Nasiljem satkano isljeđivanje
– To je dokument o mučeničkom hodu jednog čestitog čovjeka, o njegovim potresnim doživljajima u kazamatima Bijelog Polja i Foče, o njegovom duhovnom istrajavanju u uvjetima grozomornog tjelesnog i duševnog lomljenja, o duhovnoj snazi iskrenog vjernika ispoljenoj u nadvladavanju mržnjom satkanih postupaka provoditelja mjera nepravde, posebno zatvorskih komandira, za koje se, po onom što su činili Ibrahimu Čikiću, stopostotnom invalidu, može reći da je „svaki zatvorski komandir priča za sebe i među njima je teško izdvojiti nekog ko bi bar malo ličio na čovjeka”.
Knjiga uvjerljivo govori o karakternom i istini odanog čovjeka od kojeg se traži, u toku nasiljem satkanim isljeđivanjem, da prizna ono što nema nikakvu vezu s njegovim postupcima i ponašanjem, ustvari da prizna istinitost laži, da potpiše i prizna krivična djela iskontruisana u glavama moćnih političkih, sudskih i policijskih pojedinaca ili grupa pojedinaca. Prijetnjom ubijanja brata i tek rođenog djeteta Alija, lažnim snimcima prizora silovanja njegove sestre i supruge, neprikidnom jezivom torturom Ibrahima Čikića, nasilnici su ga nastojali, u politički montiranom procesu, prisiliti da prizna da je namjeravao izvršiti ili da je bio u toku ili u okončavanju izvršenja sedamnaest krivičnih djela. Ponašanja koja su egzekutori ispoljili u nastojanju da Ibrahim Čikić potpiše optužbu, izraženu u sedamnaest tačaka, da je „planirao, organizovao, obučavao, komandovao, izvodio, pregovarao sa visokim delegacijama određenih islamskih zemalja, održavao uređaje za telekomunikaciju i obavljao tajne razgovore, minirao tunele i mostove, predvodio nekakve trojke, evakuisao stanovništvo, snajperom sa tornja crkve trebao pucati po jadnim Srbima i da je islamizirao muslimane sandžačkog područja” – prevalizali i ponašanje životinja i to kada su gladne.
Knjiga Ibrahima Čikića „Gdje sunce ne grije” dokaz je o dosljednoj zloupotrebi psihologije. Načini tjelesnog i psihičkog mučenja Ibrahima Čikića pokazuju da su se mučitelji ranije pripremali za primjenu strahovitih oblika mučenja”.
(Iz Predgovora prof. Dr Ismeta Dizdarevića)
Viši tužilac Milan Radović podigao je pred Višim sudom u Bijelom Polju 27. jula 1994. godine optužnicu protiv Rasima Šahmana, Erdžana Fetahovića, Omera Omerovića, Mevludina Kasumovića, Rifata Veskovića, Haruna Hadžića, Hakije Muratovića, Isata Skenderovića, Umera Hadžića, Šefketa Brkovića, Avda Ciguljina, Rizaha Burnazovića, Sabaheta Spahića, Ibrahima Čikića, Esada Omerovića, Huseina Smakića, Dževada Begovića, Seada Bibuljice, Seada Pućurice, Seneda Pućurice i Šefćeta Bošnjaka.
Oni su optuženi da su od aprila 1991. godine do januara 1994. „u Rožajama, Bijelom Polju, Pljevljima i drugim mjestima u cilju da, upotrebom sile i protivustavnim putem, od dijela teritorije Savezne Republike Jugoslavije stvore samostalnu državu tzv. „Sandžak”, koji čine područja opština: Plav, Rožaje, Berane, Andrijevica, Bijelo Polje, Pljevlja, Novi Pazar, Sjenica, Tutin, Prijepolje, Nova Varoš i Priboj, pripremali izvršenje krivičnog djela ugrožavanje teritorijalne cjeline iz čl. 116. st. 1. KZ Savezne Republike Jugoslavije, na način što su, izvršavajući odluke ilegalnog tzv. ‘muslimanskog nacionalnog vijeća Sandžaka’, sa sjedištem u Novom Pazaru i naloge predsjednika vijeća Sulejmana Ugljanina, formirali resor sigurnosti za teritoriju gradova ‘Sandžaka’ koji pripadaju Republici Crnoj Gori, kao glavni štab, i resore sigurnosti po gradovima i mjesnim zajednicama i postavljali šefove resora sigurnosti, sačinjavali ratne i druge planove, formirali i naoružavali vojne, policijske i druge formacije i jedinice, ogranizovali odabiranje i upućivanje na vojnu obuku u Tursku armiju većeg broja lica muslimanske nacionalnosti i organizovano odlazili na vojnu obuku, radi pripremanja stvaranja oficirskog kadra i vojske buduće države, organizovali specijalne naoružane jedinice radi napada na važne objekte i planirali izvođenje raznih diverzija i drugih nasilnih akcija i ilegalno nabavljali, prodavali i držali veće količine oružja, municije i eksplozivnih materijala čije nabavljanje i držanje građanima nije dozvoljeno”.
Ibrahim Čikić optužen je da je „kao član sigurnosti Bijelog Polja i komandir Vojne jedinice mjesne zajednice „Grad – Bijelo Polje”, izvršavajući naloge okr. Šahman Refika, šefa resora sigurnosti Bijelo Polje, kome je bio direktno odgovoran, učestvovao u odabiranju članova resora sigurnosti, pa je odabrao za člana Karalić Esada, formirao vojnu jedinicu za gradsko područje opštine Bijelo Polje u formaciju ljudi „9 +1″ tzv. „trojkama” za tihu likvidaciju pojedinaca, izvršio odabiranje lica za članove jedinice, za odabiranje pravca kretanja i evakuaciju lica muslimanske nacionalnosti prema planini Pešter, planove zaprečavanja puteva i isplanirao da eksplozivom blokira i ruši mostove na rijeci Limu u mjestu Strojtanica i Nedakusi, uz saopštenje i upozorenje ostalim licima da će biti likvidirani ukoliko odaju tajnu jer je on član „tajne policije”, te učestovao u donošenju odluka na sastancima šefova resora sigurnosti i komadanata ratnih štabova svih gradova Sanžaka, održanih u Prijepolju, Pljevljima, Bijelom Polju, Novom Pazaru i Sjenici, gdje je i položio zakletvu u Džamiji i saglasio se da se naoružavaju članovi resora sigurnosti, da se izvrši odabiranje i upućivanje većeg broja lica na vojnu obuku u Turskoj armiji i da se ilegalno nabave radio stanice, govoreći na sastanku da će se izazivanjem sukoba na Sandžaku u isti umiještati i islamske zemlje i da će iz Novog Pazara radi pomoći doći 300-400 naoružanih ljudi, pa je isplanirao krađu radio stanice iz „zgrade solidarnosti” i prihvatio da rukuje radio stanicom i da uspostavlja tajnu vezu između šefova resora sigurnosti u svim gradovima Sandžaka, a u Rasovu kod Bijelog Polja, u ulozi hodže, ogranizovao polaganje zakletve za grupu od 10 lica koja su upućena na vojnu obuku, kao i nabavljao i kupovao veće količine oružja, municije i eksploziva, pa je od okr. Šahman Refika kupio jedan pištolj cal. 50 metaka za 300 DEM, dobio na poklon pušku „pumparicu” sa šest metaka koju je prodao… za 2.200 DEM i prodao jednu automatsku pušku za 1.500 DEM nepoznatom licu, a okrivljenom Spahić Sabaheru nudio na prodaju jednu pušku za 100 DEM, okrivljenom Begoviću Dževadu nudio 4 puške po cijeni od 300 do 400 DEM po komadu, pušku „vinčesterku” za 800 DEM i tražio od njega da mu posreduje oko prodaje oružja drugim licima, pa je prilikom pretresa kod njega pronađen jedan pištolj CZU cal. 7,65 mm. br. 224771 sa dva rezervna okvira, 53 komada metaka i jedna ručna bomba M-75″.
Viši sud u Bijelom Polju donio je 16. decembra 1994. godine presudu kojom su optuženi osuđeni na višegodišnje kazne zatvora.
Ibrahim Čikić osuđen je na dvije godine zatvora. U obrazloženju presude navodi se da je Čikić na glavnom pretresu kazao da je „optužnica montirana uz pomoć torture u policiji, da je iskonstruisana i izmišljena i da predstavlja gomilu laži. Nikada nije čuo za resor sigurnosti niti je bio član tog resora, jer je to i nemoguće zbog toga što je on slijep čovjek i nije služio vojsku. Ne zna da je Refik Šahman bio šef resora sigurnosti i nije izvršavao njegove naloge. Refika Šahmana je upoznao u džamiji, jer su obojica vjernici. Od oktobra mjeseca 1991. godine, sa njim je bio u sukobu. Nije formirao vojnu jedinicu za gradsko područje Bijelog Polja u formaciji ljudsta „9+1″ tzv. „trojke za likvidaciju” niti zna da su takve jedinice postojale. Ne zna za planove, za evakuaciju lica muslimanske nacionalnosti prema planini Pešter, niti za zaprečavanje puteva. Kazao je da je bio na sastanku u Sjenici sa Refikom Šahmanom i Begović Dževadom koji ih je vozio, ali da je to bio svečani sastanak, da se jelo i pilo, da se izlazilo i ulazilo i da se ništa nije diskutovalo. Svak je razgovarao zasebno i za svojim stolom. U Sjenici nije polagao zakletvu, kao ni ostali učesnici skupa. Nije čuo za odlazak lica muslimanske nacionalnossti za Tursku niti o nabavci radio stanica. U selu Rasovu, nikada nije izigravao ulogu hodže niti organizovao polaganje zakletve za 10 ljudi koji su upućeni na vojnu obuku u Tursku. Na kraju je kazao da je izjavu kod istražnog sudije dao, ali se ne sjeća kako jer je zbog batina u policiji doživio nervni šok”.
(Nastavlja se)
Priredio: Veseljko KOPRIVICA
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DUHANKESA3 sedmice
FOKUS2 sedmice