Povežite se sa nama

MONITORING

IZBORI U NIKŠIĆU: Serdari i vojvode

Objavljeno prije

na

Na lokalnim izborima u Nikšiću 12. marta učestvovaće dvije partije vladajuće koalicije: Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića i Socijaldemokrate Ivana Brajovića. Biće to ljuta bitka između serdara i vojvoda.

Nije bilo lako koordinisati sve stvari koje su dovele do toga da opozicija bojkotuje nikšićke izbore. Trebalo je tempirati kada će biti podnijet zahtjev za skidanje imuniteta poslanicima Demokratskog fronta i njihovo hapšenje, kad će zasijedati skupštinski Administrativni odbor, kad će Skupština donijeti odluku, sve to uskladiti sa rokom za podnošenje izbornih lista. Da nije bilo toliko posla možda bi bila formirana još koja ukrasna partija. Ovako izgleda glupo, ali – koga briga.

Predsjednik DPS-a je jasan: ,,Sa protivnicima, bez njih, potpuno nam je svejedno”. Ipak, upozorava da neprijatelj nikad ne spava: „Naše pobjede zaključno sa onom, na noć 16. okrobra, ne znače da je rat protiv nas prestao. Taj rat se nastavlja ali se nastavlja i naša odlučnost da zaštitimo naše pravo da upravljamo svojom budućnošću”.

Đukanović smatra žalosnim što su ,,pojedine partije koje su voljele da sebe proglašavaju jedinim zastupnicima crnogorskih interesa, prije svega SDP i URA, danas na strani izdajnika i daju im najveću potporu”. U „izdajnike” je jasno ubrojao Front, ostale nije imenovao. Neka se sami vide.

,,DPS je do sada motivisao svoje birače pričom da Crna Gora ima neprijatelje i da oni na izborima brane Crnu Goru. Pošto ti ‘neprijatelji’ nijesu izašli na izbore, od koga će sada braniti Crnu Goru? Od sebe?”, kaže za Monitor Vesko Pejak, koordinator Alternative Crna Gora.

Prema njegovim riječima predizborna atmosfera u Nikšiću je – nikad mrtvija. „Iako su izbori u Nikšiću za svega par dana, stiče se utisak kao da ih nema. Jedina stvar koja remeti mirnu svakodnevicu – mirnu u propadanju grada – su pokušaji DPS-a da ubijede svoje glasače da je bitno izaći na izbore”, kaže Pejak.

U Alternativi ocjenjuju da se teško sjetiti da je nekad opoziciono glasačko tijelo sa više mira i zadovoljstva očekivalo rezultate izbore.

,,DPS-u je jasno da im matematička pobjeda ne znači ništa. Ovi izbori će pokazati svijetu, a što je još važnije i javnosti Crne Gore, da kod nas nema slobodnih izbora. Ma koliki procenat izašlih birača bio, nijedan od tih birača se na dan izbora neće osjećati kao pobjednik. Koga su pobijedili?!”.

Činjenica da nema protivnika ne sprječava DPS da obavlja redovne izborne radnje: u nebo dižu ,,oporavak” Nikšića, a grad je jedva živ. Položen je kamen temeljac za gradnju stambene zgrade sa 75 stanova za penzionere, milioniti put samo što nije počela rekonstrukcija Doma revolucije za koju treba samo 17 miliona. I sve tako.

U biračkom spisku za lokalne izbore u Nikšiću je 58.726 građana. Za izbore u oktobru 2016. bilo je upisano 58.605 birača, izašlo je 46.768. DPS je dobio 21.349 glasova.

Sad će, naravno, pokušati da taj broj uvećaju. Savršeno im odgovara to što građani na ovim izborima neće imati ni ono malo slobode koju na izborima u Crnoj Gori ljudi osjete kad u kabini za glasanje ostanu sami sa olovkom i listićem. Strah da će se saznati da nijesi glasao za onoga ko te „ljebom rani” biće mnogo lakše održati kad vlast samo treba da zabilježi ko je, a ko nije, izašao na biralište. Da ima kad, opozicija je mogla ohrabriti birače da, na primjer, na biračkom listiću nacrtaju srce u kom bi pisalo Milo+Ivan. Nekako ne stižu.

„DPS će morati da na birališta izvede i svoje ‘spavače'”, smatra Vesko Pejak i objašnjava: ,,To su ljudi koji do posljednjeg dana prije izbora kritikuju rad DPS-a, da bi na dan izbora glasali za njih. Neki to rade jer ih je sramota da glasaju za DPS, a neki to rade da bi svoje komšije i prijatelje potkazivali. I jedni i drugi će morati da izađu na izbore da bi povećali izlaznost. Opozicioni posmatrači na biralištima imaće priliku da se iznenade kada budu gledali svoje komšije i prijatelje, za koje su mislili da su opozicionari, kako uredno i tačno zaokružuju DPS(SD)”.

Alternativa očekuje da će najčešće izgovorene rečenice tog dana biti: ,,Ma izašao sam za inat DPS-u, precrtaću listić!” i ,,Treba glasati ovaj SD, da učinimo zlo DPS-u”. Biće naravno i nekih modifikacija na ova dva izgovora. ,,Morao sam zbog posla, ali ću precrtati listić” i ,,Glasaću SD, dako se posvađaju na državnom nivou”.

Ne bi li bar za nijansu spriječila DPS da radi šta hoće opozicija je odlučila da angažuje svoje predstavnike u biračkim odborima.

Od 138 izbornih mjesta, na 67 će predsjednici biračkih odbora biti iz opozicije, dok je DPS-u, Pozitivnoj i Liberalnoj partiji pripalo 71 mjesto.

Prema mišljenju Veska Pejaka opozicija u gradu ne gubi ništa. ,,Izbori bi svejedno protekli u nefer i nedemokratskoj atmosferi. Ono što opozicija dobija je – iluzija da nastupamo svi zajedno. Iako je stanje u opoziciji očajno, stiče se utisak da je moguće postići sporazum makar po onim najbitnijim pitanjima”. U Alternativi kažu da će ,,najuzbudljiviji” dio dana biti proglašenje već unaprijed određenog pobjednika. ,,Istorija uči da je posljednja faza svake diktature onaj trenutak kada vlast nema više koga da pobijedi. Kada nestanu ‘neprijatelji’, ubiće ih sopstvena nebitnost.”

Glede demokratije, umjesto ovakvih izbora, predsjednik DPS-a mogao je slobodno da u rodnom gradu postavi zlatnu glasačku kutiju i glasa sam za sebe. Glasački listić bi, eventualno, mogao da mu doda Filip Vujanović.

Miloš BAKIĆ

BOX 1:

N: Opozicioni planovi

Građanski pokret URA uputio je ostalim opozicionim subjektima Nacrt zajedničkog plana za rješavanje političke krize, koji će, nakon unutaropozicionog usaglašavanja, poslati Demokratskoj partiji socijalista.

Potpredsjednik GP URA Dritan Abazović, kazao je da će opozicija, u slučaju da DPS ne prihvati nove izbore i dijalog o uslovima za njihovo održavanje, organizovati građanske proteste.

Nacrtom plana predviđeno je ponavljanje parlamentarnih izbora u razumnom roku, najkasnije paralelno sa održavanjem predsjedničkih, na proljeće naredne godine, kao i održavanje lokalnih izbora u svim opštinama.

U GP URA smatraju da je neophodna i izmjena izbornog zakonodavstva u pravcu daljeg eliminisanja izbornih zloupotreba, nespornog uređenja biračkog spiska, te izbor nove Državne izborne komisije i Savjeta i rukovodstva Agencije za sprečavanje korupcije.

Pored hitnog pravno i političko-bezbjednosnog razrješenja slučaja „Državni udar” i utvrđivanja odgovornosti i procesuiranja osoba koje su bile inspiratori i izvršioci naredbi u tom slučaju, plan URE predviđa hitno procesuiranje svih učesnika kupovine glasova i vinovnika pritisaka na opozicione aktiviste uoči i na dan izbora 16. oktobra, kao i formiranje tehničke vlade sa zadatkom da sprovede nove izbore u uslovima koji su plod dogovora.

Gotovo istovremeno, u ime Demokratskog fronta, Nebojša Medojević je najavio da će predložiti kolegama iz opozicije da, u cilju pripreme novih, fer i slobodnih izbora, DPS-u i međunarodnoj zajednici postave nekoliko uslova, među kojima je smjena glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i uključivanje dijela međunarodne zajednice u rješavanje političke krize. Medojević očekuje da će se opozicija sastati naredne sedmice.

Nema opoziciona javnost velika očekivanja. Kad bi uspjeli bar da se ne posvađaju oko toga ko je prvi predložio plan za izlazak iz krize i na kom mjestu će se sastati – ubrojalo bi se u pristojan uspjeh.

Na redu je Herceg Novi

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović raspisao je izbore za odbornike u Skupštini Opšine Herceg Novi za 7. maj. Skupština opštine Herceg Novi skratila je sebi mandat početkom februara. Predlog za skraćenje mandata podnio je odbornički klub građanske liste Izbor koja je, prethodne dvije godine, sa Demokratskom partijom socijalista činila vlast u Herceg Novom. Opozicija još nije odlučila hoće li na izbore u ovom gradu.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo