Povežite se sa nama

DRUŠTVO

INSTITUCIJE I PORODIČNO NASILJE: Relativizovanje stvarnosti

Objavljeno prije

na

Slučaj petnaestomjesečnog dječaka P.J. koji je preminuo 5. februara zbog posljedica fizičkog nasilja (sumnja se: pretrpljenog od strane očuha Nermina Šišića) uznemirio je javnost i aktivirao pitanje odgovornosti institucija i pojedinaca.

Nakon što je Centar za ženska prava (CŽP) sedmog februara uputio dopis direktorici Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) Zorici Kovačević kojim se zahtijeva preispitivanje informacije prema kojoj je dječak već dovođen u bolnicu sa povredama mjesec dana prije smrti, oglasio se Sindikat doktora medicine. Oni su u svom saopštenju naveli da je povreda zbog koje je dječak doveden šestog januara u Klinički centar odgovarala podacima koje je ljekar dobio od očuha, te da nije bilo indikatora poput uznemirenosti djeteta koji bi ukazali na potencijalno nasilje. Ljekari su na kraju saopštenja istakli pitanje odgovornosti ostalih institucija kada je riječ o ovom slučaju, pri tom upitavši da li oni prema percepciji laičke javnosti treba da bez ikakvih dokaza prijave svaku sličnu povredu glave kod djece, kojih na godišnjem nivou ima preko 1000 samo u Kliničkom centru.

Ana Jaredić, psihološkinja u CŽP kaže za Monitor da je zabluda da je žrtvu nasilja lako prepoznati, jer ona nije uvijek vidno uznemirena, pogotovo u uzrastu u kojem je bilo nastradalo dijete. ,,Ako je neko u dužem vremenskom periodu za svaku nelagodu ili nezadovoljstvo koje iskaže bio kažnjavan brutalnim fizičkim nasiljem, onda je potpuno očekivano da takvo dijete bude mirno i da povodom bilo čega što mu se dešava ne pokazuje nikakve znake uznemirenosti”. Ona upozorava da je i zbog toga jako važno da svi oni koji stupaju u kontakt sa djecom obrate dužnu pažnju na to da postoje povrede, makar one izgledale bezazleno.

Direktorica CŽP-a Maja Raičević kaže za naš list da nije prvi put da ljekari ne registruju povrede i sačine izvještaj o njima jer ne žele da budu dio istražnog ili krivičnog postupka, iako imaju tu vrstu odgovornosti bez obzira na to što su prije svega tu da pruže zdravstvenu zaštitu. Ona, međutim, naglašava da postoje i oni drugi primjeri, kada su ljekari ispitivali roditelje o detaljima povreda zbog kojih su djeca dovedena u bolnicu.

U toj organizaciji smatraju da je, što se tiče konkretnog slučaja smrti petnaestomjesečnog dječaka, velika vjerovatnoća da institucije nisu znale kroz kakvu je torturu on prolazio, jer se nije nalazio u evidenciji Centra za socijalni rad. Međutim, ističu, to ne umanjuje potrebu da se nadležni organi više posvete problemu nasilja i sprovođenju zakonskih mjera. To se odnosi na medicinske radnike, na socijalne radnike, školstvo, ljude koji rade u vaspitno-obrazovnim ustanovama.

,,Niko od njih nije izuzet od odgovornosti da prijavi nasilje, jer je to propisano članom 9 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i Zakonom o krivičnom postupku. Međutim, u praksi vidimo da i među ovim strukturama profesionalaca postoji otpor kada je u pitanju prijavljivanje, da to nerado čine. Isto tako, znamo pouzdano i kroz komunikaciju sa policijom da je izuzetno mali broj prijava koje stižu iz škola, iz medicinskih ustanova itd”, kaže Maja Raičević. Ona smatra da je potrebno obezbijediti dodatnu edukaciju za ljekare po pitanju prepoznavanja nasilja i ponašanja djeteta koje je nasilju izloženo.

,,Zapažanja više analiza i studija, zvaničnih i nezavisnih izvještaja, ukazuju da je nasilje nad ženama i nasilje u porodici zabrinjavajuće prisutno, a da je odgovor države neodgovarajući”, konstatuje se u izvještaju ombudsmana za 2016. ,,Iako su Protokolom o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici precizno definisane nadležnosti postupajućih organa (policije, centara za socijalni rad, pravosuđa, zdravstva, vaspitno-obrazovnih ustanova) i podstaknuto uspostavljanje multidisciplinarne saradnje između svakog pojedinačnog organa, sistem zaštite i dalje karakteriše odsustvo blagovremene i efikasne reakcije, manjkavost u razmjeni informacija i međuresornoj saradnji, zbog čega je u izvještajnoj godini bilo slučajeva partnerskog nasilja u kojima je žrtva izgubila život”, navodi se u tom dokumentu.

Kancelarija Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) je u saradnji sa Ministarstvom za ljudska i manjinska prava 2017. godine sprovela istraživanje o nasilju u porodici između ostalog, odnosi na implementaciju zakonski predviđenih mjera od strane nadležnih institucija, njihovu sopstvenu procjenu svog rada i međusobne saradnje, kao i na mišljenje žrtava o efikasnosti rada policije, Centra za socijalni rad, zdravstvenih i obrazovnih institucija i pravosudnih organa.

Ono što žrtve, prema tom istraživanju, najviše zamjeraju institucijama, prije svega policiji i Centru za socijalni rad jesu nedovoljna osjetljivost i trud da ih upute u prava koja imaju i relativizovanje nasilja koje se ogleda kroz nerijetka savjetovanja žrtvi da povlači poteze koji za cilj imaju ostanak u porodici u kojoj se dešava nasilje, pogotovo ukoliko žrtva i počinitelj imaju djecu.

Miljana DAŠIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo