Povežite se sa nama

MONITORING

ČOVJEK S PISMIMA SE BRANI SA SLOBODE: Sve misterije slučaja Mujović

Objavljeno prije

na

Nakon godinu dana pritvora Podgoričanin Veselin Mujović pušten je da se brani za slobode, zbog lošeg zdravstvenog stanja. Sud je duže od godinu odbijao da Mujoviću ukine pritivor, cijeneći da je i ranije optuživan za slična kriminalna djela, te da bi mogao da ih ponovi. Do sada nije uvažavano ni njegovo loše zdravstveno stanje, na koje su se Mujović i njegov branilac često pozivali..

,,Stiče se utisak da, čak i kad bi ljekari konstatovali smrt optuženog, sud bi i dalje po navici produžavao pritvor i zakazao novi glavni pretres za koji se unaprijed zna da će biti odložen, s obzirom na to da je njegov oporavak sa postojećim dijagnozama, a u uslovima Istražnog zatvora nemoguć”, ocijenio je nedavno Mujovićev zastupnik Miloš Vuksanović, kada je po ko zna koji put sudija Rade Ćetković odbio da ukine pritvor Mujoviću. Sud je insistirao da mu boravkom u pritvoru nijesu narušena prava, pa ni pravo na liječenje. Zašto je sada sud prihvatio žalbu odbrane, nije pojašnjeno.

Zdravstveno stanje, za razliku, odavno je razlog za boravak Svetozara Marovića na slobodi i njegovo nepojavljivanje u ovom postupku, zbog kog je Mujović i završio u pitvoru. Bivši visoki funkcioner DPS-a kome je Mujović, prema tvrdnjama tužilaštva, uzeo skoro milion eura je svE vrijeme trajanja procesa protiv Mujovića na liječenju u Beogradu. Marović, u međuvremenu optužen da je šef kriminalne organizovane grupe koja je oštetila budvansku kasu za skoro 50 miliona eura još nije počeo sa služenjem zatvorske kazne zbog lošeg zdravstvenog stanja. Prema optužnici Mujović je upravo prevario Marovića za veliki novac tako što mu je zauzvrat ponudio blažu kaznu i svoje navodne kontakte u tužilaštvu i pravosuđu. Takođe, Mujović se sumnjiči da je od oca bivšeg gradonačelnika Bu-dve Lazara Rađenovića uzeo 20.000 eura, te da je bivšeg premijero-vog savjetnika Aleksandra Tičića pokušao da prevari za 100.000 eura.

Da ima visoke kontakte Mujović nije krio u sudnici, ali je tvrdio da mu je ovaj slučaj podmetnut.

,,Ja sam osoba koja je Maroviću zakazala sastanak sa tužiocem Katnićem i znam da se prilikom tih razgovora on saglasio da prizna krivicu, odleži pet godina zatvora i vrati osam miliona eura”, kazao je Mujović između ostalog na suđenju, koje se, prema tvrdnjama sudije, oteglo ne zbog Marovićevog nedolaska u sudnicu, već stalnih odlaganja ročišta zbog Mujovićevog lošeg zdravlja.

Zašto je baš sada uvaženo njegovo zdravstveno stanje i on pušten da se brani sa slobode, nije jedina dilema i misterija kada je u pitanju slučaj Mujović. Kada je uhapšen, spekulisalo se da je afera Mujović samo pokušaj s visokih adresa da se diskredituje tužilaštvo. Da se radilo o pokušaju diskreditovanja tužilaštva koje je tada krenulo u obračun sa korupcijom u Budvi, Mujović je i sam potvrdio na sudu. Po njemu je međutim u stvari Marović pokušao da diskredituje tužilaštvo a ne vrh vlasti. Tokom jednogodišnjeg boravka u pritvoru on je iznosio raznorazne optužbe na račun Marovića, optužujući ga čak i za planiranje ubistva, dok je za vlast imao samo riječi hvale.

Monitorovi izvori su još kada je Mujović uhapšen potvdili da on nije tek obični prevarant, kako je u početku predstavljan javnosti, već neko ko ima ozbiljne konekcije u vlasti, ovdje, ali i u Srbji. Mujović je do ovog hapšenja bio na slobodi, iako je prethodno optuživan za brojne milionske prevare, u kojima je navodno oštetio mnoge ovdašnje, ali i srpske biznismene, od Miroslava Miškovića i njegove porodice, do brojnih drugih moćnih ljudi, pa i onih koji se povezuju sa klanom Darka Šarića. To je, kako je naš list već ukazivao, značilo samo jedno – da ima dobra leđa. Mujović je pri tom, uspijevao da iznudi novac od moćnih ljudi iz sistema, koji su mogli znati i provjeriti kome daju novac.

,,Mujović je veoma važna veza između srbijanskih i crnogorskih službi i mafije. Mnoge je ljude prevario za ozbiljan novac, ali su ga službe štitile”, tvrdio je za naš list tada jedan visoki bezbjednosni fukncioner iz Srbije. „Mujović je i ovdje zaveden kao informator”, tvrdio je on za Monitor.

Da Mujović ima zanimljive kontakte, pokazalo se i prilikom njegovog hapšenja, kada su u njegovom stanu, uz indekse Pravnog fakulteta, pronađena pisma koje je Mujović pisao na zvučne adrese: Milu Đukanoviću, Veselinu Veljoviću i drugima. Veljović, aktuelni sekretar Vijeća za nacionalnu bezbjednosti i bivši šef Uprave policije demantovao je da je primao pisma od Mujovića. Iako su se pokušavala predstaviti nevažnim, pisma su iz nekog razloga nestala tokom istrage, a zbog njihovog nestanka tužilaštvo je naložilo hapšenje policajaca Dalibora Medojevića, tada, v.d rukovodioca Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i Nikole Terzića.

Vrh policije je tada tvrdio da se radi o obračunu tužilaštva sa policijom, da bi kasnije, unutrašnja kontrola utvrdila da su za nestanak dokaza krivi Terzić i policajac Simo Lukačevič, usled nemarnosti. Po nalazu unutrašnje kontrole Medojević je u tom slučaju navodno neosnovano optužen. On je u međuvremenu pušten da se brani sa slobode. Do danas, međutim, nije utvrđeno šta se zaista desilo sa pismima. Pored trinaest pisama, tada su, tokom pretresa, nestala i dva dokumenta Višeg tužilaštva pronađena kod Mujovića i jedan ručno ispisan papir.

Mujović je više puta na sudu govorio o svojim kontaktima u vlasti. Ispričao je kako je Marović, navodno konstantno insistirao da njegove poruke prenosi Milu Đukanoviću. ,,Sa Đukanovićem sam prijatelj 25 godina, pa to nijesam želio da uradim. U taj prijateljski odnos nijesam želio da miješam ovo. Ja i Marović jedino smo razgovarali o tome da ga povežem sa Katnićem i da mu pomognem oko švajcarske banke… Iniciranje susreta sa Milivojem Katnićem tražio je zato što je znao da sam dobar sa premijerom koji je na to mjesto postavio Katnića”.

Ko god je htio da diskredituje tužilaštvo, Mujović je kao slučajno pomogao. Istina, nije mali broj onih koji, posebno posle slučaja državni udar, nemaju dileme da je specijalni tužilac u službi vrha vlasti.

Mujović se posebno potrudio da dodatno diskredituje samog Marovića, i pošalje poruku da nijesu samo pisma visokim funkcionerima ono vrijedno što je čuvao. On je u pismu poslatom medijima iz pritvora, saopštio da ima snimljene razgovore između njega i Marovića.

,,Kada sam uvidio na šta je spreman da bi prikrio svoje prljave radnje, nekoliko puta sam ga snimao dok smo razgovarali”, povjerio se javnosti Mujović o svojim u najmanju ruku neobičnim aktivnostima. Da ima leđa potvrdilo je i samo slanje tog pisma medijima, u vrijeme dok je bio u pritvoru i nije smio da utiče na postupak.

Mujović pri tom nije iz pritvora samo diskreditovao. Neke je svojski hvalio. Za bivšeg premijera Mila Đukanovića tako je recimo imao samo najljepše riječi. U pismu javnosti je posebno apostrofirao da je ,,veoma bitno što niko iz vlasti ne pravi opstrukciju u radu Specijalnog državnog tužilaštva”. Potom je abolirao Đukanovića i partiju od budvanskih korupcionaških poslova: ,,Izvorno i neposredno znam da su godinama iz samog vrha vlasti provjeravali glasine o stanju u Bu-dvi, ali su, zbog opstrukcije u samoj Budvi, uvijek nailazili na odgovor da je sve u redu”.

Jedno je sigurno u moru misterija i kontroverzi koje prate ovaj slučaj, Mujović, neobični čovjek s pismima, neko je ko mnogo zna, ima važne informacije, i važna poznanstva. I on se svojski potrudio da to naglasi. Kome je to bila poruka, moguće da javnost nikada i ne sazna. A istina, po ko zna koji put ostane u lavirintu moćnika i službi.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo