Povežite se sa nama

MONITORING

OSMI MART: Sijanje soli

Objavljeno prije

na

Kao međunarodni dan žena, 8. mart je prihvaćen 1917. godine. Prošle, 2016. godine, obilježeno je 70 godina otkako su žene u Crnoj Gori, uz ostale u Jugoslaviji, dobile pravo glasa. Fine, okrugle brojke, ni uz pomoć prigodno darivanih cvjetova i fino upakovanih poklončića, ne mogu da prikriju stvarnost u kojoj je veći dio priče o ženskoj ravnopravnosti – šarena laža.

Istina je, više se, uglavnom, ne govori da se muško dijete rodilo, a žensko „pridalo”. Moderno je doba, interveniše se na vrijeme. Jednostavno, ako se ustanovi da žena nosi žensko, trudnoća se često prekida.

Statistički podaci iz 2015. pokazuju da ukupan broj živorođene djece opada, dok učešće dječaka u broju živorođenih blago raste. Godinama unazad, rađa se manje djevojčica nego dječaka. U 2015. godini od ukupnog broja rođenih 47,6 odsto bile su djevojčice, 52,3 procenta dječaci.

Broj muškaraca na sto žena u grupi do četiri godine je – 108,7. Analiza polne strukture stanovništva prema starosti pokazuje dominaciju muške populacije sve do starosti od 20 do 24 godine.

O problemu selektivnih abortusa se uglavnom ćuti, ponekad šuška. Nije zabilježen ozbiljan pokušaj države da bilo šta uradi u vezi sa ovim problemom.

Ko se rodi – rodio se, onda djeca krenu u školu. ,,U Crnoj Gori, mlade žene su obrazovanije od mladih muškaraca. Prema posljednjem istraživanju Međunarodne organizacije rada, 30 odsto mladih žena u Crnoj Gori ima fakultetsko obrazovanje, naspram 17 odsto mladih muškaraca”, saopšteno je povodom 8. marta iz Sistema Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori.

Tokom 2015. godine, na osnovnim studijama, diplomiralo je 2.855 studenata. Od ukupnog broja diplomiranih na osnovnim studijama 62,2 odsto je ženskog, a 37,8 muškog pola. Magistarske studije u toku 2015. godine završilo je 237 studenta od toga 63,3 odsto djevojaka, a 36,7 mladića. Kada je o doktorskim stidijama riječ, muškarci ostvaruju prednost – 2015. dobili smo deset doktora i šest doktorki nauka. U ženskim organizacijama smatraju da žene često između braka i rađanja na jednoj i doktorata na drugoj strani, odaberu da se posvete porodici.

Među ljudima bez škole u Crnoj Gori žena ima 81 odsto. Prema podacima sa popisa 2011, u Crnoj Gori ima 1.559 nepismenih muškaraca i 6.590 nepismenih žena. U dobnim grupama preko 70 godina nepismenih žena je deset puta više nego nepismenih muškaraca. Međutim, prosječna starost nepismene žene je 66, a muškarca 44 godine. Moglo bi se reći da su bile spremne da nauče ako su imale ikakvu priliku.

,,Rad za žene i za muškarce u Crnoj Gori je veoma različit”, kazala je Fiona Mekluni, stalna koordinatorka Sistema UN u Crnoj Gori. Citirajući istraživanje UNDP iz 2012. godine, Mekluni kaže da „žene u Crnoj Gori rade u prosjeku 3,5 sati više od muškaraca dnevno, imajući u vidu njihovu brigu o porodici. Žene zarađuju gotovo 20 odsto manje od muškaraca, a manje od 10 procenata privatnih biznisa je u vlasništvu žena”.

Kada je o ženskom radu riječ najkrupniji problem su svakako potplaćene radnice u trgovini. U tom sektoru radi blizu pedeset hiljada ljudi, oko petine ukupno zaposlenih. Od toga je, prema zvaničnim podacima, oko 28.700, odnosno 57,7 odsto žena. Prosječna plata u trgovini na veliko i malo u januaru je iznosila 358 eura. To je 153 eura manje od prosječne plate od 511 eura.

Ni te cifre ne govore malo, ali je, zapravo, mnogo gore. Gazde izrabljuju prodavačice, riječ je o najcrnjem najamništvu – kradu im slobodne dane, ne daju godišnje odmore, produžavaju radno vrijeme, ne plaćaju praznične dnevnice. Prinuđene su da nose gajbe, ako zatreba sa kamiona do sitnih sati istovaraju robu, čiste. Često za 250 eura mjesečno.

Oko 75 odsto zaposlenih u zdravstvu i obrazovanju su žene.

U zdravstvu i socijalnoj zaštiti radi desetak hiljada žena. U tim djelatnostima prosječna plata je u januaru bila 555 eura. Teško da taj prosjek ,,izvlače” medicinske sestre.

U obrazovanju je zaposleno 7.600 žena i oko dvije i po hiljade muškaraca. Prosječna plata je 484 eura. U srednjim školama ima 36 direktora i 11 direktorica, u osnovnim je odnos 113 prema 48. Muškarce, valjda, mrzi da se bakću sa sitnom đecom pa je ženama prepušteno šefovanje vrtićima. Direktorica predškolskih ustanova ima 16, direktora – dva. Podaci su iz 2015, novijih nema.

Značajan procenat žena radi i u jednom od dobro plaćenih sektora – finansijske djelatnosti i osiguranje. Tamo je prosječna plata 909 eura. Od oko 4.200 zaposlenih, žena je 2.700. Nema zvaničnih podataka, ali mogao bi se čovjek zakleti da je stvar u tome što neko mora da radi i na šalterima i sigurno ne dopire ni blizu bankarskog prosjeka.

Od obaveze da radnika moraju da zaposle za stalno ako na određeno vrijeme radi duže od dvije godine, ali i od nepoželjnih trudnica, poslodavci se štite – blanko otkazom. Potpišeš prije potpisivanja ugovora o radu. U prosvjeti mnoge žene prekidaju porodiljsko bolovanje kad počne nova školska godina jer su zaposlene na određeno vrijeme i, ako se u septembru ne pojave, prednost kod potpisivanja ugovora dobiće koleginica koja je radila kao zamjena, a još se ne bakće sa bebom.

U svim sudovima u Crnoj Gori, osim Višeg u Bijelom Polju i osnovnih u Plavu, Rožajama, Kotoru, Nikšiću, Ulcinju i na Žabljaku žena ima više ili jednako kao muškaraca. Odavno se zna – muškarci su ,,pobjegli” u bolje plaćenu advokaturu.

U toku 2015. godine za različita krivična djela osuđeno je 2.348 punoljetnih osoba. Muškaraca 91,7, žena 8,3 odsto. Četvrtinu krivičnih djela čine krađe za koje je osuđeno 91,2 odsto muškaraca i 8,8 odsto žena. Ni da ukradu ne umiju.

Od ukupnog broja osuđenih za krivično djelo ,,nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici” 87,4 odsto su muškarci, 12,6 procenata žene.

Država brine o zdravlju žena. Naročito kad neka NVO u saradnji sa nekom od državnih službi pokrene kampanu za rano otkrivanje nečega smrtonosnog. Nedavno je objavljen podatak da u podgoričkim domovima zdravlja izabranog ginekologa ima 54.155 žena. Ginekologa ima sedam. To znači da svaki od njih brine o preko 7.700 žena. Prema procjeni Fonda za zdravstveno osiguranje u Podgorici ima 87.153 osiguranice. To znači da 33 hiljade žena nema izabranog ginekologa. U jednom od programa za rano otkrivanje raka dojke snimanja su se čekala oko tri mjeseca, rezultati su stizali pet-šest mjeseci nakon snimanja.

Imamo i žene u politici. Zastupljenost žena u crnogorskom parlamentu nakon posljednjih izbora znosi 23,45 odsto i bolja je nego ranije. Predsjednik parlamenta i dvojica potpredsjednika su muškarci. Predsjednik vlade i trojica potpredsjednika, takođe. Od 19 ministarstava, četiri vode žene.

Svega nekoliko političarki kvari opšti utisak da su najvidljivije žene u politici one koje su preuzele najgore osobine političara. Bilo da je riječ o nadobudnosti, oholosti ili siledžijstvu.

Priličan broj ljudi naučio je da se ne kaže ljudi i žene, te da su i žene i muškarci – ljudi. Nije to mali korak za Crnu Goru – kako onda da se opiše da je neka žena „čoek-žena”. Mrvicu je napredovalo i pravo žena da im se u zanimanju ili funkciji vidi da su žene. Težak je, iako po zakonu obavezan, rodnosenzitivni jezik. Sluškinja vam nekako prosto sklizne sa jezika, od psihološkinje se čeljadetu zavrti u glavi.

Na Međunarodni dan žena, Sistem UN u Crnoj Gori pozvao je na stvaranje jednakih uslova za žene na tržištu rada, i traganje za rješenjima za smanjenje tereta dvostrukog rada žena – plaćenog na radnom mjestu i neplaćenog kod kuće. ,,Sistem Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori poziva na rješavanje ključnih izazova sa kojima se žene suočavaju, uključujući: razlike u zaradama između muškaraca i žena; teret neplaćenog rada kod kuće; mali broj liderki, preduzetnica i vlasnica biznisa”.

O da, znaju da se zanesu i muškarci i žene u Crnoj Gori u priči o stamenim Crnogorkama, stubovima kuća i sličnom. I dalje je, međutim, jedna od najkrupnijih uvreda koja se ovdje muškarcu može uputiti, da je ,,kao žena”. Tako krcato prezirom.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Čekajući nezavisnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: kako vidite ovogodišnji Dan nezavisnosti

 

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Daleko od pravde i nezavisnosti

Teška godišnjica obilježena sjenkom nasilja koje postaje sve zloćudnije a militarizacija i zavisnost sve normalnija. Obeshrabrena sam simbolikom i načinom proslave. Slika poraza ideje nezavisnosti dolazi sa proslave na Trgu nezavisnosti, sa sve dva mlaznjaka i zabranom za građanstvo, helikopterom i zastavom koja dolazi sa neba, nespretna imitacija američke ceremonije i sve ukupno karikaturalna imitacija tzv. demokratskog svijeta.

 

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR 
Simbolima oboljelo društvo

Činjenica da je Dan nezavisnosti na jedan način kontroverzan praznik maltene od samog početka njegove proslave, dosta govori o Crnoj Gori. Za takvu situaciju odgovornost snose i oni koji su na prazniku insistirali na jedan način kao i oni koji su mu se tvrdoglavo suprotstavili.

 

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Forma bez suštine

I ovaj Dan nezavisnosti obilježavamo saznanjem da nije dovoljno samo izboriti nezavisnost djelovanja jedne političke zajednice nego utemeljiti razvoj države i društva na zajedništvu i osnažiti odgovorne elite koje će voditi ka društvenoj emancipaciji kao preduslovu svake suverenosti.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Manje tenzija

Dan nezavisnosti je protekao konačno sa manje tenzija nego ikada i to je dobra posljedica odlaska sa vlasti Mila Đukanovića i DPS-a. Vjerujem da će sljedeći praznik biti proslavljen u još ljepšoj atmosferi, da će svi naši gradovi biti prikladno ukrašeni državnim zastavama i da ćemo svaki naredni praznik dočekati sve ponosniji što smo građani Crne Gore, građanske i demokratske.

 

MARIJA KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE
I dalje bez nezavisnih institucija

Mirno, uz državne simbole i očekivanu ceremoniju, uz uklanjanje ograda oko ključnih državnih institucija, protekao je i taj dan. U nekim opštinama i nije bilo posebnog slavlja, dok su neke druge prednjačile. Dan nezavisnosti je posebno važan u trenutku promjene vlasti, gdje će jedan dobar dio građanstva biti u dilemi, da li se time ugrožava crnogorka nezavisnost. To nije čuditi, ako uzmemo u obzir, da smo pred svake izbore u posljednjih 17 godina, kao glavno i jedino pitanje, imali očuvanje crnogorke nezavisnosti, odnosno pitanje njene ugroženosti.

 

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FALI 5.000 RADNIKA U TURIZMU: Lakše do gosta, nego do sezonca

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Kažu nemaju para za veće plate, pa radnici idu tamo gdje su veće zarade i gdje se nude bolji uslove rada – u Hrvatsku i dalje

 

Traži se radnik, radnice, radnici – izlijepljena je Budva i ostale primorske opštine oglasima za posao. Radnika je sve manje ili ih uopšte nema. Za razliku od njih, turista ne fali.

Po procjenama turističke privrede, za ovu sezonu biće neophodno angažovanje 5.000 stranih radnika iz regiona i sa dalekih adresa.

Turistički poslenici i vlasnici ugostiteljskih objekata umjereno kritikuju Vladu da nije ozbiljno pristupila ovom problemu uoči početka sezone, a otvoreno kude radnike. Upozorili su da ako gosti ove sezone ne budu zadovoljni, naredne ćemo doživjeti krah.

Pošto radnika u blizini nema, ili neće da rade, kao jedino rješenje oni vide angažovanju radnika iz Azije – Indije, Pakistana, Šri Lanke, Nepala i iz Afrike. Međutim, tu ih koči komplikovana domaća procedura: ,,Neko, recimo, iz Azije mora da ide nekoliko hiljada kilometara do ambasade, da aplicira za vizu. Onda nakon 20 dana do mesec, ako su mu prihvatili i dali vizu, ponovo da pređe nekoliko hiljada kilometara i uzme tu vizu. S tom vizom dolazi u Crnu Goru. Mi tada počinjemo da pripremamo papire za tog radnika da ih predamo u MUP. Oni tvrde da će ove godine čekanje trajti do 15 dana, ja u to ne verujem, jer ništa novo nisu dodali, možda po jedan šalter, ali to je nedovoljno da se ubrza proces“, izjavio je suvlasnik Splendida i predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarka Radulovića.

,,Nevjerovatno je da naši hotelijeri i ugostitelji daju nepromišljene izjave kojima ruše ugled Crne Gore kao turističke destinacije“, odgovorio je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. On je istakao staro opravdanje da radnici ne nedostaju samo Crnoj Gori, već i čitavom Mediteranu. Istakao je i da država ima obaveze prema Evropskoj uniji te da se ne mogu radnike iz dalekih destinacija tek tako bez provjere puštati u Crnu Goru, upozoravajući da bi to moglo da ugrozi i naš bezvizni režim. Slična upozorenja došla su i od ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića.

Iako naši poslodavci spas vide u radnicima iz dalekih destinacija, iskustva Hrvatske koja je prošle godine izdala preko 120.00 dozvola za rad stranaca, ukauzuju i na drugu stranu tog rješenja. ,,Radnici iz trećih zemalja uglavnom su zapošljeni na pomoćnim mjestima, to su poslovi koji nijesu nužno u prvim redovima jer je uvijek bolje da su domaći radnici oni koji dočekuju goste i koji razgovaraju s njima i govore im o našoj hrani, baštini i svemu što imamo“, izjavila je Jelena Tabak, predsjednica hrvatskog Udruženja ugostiteljstva.

Dok ministar Đurović tješi ugostitelje riječima da su oni ,,uvijek pokazali žilavost i sposobnost da se snađu u svakoj situaciji, te da će i ove izaći kao pobjednici“, statistika govori da se radi o sistemskom problemu koji se sporo rješava. Crnoj Gori svake godine nedostaje preko 20.000 radnika, uglavnom tokom ljetnje turističke sezone, a to je oko 10 odsto od ukupnog broja zaposlenih. Na stotinu oglasa u ugostiteljstvu i građevinarstvu javi se samo nekoliko radnika ili niko. Iako su raspisivana slobodna radna mjesta, poslodavci nisu mogli da zaposle nijednog radnika na radna mjesta – spasilac, pripremač pica, točilac pića, roštiljdžija, vozač viljuškara, vratar, kurir…

,,Mi imamo veliki nedostatak domicilne radne snage i ovo sve pokazuje da Zavod za zapošljavanje moramo hitno da transformišemo jer da imate 44.000 nezaposlenih, a da ne možete da nađete radnika to nije normalno“, ističe ministar Đurović.

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Iz medija se i ove godine mogu čuti poslodavci koji se žale da niko neće da radi iako su povećali plate, te da kuvar ima platu veću od ministara i slično tome. U zemlji gdje je kandidata za ministre mnogo, a kuvara jednostavno nema.

,,Rekli su nam da podignemo plate radnicima. Oni znaju naše bilanse i mogu da vide kolike plate možemo da damo. Mi plate ne možemo da podignemo“, jasan je bio Žarko Radulović, suvlasnika jednog od najelitnijih hotela na primorju.

Kad je situacija već takva, sezonski radnici, posebno mlađi, sve više idu da rade u Hrvatsku. Dok je prosječna plata u turizmu na nivou prosječne u državi i iznosi oko 700 eura, konobari, prodavači, sobarice u Hrvatskoj zarade oko 1.200 eura, a plate kuvara su veće od 1.500 eura. Pored toga, tamošnji poslodavci nude i bolje uslove, koji se odnose na – osiguranje, smještaj, hranu. To znaju i radnici iz okruženja, pa radnici iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, idu na sezonski rad u Hrvatsku.

,,Mene je kao iskusnog konobara vlasnik restorana na primorju nagovarao da radim za 600 eura, s tim da ću imati bakšiš od preko 1.000 mjesečno. Kao da sam došao u kladinicu, a ne da mi nudi posao. Iako mi je porodica u Podgorici, prihvatio sam poziv prijatelja koji radi u Hrvatsku i počeo da radim tamo za veću platu i bitno bolje uslove. Bakšić se naravno podrazumijeva“, kaže za Monitor jedan od sezonskih radnika.

Dok se naši poslodavci zanose popunom nedostajuće radne snage iz Azije, u Hrvatskoj radnicima iz okruženja nude osiguranje preko cijele godine, da bi ih zadržali za sljedeću sezonu.

Ovaj model bi mogao da zaživi i u Crnoj Gori, ali u najboljem slučaju tek od sljedeće sezone. Vlada, poslodavci i sindikati rade na uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu. Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Prema ideji poslodavaca, kako obavijesti Radulović, rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi ga preostalih šest mjeseci plaćala država. I dok se poslodavci nadaju da će ovo rješenje zaživjeti do sljedeće sezone, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja najavili su da je rok za njegovo donošenje treći kvartal 2024. godine.

Pored ove, za prevazilaženje ovog problema razmatraju se i ideje o većoj zaposlenosti studenata, penzionera, majki koje primaju nadoknadu za troje i više djece…

Ugostitelji čiji objekti rade 12 mjeseci nemaju ovaj problem – radnici im rade i plaćeni su tokom cijele godine.

Da bar neke probleme preduprijede i da sezona ne ,,krahira“, ugostitelji su već sada podigli cijene svojih usluga do 15 odsto. Najavljuju da će zbog inflacije i svega ostalog morati da ih nivelišu i do 30 odsto.

A što se radnika tiče, jasno je da vrijeme malih plata i neuslova za radnike prolazi. Posebno mladi ne pristaju na to, pa idu u Hrvatsku i dalje, gdje im je bolje. Zbog svega toga, ne očekuje nas deficit kadra smo u turizmu. Prema podacima Monstata, pored konobara, sobarica, građevinskih radnika, u kontinuitetu nam nedostaje i doktora medicine, profesora fizike, matematike, razredne nastave…

 

Iskustvo Hrvatske

Najavljeno je da će Hrvatska ove godine izdati do 200.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima. Tokom prošle godine u Hrvatsko je izdato 124.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima i to najviše državljanima BiH (36.783), Srbije (19.176), Nepala (12.222), Sjeverne Makedonije (10.053), Kosova (8979), Indije (7690), Filipina (5935), Bangladeša (4381), Albanije (4257)… Najviše stranaca bilo je zaposleno u graditeljstvu, turizmu i ugostiteljstvu.

Udio stranih radnika u Hrvatskoj je dosegao pet odsto radne snage, a fali ih još, pa je u ovoj državi registrovano preko 400 agencija za zapošljavanje koje radnike pored Azije, traže i u Južnoj Americi.

Podaci govore da se iz Hrvatske samo posljednju deceniju iselilo oko 10 odsto stanovništva.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo