Povežite se sa nama

MONITORING

OSMI MART: Sijanje soli

Objavljeno prije

na

Kao međunarodni dan žena, 8. mart je prihvaćen 1917. godine. Prošle, 2016. godine, obilježeno je 70 godina otkako su žene u Crnoj Gori, uz ostale u Jugoslaviji, dobile pravo glasa. Fine, okrugle brojke, ni uz pomoć prigodno darivanih cvjetova i fino upakovanih poklončića, ne mogu da prikriju stvarnost u kojoj je veći dio priče o ženskoj ravnopravnosti – šarena laža.

Istina je, više se, uglavnom, ne govori da se muško dijete rodilo, a žensko „pridalo”. Moderno je doba, interveniše se na vrijeme. Jednostavno, ako se ustanovi da žena nosi žensko, trudnoća se često prekida.

Statistički podaci iz 2015. pokazuju da ukupan broj živorođene djece opada, dok učešće dječaka u broju živorođenih blago raste. Godinama unazad, rađa se manje djevojčica nego dječaka. U 2015. godini od ukupnog broja rođenih 47,6 odsto bile su djevojčice, 52,3 procenta dječaci.

Broj muškaraca na sto žena u grupi do četiri godine je – 108,7. Analiza polne strukture stanovništva prema starosti pokazuje dominaciju muške populacije sve do starosti od 20 do 24 godine.

O problemu selektivnih abortusa se uglavnom ćuti, ponekad šuška. Nije zabilježen ozbiljan pokušaj države da bilo šta uradi u vezi sa ovim problemom.

Ko se rodi – rodio se, onda djeca krenu u školu. ,,U Crnoj Gori, mlade žene su obrazovanije od mladih muškaraca. Prema posljednjem istraživanju Međunarodne organizacije rada, 30 odsto mladih žena u Crnoj Gori ima fakultetsko obrazovanje, naspram 17 odsto mladih muškaraca”, saopšteno je povodom 8. marta iz Sistema Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori.

Tokom 2015. godine, na osnovnim studijama, diplomiralo je 2.855 studenata. Od ukupnog broja diplomiranih na osnovnim studijama 62,2 odsto je ženskog, a 37,8 muškog pola. Magistarske studije u toku 2015. godine završilo je 237 studenta od toga 63,3 odsto djevojaka, a 36,7 mladića. Kada je o doktorskim stidijama riječ, muškarci ostvaruju prednost – 2015. dobili smo deset doktora i šest doktorki nauka. U ženskim organizacijama smatraju da žene često između braka i rađanja na jednoj i doktorata na drugoj strani, odaberu da se posvete porodici.

Među ljudima bez škole u Crnoj Gori žena ima 81 odsto. Prema podacima sa popisa 2011, u Crnoj Gori ima 1.559 nepismenih muškaraca i 6.590 nepismenih žena. U dobnim grupama preko 70 godina nepismenih žena je deset puta više nego nepismenih muškaraca. Međutim, prosječna starost nepismene žene je 66, a muškarca 44 godine. Moglo bi se reći da su bile spremne da nauče ako su imale ikakvu priliku.

,,Rad za žene i za muškarce u Crnoj Gori je veoma različit”, kazala je Fiona Mekluni, stalna koordinatorka Sistema UN u Crnoj Gori. Citirajući istraživanje UNDP iz 2012. godine, Mekluni kaže da „žene u Crnoj Gori rade u prosjeku 3,5 sati više od muškaraca dnevno, imajući u vidu njihovu brigu o porodici. Žene zarađuju gotovo 20 odsto manje od muškaraca, a manje od 10 procenata privatnih biznisa je u vlasništvu žena”.

Kada je o ženskom radu riječ najkrupniji problem su svakako potplaćene radnice u trgovini. U tom sektoru radi blizu pedeset hiljada ljudi, oko petine ukupno zaposlenih. Od toga je, prema zvaničnim podacima, oko 28.700, odnosno 57,7 odsto žena. Prosječna plata u trgovini na veliko i malo u januaru je iznosila 358 eura. To je 153 eura manje od prosječne plate od 511 eura.

Ni te cifre ne govore malo, ali je, zapravo, mnogo gore. Gazde izrabljuju prodavačice, riječ je o najcrnjem najamništvu – kradu im slobodne dane, ne daju godišnje odmore, produžavaju radno vrijeme, ne plaćaju praznične dnevnice. Prinuđene su da nose gajbe, ako zatreba sa kamiona do sitnih sati istovaraju robu, čiste. Često za 250 eura mjesečno.

Oko 75 odsto zaposlenih u zdravstvu i obrazovanju su žene.

U zdravstvu i socijalnoj zaštiti radi desetak hiljada žena. U tim djelatnostima prosječna plata je u januaru bila 555 eura. Teško da taj prosjek ,,izvlače” medicinske sestre.

U obrazovanju je zaposleno 7.600 žena i oko dvije i po hiljade muškaraca. Prosječna plata je 484 eura. U srednjim školama ima 36 direktora i 11 direktorica, u osnovnim je odnos 113 prema 48. Muškarce, valjda, mrzi da se bakću sa sitnom đecom pa je ženama prepušteno šefovanje vrtićima. Direktorica predškolskih ustanova ima 16, direktora – dva. Podaci su iz 2015, novijih nema.

Značajan procenat žena radi i u jednom od dobro plaćenih sektora – finansijske djelatnosti i osiguranje. Tamo je prosječna plata 909 eura. Od oko 4.200 zaposlenih, žena je 2.700. Nema zvaničnih podataka, ali mogao bi se čovjek zakleti da je stvar u tome što neko mora da radi i na šalterima i sigurno ne dopire ni blizu bankarskog prosjeka.

Od obaveze da radnika moraju da zaposle za stalno ako na određeno vrijeme radi duže od dvije godine, ali i od nepoželjnih trudnica, poslodavci se štite – blanko otkazom. Potpišeš prije potpisivanja ugovora o radu. U prosvjeti mnoge žene prekidaju porodiljsko bolovanje kad počne nova školska godina jer su zaposlene na određeno vrijeme i, ako se u septembru ne pojave, prednost kod potpisivanja ugovora dobiće koleginica koja je radila kao zamjena, a još se ne bakće sa bebom.

U svim sudovima u Crnoj Gori, osim Višeg u Bijelom Polju i osnovnih u Plavu, Rožajama, Kotoru, Nikšiću, Ulcinju i na Žabljaku žena ima više ili jednako kao muškaraca. Odavno se zna – muškarci su ,,pobjegli” u bolje plaćenu advokaturu.

U toku 2015. godine za različita krivična djela osuđeno je 2.348 punoljetnih osoba. Muškaraca 91,7, žena 8,3 odsto. Četvrtinu krivičnih djela čine krađe za koje je osuđeno 91,2 odsto muškaraca i 8,8 odsto žena. Ni da ukradu ne umiju.

Od ukupnog broja osuđenih za krivično djelo ,,nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici” 87,4 odsto su muškarci, 12,6 procenata žene.

Država brine o zdravlju žena. Naročito kad neka NVO u saradnji sa nekom od državnih službi pokrene kampanu za rano otkrivanje nečega smrtonosnog. Nedavno je objavljen podatak da u podgoričkim domovima zdravlja izabranog ginekologa ima 54.155 žena. Ginekologa ima sedam. To znači da svaki od njih brine o preko 7.700 žena. Prema procjeni Fonda za zdravstveno osiguranje u Podgorici ima 87.153 osiguranice. To znači da 33 hiljade žena nema izabranog ginekologa. U jednom od programa za rano otkrivanje raka dojke snimanja su se čekala oko tri mjeseca, rezultati su stizali pet-šest mjeseci nakon snimanja.

Imamo i žene u politici. Zastupljenost žena u crnogorskom parlamentu nakon posljednjih izbora znosi 23,45 odsto i bolja je nego ranije. Predsjednik parlamenta i dvojica potpredsjednika su muškarci. Predsjednik vlade i trojica potpredsjednika, takođe. Od 19 ministarstava, četiri vode žene.

Svega nekoliko političarki kvari opšti utisak da su najvidljivije žene u politici one koje su preuzele najgore osobine političara. Bilo da je riječ o nadobudnosti, oholosti ili siledžijstvu.

Priličan broj ljudi naučio je da se ne kaže ljudi i žene, te da su i žene i muškarci – ljudi. Nije to mali korak za Crnu Goru – kako onda da se opiše da je neka žena „čoek-žena”. Mrvicu je napredovalo i pravo žena da im se u zanimanju ili funkciji vidi da su žene. Težak je, iako po zakonu obavezan, rodnosenzitivni jezik. Sluškinja vam nekako prosto sklizne sa jezika, od psihološkinje se čeljadetu zavrti u glavi.

Na Međunarodni dan žena, Sistem UN u Crnoj Gori pozvao je na stvaranje jednakih uslova za žene na tržištu rada, i traganje za rješenjima za smanjenje tereta dvostrukog rada žena – plaćenog na radnom mjestu i neplaćenog kod kuće. ,,Sistem Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori poziva na rješavanje ključnih izazova sa kojima se žene suočavaju, uključujući: razlike u zaradama između muškaraca i žena; teret neplaćenog rada kod kuće; mali broj liderki, preduzetnica i vlasnica biznisa”.

O da, znaju da se zanesu i muškarci i žene u Crnoj Gori u priči o stamenim Crnogorkama, stubovima kuća i sličnom. I dalje je, međutim, jedna od najkrupnijih uvreda koja se ovdje muškarcu može uputiti, da je ,,kao žena”. Tako krcato prezirom.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo