Povežite se sa nama

DRUŠTVO

I posle Vesne, Vesna

Objavljeno prije

na

Jesen je bila bogata novim postavljenjima u sudskim vrhovima. Izabran je novi predsjednik Apelacionog suda i četvoro sudija Sudskog savjeta. Do kraja sedmice, kad ovaj broj Monitora bude u prodaji, biće zatvoren konkurs za preostala četiri člana Savjeta „iz redova uglednih pravnika”, a očekuje se da će ubrzo biti popunjeno i upražnjeno mjesto predsjednika Višeg suda.

Nova kadrovska rješenja ali i pojedini kandidati za važne funkcije u sudstvu govore da proces ne ide ka depolitizaciji i decentralizaciji, što je bio zahtjev Evropske unije ponovljen i u posljednjem Izvještaju o napretku EK.

Pozicije u Sudskom savjetu zauzeli su većinom sigurni kadrovi bliski predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici i vladajućoj koaliciji. Isti je slučaj i sa Apelacionim sudom, ali i kandidatima koji se pominju kao rješenja za predsjednika Višeg suda. Pravila kojim će biti izabrani preostali članovi Sudskog savjeta ukazuju da je vlast odlučna da sačuva sudstvo, kao svoju posljednju odbranu.

Najprije je, u žurbi dok Medenica još troši funkciju predsjednice Sudskog savjeta, na čelo Apelacionog suda izabran dotadašnji predsjednik Višeg suda Mušika Dujović. Mediji su pisali da je Dujović postavljen na predlog Vesne Medenice. Dujovića je, tvrdi više izvora, Medenica postavila po telefonskom nalogu. Monitor je pisao da je u obaranju presuda u predmetu za ubistvo Slavoljuba Šćekića, Medenica imala njegovu aktivnu potporu.

U trenutku kada je izabran za predsjednika Apelacionog suda, Dujoviću mandat predsjednika Višeg suda nije bio istekao.

Iako se kao potencijalni kandidati za novog predsjednika Višeg suda pominju i neka sudska imena od integriteta, moguće da će se na taj konkurs pričekati. Mediji su objavili da će v.d predsjednika Višeg suda najvjerovatnije preuzeti predsjednica Udruženja sudija, sutkinja Hasnija Simonović, inače supruga predsjednika COK-a i nekadašnjeg funkcionera SDP-a Duška Simonovića. Kako je Monitor već pisao, sutkinja Simonović je Medeničina kuma.

Da se radi o osobi od Medeničinog povjerenja i sama je potvrdila. ,,Nadamo se da će gospođa Vesna Medenica, nastaviti da bude na čelu crnogorskih sudija, jer je svojim ogromnim radom i zalaganjem to i zaslužila. Ona ima punu podršku svih članova Udruženja”, izjavila je krajem oktobra za državnu Pobjedu. Na svečanosti povodom Dana sudstva, gdje je govorila pored Medenice i ministra pravde Duška Markovića, kazala je da u Crnoj Gori nijedan sudija nije korumpiran iako ih tako često etiketiraju. Riješen problem.

Simonovićeva je u javnosti poznata i po čestim javnim istupima u kojima traži da se ne smiju komentarisati sudske presude. Ona je javnosti postala poznata po presudi u korist Stanka Subotića. Kao predsjednica Vijeća Višeg suda preinačila je 2002. godine odluku Osnovnog suda kojom su pokojni Duško Jovanović, direktor Dana i Vladislav Ašanin, bivši urednik tog lista, oslobođeni za klevetu po tužbi Subotića, zbog prenošenja tekstova o švercu duvana iz hrvatskog Nacionala. Sutkinja Simonović je oslobađajuću presudu preinačila u osuđujuću za Ašanina.

Neće Dujović, sve su prilike, biti jedini Medeničin kadar u Apelacionom sudu. Taj sud do skoro je vodila Svetlana Vujanović, supruga Filipa Vujanovića. U javnosti su Medenica i ona ukrstile koplja. Medenica nakon odlaska Vujanovićeve u Vrhovni sud, polako osvaja Apelacioni.

Na konkurs za sudije Apelacionog suda koji je Sudski savjet pod Medeničinom komandom raspisao 15. oktobra prijavile su se dvije njene bliske prijateljice: sutkinja Višeg suda Milenka Žižić i sutkinja Dragica Vuković.

Milenka Žižić donijela je visoku osuđujuću presudu u slučaju ubistva Medeničinog zeta, nakon što je prethodno iz postupka isključila javnost. Advokat optuženog Srđan Radović tražio je izuzeće sutkinje Žižić jer ju je pred suđenje vidio kako sa Medenicom sjedi u podgoričkom lokalu Maša.

Žižić je poznata i po oslobađajućoj presudi u slučaju deportacija. Nakon preuzimanja tog predmeta ona je na prijedlog Medenice, 7. oktobra 2009, od Vlade Mila Đukanovića, dobila službeni stan na korišćenje u Podgorici. Njen sin, Miloš Žižić zapošljen je u Sudskom savjetu. Pominjala se i kao ozbiljna kandidatkinja vladajuće koalicije za državnog tužioca.

Venecijanska komisija kritikovala je i odluku predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića da raspiše javni poziv za izbor dvoje sudija Ustavnog suda Crne Gore. ,,Iako su reforme dobrodošle i čini se da su u skladu sa međunarodnim standardima, Venecijanska komisija je u saznanju da će sastav Ustavnog suda biti mijenjan prije isteka mandata sadašnjim sudijama, te da će svi tužioci takođe biti podvrgnuti reizboru. Venecijanska komisija žali što nosiocima tih funkcija nije dozvoljeno da završe svoje mandate”.

Nastavilo se odabirom članova Sudskog savjeta. Posljednjih dana oktobra izabrano je četvoro sudija Sudskog savjeta. U skladu sa najnovijim izmjenama zakona, sudije je birala Konferencija sudija. Novi stari kadrovi govore da je Medenica, odnosno vlast odlučna da zadrži kontrolu nad ovim ključnim tijelom u sudstvu koje bira i razriješava sudije.

Izabrani su Milić Međedović, Radoje Orović, Nataša Božović i Željka Jovović.

Novi vojnički sastav, smatraju Monitorovi izvori u pravosuđu, ukazuje na strah vlasti od poglavlja 23 i 24. Međedović je vojnik Đukanovića, kažu naši sagovornici u pravosuđu. I on je vezan sa slučaj deportacija. Bio je član tročlanog Specijalnog vijeća u tom predmetu koje je 29. marta 2011. donijelo oslobađajuću presudu za bivše policajce. Međedović je u to vrijeme bio redovni sudija Apelacionog suda. Njega je na „ispomoć” Višem sudu u Podgorici, konkretno Milenki Žižić, poslala Vesna Medenica.

Željka Jovović je podmladak Medenice iz Osnovnog suda, tvrde naši sagovornici. Nataša Božović, iako nije iz te priče, podsjećaju naši izvori, ipak je prilikom izbora u Viši sud bila predmet jednog od prvih uspješnih dogovora SNP-a i DPS-a. Četvrti izbor, Radoje Orović u javnosti se pominje kao čovjek sa zanimljivim hobijem. Komisiji za sprječavanje konflikta interesa Orović je prijavio dobitak sa kladionice od 30 hiljada eura.

U Izvještaju o napretku EK objavljenom sredinom oktobra napominje se da su kriteriji odabira sudija u Sudski savjet i dalje nejasni, te da se sudije ne biraju na temelju dovoljno jasnih kriterijuma. ,,Razlozi za odluke nisu u potpunosti dokumentirani”.

Sudski Savjet za vlast je bitan jer po novim izmjenama upravo Savjet bira predsjednika Vrhovnog suda. Ko su kandidati za preostalih četvoro članova za Savjet sudija, iz redova uglednih pravnika ne zna se, ali stručnjaci upozoravaju da način na koji će biti odabrani ne uliva povjerenje.

Tea Gorjanc-Prelević, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava za Monitor upozorava: „Iako je Ustavom propisano da članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika bira Skupština u plenumu 2/3 većinom, predviđeno je da kandidate nadležni skupštinski odbor predloži prostom većinom, čime je posredno izigran princip da opozicija značajno učestvuje u odlučivanju. Omogućeno je da skupštinskom plenumu budu servirani kandidati opet po volji vladajuće koalicije, koja u tim odborima ima prostu većinu”.

Direktorica HRA ukazuje: ,,Članovi Sudskog savjeta treba da budu nezavisne i nepristrasne osobe, jer je zakonom propisano da je njihov posao da štite sudije od političkog i drugog neprimjerenog uticaja. Međutim, ni Ustavom ni nedavno izmenjenim zakonima nije obezbeđeno da ova četiri člana ne budu u konfliktu interesa. Nije propisano da oni ne mogu da budu i funkcioneri ili članovi političkih stranaka, da ne mogu biti u bliskom srodstvu sa državnim funkcionerima izvršne, zakonodavne ili sudske vlasti”. Gorjanc-Prelević upozorava da je moguće da se ponovi situacija da supruga predsjednika države bude članica Savjeta i onda postane i predsjednica Disciplinske komisije, kao što je to bio slučaj sa Svetlanom Vujanović.

HRA je predlagala da se te stvari izmijene, ali da to nije prošlo. ,,Nijedna politička partija nije htjela da podrži taj amandman, pa smo zaključili da je to zato što svi u stvari nastoje da u savjete ubace svoje ljude. Nadam se ipak da je taj propust posledica nemara, a ne namjere”, zaključuje Tea Gorjanc-Prelević.

Prema riječima Azre Jasavić, poslanice Pozitivne Crne Gore, ta partija je podnijela amandman da predsjednika Vrhovnog suda bira Skupština dvotrećinskom u prvom i tropetinskom većinom u drugom krugu glasanja. ,,Neprihvatanje tog amandmana od strane vladajuće koalicije jedan je od indikatora koji ukazuje da vlast ne želi da u značajnoj mjeri depolitizuje sudstvo. Ovo praktično znači da nakon očekivanih reformi tužilaštva, koje očekujemo nakon ustavnih promjena, sudstvo može biti poslednja linija odbrane ove vlasti od neprocesuiranja visokih funkcionera vladajuće koalicije”, kaže ona.

Plan je jasan: da nakon Vesne ostane Vesna.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo