaja Miločera i to bez nadoknade.

Dogodilo se ono u šta je malo koji građanin Crne Gore mogao povjerovati: Miločer, imanje bivše dinastije Karađorđević, postaće građevinsko zemljište za ostvarivanje profita privilegovanih i pohlepnih tajkuna.

Poslanici su u julu ove godine usvojili aneks ugovora koji se odnosi na zakup hotela Sveti Stefan, o produžetku roka sa 30 na 42 godine i smanjenju zagarantovane rente za 30 odsto. Čuveni ,,ugovor vijeka” zaključen 31. januara 2007, nema više ničeg zajedničkog sa originalom. Sve bitne odrednice su promijenjene, uz dodatni bonus zakupcu, da na biseru Crnogorskog primorja, posljednjoj neizgrađenoj oazi na budvanskoj rivijeri, izgradi oko 41.000 kvadrata stanova i apartmana. Grci su uspjeli da za ovu investiciju dobiju kredit u iznosu od 37 miliona eura od Evropske banke za obnovu i razvoj, za koji je garancije obezbijedila Vlada.

Za donošenje skandalozne odluke o žrtvovanju Miločera presudni su bili glasovi Pozitivne čiji se lider Darko Pajović upustio u obilazak terena i susrete sa grčkim biznismenom Petrosom Statisom, koji upravlja hotelima, kako bi na licu mjesta procijenio o čemu se tu radi. Pajović je došao do zanimljivog otkrića kako je Miločer zapravo jedna obična rupa, lokacija za gradnju stanova pozicionirana je iza brda od kojeg se ne vidi more, pa nije nikakva šteta da se zabetonira.

Daleko originalnija bila je poslanica Azra Jasavić, čiji su argumenti za urbanizaciju Miločera bili ,,ubjedljiviji” od onih koje su iznosili poslanici DPS-a. Elaboracija Jasavićeve o značaju gradnje stanova i apartmana u Miločeru i po Svetom Stefanu za razvoj Crne Gore, o privilegijama koje treba omogućiti stranom investitoru za varvarsko uništenje ovog prirodnog raja, bila je groteskna. Podršku je pravdala višim ciljevima, upravo na Miločeru ona želi da se prepozna ,,kao utemeljivač borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije u poslovima ugovaranja izgradnje kapitalnih objekata u kojima se vlast ugrađivala”. Žustrom pričom podržala je posao čiji je rezultat vrhunski zločin protiv prirode, od kojeg korist imaju samo neznani strani investitori, ali ne i građani Crne Gore. Pokazala je kako je Miločer postao moneta za potkusurivanje političkih računa. Ako Pozitivna postane dio izvršne vlasti, taj skok biće popločan stanovima u stoljetnoj šumi Miločera.

Priča o arbitraži iza koje se Pozitivna zaklanja pred građanima Crne Gore je proturena priča bez osnova, ako se zna da je gradnja stanova u Miločeru dogovorena još daleke 2006. godine, prije nego što je zaključen ugovor o zakupu, tada sa singapurskom kompanijom Aman Resort. Projekte planiranih zgrada, Monitor je objavio u februaru 2007, nakon potpisivanja ugovora. I tada, kao i osam godina kasnije, pominjao se isti broj od 66 stanova, svaki od po 120 kvadrata koji će biti prodavani na tržištu nekretnina. Betoniranje Miločera davno je dogovoreno, zato pogodba – stanovi i apartmani, manja kirija i duži rok zakupa u zamjenu za arbitražu kojom Statis prijeti – nije vjerodostojna.

Da li poslanici znaju čije su interese zastupali 29. decembra u Skupštini Crne Gore? Ko su vlasnici kompanije Aidway Investmen Ltd, registrovane na Britanskim Djevičanskim ostrvima, koja je prema podacima Centralnog privrednog registra stopostotni osnivač firme Adriatic properties, čije želje bespogovorno ispunjavaju.

Firmu Adriatic properties vodi familija Statis. Crnogorski zet Petros je glavni, on je član i predsjednik odbora direktora u firmi, njegov brat Teofanis je izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik, dok je Napoleon Statis član odbora direktora. Međutim, oni su samo izvršioci radova za tuđi račun. Vlasnička struktura Aidway-a, osnivača kompanije koja upravlja poznatim hotelima nije poznata. Zato se često mogu čuti špekulacije kako se iza of-šor stastusa skrivaju neki domaći tajkuni i političari.

Prosto je nevjerovatno da su predstavnici naroda u crnogorskom parlamentu zastupali interese nepoznatih investitora na štetu državnih interesa. Zemljišne transakcije u Miločeru zaslužuju veću transparentnost i pravo građana Crne Gore da znaju ko i kako gradi po Svecu i Miločeru.

Zakupac ili grupa anonimnih investitora koji su uspjeli da realizuju navedene olakšice sa par aneksa, znali su kako animirati predstavnike crnogorske vlasti. Priča o aneksima počela je za vrijeme premijerskog mandata Igora Lukšića čija ih je Vlada prihvatila 2012. godine. Njegovao je neuobičajeno bliske odnose sa zakupcima. Podsjećamo na spektakularno tajno putovanje premijera Lukšića u Maroko za novogodišnje praznike u januaru 2012. Ekipa iz školskih dana, premijer Lukšić, ministri Vladimir Kavarić i Milorad Katnić, sa sve suprugama i obezbjeđenjem bili su gosti u luksuznom ljetovalištu Amanjena na račun kompanije Aman Resorts. Ova kompromitujuća epizoda Vladinog tima prošla je bez sankcija koje se u sličnim situacijama u demokratskim društvima podrazumijevaju.

U hotelima Svetog Stefana i Miločera pojedini ministri ljetuju na račun zakupca, odmaraju iza zaključanih kapija i ograda na maloj Kraljičinoj plaži nedostupnoj za javnost od 2007. godine. Neki od njih nisu propustili priliku da obiđu egzotične destinacije u kojima Aman ima svoje hotele. Čime su zakupci očarali poslanike Pozitivne, za sada nije poznato.

U priču oko Miločera uključena su mnoga imena, političke partije, ministri, mediji, čitava jedna mašinerija radila je predano na uništenju bisera crnogorske obale. Interesi anonimnih investitora proglašeni su opštim, javnim interesom. Donošeni su zakoni i propisi koji će njihov građevinski biznis po maslinjacima i egzotičnim šumama Miločera i Svetog Stefana lišiti svih zapreka. Suspendovana je praksa urbanističkog i prostornog planiranja, Vlada je preuzela na sebe da sama određuje urbanističke uslove za lokacije za koje utvrdila opšti interes.

Neprikosnoveni borac za zaštitu prava grčkih i inih zakupaca na crnogorskom Akropolju svakako je ministar Branimir Gvozdenović. Opravdanost gradnje u poznatom ljetovalištu branio je u parlamentu, likom i djelom beogradski arhitekta i akademik Branislav Mitrović, koji je uzeo učešća u tom nečasnom poslu, kao član žirija Gvozdenovićevog nelegalnog konkursa za Miločer i Sveti Stefan. Iako je upravo Mitrović samo godinu ranije gradnju bilo čega u Miločeru ocijenio neprihvatljivom u svojim oštrim kritikama objavljenim u medijima. Arhitekta Mitrović razočarao je one koji su očekivali da će svojim autoritetom uspjeti da apetite investitora svede u razumne okvire. Desilo se suprotno, sprovedeni konkurs za Miločer je propao, od pozvanih 21. autora odazvalo se svega njih osam. Kvalitet ponuđenih rješenja bio je ispod očekivanja pa prva nagrada nije ni dodijeljena. Zato je druga, po kojoj će se gabaritni hotel Kraljičina plaža graditi, otišla , kome drugom, nego autorima iz Grčke.

Gradnja konačno može da počne, Grci idu nekoliko koraka ispred, pa su već zatražili urbanističko-tehničke uslove od ministra Gvozdenovića, prije glasanja u Skupštini, sa sigurnim glasovima u džepu, poslanika Pajovićeve Pozitivne.

Mamula Egipćanima

Glasovima Pozitivne obezbijeđena je potrebna većina za prolaz odluke o zakupu ostrva Lastavica sa tvrđavom Mamula, kompaniji Orascom, čiji je vlasnik Samih Saviris. Egipćani će koristiti Mamulu u narednih 49 godina uz nadokandu od 4.000 eura na mjesečnom nivou. Saviris je time kompletirao impozantan posjed na crnogorskoj obali na kojoj raspolaže sa sedam miliona kvadrata na poluostrvu Luštica na kojima gradi nove gradove i sela.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo