Kao međunarodni dan žena, 8. mart je prihvaćen 1917. godine. Prošle, 2016. godine, obilježeno je 70 godina otkako su žene u Crnoj Gori, uz ostale u Jugoslaviji, dobile pravo glasa. Fine, okrugle brojke, ni uz pomoć prigodno darivanih cvjetova i fino upakovanih poklončića, ne mogu da prikriju stvarnost u kojoj je veći dio priče o ženskoj ravnopravnosti – šarena laža.
Istina je, više se, uglavnom, ne govori da se muško dijete rodilo, a žensko „pridalo”. Moderno je doba, interveniše se na vrijeme. Jednostavno, ako se ustanovi da žena nosi žensko, trudnoća se često prekida.
Statistički podaci iz 2015. pokazuju da ukupan broj živorođene djece opada, dok učešće dječaka u broju živorođenih blago raste. Godinama unazad, rađa se manje djevojčica nego dječaka. U 2015. godini od ukupnog broja rođenih 47,6 odsto bile su djevojčice, 52,3 procenta dječaci.
Broj muškaraca na sto žena u grupi do četiri godine je – 108,7. Analiza polne strukture stanovništva prema starosti pokazuje dominaciju muške populacije sve do starosti od 20 do 24 godine.
O problemu selektivnih abortusa se uglavnom ćuti, ponekad šuška. Nije zabilježen ozbiljan pokušaj države da bilo šta uradi u vezi sa ovim problemom.
Ko se rodi – rodio se, onda djeca krenu u školu. ,,U Crnoj Gori, mlade žene su obrazovanije od mladih muškaraca. Prema posljednjem istraživanju Međunarodne organizacije rada, 30 odsto mladih žena u Crnoj Gori ima fakultetsko obrazovanje, naspram 17 odsto mladih muškaraca”, saopšteno je povodom 8. marta iz Sistema Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori.
Tokom 2015. godine, na osnovnim studijama, diplomiralo je 2.855 studenata. Od ukupnog broja diplomiranih na osnovnim studijama 62,2 odsto je ženskog, a 37,8 muškog pola. Magistarske studije u toku 2015. godine završilo je 237 studenta od toga 63,3 odsto djevojaka, a 36,7 mladića. Kada je o doktorskim stidijama riječ, muškarci ostvaruju prednost – 2015. dobili smo deset doktora i šest doktorki nauka. U ženskim organizacijama smatraju da žene često između braka i rađanja na jednoj i doktorata na drugoj strani, odaberu da se posvete porodici.
Među ljudima bez škole u Crnoj Gori žena ima 81 odsto. Prema podacima sa popisa 2011, u Crnoj Gori ima 1.559 nepismenih muškaraca i 6.590 nepismenih žena. U dobnim grupama preko 70 godina nepismenih žena je deset puta više nego nepismenih muškaraca. Međutim, prosječna starost nepismene žene je 66, a muškarca 44 godine. Moglo bi se reći da su bile spremne da nauče ako su imale ikakvu priliku.
,,Rad za žene i za muškarce u Crnoj Gori je veoma različit”, kazala je Fiona Mekluni, stalna koordinatorka Sistema UN u Crnoj Gori. Citirajući istraživanje UNDP iz 2012. godine, Mekluni kaže da „žene u Crnoj Gori rade u prosjeku 3,5 sati više od muškaraca dnevno, imajući u vidu njihovu brigu o porodici. Žene zarađuju gotovo 20 odsto manje od muškaraca, a manje od 10 procenata privatnih biznisa je u vlasništvu žena”.
Kada je o ženskom radu riječ najkrupniji problem su svakako potplaćene radnice u trgovini. U tom sektoru radi blizu pedeset hiljada ljudi, oko petine ukupno zaposlenih. Od toga je, prema zvaničnim podacima, oko 28.700, odnosno 57,7 odsto žena. Prosječna plata u trgovini na veliko i malo u januaru je iznosila 358 eura. To je 153 eura manje od prosječne plate od 511 eura.
Ni te cifre ne govore malo, ali je, zapravo, mnogo gore. Gazde izrabljuju prodavačice, riječ je o najcrnjem najamništvu – kradu im slobodne dane, ne daju godišnje odmore, produžavaju radno vrijeme, ne plaćaju praznične dnevnice. Prinuđene su da nose gajbe, ako zatreba sa kamiona do sitnih sati istovaraju robu, čiste. Često za 250 eura mjesečno.
Oko 75 odsto zaposlenih u zdravstvu i obrazovanju su žene.
U zdravstvu i socijalnoj zaštiti radi desetak hiljada žena. U tim djelatnostima prosječna plata je u januaru bila 555 eura. Teško da taj prosjek ,,izvlače” medicinske sestre.
U obrazovanju je zaposleno 7.600 žena i oko dvije i po hiljade muškaraca. Prosječna plata je 484 eura. U srednjim školama ima 36 direktora i 11 direktorica, u osnovnim je odnos 113 prema 48. Muškarce, valjda, mrzi da se bakću sa sitnom đecom pa je ženama prepušteno šefovanje vrtićima. Direktorica predškolskih ustanova ima 16, direktora – dva. Podaci su iz 2015, novijih nema.
Značajan procenat žena radi i u jednom od dobro plaćenih sektora – finansijske djelatnosti i osiguranje. Tamo je prosječna plata 909 eura. Od oko 4.200 zaposlenih, žena je 2.700. Nema zvaničnih podataka, ali mogao bi se čovjek zakleti da je stvar u tome što neko mora da radi i na šalterima i sigurno ne dopire ni blizu bankarskog prosjeka.
Od obaveze da radnika moraju da zaposle za stalno ako na određeno vrijeme radi duže od dvije godine, ali i od nepoželjnih trudnica, poslodavci se štite – blanko otkazom. Potpišeš prije potpisivanja ugovora o radu. U prosvjeti mnoge žene prekidaju porodiljsko bolovanje kad počne nova školska godina jer su zaposlene na određeno vrijeme i, ako se u septembru ne pojave, prednost kod potpisivanja ugovora dobiće koleginica koja je radila kao zamjena, a još se ne bakće sa bebom.
U svim sudovima u Crnoj Gori, osim Višeg u Bijelom Polju i osnovnih u Plavu, Rožajama, Kotoru, Nikšiću, Ulcinju i na Žabljaku žena ima više ili jednako kao muškaraca. Odavno se zna – muškarci su ,,pobjegli” u bolje plaćenu advokaturu.
U toku 2015. godine za različita krivična djela osuđeno je 2.348 punoljetnih osoba. Muškaraca 91,7, žena 8,3 odsto. Četvrtinu krivičnih djela čine krađe za koje je osuđeno 91,2 odsto muškaraca i 8,8 odsto žena. Ni da ukradu ne umiju.
Od ukupnog broja osuđenih za krivično djelo ,,nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici” 87,4 odsto su muškarci, 12,6 procenata žene.
Država brine o zdravlju žena. Naročito kad neka NVO u saradnji sa nekom od državnih službi pokrene kampanu za rano otkrivanje nečega smrtonosnog. Nedavno je objavljen podatak da u podgoričkim domovima zdravlja izabranog ginekologa ima 54.155 žena. Ginekologa ima sedam. To znači da svaki od njih brine o preko 7.700 žena. Prema procjeni Fonda za zdravstveno osiguranje u Podgorici ima 87.153 osiguranice. To znači da 33 hiljade žena nema izabranog ginekologa. U jednom od programa za rano otkrivanje raka dojke snimanja su se čekala oko tri mjeseca, rezultati su stizali pet-šest mjeseci nakon snimanja.
Imamo i žene u politici. Zastupljenost žena u crnogorskom parlamentu nakon posljednjih izbora znosi 23,45 odsto i bolja je nego ranije. Predsjednik parlamenta i dvojica potpredsjednika su muškarci. Predsjednik vlade i trojica potpredsjednika, takođe. Od 19 ministarstava, četiri vode žene.
Svega nekoliko političarki kvari opšti utisak da su najvidljivije žene u politici one koje su preuzele najgore osobine političara. Bilo da je riječ o nadobudnosti, oholosti ili siledžijstvu.
Priličan broj ljudi naučio je da se ne kaže ljudi i žene, te da su i žene i muškarci – ljudi. Nije to mali korak za Crnu Goru – kako onda da se opiše da je neka žena „čoek-žena”. Mrvicu je napredovalo i pravo žena da im se u zanimanju ili funkciji vidi da su žene. Težak je, iako po zakonu obavezan, rodnosenzitivni jezik. Sluškinja vam nekako prosto sklizne sa jezika, od psihološkinje se čeljadetu zavrti u glavi.
Na Međunarodni dan žena, Sistem UN u Crnoj Gori pozvao je na stvaranje jednakih uslova za žene na tržištu rada, i traganje za rješenjima za smanjenje tereta dvostrukog rada žena – plaćenog na radnom mjestu i neplaćenog kod kuće. ,,Sistem Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori poziva na rješavanje ključnih izazova sa kojima se žene suočavaju, uključujući: razlike u zaradama između muškaraca i žena; teret neplaćenog rada kod kuće; mali broj liderki, preduzetnica i vlasnica biznisa”.
O da, znaju da se zanesu i muškarci i žene u Crnoj Gori u priči o stamenim Crnogorkama, stubovima kuća i sličnom. I dalje je, međutim, jedna od najkrupnijih uvreda koja se ovdje muškarcu može uputiti, da je ,,kao žena”. Tako krcato prezirom.
Miloš BAKIĆ