Povežite se sa nama

DRUŠTVO

I posle Vesne, Vesna

Objavljeno prije

na

Jesen je bila bogata novim postavljenjima u sudskim vrhovima. Izabran je novi predsjednik Apelacionog suda i četvoro sudija Sudskog savjeta. Do kraja sedmice, kad ovaj broj Monitora bude u prodaji, biće zatvoren konkurs za preostala četiri člana Savjeta „iz redova uglednih pravnika”, a očekuje se da će ubrzo biti popunjeno i upražnjeno mjesto predsjednika Višeg suda.

Nova kadrovska rješenja ali i pojedini kandidati za važne funkcije u sudstvu govore da proces ne ide ka depolitizaciji i decentralizaciji, što je bio zahtjev Evropske unije ponovljen i u posljednjem Izvještaju o napretku EK.

Pozicije u Sudskom savjetu zauzeli su većinom sigurni kadrovi bliski predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici i vladajućoj koaliciji. Isti je slučaj i sa Apelacionim sudom, ali i kandidatima koji se pominju kao rješenja za predsjednika Višeg suda. Pravila kojim će biti izabrani preostali članovi Sudskog savjeta ukazuju da je vlast odlučna da sačuva sudstvo, kao svoju posljednju odbranu.

Najprije je, u žurbi dok Medenica još troši funkciju predsjednice Sudskog savjeta, na čelo Apelacionog suda izabran dotadašnji predsjednik Višeg suda Mušika Dujović. Mediji su pisali da je Dujović postavljen na predlog Vesne Medenice. Dujovića je, tvrdi više izvora, Medenica postavila po telefonskom nalogu. Monitor je pisao da je u obaranju presuda u predmetu za ubistvo Slavoljuba Šćekića, Medenica imala njegovu aktivnu potporu.

U trenutku kada je izabran za predsjednika Apelacionog suda, Dujoviću mandat predsjednika Višeg suda nije bio istekao.

Iako se kao potencijalni kandidati za novog predsjednika Višeg suda pominju i neka sudska imena od integriteta, moguće da će se na taj konkurs pričekati. Mediji su objavili da će v.d predsjednika Višeg suda najvjerovatnije preuzeti predsjednica Udruženja sudija, sutkinja Hasnija Simonović, inače supruga predsjednika COK-a i nekadašnjeg funkcionera SDP-a Duška Simonovića. Kako je Monitor već pisao, sutkinja Simonović je Medeničina kuma.

Da se radi o osobi od Medeničinog povjerenja i sama je potvrdila. ,,Nadamo se da će gospođa Vesna Medenica, nastaviti da bude na čelu crnogorskih sudija, jer je svojim ogromnim radom i zalaganjem to i zaslužila. Ona ima punu podršku svih članova Udruženja”, izjavila je krajem oktobra za državnu Pobjedu. Na svečanosti povodom Dana sudstva, gdje je govorila pored Medenice i ministra pravde Duška Markovića, kazala je da u Crnoj Gori nijedan sudija nije korumpiran iako ih tako često etiketiraju. Riješen problem.

Simonovićeva je u javnosti poznata i po čestim javnim istupima u kojima traži da se ne smiju komentarisati sudske presude. Ona je javnosti postala poznata po presudi u korist Stanka Subotića. Kao predsjednica Vijeća Višeg suda preinačila je 2002. godine odluku Osnovnog suda kojom su pokojni Duško Jovanović, direktor Dana i Vladislav Ašanin, bivši urednik tog lista, oslobođeni za klevetu po tužbi Subotića, zbog prenošenja tekstova o švercu duvana iz hrvatskog Nacionala. Sutkinja Simonović je oslobađajuću presudu preinačila u osuđujuću za Ašanina.

Neće Dujović, sve su prilike, biti jedini Medeničin kadar u Apelacionom sudu. Taj sud do skoro je vodila Svetlana Vujanović, supruga Filipa Vujanovića. U javnosti su Medenica i ona ukrstile koplja. Medenica nakon odlaska Vujanovićeve u Vrhovni sud, polako osvaja Apelacioni.

Na konkurs za sudije Apelacionog suda koji je Sudski savjet pod Medeničinom komandom raspisao 15. oktobra prijavile su se dvije njene bliske prijateljice: sutkinja Višeg suda Milenka Žižić i sutkinja Dragica Vuković.

Milenka Žižić donijela je visoku osuđujuću presudu u slučaju ubistva Medeničinog zeta, nakon što je prethodno iz postupka isključila javnost. Advokat optuženog Srđan Radović tražio je izuzeće sutkinje Žižić jer ju je pred suđenje vidio kako sa Medenicom sjedi u podgoričkom lokalu Maša.

Žižić je poznata i po oslobađajućoj presudi u slučaju deportacija. Nakon preuzimanja tog predmeta ona je na prijedlog Medenice, 7. oktobra 2009, od Vlade Mila Đukanovića, dobila službeni stan na korišćenje u Podgorici. Njen sin, Miloš Žižić zapošljen je u Sudskom savjetu. Pominjala se i kao ozbiljna kandidatkinja vladajuće koalicije za državnog tužioca.

Venecijanska komisija kritikovala je i odluku predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića da raspiše javni poziv za izbor dvoje sudija Ustavnog suda Crne Gore. ,,Iako su reforme dobrodošle i čini se da su u skladu sa međunarodnim standardima, Venecijanska komisija je u saznanju da će sastav Ustavnog suda biti mijenjan prije isteka mandata sadašnjim sudijama, te da će svi tužioci takođe biti podvrgnuti reizboru. Venecijanska komisija žali što nosiocima tih funkcija nije dozvoljeno da završe svoje mandate”.

Nastavilo se odabirom članova Sudskog savjeta. Posljednjih dana oktobra izabrano je četvoro sudija Sudskog savjeta. U skladu sa najnovijim izmjenama zakona, sudije je birala Konferencija sudija. Novi stari kadrovi govore da je Medenica, odnosno vlast odlučna da zadrži kontrolu nad ovim ključnim tijelom u sudstvu koje bira i razriješava sudije.

Izabrani su Milić Međedović, Radoje Orović, Nataša Božović i Željka Jovović.

Novi vojnički sastav, smatraju Monitorovi izvori u pravosuđu, ukazuje na strah vlasti od poglavlja 23 i 24. Međedović je vojnik Đukanovića, kažu naši sagovornici u pravosuđu. I on je vezan sa slučaj deportacija. Bio je član tročlanog Specijalnog vijeća u tom predmetu koje je 29. marta 2011. donijelo oslobađajuću presudu za bivše policajce. Međedović je u to vrijeme bio redovni sudija Apelacionog suda. Njega je na „ispomoć” Višem sudu u Podgorici, konkretno Milenki Žižić, poslala Vesna Medenica.

Željka Jovović je podmladak Medenice iz Osnovnog suda, tvrde naši sagovornici. Nataša Božović, iako nije iz te priče, podsjećaju naši izvori, ipak je prilikom izbora u Viši sud bila predmet jednog od prvih uspješnih dogovora SNP-a i DPS-a. Četvrti izbor, Radoje Orović u javnosti se pominje kao čovjek sa zanimljivim hobijem. Komisiji za sprječavanje konflikta interesa Orović je prijavio dobitak sa kladionice od 30 hiljada eura.

U Izvještaju o napretku EK objavljenom sredinom oktobra napominje se da su kriteriji odabira sudija u Sudski savjet i dalje nejasni, te da se sudije ne biraju na temelju dovoljno jasnih kriterijuma. ,,Razlozi za odluke nisu u potpunosti dokumentirani”.

Sudski Savjet za vlast je bitan jer po novim izmjenama upravo Savjet bira predsjednika Vrhovnog suda. Ko su kandidati za preostalih četvoro članova za Savjet sudija, iz redova uglednih pravnika ne zna se, ali stručnjaci upozoravaju da način na koji će biti odabrani ne uliva povjerenje.

Tea Gorjanc-Prelević, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava za Monitor upozorava: „Iako je Ustavom propisano da članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika bira Skupština u plenumu 2/3 većinom, predviđeno je da kandidate nadležni skupštinski odbor predloži prostom većinom, čime je posredno izigran princip da opozicija značajno učestvuje u odlučivanju. Omogućeno je da skupštinskom plenumu budu servirani kandidati opet po volji vladajuće koalicije, koja u tim odborima ima prostu većinu”.

Direktorica HRA ukazuje: ,,Članovi Sudskog savjeta treba da budu nezavisne i nepristrasne osobe, jer je zakonom propisano da je njihov posao da štite sudije od političkog i drugog neprimjerenog uticaja. Međutim, ni Ustavom ni nedavno izmenjenim zakonima nije obezbeđeno da ova četiri člana ne budu u konfliktu interesa. Nije propisano da oni ne mogu da budu i funkcioneri ili članovi političkih stranaka, da ne mogu biti u bliskom srodstvu sa državnim funkcionerima izvršne, zakonodavne ili sudske vlasti”. Gorjanc-Prelević upozorava da je moguće da se ponovi situacija da supruga predsjednika države bude članica Savjeta i onda postane i predsjednica Disciplinske komisije, kao što je to bio slučaj sa Svetlanom Vujanović.

HRA je predlagala da se te stvari izmijene, ali da to nije prošlo. ,,Nijedna politička partija nije htjela da podrži taj amandman, pa smo zaključili da je to zato što svi u stvari nastoje da u savjete ubace svoje ljude. Nadam se ipak da je taj propust posledica nemara, a ne namjere”, zaključuje Tea Gorjanc-Prelević.

Prema riječima Azre Jasavić, poslanice Pozitivne Crne Gore, ta partija je podnijela amandman da predsjednika Vrhovnog suda bira Skupština dvotrećinskom u prvom i tropetinskom većinom u drugom krugu glasanja. ,,Neprihvatanje tog amandmana od strane vladajuće koalicije jedan je od indikatora koji ukazuje da vlast ne želi da u značajnoj mjeri depolitizuje sudstvo. Ovo praktično znači da nakon očekivanih reformi tužilaštva, koje očekujemo nakon ustavnih promjena, sudstvo može biti poslednja linija odbrane ove vlasti od neprocesuiranja visokih funkcionera vladajuće koalicije”, kaže ona.

Plan je jasan: da nakon Vesne ostane Vesna.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe,  posrami se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Producentkinja TV emisije Dnevnica  Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti

 

Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.

U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.

„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.

Lejla Kašić,  voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila  je da je Antonio Pusić,  u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.

Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika,  žrtve kulturnog modela u kojem živimo.  U međuvremenu su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić.  Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.

„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.

Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog  koncepta emisije.  Inače radi se o  emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici  Pušić je dragovoljno pristao.  Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu,  nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način

Objavljeno prije

na

Objavio:

Viši sud u Podgorici oslobodio je gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića optužbi da je negiranjem genocida u Srebrenici širio mržnju. Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina

 

Televizija Crne Gore prikazivala je u večeri 29. decembra 2021. godine bosanskohercegovački film Quo vadis, Aida. Riječ je kinematografskom ostvarenju Jasmile Žbanić, nominovanom za prestižnu američku nagradu – Oskar, a dobitnik je i više značajnih međunarodnih nagrada. Film obrađuje genocid u Srebrenici 1995. godine.

Iste večeri, pred prikazivanje filma, okupilo se nekoliko desetina, uglavnom, srednjovječnih muškaraca da protestuju protiv filma. Skup su, navodno, organizovali pripadnici pravoslavnih bratstava, koji svoje nacionalističke ideje i pokliče često kriju iza vjere i humanitarnog rada. Na glavnom ulazu u Radio-televiziju Crne Gore raširili su transparent – „Srebrenica nije genocid“. Riječi na transparentu obrazložio je i epski pjesnik Slavko Perošević, počasni član nikšićkog pravoslavnog bratstva Zavjetnici Tvrdoš. „Smatramo da zločin koji se dogodio u Srebrenici nikako ne može biti tretiran kao genocid… Može da se razmatra na nekim nivoima da li se u Srebrenici dogodio određeni zločin. Sigurno je da se i dogodio. Strijeljanje ratnih zarobljenika može da se tretira kao ratni zločin, ali nikako kao genocid“, kazao je tada on.

Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina.

„Kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, navodi se u Krivičnom zakoniku Crne Gore.

Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom događaju tada je pokrenulo izviđaj, ali je donijelo odluku da nije počinjeno nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Oni su predmet proslijedili Upravi policije kako bi utvrdili da li u ovim radnjama ima prekršaja. Međutim, ni policija nije našla da je u radnjama ovih lica bilo nekih kršenja zakona.

Tužilaštvo je nastavilo da ignoriše širenje mržnje, koje se moglo čuti u pjesmama i vidjeti na transparentima koje su nosile ove grupe dok su demonstrirale na ulicama. Sve dok u Skupštini Crne Gore nije usvojena Rezolucija o Srebrenici.

Nakon toga je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, član Glavnog odbora Demokratskog fronta (DF) i Nove srpske demokratije (NSD), koji je navodno blizak sa gorepomenutim pravoslavnim bratstvima, na jednoj srbijanskoj televiziji ponovio tezu da Srebrenica nije genocid. On je tada kazao da se u Skupštini vidjelo ko je izdajnik, da su Srbi napadnuti i da treba da se brane.

„Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici“, kazao je Kovačević.

Demokratska partija socijalista tada je podnijela krivičnu prijavu protiv Kovačevića. Više državno tužilaštvo u Podgorici je ovog puta podiglo optužni predlog protiv gradonačelnika Nikšića. Smatrali su da je javnim negiranjem genocida širio nacionalnu i vjersku mržnju.

„U predmetu formiranom u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, protiv M.K., zbog krivičnog djela – izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon sprovedenog postupka izviđaja tokom kojeg je isti saslušan u svojstvu osumnjičenog, na okolnosti povodom iznijetog stava o genocidu u Srebrenici, koji je iznio u emisiji Usijanje dana na TV Kurir, dana 18. 06. 2021. godine, te prikupljenih drugih neophodnih dokaza, ovo tužilaštvo je protiv M.K. podnijelo optužni predlog Višem sudu u Podgorici zbog navedenog krivičnog djela“, objasnila je tada rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.

Međutim, sud je utvrdio da tužilaštvo nije dokazalo da je način negiranja genocida bio takav da može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema grupi lica ili članu neke takve grupe. U obrazloženju presude sud se pozvao i na presudu evropskog suda u Strazburu u predmetu Perinček protiv Švajcarske. Tužilaštvo je prošle sedmice uložilo žalbu na ovakvu odluku.

Dio pravnika sa kojima je razgovarao novinar Monitora, smatraju da ovaj slučaj nije mogao biti primijenjen u ovom predmetu jer je Perinček u Švajcarskoj negirao genocid Otomanske imperije nad Jermenima 1915. godine. Iako je Švajcarski nacionalni savjet ovaj događaj priznao kao genocid, on nije kao takav priznat međunarodnom presudom. A genocid je zločin koji mora utvrditi sud, što je bio i razlog presude Evropskog suda protiv Švajcarske. S druge strane, međunarodni sud u Hagu je donio presudu da je u Srebrenici počinjen genocid.

Drugi pravnici smatraju da, kao i u ovoj međunarodnoj presudu, tužilac Višeg tužilaštva nije dokazao kako je izjava Kovačevića izazvala ili mogla da izazove javne nerede i nemire. To je Evropski sud i naveo u svojoj presudi u korist Perinčeka.

Neki pravnici apostrofiraju dvostruke standarde tužilaštva kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici. Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić, pravoslavna bratstva ili, pojedini predstavnici Srpske pravoslavne crkve, nijesu izvedeni pred sud zbog izjava sličnih Kovačevićevoj. Jedina razlika je što je protiv Kovačevića krivičnu prijavu podnijela partija za čijeg zemana je postavljena većina tužilaca.

Uglavnom, negiranje genocida u Crnoj Gori je i dalje nekažnjivo. A gradonačelnik Kovačević je javnosti pozat i po pjevanju pjesme u kojoj „kukaju bule“.

 

Deset mjeseci zbog poziva na klanje Cetinjana

Posljednji izvještaj državnog tužilaštva (za 2021) kaže da je zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje prijavljeno 45 osoba. Najviše ih je gonjeno zbog govora mržnje na internetu.

Većinu prijava tužilaštvo je odbacilo. Tužioci su odlučili da ne gone 32 osobe.  Većina optuženih je završila u zatvoru.

„Sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda; protiv 3 lica donijete su oslobađajuće presude“, navodi se u izvještaju.

Uvidom u nekoliko javno dostupnih presuda može se vidjeti da su ljudi većinom pozivali na nasilje prema određenoj nacionalnoj ili vjerskoj grupi. U jednoj presudi navodi se da je okrivljeni podsticao na nasilje i mržnju u ime religije. Za to krivično djelo dobio je 10 mjeseci zatvora.

„Na svom profilu koji je registrovan pod imenom ’S.M.’ objavio govor sadržine ’Ja sam spreman za Cetinje. Malo mi se grb iskrivio, ali dobro. Drma mi se, drma mi se na šubari cveće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće. Svi na Cetinje, aloo! Nema, nema zajebancije, evo kapa se pripremila, jedno dva- tri noža da ponesemo i boli nas uvo’, piše u presudi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni nakon skoro 18 godina od ubistva inspektora Slavoljuba Šćekića nema pravosnažne presude

Slučaj ubistva visokog inspektora Slavoljuba Šćekića ni nakon skoro 18 godina nije makao dalje od početka. Nakon pravnog nadgornjavanja, slučaj protiv grupe koja se tereti za ovaj zločin našao se pred sudijama Apelacionog suda, gdje je nedavno na nedoređeno vrijeme odgođeno suđenje kako bi se vještaci mogli izjasniti o tome da li je drugooptuženi Ljubo Bigović zdravstveno u mogućnosti da prati sudski postupak i aktivno učestvuje u njemu.

Neizvjesno je kada će stići nalaz, a još neizvjesnije da li će i kada optuženi Bigović biti u mogućnosti da učestvuje u postupku.

Tokom ranijih sjednica, tačnije prije dvije godine, kada se slučaj ubistva Šćekića razmatrao nakon što je prvo Ustavni, a potom Vrhovni sud ukinuo osuđujuće presude, vještaci medicinske struke neposrednim pregledom optuženog Bigovića, ali i njegove dokumentacije ustanovili su da nije sposoban za suđenje ni u narednih šest mjeseci.

Kako su se konačno stekli uslovi za održavanje sjednica, sudije Apelacionog suda su ih i održale, a potom donijele odluku da presudu treba ukinuti i vratiti Višem sudu u Podgorici da ponovo sudi. Do suđenja ipak nije došlo jer je u novembru prošle godine Viši sud zatražio mišljenje od Vrhovnog suda Crne Gore – ko sada treba da sudi ovoj grupi.

Vrhovni sud je naglasio da suđenje i presudu u ovom slučaju moraju preuzeti sudije Apelacionog suda, koje su do sada dva puta ukidale odluku. Tako je vruć kromir vraćen sudijama Apelacionog suda koje će imati pred sobom težak posao – da urade ono što su u ukidnom rješenju sugerisale nižim kolegama da sprovedu kao dokaz – neposredno saslušanje Zorana Vlaovića zvanog Bohum, zaštićenog svjedoka u postupku za ubistvo policijskog funkcionera. Osim toga naloženo je da se u komunikaciji sa Upravom za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) utvrdi kako je i zbog čega usvojena njegova molba za prekid izdržavanja kazne zatvora.

Slavica Šćekić, sestra ubijenog inspektora, u razgovoru za Monitor ističe da je na ubistvo njenog brata Slavoljuba država zaboravila u potpunosti.

„Apsolutno ne mare za činjenicu da je Slavoljub život izgubio samo zato što je nju štitio od mafije i organizovanog kriminala. Zato što je štitio njen ustavni poredak i živote svih njenih građana. Na sve to država je zaboravila, potpuno svjesno, ne mareći za njenu odgovornost za Slavoljubovo ubistvo. Bez ikakve sumnje i dileme, država je odgovorna za Slavoljubovo ubistvo, jer ga nije zaštitila od mafije, kako one spolja, tako i one unutar nje same“, kaže ona.  „Možda je taj zaborav proizvod pritiska mafije? Sve na to ukazuje! Zaboravili su i obećanje dato 2005. godine, kada je ubijen moj brat. Kada su se zvaničnici prosto takmičili ko će više dati lažnih obećanja da će rasvijetliti ubistvo moga brata. Bila su im puna usta lažnih obećanja da će biti kažnjeni svi oni koji su izvršili zločin nad Slavoljubom. Ali, sve je ostalo samo na obećanjima“, kaže sestra ubijenog inspektora.

Za razliku od države, kaže ona, lik i djelo njenog brata, osim porodice, nijesu zaboravili građani koje je štitio od mafije.

„Narod nije zaboravio niti lik niti djelo moga brata Slavoljuba. I to je satisfakcija za tugu i bol njegove porodice, kaže Šćekić.

Otkriva i da za više od sedamnaest godina od ubistva, niko iz državnih organa, i Slavoljubovih kolega nije došao da posjeti mjesto gdje je on lišen života, niti da položi vijenac ispred biste u krugu Policijske akademije u Danilovgradu.

„Moj brat nije zaslužio ovakav odnos države prema njemu i njegovoj žrtvi. Država nije smjela da dozvoli da sudski postupak traje skoro dvije decenije. Država ne smije dozvoliti da ubistvo ostane nerasvijetljeno u potpunosti. Da ostanu nekažnjeni počinioci i nalogodavac ovog teškog zločina nad mojim bratom. Ali, kako stvari stoje, uzalud su svi vapaji porodice, država je to odavno već prećutno dozvolila po nalogu mafije i mafijaškog bosa“, kaže ona.

Dodaje da bez obzira na agoniju, muke i patnju koje trpi, porodica nikada neće odustati od pravde, sve dok ne budu kažnjeni svi koji su učestvovali u ubistvu, na direktan ili indirektan način.

Za ubistvo inspektora Šćekića, nepravosnažno su na po 30 godina zatvora osuđeni – Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović.

Bigović i Boreta optuženi su da su organizovali, a Čila Šćekić i Vujadinović da su izvršili zločin. Sada pokojni Alan Kožar osuđen je na šest godina zatvora za bombaški napad na Hotel Splendid.

Načelnik Uprave za opšti kriminalitet ubijen je 30. avgusta 2005. godine, sat iza ponoći, na svega 15-ak metara od porodične kuće u podgoričkom naselju Tološi.

 

Uzaludna posjeta

Baranin Ljubo Bigović, nakon što ga je tokom 2021. godine u spuškom zatvoru posjetio odlazeći premijer Dritan Abazović, dva puta je sprovođen u tužilaštvo kako bi dao svoja saznanja o tome ko je organizovao ubistva policijskog starješine Slavoljuba Šćekića, ali i ubistva bivšeg urednika Dana Duška Jovanovića. Bigović, navodno, tokom tih posjeta, tužiocima nije ništa značajno saopštio. Naprotiv odbio je da komentariše bilo šta.

O svojoj posjeti zatvoru, Abazović se, prije skoro dvije godine, javno „pohvalio“ medijima, uvjeravajući ih da će zločini biti rasvijetljeni.

„Ja sam posjetio visokopozicioniranog kriminalca u Spužu povodom jako važnog slučaja, kojeg izgleda neko želi da opstruira. Primio sam pismo i obavijestio sam nadležnog tužioca koji je preduzeo sve aktivnosti. Obavijestio sam Viši sud koji je morao da mi da odobrenje, a zatim posjetio i obavio razgovor sa jednim stanovnikom UIKS-a“, kazao je Abazović.

On je kazao da je posjeta bila u cilju „jednog velikog predmeta”, o kome nije htio da priča – „jer bi ga tako upropastili”. Samo par sati kasnije mediji su ipak saznali koji je to predmet, a Abazovićeve riječi do danas su ostale samo – obećanje.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo