Povežite se sa nama

FOKUS

IZBORI: Početak kraja?

Objavljeno prije

na

Često se rugamo sebi kako su nam svaki izbori istorijski. Nijesu, ali bi mogli biti. Svako glasanje donosi šansu da, četvrt vijeka nakon onog pravog, i u Crnoj Gori padne Berlinski zid. A to bi stvarno bila istorija

U 12 crnogorskih opština u kojima će 25. maja biti održani lokalni izbori upisano je preko 315 hiljada birača. Pored svog busanja u prsa junačka, vladajuća struktura zna da od parlamentarnih izbora 2012. malo šta ide onako kako bi se njima dopadalo. A njima se dopada samo i jedino ako vladaju apsolutno.

U većini opština i na lokalnom nivou za glasove će se boriti partije koje imaju poslanike u republičkom parlamentu. Pored njih, u Danilovgradu je listu predala Srpska lista-Srpska radikalna stranka,

U Kolašinu će glasove građana pokušati da osvoje grupa birača „Šule i Mikan sa građanima Kolašina” i Komunistička partija. Komunisti nastupaju u Plužinama, u Šavniku će pored uobičajenih pred biračima biti i liste Stranke srpskih radikala i Narodne stranke. U Pljevljima je, nakon svađe u DF-u, formirana lista koju čini dio bivših članova tog saveza sa SNP-om pod imenom SNP-Pokret za Pljevlja, DPS je u koaliciji sa Bošnjačkom strankom, SDP nastupa samostalno, a pred biračima će biti i Ujedinjena srpska lista. U Rožajama prvi put se na izborima pojavljuje Bošnjačka demokratska zajednica, u Plavu će zajedno biti samo Forca i DUA, u Gusinju udruženo nastupaju DPS, Bošnjačka stranka i SDP, drugu koalicionu listu čine Partija za Gusinje-SNP-LP, dok tri albanske partije na izbore idu posebno.

Tokom kampanje nije se bilo lako snaći oko međusobnih odnosa DPS-a, SDP-a i Pozitivne. U Podgorici su zajedno SDP i Pozitivna, u Baru su ljuti protivnici; dok u glavnom ukazuju da politika onih drugih ništa ne valja, u Gusinju su DPS i SDP u čvrstom zagrljaju. Mala nam je zemlja, nema se previše kadrova, pa je ponekad jednog te istog političara zapadalo da na dva mjesta priča dvije potpuno različite priče.

DPS se, možda poučen iskustvom iz Berana, riješio da otpiše većinu dosadašnjih gradonačelnika po crnogorskim opštinama. Nakon dvije decenije na čelu Rožaja Nusret Kalač jedini je dugovječni gradonačelnik iz DPS-a, koji je dobio priliku da se bori za još jedan mandat.

Najveći dio kampanje i pažnje javnosti zaokupila je Podgorica. Velika je i glavni je grad. Tok kampanje odredio je na samom početku predsjednik vlade i DPS-a Milo Đukanović porukom da su izbori u Podgorici presudni za očuvanje države, jer bi pobjeda opozicije u Glavnom gradu mogla izazvati destabilizaciju Crne Gore.

Više puta je Đukanović objašnjavao kako DPS-u treba apsolutna vlast, da konačno sam i slobodan pokaže šta zna. SDP i SNP je optužio da promovišu pravilo političkih ucjena u kojima neko sa osam odsto hoće da vlada. To, kaže Đukanović, nije moralno. Veliki je stručnjak za pitanja morala.

Mučno je bilo gledati predstavnike koalicije ,,Evropsko lice Podgorice” dok odgovaraju na pitanje sa kim bi u koaliciju poslije izbora. Te treći put, te nesvrstani, te nestranačke ličnosti, te ukidanje partitoktratije. Te brda, te doline. U svakom slučaju liderima SDP-a i Pozitivne Ranku Krivokapiću i Darku Pajoviću može se odati priznanje da su za nosioca liste pronašli lice savršeno adekvatno da pedstavlja i njih dvojicu i njihove partije. SDP kao vlast koja s vremena na vrijeme glumi opoziciju i opoziciju koja pokušava da ubijedi građane kako nešto može da uradi bez ostalih koji su protiv vlasti. A ne može.

Glavna atrakcija ovih izbora, naravno bio je nosilac liste ,,Evropska Podgorica – Milo Đukanović” Slavoljub Migo Stijepović. Tonski i vizuelni snimci njegovih nastupa preplavili su internet, ne zna se šta je veća tragikomedija: kad nešto ne zna da kaže ili kad uspije da izgovori ono što je napamet naučio. Partijski zadatak vođenja Stijepovića za ruku uredno su obavljali kako predsjednik partije tako i dosadašnji arhivirani gradonačelnik dr Miomir Mugoša i ministri po potrebi.

Dom za stare, Kuća fudbala, škole, vrtići – sve će niknuti kao iz vode samo ako Migo zasjedne na mjesto gradonačelnika. Vrtiće gdje u jednoj grupi ima po preko četrdesetoro djece, Stijepović kao ministar prosvjete tokom dosadašnjeg mandata nije usipo da primijeti. Sad će se, kaže, posvetiti, ravnomjernijem razvoju Podgorice. U tom nastojanju, u završnici kampanje, domaćinskim skupom u Zagoriču podržao ga je savjetnik predsjednika Crne Gore Veselin Veljović. Isti onaj koji je uoči predsjedničkih izbora policajce na Zlatici učio NATO integracijama.

Oko zloupotreba državnih dobara za potrebe DPS-a uglavnom je isto. Ovdje se otvori vodovod, tamo renovira mjesna zajednica, pljušte krediti poljoprivrednicima, kružni tokovi. Inovacija je parče puta koje počne da se gradi, a nastavak nadležni najave za poslije izbora. Ako pripadajući građani budu dobri i glasaju kako treba. Ponovo se govori da DPS organizuje avionsko dovođenje birača koji žive u inostranstvu. O trošku poreskih obveznika, naravno.

Demokratski front se nada promjenama koje će krenuti iz Podgorice i, kako kažu, do kraja godine donijeti nove parlamentarne izbore. Problem je u tome što računica koja pokazuje da je DPS u Podgorici izgubio na prethodnim parlamentarnim izborima, glasove SDP-a zbraja u opozicione. A to je račun bez krčmara, koji je, usput, umislio da je mesija.

Promjene za pravi život

Miodrag Lekić, nosilac liste Demokratskog fronta, rođen je u Baru, gdje je završio i osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na međunarodnom smjeru Fakulteta političkih nauka u Beogradu1971. godine. Kao stipendista vlade Francuske je bio na specijalističkim studijama u Parizu. Radio je kao profesor u barskoj gimnaziji, bio direktor Informativnog i kulturnog centra, i član Izvršnog vijeća i Vlade Crne Gore.

Od 1990. do 1992. bio je ambasador SFRJ u Mozambiku, Lesotu i Svazilendu. Potom je, od septembra 1992. do decembra 1994. ministar inostranih poslova Republike Crne Gore. Kao nestranačka ličnost, napomenuto je u njegovoj zvaničnoj biografiji. Nakon toga je bio ambasador SRJ, a zatim i Srbije i Crne Gore, u Italiji i Malti.

Od 2004. profesor je na La Sapienca univerzitetu u Rimu – Fakultet humanističkih nauka, a od 2006. na Luis-u – Fakultet političkih nauka. Objavio je više stručnih radova iz oblasti istorije, međunarodnih odnosa i diplomatije.

Od ljeta 2012. Lekić je na čelu Demokratskog fronta koji čine Nova, Pokret za promjene i nestranačke ličnosti angažovane u pokušaju demokratizacije Crne Gore. Prema tvrdnjama mnogih analitičara Lekićev angažman značajno je doprinio uspjehu opozicije na parlamentarnim izborima 2012. U aprilu prošle godine zvanično je izgubio, nezvanično pobijedio na izborima za predsjednika Crne Gore. Le¬kić je u Pod¬go¬ri¬ci dobio 5.336 glasova više od kandidata DPS-a Filipa Vujanovića.

Zrelo naprijed

Slavoljub Migo Stijepović, kandidat koalicije ,,Evropska Podgorica – Milo Đukanović”, rođen je u Titogradu, završio je Pravni fakultet i ima položen pravosudni ispit.

U martu 1991. počela je njegova politička karijera i nije prestajala. Do decembra 1996. godine bio je pomoćnik ministra rada i socijalnog staranja; od kraja 1996. do jula 1998. godine – ministar bez portfelja. Nakon toga je tri godine bio na čelu ministarstva sporta, potom sekretar Republičkog sekretarijata za sport. Naredne tri godine proveo je u fotelji ministra rada i socijalnog staranja. Od kraja 2006. do ljeta 2009. bio je potpredsjednik Skupštine Crne Gore. Ostala je upamćena uzrečica ,,Molim, molim”, kojom je opominjao poslanike. Godinu je nakon toga proveo kao ministar bez portfelja, od aprila 2010 na čelu je Ministarstva prosvjete i nauke.

Stijepovićeva izuzetnost ogleda se u tome što je, sigurno nadaleko, rijedak primjerak ministra prosvjete koji ne bi mogao da prođe test iz maternjeg jezika u četvrtom razredu osnovne. Partijski drugovi reklamiraju ga kao ,,operativnog”. Ako to znači biti na usluzi partijskim drugovima, potvrđeno je pohvalama zabilježenim u aferi Snimak. Platu je, međutim, primao kao ministar prosvjete, a tu mu se operativnost ogleda u tome što se u ovoj zemlji prirodnim stanjem smatra da zimi u školama nema grijanja, da se na časovima u jaknama cvokoće. Od Rožaja, preko Kolašina do Podgorice.

Podgoričke ulice krase parole: Ako vam je Migo dobar, onda ništa.

Mladost, mudrost, hrabrost

Aleksa Bečić iz Socijalističke narodne partije najmlađi je nosilac liste na izborima u Podgorici. Rođen je na Cetinju, u Podgorici je završio dosadašnje obrazovanje. Nedavno je magistrirao na Ekonomskom fakultetu. Politički angažman je počeo prije desetak godina, kao član Asocijacije mladih SNP-a. U junu 2010. postao je odbornik u Skupštini Glavnog grada, a zatim i član najviših partijskih organa -Glavnog i Izvršnog odbora SNP na državnom nivou. Potpred¬sjed¬nik je od¬bo¬ra SNP-a Glav¬nog gra¬da i portparol stranke. Prema Monitorovim izvorima Bečić je u gradskom parlamentu djelovao ozbiljno i dosljedno opoziciono.

Upravo zbog mladosti njegovo imenovanje za nosioca liste SNP-a predstavljalo je iznenađenje na početku kampanje. Na televizijskom sučeljavanju u RTCG jedini je od kandidata govorio o stvarima koje bi mu bile budući posao – kakva je Podgorica i kakva bi trebala da bude.

Evropsko lice Podgorice

Dragan Bogojević, kandidat Socijaldemokratske partije i Pozitivne Crne Gore, rođen je u Beogradu. Dio djetinjstva proveo je u Beranama. Osnovnu i srednju školu završio je u Podgorici. Na Filološkom fakultetu u Beogradu diplomirao je na odsjeku za francuski jezik i književnost. U Francuskoj je magistrirao i doktorirao.

Radio je kao profesor francuskog u Podgorici i Budvi, potom je angažovan kao predavač na Institutu za strane jezike u Podgorici. Dvije godine je djeci iseljenika u Parizu predavao nacionalnu kulturu, istoriju i jezik, poslije je bio prosvjetni inspektor. Na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, izvodio je nastavu kao saradnik ili lektor iz predmeta savremeni francuski jezik ili predmeta iz književnosti od srednjeg do XIX vijeka. Kratko je radio u TVCG, 2004. imenovan je za direktora Zavoda za školstvo.

Široj javnosti postao je poznat kad je, tokom štrajka gimnazijalaca na Cetinju oko izbora direktora, podržao đake, ne državnu administraciju. Naravno da nakon toga nije ponovo izabran za direktora Zavoda.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo