Povežite se sa nama

MONITORING

POSLANICI PRESUDILI: Miločer predat Grcima

Objavljeno prije

na

Na izmaku 2015, između Božića i Nove godine, u Skupštini Crne Gore, koja je odlučivala u krnjem sastavu, bez prisustva poslanika Demokratskog fronta, glasovima 43 poslanika vladajuće Demokratske partije socijalista, manjinskih partija, Liberalne partije i dvojice nezavisnih poslanika bivšeg SDP-a, uz podršku poslanika opozicione Pozitivne, usvojen je kontroverzni aneks br.1 ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža u Miločeru.

Ovo je epilog osmogodišnjeg nastojanja Vlade da zakupcu elitnih hotela Sveti Stefan i Miločer, izmjenama osnovnog ugovora o zakupu, obezbijedi brojne privilegije i omogući izgradnju novih, komercijalnih kapaciteta u ekskluzivnoj zoni miločerskog parka, prirodnog rezervata od nacionalnog interesa.

Poslanici su podržali zahtjev kompanije Adriatic properties, koja upravlja poznatim ljetovalištem, da joj se produži rok zakupa hotela Kraljičina plaža u Miločeru sa 30 na 90 godina, smanji renta za hotel sa 350 na 250 hiljada eura sa odloženim plaćanjem do izgradnje novog hotela, te da se zakupcu odobri pravo vlasništva i prodaje 66 apartmana koje će izgraditi u miločerskom parku. Što je u stvari prodaja Miločera i to bez nadoknade.

Dogodilo se ono u šta je malo koji građanin Crne Gore mogao povjerovati: Miločer, imanje bivše dinastije Karađorđević, postaće građevinsko zemljište za ostvarivanje profita privilegovanih i pohlepnih tajkuna.

Poslanici su u julu ove godine usvojili aneks ugovora koji se odnosi na zakup hotela Sveti Stefan, o produžetku roka sa 30 na 42 godine i smanjenju zagarantovane rente za 30 odsto. Čuveni ,,ugovor vijeka” zaključen 31. januara 2007, nema više ničeg zajedničkog sa originalom. Sve bitne odrednice su promijenjene, uz dodatni bonus zakupcu, da na biseru Crnogorskog primorja, posljednjoj neizgrađenoj oazi na budvanskoj rivijeri, izgradi oko 41.000 kvadrata stanova i apartmana. Grci su uspjeli da za ovu investiciju dobiju kredit u iznosu od 37 miliona eura od Evropske banke za obnovu i razvoj, za koji je garancije obezbijedila Vlada.

Za donošenje skandalozne odluke o žrtvovanju Miločera presudni su bili glasovi Pozitivne čiji se lider Darko Pajović upustio u obilazak terena i susrete sa grčkim biznismenom Petrosom Statisom, koji upravlja hotelima, kako bi na licu mjesta procijenio o čemu se tu radi. Pajović je došao do zanimljivog otkrića kako je Miločer zapravo jedna obična rupa, lokacija za gradnju stanova pozicionirana je iza brda od kojeg se ne vidi more, pa nije nikakva šteta da se zabetonira.

Daleko originalnija bila je poslanica Azra Jasavić, čiji su argumenti za urbanizaciju Miločera bili ,,ubjedljiviji” od onih koje su iznosili poslanici DPS-a. Elaboracija Jasavićeve o značaju gradnje stanova i apartmana u Miločeru i po Svetom Stefanu za razvoj Crne Gore, o privilegijama koje treba omogućiti stranom investitoru za varvarsko uništenje ovog prirodnog raja, bila je groteskna. Podršku je pravdala višim ciljevima, upravo na Miločeru ona želi da se prepozna ,,kao utemeljivač borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije u poslovima ugovaranja izgradnje kapitalnih objekata u kojima se vlast ugrađivala”. Žustrom pričom podržala je posao čiji je rezultat vrhunski zločin protiv prirode, od kojeg korist imaju samo neznani strani investitori, ali ne i građani Crne Gore. Pokazala je kako je Miločer postao moneta za potkusurivanje političkih računa. Ako Pozitivna postane dio izvršne vlasti, taj skok biće popločan stanovima u stoljetnoj šumi Miločera.

Priča o arbitraži iza koje se Pozitivna zaklanja pred građanima Crne Gore je proturena priča bez osnova, ako se zna da je gradnja stanova u Miločeru dogovorena još daleke 2006. godine, prije nego što je zaključen ugovor o zakupu, tada sa singapurskom kompanijom Aman Resort. Projekte planiranih zgrada, Monitor je objavio u februaru 2007, nakon potpisivanja ugovora. I tada, kao i osam godina kasnije, pominjao se isti broj od 66 stanova, svaki od po 120 kvadrata koji će biti prodavani na tržištu nekretnina. Betoniranje Miločera davno je dogovoreno, zato pogodba – stanovi i apartmani, manja kirija i duži rok zakupa u zamjenu za arbitražu kojom Statis prijeti – nije vjerodostojna.

Da li poslanici znaju čije su interese zastupali 29. decembra u Skupštini Crne Gore? Ko su vlasnici kompanije Aidway Investmen Ltd, registrovane na Britanskim Djevičanskim ostrvima, koja je prema podacima Centralnog privrednog registra stopostotni osnivač firme Adriatic properties, čije želje bespogovorno ispunjavaju.

Firmu Adriatic properties vodi familija Statis. Crnogorski zet Petros je glavni, on je član i predsjednik odbora direktora u firmi, njegov brat Teofanis je izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik, dok je Napoleon Statis član odbora direktora. Međutim, oni su samo izvršioci radova za tuđi račun. Vlasnička struktura Aidway-a, osnivača kompanije koja upravlja poznatim hotelima nije poznata. Zato se često mogu čuti špekulacije kako se iza of-šor stastusa skrivaju neki domaći tajkuni i političari.

Prosto je nevjerovatno da su predstavnici naroda u crnogorskom parlamentu zastupali interese nepoznatih investitora na štetu državnih interesa. Zemljišne transakcije u Miločeru zaslužuju veću transparentnost i pravo građana Crne Gore da znaju ko i kako gradi po Svecu i Miločeru.

Zakupac ili grupa anonimnih investitora koji su uspjeli da realizuju navedene olakšice sa par aneksa, znali su kako animirati predstavnike crnogorske vlasti. Priča o aneksima počela je za vrijeme premijerskog mandata Igora Lukšića čija ih je Vlada prihvatila 2012. godine. Njegovao je neuobičajeno bliske odnose sa zakupcima. Podsjećamo na spektakularno tajno putovanje premijera Lukšića u Maroko za novogodišnje praznike u januaru 2012. Ekipa iz školskih dana, premijer Lukšić, ministri Vladimir Kavarić i Milorad Katnić, sa sve suprugama i obezbjeđenjem bili su gosti u luksuznom ljetovalištu Amanjena na račun kompanije Aman Resorts. Ova kompromitujuća epizoda Vladinog tima prošla je bez sankcija koje se u sličnim situacijama u demokratskim društvima podrazumijevaju.

U hotelima Svetog Stefana i Miločera pojedini ministri ljetuju na račun zakupca, odmaraju iza zaključanih kapija i ograda na maloj Kraljičinoj plaži nedostupnoj za javnost od 2007. godine. Neki od njih nisu propustili priliku da obiđu egzotične destinacije u kojima Aman ima svoje hotele. Čime su zakupci očarali poslanike Pozitivne, za sada nije poznato.

U priču oko Miločera uključena su mnoga imena, političke partije, ministri, mediji, čitava jedna mašinerija radila je predano na uništenju bisera crnogorske obale. Interesi anonimnih investitora proglašeni su opštim, javnim interesom. Donošeni su zakoni i propisi koji će njihov građevinski biznis po maslinjacima i egzotičnim šumama Miločera i Svetog Stefana lišiti svih zapreka. Suspendovana je praksa urbanističkog i prostornog planiranja, Vlada je preuzela na sebe da sama određuje urbanističke uslove za lokacije za koje utvrdila opšti interes.

Neprikosnoveni borac za zaštitu prava grčkih i inih zakupaca na crnogorskom Akropolju svakako je ministar Branimir Gvozdenović. Opravdanost gradnje u poznatom ljetovalištu branio je u parlamentu, likom i djelom beogradski arhitekta i akademik Branislav Mitrović, koji je uzeo učešća u tom nečasnom poslu, kao član žirija Gvozdenovićevog nelegalnog konkursa za Miločer i Sveti Stefan. Iako je upravo Mitrović samo godinu ranije gradnju bilo čega u Miločeru ocijenio neprihvatljivom u svojim oštrim kritikama objavljenim u medijima. Arhitekta Mitrović razočarao je one koji su očekivali da će svojim autoritetom uspjeti da apetite investitora svede u razumne okvire. Desilo se suprotno, sprovedeni konkurs za Miločer je propao, od pozvanih 21. autora odazvalo se svega njih osam. Kvalitet ponuđenih rješenja bio je ispod očekivanja pa prva nagrada nije ni dodijeljena. Zato je druga, po kojoj će se gabaritni hotel Kraljičina plaža graditi, otišla , kome drugom, nego autorima iz Grčke.

Gradnja konačno može da počne, Grci idu nekoliko koraka ispred, pa su već zatražili urbanističko-tehničke uslove od ministra Gvozdenovića, prije glasanja u Skupštini, sa sigurnim glasovima u džepu, poslanika Pajovićeve Pozitivne.

Mamula Egipćanima

Glasovima Pozitivne obezbijeđena je potrebna većina za prolaz odluke o zakupu ostrva Lastavica sa tvrđavom Mamula, kompaniji Orascom, čiji je vlasnik Samih Saviris. Egipćani će koristiti Mamulu u narednih 49 godina uz nadokandu od 4.000 eura na mjesečnom nivou. Saviris je time kompletirao impozantan posjed na crnogorskoj obali na kojoj raspolaže sa sedam miliona kvadrata na poluostrvu Luštica na kojima gradi nove gradove i sela.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo