Povežite se sa nama

MONITORING

ČOVJEK S PISMIMA SE BRANI SA SLOBODE: Sve misterije slučaja Mujović

Objavljeno prije

na

Nakon godinu dana pritvora Podgoričanin Veselin Mujović pušten je da se brani za slobode, zbog lošeg zdravstvenog stanja. Sud je duže od godinu odbijao da Mujoviću ukine pritivor, cijeneći da je i ranije optuživan za slična kriminalna djela, te da bi mogao da ih ponovi. Do sada nije uvažavano ni njegovo loše zdravstveno stanje, na koje su se Mujović i njegov branilac često pozivali..

,,Stiče se utisak da, čak i kad bi ljekari konstatovali smrt optuženog, sud bi i dalje po navici produžavao pritvor i zakazao novi glavni pretres za koji se unaprijed zna da će biti odložen, s obzirom na to da je njegov oporavak sa postojećim dijagnozama, a u uslovima Istražnog zatvora nemoguć”, ocijenio je nedavno Mujovićev zastupnik Miloš Vuksanović, kada je po ko zna koji put sudija Rade Ćetković odbio da ukine pritvor Mujoviću. Sud je insistirao da mu boravkom u pritvoru nijesu narušena prava, pa ni pravo na liječenje. Zašto je sada sud prihvatio žalbu odbrane, nije pojašnjeno.

Zdravstveno stanje, za razliku, odavno je razlog za boravak Svetozara Marovića na slobodi i njegovo nepojavljivanje u ovom postupku, zbog kog je Mujović i završio u pitvoru. Bivši visoki funkcioner DPS-a kome je Mujović, prema tvrdnjama tužilaštva, uzeo skoro milion eura je svE vrijeme trajanja procesa protiv Mujovića na liječenju u Beogradu. Marović, u međuvremenu optužen da je šef kriminalne organizovane grupe koja je oštetila budvansku kasu za skoro 50 miliona eura još nije počeo sa služenjem zatvorske kazne zbog lošeg zdravstvenog stanja. Prema optužnici Mujović je upravo prevario Marovića za veliki novac tako što mu je zauzvrat ponudio blažu kaznu i svoje navodne kontakte u tužilaštvu i pravosuđu. Takođe, Mujović se sumnjiči da je od oca bivšeg gradonačelnika Bu-dve Lazara Rađenovića uzeo 20.000 eura, te da je bivšeg premijero-vog savjetnika Aleksandra Tičića pokušao da prevari za 100.000 eura.

Da ima visoke kontakte Mujović nije krio u sudnici, ali je tvrdio da mu je ovaj slučaj podmetnut.

,,Ja sam osoba koja je Maroviću zakazala sastanak sa tužiocem Katnićem i znam da se prilikom tih razgovora on saglasio da prizna krivicu, odleži pet godina zatvora i vrati osam miliona eura”, kazao je Mujović između ostalog na suđenju, koje se, prema tvrdnjama sudije, oteglo ne zbog Marovićevog nedolaska u sudnicu, već stalnih odlaganja ročišta zbog Mujovićevog lošeg zdravlja.

Zašto je baš sada uvaženo njegovo zdravstveno stanje i on pušten da se brani sa slobode, nije jedina dilema i misterija kada je u pitanju slučaj Mujović. Kada je uhapšen, spekulisalo se da je afera Mujović samo pokušaj s visokih adresa da se diskredituje tužilaštvo. Da se radilo o pokušaju diskreditovanja tužilaštva koje je tada krenulo u obračun sa korupcijom u Budvi, Mujović je i sam potvrdio na sudu. Po njemu je međutim u stvari Marović pokušao da diskredituje tužilaštvo a ne vrh vlasti. Tokom jednogodišnjeg boravka u pritvoru on je iznosio raznorazne optužbe na račun Marovića, optužujući ga čak i za planiranje ubistva, dok je za vlast imao samo riječi hvale.

Monitorovi izvori su još kada je Mujović uhapšen potvdili da on nije tek obični prevarant, kako je u početku predstavljan javnosti, već neko ko ima ozbiljne konekcije u vlasti, ovdje, ali i u Srbji. Mujović je do ovog hapšenja bio na slobodi, iako je prethodno optuživan za brojne milionske prevare, u kojima je navodno oštetio mnoge ovdašnje, ali i srpske biznismene, od Miroslava Miškovića i njegove porodice, do brojnih drugih moćnih ljudi, pa i onih koji se povezuju sa klanom Darka Šarića. To je, kako je naš list već ukazivao, značilo samo jedno – da ima dobra leđa. Mujović je pri tom, uspijevao da iznudi novac od moćnih ljudi iz sistema, koji su mogli znati i provjeriti kome daju novac.

,,Mujović je veoma važna veza između srbijanskih i crnogorskih službi i mafije. Mnoge je ljude prevario za ozbiljan novac, ali su ga službe štitile”, tvrdio je za naš list tada jedan visoki bezbjednosni fukncioner iz Srbije. „Mujović je i ovdje zaveden kao informator”, tvrdio je on za Monitor.

Da Mujović ima zanimljive kontakte, pokazalo se i prilikom njegovog hapšenja, kada su u njegovom stanu, uz indekse Pravnog fakulteta, pronađena pisma koje je Mujović pisao na zvučne adrese: Milu Đukanoviću, Veselinu Veljoviću i drugima. Veljović, aktuelni sekretar Vijeća za nacionalnu bezbjednosti i bivši šef Uprave policije demantovao je da je primao pisma od Mujovića. Iako su se pokušavala predstaviti nevažnim, pisma su iz nekog razloga nestala tokom istrage, a zbog njihovog nestanka tužilaštvo je naložilo hapšenje policajaca Dalibora Medojevića, tada, v.d rukovodioca Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i Nikole Terzića.

Vrh policije je tada tvrdio da se radi o obračunu tužilaštva sa policijom, da bi kasnije, unutrašnja kontrola utvrdila da su za nestanak dokaza krivi Terzić i policajac Simo Lukačevič, usled nemarnosti. Po nalazu unutrašnje kontrole Medojević je u tom slučaju navodno neosnovano optužen. On je u međuvremenu pušten da se brani sa slobode. Do danas, međutim, nije utvrđeno šta se zaista desilo sa pismima. Pored trinaest pisama, tada su, tokom pretresa, nestala i dva dokumenta Višeg tužilaštva pronađena kod Mujovića i jedan ručno ispisan papir.

Mujović je više puta na sudu govorio o svojim kontaktima u vlasti. Ispričao je kako je Marović, navodno konstantno insistirao da njegove poruke prenosi Milu Đukanoviću. ,,Sa Đukanovićem sam prijatelj 25 godina, pa to nijesam želio da uradim. U taj prijateljski odnos nijesam želio da miješam ovo. Ja i Marović jedino smo razgovarali o tome da ga povežem sa Katnićem i da mu pomognem oko švajcarske banke… Iniciranje susreta sa Milivojem Katnićem tražio je zato što je znao da sam dobar sa premijerom koji je na to mjesto postavio Katnića”.

Ko god je htio da diskredituje tužilaštvo, Mujović je kao slučajno pomogao. Istina, nije mali broj onih koji, posebno posle slučaja državni udar, nemaju dileme da je specijalni tužilac u službi vrha vlasti.

Mujović se posebno potrudio da dodatno diskredituje samog Marovića, i pošalje poruku da nijesu samo pisma visokim funkcionerima ono vrijedno što je čuvao. On je u pismu poslatom medijima iz pritvora, saopštio da ima snimljene razgovore između njega i Marovića.

,,Kada sam uvidio na šta je spreman da bi prikrio svoje prljave radnje, nekoliko puta sam ga snimao dok smo razgovarali”, povjerio se javnosti Mujović o svojim u najmanju ruku neobičnim aktivnostima. Da ima leđa potvrdilo je i samo slanje tog pisma medijima, u vrijeme dok je bio u pritvoru i nije smio da utiče na postupak.

Mujović pri tom nije iz pritvora samo diskreditovao. Neke je svojski hvalio. Za bivšeg premijera Mila Đukanovića tako je recimo imao samo najljepše riječi. U pismu javnosti je posebno apostrofirao da je ,,veoma bitno što niko iz vlasti ne pravi opstrukciju u radu Specijalnog državnog tužilaštva”. Potom je abolirao Đukanovića i partiju od budvanskih korupcionaških poslova: ,,Izvorno i neposredno znam da su godinama iz samog vrha vlasti provjeravali glasine o stanju u Bu-dvi, ali su, zbog opstrukcije u samoj Budvi, uvijek nailazili na odgovor da je sve u redu”.

Jedno je sigurno u moru misterija i kontroverzi koje prate ovaj slučaj, Mujović, neobični čovjek s pismima, neko je ko mnogo zna, ima važne informacije, i važna poznanstva. I on se svojski potrudio da to naglasi. Kome je to bila poruka, moguće da javnost nikada i ne sazna. A istina, po ko zna koji put ostane u lavirintu moćnika i službi.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo