Povežite se sa nama

MONITORING

IZBORI U NIKŠIĆU: Pobjeda nevažećih

Objavljeno prije

na

Demokratska partija socijalista i Socijaldemokrate na lokalnim izborima u Nikšiću priredile su sebi podsjećanje na stara, dobra, jednopartijska vremena. Sami su agitovali, sami se na listi nacrtali, sami nadmoćno pobijedili. Ne zna se koga, primijetili su već mnogi.

Opozicija je pokazala da bojkot, onda kad je jedinstvena, može da ohrabri građane da pokažu svoju volju ostajući kod kuće. DPS i SD će drugom po veličini opštinom u Crnoj Gori vladati bez legitimiteta, ali to bi brinulo neke ozbiljnije ljude. Uostalom, slični su im i procenti i legitimitet kojim vladaju čitavom zemljom, pa vladaju.

Svakako najzanimljiviji podatak sa nikšićkih izbora je to da su na njima učestvovale dvije partije, a da je jedna od njih osvojila treće mjesto. Drugoplasirani su bili nevažeći.

Od 58.486 Nikšićana upisanih u birački spisak glasalo je 26.304, odnosno 45,1 odsto. DPS Mila Đukanovića odabralo je 21.104, a Socijaldemokrate Ivana Brajovića 2.324 glasača. Nevažećih listića bilo je 2.894.

Iako je DPS pokušavao da izvede nekakve takve računice jer su im neke brojke tako izgledale najbolje, besmisleno je porediti ove izbore sa prethodnim lokalnim. U normalnim zemljama i vremenima to bi bilo logično, ali ovdje, jednostavno, ništa nije isto kao 2013. kad su nikšićani birali lokalnu vlast koja je dosad važila. Vladajuća koalicija se raspala, gotovo sve opozicione partije su se podijelile, neke su stranke nestale, neke nastale.

U odnosu na parlamentarne izbore iz oktobra 2016, kada je DPS dobio 21.349 glasova, sada su dobili 245 glasova manje. Socijaldemokrate su imale 798, porasli su za 1.526 glasova.

U oktobru je bilo 550 nevažećih listića, na ovim izborima 2.344.

Kada se zbroje rezultati DPS-a i SD-a iz oktobra, broj glasoja koje su osvojili je 22.147. U nedjelju su zajedno dobili 23.428, odnosno 1.281 glas više.

Poneko je primijetio da se rezultat Socijaldemokrata gotovo poklapa sa brojem glasova koje su njihovi bivši partijski drugovi, sada ljuti neprijatelji iz SDP-a osvojili prošlog oktobra – 2.350. Grešno čeljade bi moglo zamisliti da su veliki i mali brat to nacrtali, pa se veliki malo preškaratao i poklonio više nego što mu je odgovaralo. Sigurno DPS-u nije prijao onaj manjak od 245 glasova u odnosu na oktobar.

Vrlo je vjerovatno da je vladajuća partija praveći svoje već čuvene spiskove sigurnih glasova računala na 2.894 birača koji su svoje listiće učinili nevažećim.

Nije teško dokučiti zašto je 11 odsto, blizu tri hiljade ljudi, riješilo da ode do glasačkog mjesta i baci svoj glas. To su ljudi koji nijesu smjeli da se ne pjave na biralištu, prije svih zaposleni u državnoj ili lokalnoj administraciji, kojima, ako ne pokažu lojalnost, slijedi gubitak posla. Široka je lepeza DPS-ovih mogućnosti za ucjene, prijetnje i obećanja, u njihovim su rukama socijalna davanja, zapošljavanja, otpuštanja, pravljenje puteva, postavljanje bandera… kraja nema.

Priča se da su jedan dio listića prekrižili opozicioni glasači nezadovoljni odlukom o bojkotu. Moguće, ali teško da je riječ o ozbiljnom broju.

DPS je apsolutni pobjednik lokalnih izbora u Nikšiću, ne samo kada je riječ o brojkama, nego i o demokratiji i političkom moralu, poručili su iz te stranke. Ovo o demokratiji i moralu, začudo, nijesu preciznije objašnjavali, ali su u računanju dali sve od sebe: ,,Nikad nigdje u svijetu ni na jedne izbore nije izašlo 100 odsto upisanih birača. Maksimalna izlaznost u Nikšiću od gotovo 80 odsto zabilježena je na parlamentarnim izborima 16. oktobra prošle godine. U odnosu na taj procenat, na nedjeljnim izborima glasalo je preko 53 odsto građana Nikšića. Od njih je oko 90 odsto pružilo podršku DPS-u”. Džaba račun. Čovjek, plus olovka, plus glas dao im je rezultat – minus 245.

A onolike je dane i bajke predsjednik njihove partije posvetio rodnom gradu. Recimo, lično je predstavio „DPS inicijativu za mlade”, sa četiri scenarija za zapošljavnje nikšićke omladine u narednom periodu.

Voljka ti praksa u trajanju od šest mjeseci uz fiksnu platu od neto 350 eura, pilot zapošljavanje u trajanju od 12 mjeseci uz fiksnu platu od 400 eura mjesečno, 50 kredita za mlade koji žele da započnu svoj biznis ili pet projekata koji će započeti zajednički po troje nazaposlenih mladih čime bi se zaposlilo najmanje 15 osoba za početak. I ovo mu je fala.

Mrka kapa, ali i uveseljavajući govor obilježili su pojavljivanje koordinatora DPS-a za Nikšić Milutina Simovića nakon saopštenih izbornih rezultata. Građani su, kazao je, dali glas ,,za dobro Nikšića, za napredak, za razvoj evroatlantske Crne Gore”, a kazali ,,ne” bojkotu, podjelama, ucjenama i balkanskim stranputicama”. Marijo, majko, pola grada, ugrubo rečeno, nije glasalo, a Simović je vidio “ne” podjelama.

Lider Socijaldemokrata Ivan Brajović, pohvalio se kako su osvojili sjajan, tri puta bolji rezultat nego na parlamentarnim izborima u oktobru. ,,To je pokazatelj da kad nešto radite od srca, da kad nešto radite posvećeno, kad nešto radite odgovorno, onda za vas nema granica”, kazao je Brajović. Od srca, posvećeno, odgovorno i bez granica su pomogli DPS-u da ne pati od usamljenosti. Fakat.

Opozicija se junači da većina građana nije podržala vladajuće stranke. Što je tačno, ali neprecizno ako se ne napomene da su ubrojani i oni koji nikad ne izlaze na izbore, te, dakle, ne podržavaju ni bojkot ni nikoga.

,,Izbori su pokazali da preko 60 odsto građana Nikšića ne podržava politiku uništavanja grada i rasprodavanja resursa, ali i da je opozicioni bojkot na državnom i lokalnom nivou dao ubjedljive rezultate”, ocijenili su u Građanskom pokretu URA. Zahvalili su

,,svim građanima Nikšića, koji su demonstrirali snagu volje i koji nisu savili kičmu, pokazujući svima da su promjene u Crnoj Gori neizbježne”.

,,Većinski Nikšić se distancirao od nekulturnih napada Mila Đukanovića koji je, u stanju dubokog otuđenja od teške realnosti u Nikšiću i u zemlji, izjavama sijao mržnju, produbljivao raskole u državi, agresivno denuncirajući svakog ko teži izlasku iz duboke političko ekonomske krize i nastavka kriminalizovanja crnogorskog društva”, kazao je je lider Demosa Miodrag Lekić.

Propali su jedini jednopartijski izbori u Evropi u ovom vijeku, saopšteno je iz SDP-a. ,,Uprkos svim pritiscima, dostojno svojoj slobodarskoj tradiciji, ubjedljiva, gotovo dvotrećinska, većina građana Nikšića nije glasala DPS. Ipak Nikšić nije Pjong Jang”. Naglasili su da je nedemokratski pritisak samo obezbijedio rekordni broj nevažećih listića, te da je njihov broj na pojedinim biračkim mjestima prelazio 45 odsto.

Demokratska partija socijalista je pobijeđena, a Milo Đukanović nokautiran u svom rodnom gradu – najtačniji je zaključak koji se izvodi iz rezultata lokalnih izbora u Nikšiću, poručili su iz Demokratske Crne Gore. To, kako su kazali, potvrđuje podatak da je, i pored svih poluga moći koje su DPS-u i organizovanim kriminalnim grupama bile na raspolaganju – od zloupotreba resursa na državnom nivou do onih tragikomičnih na lokalnom, i pored kreiranja atmosfere preko svojih glasila kako su oni koji ostanu doma izdajnici i državni neprijatelji – na izbore izašlo ne više od 45 odsto građana s pravom glasa.

U Demokratskom frontu smatraju da Nikšićani neće prihvatiti rezultate lokalnih izbora. Oni su pozvali na razgovor sve predstavnike ostalih opozicionih subjekata da bi se, kako je rekao čelnik Radničke partije Janko Vučinić, dogovorili o daljim aktivnostima koje bi dovele do smjene vlasti i u Nikšiću i u Crnoj Gori. ,,Samo protestima DF će zajedno sa ostatkom opozicije ostvariti cilj da se osnuje tehnička vlada, koja bi najkasnije za godinu, uporedo sa predsjedničkim izborima, organizovala nove i demokratske izbore”, kažu u DF-u.

Nema ni računa ni riječi kojima se može sakriti prosta činjenica da su rezultati izbora u Nikšiću takvi da se niko ne može zakleti da bi, da nije bilo bojkota, pobijedio.

,,Ishodom izbora u Nikšiću ne mogu biti zadovoljni ni jedni ni drugi. Vlast ima sporan legitimitet, a opozicija nema mogućnost da utiče na politiku grada. Ovo dugoročno stvara dalje političke tenzije i izgleda da će se partije u Nikšiću u narednom periodu baviti svime izuzev kvalitetom života u gradu. Izgleda da Nikšić stvarno nema sreće”, sabrao je u izjavi za Monitor jedan od građana Nikšića.

Nije moguće govoriti ni o kakvim normalnim izborima u ovoj zemlji sve dok se ne podvuče crta ispod posljednjih parlamentarnih izbora. „Državni udar” je zasjekao zemlju toliko duboko da se privid normalnosti ne može održati. Tamo gdje je svaki drugi čovjek kojeg sretnete na ulici izdajnik, nema demokratije. Ni sreće.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo