Vještačka inteligencija protiv Prirodne glupavosti! Od ishoda ovog meča vrlo vjerovatno zavisi odgovor  na pitanje pred kakvo čovječanstvo nije bilo postavljeno do sada.  Ne na pitanje kakva nas budućnost čeka, nego hoće li uopšte biti budućnosti za rod homo sapiensa

Da vam odmah odgonetnem značenje naslova: iako relativno nova, AI je već široko poznata skraćenica  sintagme “Artificial Intelligence“, u prevodu, “Vještačka inteligencija“. NS  je skraćenica koju do sada niste mogli znati, jer se prvi put sa njom srećete upravo u ovom tekstu. Koncipirana je kao pojmovni  kontrapunkt AI i označava sintagmu “Natural Stupidity“, u prevodu, “Prirodna glupavost“. Da bi se značenje ove novouvedene skraćenice tačno shvatilo, treba imati u vidu da je termin “glupost“, kao generički pojam, ovdje zamijenjenon terminom “glupavost“, koji se odnosi na osobinu pojedinca,. Glupost je anonimna, dok uz glupavost uvijek stoji konkretno ime.

Naslov je sada razjašnjen. Sva u superlativima, to je  najkraća moguća, ali najeksplozivnija najava najvažnijeg meča u historiji čovječanstva! Najbrutalnijeg, najkrvavijeg meča, u kom je od strane NS najavljeno da NS neće štediti nikoga, ni one koji se predaju,  ni žene, ni djecu, ni bebe u kolijevkam – najkrvavijeg meča koji je već ušao u prvu rundu! Vještačka inteligencija protiv Prirodne glupavosti! Od ishoda ovog meča vrlo vjerovatno zavisi odgovor  na pitanje pred kakvo čovječanstvo nije bilo postavljeno do sada.  Ne na pitanje kakva nas budućnost čeka, nego hoće li uopšte biti budućnosti za rod homo sapiensa!

Ako  čovječanstvo računa samo na AI – vještačka inteligneija, nema šansu u borbi sa Prirodnom glupavošću. Ni svi sistemi vještačke inteligencije zajedno, ne mogu proizvesti toliko gigabajta pameti, koliko samo jedan NS jednog čovjeka može proizvesti gigabajta mahnitog ludila.  Mjesecima slušamo eksperte i analitičare kako ignorišu činjenicu da situaciju u svijetu već duže vremena diktira  apsolutna dominacija NS faktora i i uzdaju se u analize bazirane na AI procjenama, ili, u najboljem slučaju, na filozofskim, sociološkim i politikološkim teorijama o zakonitostima društvenog razvoja i historije.  Rasčlanjuju logiku Novog svjetskog poretka, skiciraju tektonske promjene geopolitičke mape svijeta, tumače skriveme planove Svjetskog Uma, zavjereničke komplote Duboke države, lociraju složenu teleologiju uzroka, prave minuciozne prognoze raspleta – slušaš i diviš se!  Sve sam Nostradamus do Nostradamusa, Hegel do Hegela., Špengler do Špenglera! Daroviti i prosvijetljeni – vide što niko drugi ne vidi. Lažu! Ništa oni ne vide,  kao što ni niko drugi ništa ne vidi – nego izmišljaju. Bulazne! Kad ludost vidi on čega nema – to ona iz sebe same ispreda pređu ludila!

Uz sve to, nuklearno oružje posjeduju i o njegovoj upotrebi odlučuju  konkretni NS faktori a ne anonimna AI instanca. Zato niko i ne uzima u obzir rješenje koje nam je pred očima: Svjetska Komisija u kojoj su uključene sve države, popiše, sabere i demontira sav nuklearni arsenal svijeta! Uz trajnu zabranu proizvodnje. Država koja prekrši zabranu suočava se sa automatskim  i opštim prekidom svih odnosa od strane svih država svijeta na neodređeno vrijeme. Alternativa: podjela cijelog nuklearnog arsenala ravnomjerno, proporcionalno broju nstanovnika na sve države bez izuzetka, tako da ni jedna ne ostane barem, bez jedne nuklearne bombe.

To ne može! Zašto? Zato što će se osujetiti objektivni razvoj nesalomljivih zakonitosti historije, poremetiti ostvarenje plana Svjetskog Uma!? Ili zato što  bi uspostavilo princip ravnopravnosti svih država i promovisalo zdrav razum u modus njihove komunkacije!?

Rimska sentenca: „Potestas in populo, auctoritas in senatu!“ ponovo  se potvrdila, kao tačna, ali u svjetlu dominacije NS faktora, otkrila je jedan dublji sloj.  Moć jeste u narodu, autoritet vlasti jeste u Senatu!  Ali istinski izvor moći naroda nije u njegovoj brojnosti. Moć naroda je u sačuvanoj zdravoj pameti! Spontani pokret “No Kings“, potvrđuje da narod srećom, makar i sa zakašnjenjem, dođe sebi i svojoj zdravoj pameti. Uz njegovu podršku svugdje u svijetu, AI bi još uvijek mogla pobijediti u krvavom i odsudnom meču protiv NS!

Ferid MUHIĆ

Samo ako nedostaje snaga, vlast se iz nevolje uzda u pamet. Na vrlinu se ne oslanja i u vrlinu se ne uzdaje  politika nijedne  države. Kao što je rekao Imanuel Kant, osnivač racionalizma: Nema ništa smješnije nego očekivati nešto pravo od ovako krivog drveta od kakvog je izdjeljan čovjek

U politici svih država, na samom vrhu, stoji snaga  Što je država jača, to se njena politika manje oslanja na pamet. Samo ako nedostaje snaga, vlast se iz nevolje uzda u pamet. Na vrlinu se ne oslanja i u vrlinu se ne uzdaje  politika nijedne  države. U takvom svijetu, nije čudo što je za emotivnog čovjeka  život – tragedija; za racionalnog – komedija.

Najjača država ne vodi politiku  diplomatijom, nego ratovima.  Oslanjajući se na svoju moć koliko i na nemoć ostalih, ne zamara se planiranjem nekih ingenioznih projekata, ni inteligentnih strateških kombinacija kojima bi prikrila svoje strateške ciljeve. Država koja sebe smatra najjačom silom u svijetu, usvaja psihologiju drumskog razbojnika i djeluje u skladu sa njom, pribjegava  zločinima  bez   moralnih dilema i bez trunke griže savjesti. Bazirani na bezočnom pervertiranju činjenica i ignorisanju svih univerzalno obavezujućih pravnih propisa i etičkih normi, ovi zločini se vrše sa žalosnim odsustvom maštovitosti, ambicije za perfekcijom, bravurom i ponavljaju na beskrajno dosadan način po jednom te istom šablonu.

Kada je 1861. godine Džordž Bruks, oficir armije SAD, dobio naređenje da  uhvati Kočiza, legendarnog poglavicu Čirikaua Apača, on ga je optužio da je oteo jednog dječaka sa farme i pozvao ga da se dogovore o njegovom oslobađanju. Kočiz je poslao poruku da sa tim incidentom nema nikakve veze, ali da će svakako prihvatiti poziv. Da bi naglasio svoju dobri namjeru, na pregovore je došao sa svojim bratom, dva sina, dva bliska rođaka i suprugom. Čim su ušli u šator, Bruks je naredio da ih sve uhase. Kočiz je uspjeo umaći goniteljima. Bruks je poslao ultimatum, da će objesiti sve one koji su došli sa Kočizom, ako ovaj na vrati dječaka u roku od tri dana. Dječak nije bio vraćen, Bruks je javno objesio Kočizovog brata, dva njegova sina, dva rođaka i njegovu ženu. Desetak dana kasnije oteti dječak se pojavio živ i zdrav. Potvrdilo se da Kočiz nije imao nikakve veze sa njegovim nestankom. Neki historičari su izrazili sumnju da je navodno “kidnapovanje“ dječaka, bilo dio Bruksovog plana.

Kada je .7 novembra 1924. godine ubijen Boško Bošković, puštena je vijest da su ga ubili Bošnjaci komite, Jusuf Mehonjić i Husein Bošković. Nakon što su vlasti  pozvale narod na osvetu, pohapsili oko 209 viđenijih Bošnjaka, a sve Bošnjake tog kraja pozvali da predaju oružje, vlasti su pozvale lokalne Crnogorce i Srbe na osvetu. Iste noći počeo je masakr u Šahovićima, tri sela su zapaljena, ubijeno je oko 1000 nenaoružanih Bošnjaka, mahom žena, djece i staraca. Niko nikada nije bio kažnjen, ni pozvan na odgovornost. Kasnije se utvrdilo da navodni izvršitelji nemaju veze sa ubistvom i da je Boška Boškovića iz osvete ubio njegov dalji rođak.

Nakon što je optužen da posjeduje oružje za masovno uništenje, Irak je 2003. godine napadnut od najmoćnije države svijeta. Uz ogromna razaranja i preko 600.000 žrtava, građana Iraka, vješanje predsjednika Sadama Huseina, situaciju u Iraku koja se do danas nije normalizirala. I opet isti dosadni šablon: Nepobitno je utvrđeno da Irak nije posjedovao nikakvo oružje za masovno uništenje.

SAD i Izrael su nametnuli Iranu  mirovne pregovore oko korišćenja nuklearne energije. Usred pregovora, 28. februara 2026. ubili su ajatolaha Ali Hamneija i članove njegove uže porodice. Iako ne posjeduje nuklearno oružje, iako nikoga nije napao duže od 2.300 godina, Iran je proglašen za prijetnju ovim državama koje zajedno posjeduju hiljade nulearnih bojevih glava. I terorističkom zemljom, iako je Izrael silom i terorom protjerao milione Palestinaca s njihove zemlje da bi osnovao svoju državu koju je od tada znatno uvećao – terorom i genocidom bez presedana.

Za emotivnog čovjeka, život je tragedija. Za racionalnog – komedija.

Kao što je rekao Imanuel Kant, osnivač racionalizma: Nema ništa smješnije nego očekivati nešto pravo od ovako krivog drveta od kakvog je izdjeljan čovjek!

Ferid MUHIĆ

Bombardovati dvije godine dva miliona pripadnika jednog naroda, stjeranih u grad-logor; hvaliti se briljantno izvedenom otmicom predsjednika suverene države i njegove supruge; ciljati raketom u školu da bi se ubilo što više djece; izvršiti planirano ubistvo predsjednika države u toku mirovnih pregovora i sve to –  mirne savjesti – moguće je samo ljudima čija svijest niče iz korijena moralnog zla: predrasude  o  razlici među ljudima

Prije ravno tri mjeseca (03.01.2026.), armija SAD kidnapovala je Nikolasa Madura, predsjednika Venecuele i njegovu suprugu Siliu Flores. Poslije prvog šoka, interes svijeta za njihovu sudbinu brzo je splasnuo iako i dalje ne znamo šta je bilo s njima.. Danas ih više niko i ne spominje.

Teško je zamisliti šta bi se sve desilo da je armija SAD, umjesto njih, iz rezidencije u Parizu, kidnapovala Emanuela Makrona, predsjednika Francuske i njegovu (bivšu) suprugu Brižit Makron, ali je sigurno da bi ovakav  ravnodušni ishod  bio aspolutno isključen.

Prje četiri dana (01.03.2026.), izraelski projektili ciljano su pogodili žensku osnovnu školu u gradu Minabu, na jugu Irana i ubili 150, a teško ranili preko 100 djece, maloljetnih učenica. Nije uslijedilo nikakva osuda Izraela od strane UN, ni izvinjenje Izraela ili SAD. Oglasio se UNESKO i generalni sekretar UN Antonio Gutereš, saopštenjem koje osuđuje “vojne napade“ (millitary attacks), ne navodeći čije, ali zato konkretno  osuđuje Iran zbog “osvetničkog bombardovanja država Srednjeg Istoka“, bez i jedne riječi o osvetničkom bombardovanju i okupaciji Južnog Libana od strane Izraela.

Nije teško zamisliti šta bi se sve desilo i kakva bi se lavina  osuda “paklenog iranskog režima“ pokrenula (počevši od UN, EU, UNESKO, do svih zemalja svijeta) i zatrpala sve svjetske i lokalne mejnstrim medije –   da su iranski projektili ciljano pogodili osnovnu školu u Izraelu i ubili 150 ,a ranili 100 izraelskih učenika-djece.

Prije pet dana, (28. 02. 2026.), dok su mirovni pregovori sa SAD uspješno privođeni kraju,  SAD i Izrael su akcijom pripremanom u oktobru 2025., ubili  Ajatolaha Ali Hamneija, njegovu kčerku, zeta,  unuče, i snahu. Uz impresivan broj čestitki počiniteljima za “brilijantnu operaciju“, ni jedan glas osude od oficijalnih instanci i organizacija nije stigao ni sa jedne strane svijeta, a Izrael je već najavio da planira ubistvo Ali Hamneijevog nasljednika, čim bude izabran.

Ko bi preživio, pričao bi šta se desilo sa Iranom da su iranske rakete  ubile Benjamina Netanjahua i četiri člana njegove najuže porodice u Tel Avivu, dok bi u međuvremenu stizale bezbrojne izjave saučešća, knjige žalosti i najoštrije osude tog “podmuklog i kukavičkog zločina“.

Ova tri primjera, uz dvije godine genocida koji su Izraelci pred očlima svijeta, vršili nad Palestincima, potvrđuju da  je  svijet u kom živimo, politički utemeljen i  da u praksi funkcioniše na dvije moralno poražavajuće premise:

1. Ideološkoj internalizaciji stava o pragmatičnoj superiornosti moralnog zla nad moralnom vrlinom i njenim promovisanjem u dominatni kulturni kod društva;
2. Svjetski poredak funkcioniše na juridički i etički neprihvatljivoj pretpostavci radikalne nejednakosti država, kultura, religija, naroda – koja svoj korijen ima u teorije o kvalitativnoj nejednakosti ljudi.

Kada je Atahualpa, kralj Inka došao bez oružja na sastanak na  koji ga je jula mjeseca 1533 pozvao Francisko Pizaro, koji mu se prethodno zakleo na Bibliju da  ga i on čeka bez oružja, te da nikakvo zlo ne prijeti ni njemu, ni njegovoj pratnji, ovaj ga je zarobio i pobio oko 800 njegovih  pratilaca, do posljednjeg.  Za otkup je zatražio da se jedna velika prostorija do vrha napuni zlatom i draguljima. Kada je to učinjeno, Pizaro je, umjesto da ga pusti, kao što se ponovo zakleo na Bibliju, ubio Atahualpu. U pismu Karlosu V, kralju Španije, Pizaro objašnjava da mu je savjest mirna jer „…vjernika ne obavezuje zakletva na Sveto Pismo, data divljacima!“

Bombardovati dvije godine dva miliona pripadnika jednog naroda, stjerane u grad-logor; hvaliti se briljantno izvedenom otmicom predsjednika jedne suverene države i njegove supruge; ciljati raketom u školu da bi se ubilo što više djece; izvršiti prethodno planirano ubistvo predsjednika države u toku mirovnih pregovora i sve to –  mirne savjesti! – moguće je samo ljudima čija svijest niće iz korijena moralnog zla: predrasude  o  razlici među ljudima.

Ferid MUHIĆ