Povežite se sa nama

MONITORING

OSMI MART: Sijanje soli

Objavljeno prije

na

Kao međunarodni dan žena, 8. mart je prihvaćen 1917. godine. Prošle, 2016. godine, obilježeno je 70 godina otkako su žene u Crnoj Gori, uz ostale u Jugoslaviji, dobile pravo glasa. Fine, okrugle brojke, ni uz pomoć prigodno darivanih cvjetova i fino upakovanih poklončića, ne mogu da prikriju stvarnost u kojoj je veći dio priče o ženskoj ravnopravnosti – šarena laža.

Istina je, više se, uglavnom, ne govori da se muško dijete rodilo, a žensko „pridalo”. Moderno je doba, interveniše se na vrijeme. Jednostavno, ako se ustanovi da žena nosi žensko, trudnoća se često prekida.

Statistički podaci iz 2015. pokazuju da ukupan broj živorođene djece opada, dok učešće dječaka u broju živorođenih blago raste. Godinama unazad, rađa se manje djevojčica nego dječaka. U 2015. godini od ukupnog broja rođenih 47,6 odsto bile su djevojčice, 52,3 procenta dječaci.

Broj muškaraca na sto žena u grupi do četiri godine je – 108,7. Analiza polne strukture stanovništva prema starosti pokazuje dominaciju muške populacije sve do starosti od 20 do 24 godine.

O problemu selektivnih abortusa se uglavnom ćuti, ponekad šuška. Nije zabilježen ozbiljan pokušaj države da bilo šta uradi u vezi sa ovim problemom.

Ko se rodi – rodio se, onda djeca krenu u školu. ,,U Crnoj Gori, mlade žene su obrazovanije od mladih muškaraca. Prema posljednjem istraživanju Međunarodne organizacije rada, 30 odsto mladih žena u Crnoj Gori ima fakultetsko obrazovanje, naspram 17 odsto mladih muškaraca”, saopšteno je povodom 8. marta iz Sistema Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori.

Tokom 2015. godine, na osnovnim studijama, diplomiralo je 2.855 studenata. Od ukupnog broja diplomiranih na osnovnim studijama 62,2 odsto je ženskog, a 37,8 muškog pola. Magistarske studije u toku 2015. godine završilo je 237 studenta od toga 63,3 odsto djevojaka, a 36,7 mladića. Kada je o doktorskim stidijama riječ, muškarci ostvaruju prednost – 2015. dobili smo deset doktora i šest doktorki nauka. U ženskim organizacijama smatraju da žene često između braka i rađanja na jednoj i doktorata na drugoj strani, odaberu da se posvete porodici.

Među ljudima bez škole u Crnoj Gori žena ima 81 odsto. Prema podacima sa popisa 2011, u Crnoj Gori ima 1.559 nepismenih muškaraca i 6.590 nepismenih žena. U dobnim grupama preko 70 godina nepismenih žena je deset puta više nego nepismenih muškaraca. Međutim, prosječna starost nepismene žene je 66, a muškarca 44 godine. Moglo bi se reći da su bile spremne da nauče ako su imale ikakvu priliku.

,,Rad za žene i za muškarce u Crnoj Gori je veoma različit”, kazala je Fiona Mekluni, stalna koordinatorka Sistema UN u Crnoj Gori. Citirajući istraživanje UNDP iz 2012. godine, Mekluni kaže da „žene u Crnoj Gori rade u prosjeku 3,5 sati više od muškaraca dnevno, imajući u vidu njihovu brigu o porodici. Žene zarađuju gotovo 20 odsto manje od muškaraca, a manje od 10 procenata privatnih biznisa je u vlasništvu žena”.

Kada je o ženskom radu riječ najkrupniji problem su svakako potplaćene radnice u trgovini. U tom sektoru radi blizu pedeset hiljada ljudi, oko petine ukupno zaposlenih. Od toga je, prema zvaničnim podacima, oko 28.700, odnosno 57,7 odsto žena. Prosječna plata u trgovini na veliko i malo u januaru je iznosila 358 eura. To je 153 eura manje od prosječne plate od 511 eura.

Ni te cifre ne govore malo, ali je, zapravo, mnogo gore. Gazde izrabljuju prodavačice, riječ je o najcrnjem najamništvu – kradu im slobodne dane, ne daju godišnje odmore, produžavaju radno vrijeme, ne plaćaju praznične dnevnice. Prinuđene su da nose gajbe, ako zatreba sa kamiona do sitnih sati istovaraju robu, čiste. Često za 250 eura mjesečno.

Oko 75 odsto zaposlenih u zdravstvu i obrazovanju su žene.

U zdravstvu i socijalnoj zaštiti radi desetak hiljada žena. U tim djelatnostima prosječna plata je u januaru bila 555 eura. Teško da taj prosjek ,,izvlače” medicinske sestre.

U obrazovanju je zaposleno 7.600 žena i oko dvije i po hiljade muškaraca. Prosječna plata je 484 eura. U srednjim školama ima 36 direktora i 11 direktorica, u osnovnim je odnos 113 prema 48. Muškarce, valjda, mrzi da se bakću sa sitnom đecom pa je ženama prepušteno šefovanje vrtićima. Direktorica predškolskih ustanova ima 16, direktora – dva. Podaci su iz 2015, novijih nema.

Značajan procenat žena radi i u jednom od dobro plaćenih sektora – finansijske djelatnosti i osiguranje. Tamo je prosječna plata 909 eura. Od oko 4.200 zaposlenih, žena je 2.700. Nema zvaničnih podataka, ali mogao bi se čovjek zakleti da je stvar u tome što neko mora da radi i na šalterima i sigurno ne dopire ni blizu bankarskog prosjeka.

Od obaveze da radnika moraju da zaposle za stalno ako na određeno vrijeme radi duže od dvije godine, ali i od nepoželjnih trudnica, poslodavci se štite – blanko otkazom. Potpišeš prije potpisivanja ugovora o radu. U prosvjeti mnoge žene prekidaju porodiljsko bolovanje kad počne nova školska godina jer su zaposlene na određeno vrijeme i, ako se u septembru ne pojave, prednost kod potpisivanja ugovora dobiće koleginica koja je radila kao zamjena, a još se ne bakće sa bebom.

U svim sudovima u Crnoj Gori, osim Višeg u Bijelom Polju i osnovnih u Plavu, Rožajama, Kotoru, Nikšiću, Ulcinju i na Žabljaku žena ima više ili jednako kao muškaraca. Odavno se zna – muškarci su ,,pobjegli” u bolje plaćenu advokaturu.

U toku 2015. godine za različita krivična djela osuđeno je 2.348 punoljetnih osoba. Muškaraca 91,7, žena 8,3 odsto. Četvrtinu krivičnih djela čine krađe za koje je osuđeno 91,2 odsto muškaraca i 8,8 odsto žena. Ni da ukradu ne umiju.

Od ukupnog broja osuđenih za krivično djelo ,,nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici” 87,4 odsto su muškarci, 12,6 procenata žene.

Država brine o zdravlju žena. Naročito kad neka NVO u saradnji sa nekom od državnih službi pokrene kampanu za rano otkrivanje nečega smrtonosnog. Nedavno je objavljen podatak da u podgoričkim domovima zdravlja izabranog ginekologa ima 54.155 žena. Ginekologa ima sedam. To znači da svaki od njih brine o preko 7.700 žena. Prema procjeni Fonda za zdravstveno osiguranje u Podgorici ima 87.153 osiguranice. To znači da 33 hiljade žena nema izabranog ginekologa. U jednom od programa za rano otkrivanje raka dojke snimanja su se čekala oko tri mjeseca, rezultati su stizali pet-šest mjeseci nakon snimanja.

Imamo i žene u politici. Zastupljenost žena u crnogorskom parlamentu nakon posljednjih izbora znosi 23,45 odsto i bolja je nego ranije. Predsjednik parlamenta i dvojica potpredsjednika su muškarci. Predsjednik vlade i trojica potpredsjednika, takođe. Od 19 ministarstava, četiri vode žene.

Svega nekoliko političarki kvari opšti utisak da su najvidljivije žene u politici one koje su preuzele najgore osobine političara. Bilo da je riječ o nadobudnosti, oholosti ili siledžijstvu.

Priličan broj ljudi naučio je da se ne kaže ljudi i žene, te da su i žene i muškarci – ljudi. Nije to mali korak za Crnu Goru – kako onda da se opiše da je neka žena „čoek-žena”. Mrvicu je napredovalo i pravo žena da im se u zanimanju ili funkciji vidi da su žene. Težak je, iako po zakonu obavezan, rodnosenzitivni jezik. Sluškinja vam nekako prosto sklizne sa jezika, od psihološkinje se čeljadetu zavrti u glavi.

Na Međunarodni dan žena, Sistem UN u Crnoj Gori pozvao je na stvaranje jednakih uslova za žene na tržištu rada, i traganje za rješenjima za smanjenje tereta dvostrukog rada žena – plaćenog na radnom mjestu i neplaćenog kod kuće. ,,Sistem Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori poziva na rješavanje ključnih izazova sa kojima se žene suočavaju, uključujući: razlike u zaradama između muškaraca i žena; teret neplaćenog rada kod kuće; mali broj liderki, preduzetnica i vlasnica biznisa”.

O da, znaju da se zanesu i muškarci i žene u Crnoj Gori u priči o stamenim Crnogorkama, stubovima kuća i sličnom. I dalje je, međutim, jedna od najkrupnijih uvreda koja se ovdje muškarcu može uputiti, da je ,,kao žena”. Tako krcato prezirom.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo