Povežite se sa nama

MONITORING

VESNA MEDENICA O IZAZOVIMA U PRAVOSUĐU: Metrima kvadratnim protiv organizovanog kriminala

Objavljeno prije

na

Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica je bila jasna: najveći problemi našeg pravosuđa tiču se metara kvadratnih i sličnog. Na nedavno postavljeno pitanje – koji su najozbiljniji problemi ovdašnjeg pravosudnog sistema – pomenula je ,,nedostajuća sredstva za nadogradnju i tehničko unapređenje”, nekakvog ,,PRIS”-a, niske zarade sudske administracije, neujednačene zarade sudija u odnosu na druge javne funkcionere, pa izdvojila, navodeći listu neophodnog za poboljšanje: “… A naročito unaprijede radni prostori i uslovi za naš nesmetan rad”.

Kazala je, onda, za istoriju: ,,Rad sudova na koruptivnim predmetima nas ne opterećuje, već upravo predstavlja prioritet. U predmetima tzv. visoke korupcije donijete su prvostepene osuđujuće presude koje nijesu pravosnažne iz razloga što su u toku žalbeni postupci. Međutim, ne smijemo zanemariti činjenicu da su koruptivni predmeti složeni, sa velikim brojem optuženih i dokaza koje je potrebno provesti, a da su prostorni kapaciteti Višeg suda u Podgorici u kojem se sude predmeti visoke korupcije više nego ograničeni”.

Pojasnila je, dodatno, riječima da u cijelom sudu postoje svega dvije sudnice, što govori o tome, kako je rekla, da je raspored suđenja u svim predmetima, pa i u predmetima Specijalizovanog odjeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala, visoke korupcije, terorizma i ratnih zločina uslovljen terminom kada je sudnica slobodna, što je u državi koja pretenduje da bude članica EU nedopustivo jer limitira rezultate rada suda.

Nema što: sve krupne ribe u Crnoj Gori bile bi iza rešetaka, samo da su sudnice veće površine. Sve ostalo imamo: politička volja je, čitamo između redova, odavno tu, samo da sredimo te prostorne kapacitete.

Medenicu, ipak, demantuje ako ništa drugo onda posljednji izvještaj Evropske komisije, za ovu godinu. Tamo – u dijelu koji se tiče pravosuđa, Pravosuđe i temlejna prava – ne zatičemo posebno naglašavanje prostora kao problema (stoji doduše da ,,prostorni kapaciteti nijesu adekvatni”), ali se više bave politikom i – korupcijom, kao uzrocima.

Tamo piše, u uvodnoj riječi: ,,Crna Gora je umjereno spremna za primjenu pravne tekovine EU i evropskih standarda u ovoj oblasti i, u cjelini posmatrano, ostvarila je određeni napredak.” Dakle, veoma tanko: ,,umjereno”, ,,određeni”… Pa, direktno: ,,Korupcija i dalje preovladava u mnogim oblastima i nastavlja da bude ozbiljan razlog za zabrinutost.” Tu nema diplomatisanja kao u prethodnoj rečenici: ,,Ozbiljan razlog za zabrinutost”. Korupcija.

U dijelu naglašenih preporuka za narednu godinu ne pominju se prostorni kapaciteti. Piše da bi Crna Gora naročito trebala da: ojača nezavisnost, odgovornost i ukupnu učinkovitost pravosudnog sistema; uspostavi bilans ostvarenih rezultata u pogledu istraga, procesuiranja i osuđujućih presuda u slučajevima korupcije, posebno kada je riječ o korupciji na visokom nivou, kao i da ojača kapacitete za obavljanje finansijskih istraga; izbalansira napredak u usklađivanju zakonodavstva s ojačanim institucionalnim kapacitetima, naročito kada je riječ o borbi protiv diskriminacije, zatvorskom sistemu i zaštiti manjina; osigura učinkovite kazne za kršenje ljudskih prava.

Pa još: jačanje nezavisnosti i profesionalizma pravosuđa kroz punu primjenu novih sistema zapošljavanja, ocjenjivanja i unapređenja; jačanje kapaciteta Sudskog i Tužilačkog savjeta, uključujući jačanje kapaciteta za strateško planiranje budžeta i ljudskih resursa…

Vratimo se sada na Medenicu i njeno izvještavanje o temeljnim manjkavostima pravosudnog sistema.

Kaže ona da nije zanemarljivo ni odsustvo finansijske nezavisnosti sudstva, neriješena stambena pitanja najvećeg broja sudija i loš materijalni status sudske administracije.

,,Od sudstva se puno očekuje, a malo mu se daje. Zbog toga je neophodno da se uz podršku izvršne i zakonodavne vlasti poboljša finansijski položaj zaposlenih u sudovima, a naročito unaprijede radni prostori i uslovi za naš nesmetan rad”. Naročito, dakle, radni prostori.

Ali, što očekivati od pravosuđa, kada prva osoba pravosuđa – uzmimo za primjer samo ono do čega je došao Monitor – ne želi, do danas, javnosti da položi račune zbog sumnjive operacije koju je mimo procedura obavila u Švajcarskoj (Medenica ispravila leđa preko naše grbače, Monitor, 20. septembar 2013. godine).

Ona se, prema podacima našeg lista, početkom te godine podvrgla hirurškoj intervenciji zbog diskus hernije u Švajcarskoj o trošku crnogorskih građana, iako na to nije imala pravo, jer nije ispoštovala predviđene procedure. To joj je, putem svog ministarstva, omogućio bivši ministar zdravlja Miodrag Radunović.

Najkraće: njena operacija u Švajcarskoj poreske obveznike koštala je, prema podacima do kojih je ranije došao naš list, oko 28.000 eura, dok se ta vrsta, najčešće rutinske intervencije, više nego uspješno obavlja u Crnoj Gori, ali i Srbiji, po desetostruko nižoj cijeni!

Tada smo pitali Medenicu, zašto se operisala u Švajcarskoj, kada se ta vrsta intervence rutinski vrši u Crnoj Gori ili Srbiji, kao i zbog čega je zaobišla standardnu proceduru, pa se, tek nakon operacije u Švajcarskoj obratila Fondu zdravstva? Pitali smo i koliko je intervencija koštala?

Medenica nije odgovorila, dobili smo odgovor Vrhovnog suda, bolje – izbjegavanje odgovora:

,,Imajući u vidu odredbe zakona o zaštiti podataka i Zakona o pravima pacijenata, Vrhovni sud Crne Gore ne raspolaže evidencijom niti može dati informaciju o eventualnim intervencijama i zdravstvenom stanju sudija Vrhovnog suda, pa samim tim ni podatke o zdravlju predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. Napominjemo da lični podaci koji se odnose na zdravstveno stanje fizičkog lica, predstavljaju posebnu kategoriju ličnih podataka i isti se mogu obraditi samo uz izričitu saglasnost lica čiji se podaci obrađuju.”

Narečeno je tek ilustracija, jedna od mnogih, koja ilustrativno demonstrira sa koliko se odgovornosti prema javnosti nastupa sa čelnih pozicija crnogorskog pravosuđa.

Onda i ne čudi što se organizovani kriminal pravda malom površinom sudnica Višeg suda.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

SRPSKI REVIZIONIZAM O SREBRENICI KAO POKRIĆE KORUMPIRANIM POLITIČARIMA: Ponovno guranje Crne Gore u kandže mitomanija i zavjera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić  je juče( četvrtak)  rekao da će Vlada glasati za rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici . No, otvaranje ovih bolnih tema očito stvara  nelagodu Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD.  Srbijanski režimski mediji neprestano vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice  po kojima na kraju  ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima. Istina je, naravno, drugačija

 

 

Ko prati vučićevsku štampu i njegove marionete u Srbiji, BiH i Crnoj Gori lako stiče utisak da je UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici jula 1995. pitanje života i smrti za sav srpski narod, Srbiju i Republiku Srpsku (RS). Predsjednik Aleksandar Vučić govori kako će Srbi  biti proglašeni za genocidni narod, rezolucija će dovesti do ukidanje Republike Srpske, dok će Srbiji biti nametnuto plaćanje ratne odštete. I Vaskršnji sabor Srbije i Srpske je pomjeren jer se čeka glasanje u UN-u. U samom tekstu rezolucije se ni Srbi kao narod, niti vojska, niti bilo koja osoba spominje, a još manje etiketira kao „genocidan“. Uprkos tome, crnogorski podržavaoci Prve familije Srbije su se uključili u beogradsku propagandu. Jovan Vučurović, poslanik Nove srpske demokratije (NSD) i predsjednik parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode je pozvao Vladu da ne podrži rezoluciju jer je „usmjerena protiv srpskog naroda“. Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) je rekao da Njemačka (kosponzor rezolucije) je „država koja je svijetu podarila Hitlera, Himlera, Gebelsa, Aušvic proglašava nas Srbe genocidnim a najstradalniji smo narod Balkana“. Pri tome zgodno zaboravlja da sadašnja Njemačka priznaje holokaust čije negiranje, nacistički simboli i pozdravi su zabranjeni zakonom. SNP-ov Dragoslav Šćekić, jedan od potpredsjednika Vlade Milojka Spajića kaže da će glasati protiv ako rezolucija dođe na Vladu jer „nećemo dozvoliti da bilo koji narod u ovom momentu nazivamo genocidnim“.

Demokratska partija socijalista (DPS) je tražila da Vlada bude kosponzor rezolucije zgodno zaboravljajući svoju i bivšeg lidera Mila Đukanovića ratnu prošlost. Bivši ministar u vladi RS-a Momčilo Mandić je još 2012. pohvalio ulogu Đukanovića za „pomoć koju su on i njegova vlada 1994. upućivali VRS-u i srpskom narodu“ u vremenu kad je Milošević uveo sankcije RS-u. „Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa RS da te pomoći nije bilo“ rekao je Mandić. Na Youtube-u postoji snimak u kome se Đukanović hvali da Momir Bulatović „ne treba da štiti srpstvo“ od njega, jer vlada koju on vodi je „morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj, kad su joj oni odlučno i bezdušno spustili rampu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ESKOBAR I MI: Specijalan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mandat Gabrijela Eskobara bez sumnje je, kada je u pitanju Crna Gora, bio – specijalan. Po dolasku na tu poziciju, mnogi su ga analitičari najavljivali kao neuobičajenog, direktnijeg diplomatu koji „nameće rješenja“. Povremeno je bio toliko direktan, da se činilo da je predsjednik crnogorskog parlamenta, ili šef ovašnje vlade, a ne diplomata strane države

 

Crna Gora će biti naredna članica EU, poručio je optimistično Gabriel Eskobar, specijalni izaslanik  SAD za Zapadni Balkan, pred sam kraj svoga mandata.  Da odlazi sa te pozicije potvrdio je i sam,   istovremeno demantujući pisanje portala Frontliner, koji je prije nekoliko dana ustvrdio da je Eskobar u stvari razriješen.

Frontliner tvrdi da je  Eskobar razriješen dužnosti izaslanika SAD za Zapadni Balkan nakon njihovog istraživanja u kom su  „otkriveni potencijalni sukobi interesa i doveden u sumnju Eskobarov diplomatski integritet“.

Medij navodi da je  kontroverza oko Eskobara počela njihovim istraživanjem, objavljenim 22. marta, u kom su „iznijete tvrdnje o finansijskim vezama između Eskobarove porodice i srpskih državnih organa“. To se,  kako se u tekstu ocjenjuje, „dovodi u sumnju neutralnost američkog izaslanika u osjetljivom dijalogu Kosova i Srbije.“

Eskobar je oštro demantovao te navode: “Želim direktno da kažem da je sve u tom izvještaju laž koja se može provjeriti. Prije svega, nisam otpušten i svi u Stejt dipartmentu su to potvrdili. Drugo, moja supruga ne prima novac ni od jedne strane vlade. Moja supruga u svakoj ambasadi u kojoj smo služili, u Boliviji, Portugalu, Italiji, pa čak i Srbiji, bila je ponosna zagovornica međuljudskih kontakata. Ali ona to radi bez ikakvog plaćanja, bez ikakvog ugovora. Ona će to nastaviti da radi. Treće, nemam veze sa navodnim advokatom u advokatskoj firmi u Teksasu. A ta advokatska kancelarija ima veb-sajt i odgovorni novinar može doći do njih i potvrditi da nema veza. I četvrto, tvrdnja da su informacije potekle iz kongresnih izvora je lažna jer Kongres nije obaviješten o bilo kakvim kadrovskim promjenama”, prokomentarisao je Eskobar pisanje Frontlinera.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVI MAJ: Siti obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, a rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona. Jedno je sigurno. Čak i ako se ostvare obećanja vlasti o boljem životu, radnika će biti – manje

 

KAP, Radoje Dakić, Titex, Fabrika celuloze Berane, Fabrika kože Polimka, Fabrika za proizvodnju guma Guminig, fabrike – Lenka, Prva petoljetka, Vunko, Vukman Krušćić, Obod, Košuta, Prvoborac, Marko Radović, 19. decembar, Gorica, Lenka, Solana Bajo Sekulić, Imako, Mladost, Velimir Jakić, Špiro Dacić, Trgopromet, Riviera, Kristal, Jugooceanija… samo je dio spiska propalih fabrika i kompanija u protekle tri decenije vladavine DPS-a.

Oporavka, što se industrije tiče, skoro i da nema. Prva fabrika napravljena u posljednjih pet godina u Crnoj Gori otvorena je u decembru 2022. u Tuzima i u njoj se pravi čips od domaćeg krompira. U aprilu prošle godine u Nikšiću je otvorena fabrika votke.

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 320,1 hiljadu aktivnog stanovništva, od kojih su 278,3 hiljade ili 86,9 odsto zaposlenih. Od ukupno aktivnog stanovništva, 41,8 hiljada ili 13,1 odsto je nezaposlenih.

Država je jedan od najvećih poslodavaca, zapošljava preko 50.000 radnika – u javnoj upravi 46,7 hiljada, a u lokalnoj 7,1 hiljada.

Ovog 1. maja, Unija slobodnih sindikata, umjesto tradicionalne šetnje organizovala je manifestaciju na Trgu nezavisnosti u Podgorici pod sloganom Dan otpora, ne odmora. Poručili su da zaposleni i ovaj Prvi maj dočekuju u nedostojanstvenim uslovima – rad na crno, neplaćeni prekovremeni sati, nemanje sedmičnog i godišnjeg odmora, nesigurnost ugovora o radu.

Kao primjer su naveli i da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama unazad nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.

Trgovinski lanci su jedni od najvećih poslodavaca u Crnoj Gori, zapošljavaju oko 40.000 radnika. Prošle godine su zabilježili rast od 15 odsto u odnosu na 2022. i ostvarili ukupni prihod od skoro milijardu eura, a profit 33 miliona. Banke su još bolje poslovale i ostvarile skoro duplo bolji rezultat nego 2022, sa profitom od 146 miliona eura. Mediji su daleko od ovih rekorda ali i oni statistički nijesu zabilježili gubitak u prethodnoj godini. Ogromni profiti ipak nisu dovoljni da poslodavci putem granskih kolektivnih ugovora regulišu prava radnika u ovim djelatnostima.

Od promjene vlasti, radnici su vidjeli boljitak od projekta Evropa sad kojima su povećane minimalne zarade na 450 eura, povećane su i zarade zaposlenima u javnom sektoru, unaprijeđen je zanemareni dio socijalne politike kroz besplatne udžbenike, dječje dodatke, naknade za majke sa troje i više djece.

Prosječna plata koja je u decembru 2019. iznosila 520 eura, povećala se za 58 odsto i iznosi 825 eura. Međutim zbog inflacije i rasta cijena, kupovna moć nije puno poboljšana.

Od početka 2020. do marta 2024. godine, zbirna inflacija, prema podacima Monstata, iznosila je 31 odsto dok je, za isti period, rast cijena hrane bio 45,7 odsto. Realna vrijednost zarade je tako povećana za 27 odsto, a ako bi se koristio rast cijena hrane, realni rast zarada i standarda prosječnog građanina bio bi oko 13 odsto.

Daleko od ovog prosjeka je oko 60 hiljada zaposlenih koji primaju  minimalnu platu od 450 eura, a gotovo isto toliko zaposlenih primaju zaradu u iznosu između minimalne i prosječne .

Čak i prema Monstatu, minimalna plata nije dovoljna da podmiri  vrijednost minimalne potrošačke korpe koja je  830 eura. Iz USSCG obračunavaju realnu, tzv. sindikalnu potrošačku korpu koja iznosi 1.900 eura. Sindikalna potrošačka korpa za prvi kvartal 2024. godine bilježi rast od 50 eura u odnosu na četvrti kvartal 2023. godine.

Iz USSCG poručuju da jednoj četvoročlanoj porodici za zadovoljenje osnovnih životnih potreba nijesu dovoljne ni dvije prosječne zarade budući da sindikalna potrošaka korpa iznosi 1.900 eura.

Jaz između bogatih i siromašnih u Crnoj Gori je konstantno velik. U riziku od siromaštva je skoro svaki četvrti stanovnik – 22,6 odsto, a 20 odsto stanovništva sa najvećim dohotkom prihodovalo je u prosjeku šest puta više nego 20 odsto stanovništva sa najnižim dohotkom.

Iako je zvanično nezaposleno 40.000 stanovnika Crne Gore, u turizmu od kojeg živimo svake godine nedostaje radnika. Procjene za ovu sezonu govore da je potrebno preko 300.00 sezonaca. Oni uglavnom dolaze iz regiona Srbija, BiH, Sjeverna Makedonija, ali posljednjih godina zapošljavaju se i radnici iz Moldavije, Nepala, Indije, Indonezije…

Ideja o stimulisanju radne snage i uvođenju ,,stalnih sezonaca”, koja se već nekoliko godina primjenjuje u Hrvatskoj, još uvijek je samo ideja. Platu ,,stalnim sezoncima, preko zime obezbjeđuje država, a poslodavac je obavezan da ih naredne godine ponovo primi na posao.

Ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine.

Da neće ići na bolje predviđaju i u međudržavnom tijelu koje promoviše saradnju i EU integracije u regionu – Savjetu za regionalnu saradnju (RCC). ,,Petina stanovništva Zapadnog Balkana živi u inostranstvu, a prema najnovijim podacima Balkan barometra, 71 odsto mladih iz našeg regiona razmišlja da napusti svoj dom i preseli se u inostranstvo”, izjavila je generalna sekretarka RCC-a Majlinda Bregu.

,,Vi nemate stabilne ugovore o radu, imate prekovremeni rad, nemate slobodan dan u sedmici i ako imate, to je svaki drugi vikend. Vi nemate puni godišnji odmor ili ga uopšte nemate. Vi ne možete koristiti slobodan dan u dane praznika, znači jednostavno nema ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Zbog te situacije ljudi jednostavno traže ono što očito mogu da dobiju kad izađu iz naše države”, izjavio je Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata.

Kako radnika nema ,a oni koji hoće da rade treba platiti, poslodavci se dovijaju na razne načine. Tako svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prvih deset firmi po visini prihoda, a koje imaju po jednog radnika, ostvarili su zajedno 311 miliona eura Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona eura. Poreska uprave ove firme ne smatra unaprijed sumnjivim, ali se posebno prate ukoliko dođe do određenih sumnjivih transakcija ili postupaka.

Uoči Praznika rada, Vlada je odlučila da uplati jednokratnu pomoć od 1,1 milion radnicima Instituta dr Simo Milošević u Igalu i time preduprijedi štrajk. Još uvijek protestuju bivši radnici nekadašnje fabrike obuće Košuta zbog devet neisplaćenih zarada, na koje čekaju više od 28 godina. Bivši radnici zahtijevaju isplatu devet neisplaćenih zarada prijavljenih 1996. na dan stečajnog postupka, u vrijednosti od 2,8 miliona eura.

Bivši radnici Radoje Dakića dočekali su pravdu, ali u Strazburu. Evropski sud za ljudska prava naložio je državi da isplati određena sredstva po predstavkama bivših radnika „Radoja Dakića“. Naknadu čeka 736 bivših radnika kojima će država morati da isplati po 2.000 eura, ukupno oko 1.472.000 eura.

I dok radnici i ostalo građanstvo čekaju ispunjenje predizbornog obaćanja povećanja plata putem programa Evropa sad 2, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja obećavaju da se do kraja godine može očekivati uvođenje sedmočasovnog radnog vremena.

Ako se ispune obećanja, sledeći Praznik rada dočekaćemo sa većim platama, sedmočasovnim radnim vremenom i još manjim brojem radnika.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo