MONITORING
Iznajmljene kulise
Objavljeno prije
13 godinana
Objavio:
Monitor online
Zato su i vrbovani iz vanpolitičke sfere: sa njima kriminal vladajuće partije, poput onog objelodanjenog aferom Snimak, dobija ljepši – ljudski lik. Na bini iza predsjedničkog kandidata DPS-a i njegovih partijskih kolega, muzičari, sportisti, kulturni radnici dođu kao iznjamljene kulise. To se, po pravilu, pozitivno odražava na njihove karijere. Idu Naprijed.
Dok je Filip Vujanović, u sklopu kampanje za predsjednika zemlje, u Kotoru govorio o tome kako „predsjednik mora da bude posvećen vrijednostima naše vječne i slobodarske Crne Gore”, a Svetozar Marović filozofski ubjeđivao okupljene kako će većina građana glasati ,,za Vujanovića, a ne za nekog drugog, jer ko će glasati protiv sebe” reditelj Petar Pejaković stajao je iza, povremeno aplaudirajući, sa, kako bi izgledao živopisnije i lojalnije – partijskim bedžom na grudima.
Direktor Kotorskog festivala pozorišta za djecu, očito, voli i političko pozorište. Priznao je Pejaković svom predsjedniku kako je aktivni član četiri partije: „Prva je moja porodica. Druga je partija moj grad Kotor. Treća je obrazovanje djece i mladih, a četvrta ali ne i poslednja – kultura.” A DPS?
Ubijeđen je da se moramo ,,okrenuti idejama prosvetiteljstva kao jedinom istinskom progresu”, ali i da ,,gospodin Vujanović iskreno baštini iste ove vrijednosti”. Prosvetiteljstvo i renesansa: juna 2001.godine Vujanović, tada premijer, držao je govor na otvaranju Luke Risan koju je upravo bio kupio Dragan Dudić Fric sumnjičen za šverc narkotika i pranje novca, te veze sa narko-klanom Darka Šarića, ubijen maja 2010. Svečanu traku presjekli su Vujanović i Dudić skupa. U sklopu prosvetiteljskih ideja o kojima govori reditelj, Vujanović je Dudića, pravosnažno osuđenog na četiri mjeseca zatvora, koncem 2009, u svojstvu predsjednika, pomilovao. Toga nema ni u Pejakovićevim bajkama za djecu.
Dobitnik nagrade 21. novembar za prošlu godinu nije se zaustavio na tome. Kao pravi umjetnik začinio je politiku DPS-a poezijom sjećanja: ,,Moj đed je govorio da su srećne noge koje gaze ovaj pločnik i da to nijesu koraci već poljupci. Gospodine Vujanoviću, želim Vam da kao predsjednik Crne Gore u narednih pet godina ponovo otvorite pozorište u našem gradu i da takvim koracima, poljupcima ovom pločniku, grad Kotor pretvorimo zajednički u oazu istinskih vrijednosti. Naprijed.” Ne brine Pejakovića što su tih ,,narednih pet godina” neustavne. Umjetnička sloboda.
U istom redu, iza Vujanovića, tokom kotorske predsjedničke konvencije ,,zadesio” se još jedan dobitnik nagrade 21. novembar, priznanja koje se uručuje na Dan tog grada. Kapetan duge plovidbe Zdravko Milošević, čovjek koji u biografiji bilježi i funkciju predsjednika Skupštine vaterpolo kluba Primorac, bio je izrazito nadahnut predstavnicima Demokratske partije socijalista, naročito predsjednikom Vujanovićem.
Dok iz džepa vadi govor i stavlja naočare, kaže: ,,O Filipu Vujanoviću je najbolje govoriti kada ne čitate, jer iz vas mogu da izviru samo lijepe riječi, jer kad pišete možete i da pogriješite.” Onda je osuo: ,,Poštovani predsjedniče, imate moju punu podršku i zato što znam da izazovi traže da plovimo naprijed da bismo stigli na cilj. Mi to umijemo, možemo zajedno. U ime tog cilja, bolje Crne Gore, evropske Crne Gore, sa vjetrom u krmu, naprijed… Ja vašu pobjedu vidim još od vaše kandidature, zato što je očigledno jasno da Vi, predsjedniče svih građana Crne Gore, nemate pravog i dostojanstvenog konkurenta na ovim predsjedničkim izborima. I zato, dragi predsjedniče, zaplovite punim jedrima, ka novim obavezama i znajte da je jedno jedro puno podrške uvijek uz vas. Od strane pomorskog Kotora.” Duga plovidba mu ne gine.
Ekipi je društvo pravila i mlada pjevačica Jelena Kažanegra. Odlično se snašla. ,,Kao i većina u Crnoj Gori poznajem vaše istinsko građansko opredjeljenje, vašu istinsku ljudskost, vjerujem Vam, znam da idemo naprijed 7. aprila, sa pouzdanim, časnim i pravednim predsjednikom, sa samopouzdanjem kao i do sada, sa osmjehom i pjesmom – naprijed za Kotor i za Crnu Goru.” U duhu imena svog albuma – Začarao si me.
Na konvenciji u susjednom Herceg Novom takođe je bilo začaranih politikom DPS-a. Tamo je Vujanovića, između ostalih, podržala i mlada profesorica u Muzičkoj školi Lenka Renić. Kao umjetnička duša, kazala je, ponosi se što podržava partiju koja spaja ljude. ,,Đe je muzika tu je harmonija, đe je harmonija tu je mir, jer harmonija kao kosmička pojava predstavlja suštinu svega na svijetu pa tako i u umjetnosti. Sigurni smo u našu harmoniju jer imamo reprezentativne ljude koji su uzdigli Crnu Goru na nivo koji joj s razlogom pripada. Za sadašnjeg i budućeg predsjednika Filipa Vujanovića glasajmo za broj jedan.” Umjetničko-politička ekstaza.
Kasnije se doznalo da je narečena (2004. godine) koristila i preprodavala drogu tipa ekstazi. Krivično vijeće sudije Radovana Mandića, u Višem sudu u Podgorici, osudilo je Sarajliju Adnana Bajrića na tri godine zatvora, i Lenku Renić (23) na osam mjeseci. U pitanju su dva krivična djela: stavljanje u promet i omogućavanje drugima uživanje opojne droge.
Ništa bez sporta. Tako je za Vujanovića stao i mladi Nikola Vico član savjeta boks ekipe Crne Gore. Pričao je dječak o tome kako je dužnost „svih nas da ohrabrimo djecu i mlade da se bave sportom”. Onda je prešao na ono zašto je i doveden: „Kao što to već duži niz godina uspješno čini, kako za njega kažu, naš čovjek iz naroda, naš sadašnji i naš budući predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, koji će nastojati da uz pomoć Vlade i ministarstva kroz razvojne planove omogući i pomogne mladim ljudima da valorizuju svoje potencijale i mogućnosti.” Dobro je počeo mladi Vico.
Gdje je Vico stao, nastavila je mlada odbojkašica Elza Hadžisalihović. Korektorka ženske odbojkaške reprezentacije na tribini u Baru, ovaj put, smečovala je politički. I pogodila. U društvu prekaljenih boraca za partiju, odbojkašica je, zato je i bila tu, bila osvježenje: em mlada, em žensko, em sportista. To se onda preliva na imidž Filipa Vujanovića. Potom – na glasačke listiće.
Prvo je smirila loptu riječima da joj je veoma drago što uopšte može da se obrati predsjedniku i kratko i jasno kaže da vjeruje da ,,ćete i dalje da dajete vašu podršku crnogorskom sportu.” Onda je raspalila po dijagonali: ,,Mi sportisti najbolje znamo šta znači ovaj slogan ispred mene, naprijed. Jer, dragi Barani, najbolji samo idu naprijed, i oni najbolji samo znaju za pobjedu. Srećno, dragi predsjedniče!”
Kako u Kotoru, tako u Baru. Kapetan duge plovidbe Predrag Vešović, poput kolege mu Miloševića, na bini ispred predsjednika Vujanovića podigao je politička jedra. Vjetar je, razumije se, odradio ostatak posla.
„Bilo bi mi najjednostavnije da kažem – mirno more, kako mi, pomorci, jedni drugima obično poželimo sreću… Ali još imamo nemirno more, bez obzira na to mi plovimo naprijed znalački, istrajno, pravim putem i znamo cilj. Taj cilj je izvjestan. Evropski Bar i evropska Crna Gora. Sedmog aprila pobjeđujemo svi zajedno u Crnoj Gori. Sa vjetrom u krmu, naprijed!” Zna dobro kapetan: sve zavisi od toga kako vjetar duva.
Dok su pomenuti svojom „nepolitičnošću” podržavali kampanju predsjednika države, desno krilo rukometne reprezentacije Crne Gore ( studentkinja UDG-a ) Radmila Miljanić pokrivala je dio političkog terena rezervisan za lokalne izbore u Nikšiću. Zlatna lavica odlučila je da lavovski pomogne pa je postala i kandidat za odbornika u Skupštini grada pod Trebjesom koalicije Za Evropski Nikšić – Milo Đukanović.
Na konvenciji je, praćena aplauzima cjelokupnog rukovodstva partije i publike, priznala da joj je čast što je u takvom društvu. Dodala je: „Od kada sam dio evropskog tima Budućnosti osvojila sam sve što jedan sportista može da sanja. Svaki naš uspjeh propratila je podrška države i vladajuće koalicije čak i u onim trenucima kada naši rezultati nijesu bili baš najbolji. Zato svoj glas dajem vodećoj partiji Za evropski Nikšić jer im vjerujem i podržavam njihove ideje i projekte… Uvijek sam bila dio velikih pobjeda, a sigurna sam da ću i ovoga puta biti.” Uz malu pomoć Draga Đurovića.
Politički angažman Miljanićevoj nekako dođe kao klupska tradicija. Prvi čovjek ženskog rukometa u Crnoj Gori, ministar Predrag Bošković, istaknuti je vojnik partije, dok je Radmilina bivša saigračica, kapitenka reprezentacije Bojana Popović, prekaljeni udarnik DPS-a – u glavnom je odboru stranke.
Zapaženu rolu u tekućoj političkoj euforiji imala je i manekenka Sandra Burić. Nikšićanka koja se nedavno slikala za italijansko izdanje magazina Vogue, na Facebook profilu je napisala: ,,Ko bude glasao za Demokratski front i ovo govno od Lekića dabogda crka! Pi!” To se zovu maniri. Onda je pojasnila otkud ljubav prema vladajućoj garnituri: ,,Zato što je jedina normalna partija u Crnoj Gori i zbog Mila, gospodina.”
Pečurke rastu poslije kiše, ikebane prije izbora. Da ukrase, da prikriju, da legitimišu. Mafiju.
Marko MILAČIĆ
Komentari
IZDVOJENO
Izdvojeno
FINANSIRANJE CRNOGORSKOG SPORTA: Lavirint politike, tajni i privilegija
Objavljeno prije
2 satana
14 Februara, 2026
U Crnoj Gori sport je dominantno oslonjen na novac iz državnog i opštinskih budžeta i na sponzorstva od strane državnih i privatnih kompanija. Tržište (karte, TV prava, prodaja igrača…), koji je glavni izvor prihoda na Zapadu, kod nas je na zanemarljivom nivou
Budžetom Glavnog grada Podgorice za 2026. godinu je opredijeljeno četiri miliona i 260 hiljada eura za sufinansiranje programa rada sportskih klubova čiji je osnivač Glavni grad Podgorica, saopšteno je prošle sedmice. To su muški i ženski rukometni klub Budućnost, kao i košarkaški, fudbalski, odbojkaški i plivački vaterpolo klub.
FK Budućnost, koji je prošle godine proslavio vijek postojanja, je dobio najveći dio novca – dva miliona eura. Košarkaški klub Budućnost Voli, koji je jedini gradski reprezent na regionalnim i evropskim klubskim takmičenjima, dobio je 700.000 eura.
,,Smatram da 700 hiljada eura nije dovoljno za klub koji pravi rezultate na regionalnom i evropskom nivou. Razumijem potrebe FK Budućnost, želim im da izađu iz krize i da se stabilizuju. Naš projekat je ipak najznačajniji, pravimo dobre rezultate, a onda izostane podrška vlasnika. Smatram da je 700 hiljada malo, jer bi bilo pogubno da se KK Budućnost vrati na nivo da igra samo domaća takmičenja“, kazao je nakon raspodjele iz gradske kase predsjednik KK Budućnost Dragan Bokan, dodajući da – „niko u Evropi ne igra bolje sa manjim budžetom.
Bokanova kompanija Voli je generalni sponzor ovog kluba. Sredinom prošle godine gradonaćelnik Podgorice Saša Mujović govoreći o finansijskoj podršci KK Budućnost izjavio je: ,,Grad je ove godine opredijelio sredstva koja će ići u smislu podrške klubu — do nekih milion eura. Ja znam da je to nedovoljno. Imamo kvalitetnog sponzora Voli, koji daje oko dva miliona eura, ali treba značajnija podrška države, odnosno državnih kompanija. Planirali smo naredne godine da damo 1,5 milion — što je istorijski budžet za klub”.
Ipak, sredstva od grada su ove godine značajno manja. Pored finansiranja od strane osnivača i kompanije Voli, KK Budućnost ima još preko 20 sponzora. Sve to nije dovoljno jer se sa godišnjim budžetom od oko 5,5 miliona eura, takmiči sa klubovima čiji budžeti su daleko veći – Crvene zvezda (20 miliona), Partizan (23 miliona), dok najbolji košarkaški klubovi iz Španije i Turske imaju budžete od preko 30 i 40 miliona eura.
U Crnoj Gori sport je dominantno oslonjen na novac iz državnog i opštinskih budžeta, zatim na sponzorstva od strane državnih i privatnih kompanija. Tržište (karte, TV prava, prodaja igrača…) koji je glavni izvor prihoda na Zapadu kod nas je na zanemarljivom nivou.
,,Crnogorski sport se finansira uglavnom iz ‘državnog novca’. Za finansiranje sportskih saveza, Crnogorskog olimpijskog komiteta i Paraolimpijskog komiteta Crne Gore iz državnog budžeta izdvaja se oko 0,20 odsto. To je najmanje od svih zemalja iz okruženja i apsolutno je nedovoljno za realizaciju svih programa naših nacionalnih selekcija, kao i pojedinačnog sporta. Finasiranje sporta se konstantno predstavlja kao izdvajanje Vlade i ponavlja matrica da je ‘ova ili ona Vlada do sada izdvojila najviše od svih’, a ne kao nešto što bi trebalo da bude ‘opšta stvar’ i da ne zavisi od političkih odluka”, kaže za Monitor dugogodišnji sportski novinar Aleksandar Radović.
Iz državnog budžeta novac se izdvaja za nacionalne sportske saveze, Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet, sportsku infrastrukturu, organizaciju međunarodnih takmičenja, programe za djecu i mlade. Izdvajanja za sport na nacionalnom nivou su simbolična i daleko od prosjeka EU od jedan odsto iz budžeta.
,,Nije novina ukazati da se crnogorski sport nalazi u najtežem trenutku, a da donosioci odluka i dugogodišnji predstavnici sportskog pokreta, posebno rukovodstvo Crnogorskog olimpijskog komiteta i dalje izbjegavaju da preuzmu odgovornost’’, kaže za Monitor Marko Begović, doktor sportskih nauka i univerzitetski profesor u Norveškoj. On navodi da su sportisti i sportski radnici pod ozbiljnim pritiskom i u stalnom raskoraku između njihovih osnovnih potreba i načina na koji stranačka politika i pojedinci raspodjeljuju javna sredstva. ,,Iako se budžeti kako na državnom tako i na lokalnom nivou kontinuirano uvećaju, rezultati, efikasnost i transparentnost izostaju pokazujući suštinski slabost. Sistem ne funkcioniše u korist onih kojima je najpotrebniji, sportista i sportskih radnika, već kupovini i očuvanju pozicija u sportskim organima odlučivanja’’, navodi Begović.
Na čelu COK-a je preko 20 godina Duško Simonović, a za novi četvorogodišnji mandat izabran je krajem 2024. Begović smatra da ova krovna organizacija prednjači sa sistemom dvostrukog finansiranja, koji godinama traži i dobija novac za troškove koje zapravo pokrivaju međunarodne organizacije, poput smještaja sportista i sportskih radnika ili troškova prevoza. ,,Takođe COK godinama dobija novac za pripremu aktivnosti, što je u direktnoj nadležnosti nacionalnih sportskih saveza. Takav model kreira ambijent u kojem se sport finansira radi održavanja pozicija, a ne razvoja i sportskih postignuća’’, smatra Begović.
Pored novca iz budžeta, državne kompanije su te koje finansiraju sportske saveze. Elektroprivreda Crne Gore je najveći sponzor sportskih saveza i klubova, slijede Morsko dobro, Luka Bar, Pošta CG, CEDIS, Aerodromi, Rudnik uglja…
Od privatnih kompanija pored Volija koji je vezan za KK Budućnost, Bemax sponzoriše Rukometni savez, sponzori Fudbalskog saveza su kladionice Meridianbet, CKB banka…
U Crnoj Gori nema državnog registra sportskih sponzorstava pa većina sponzorskih ugovora privatnih firmi nije javno dostupna, osim kada kompanije same objave na svojim sajtovima ili u medijima.
,,Rijetko kada se javnosti saopšte detalji, odnosno visina tih sponzorskih ugovora, ali riječ je uglavnom o ‘simboličnim’ iznosima u poređenju sa ugovorima kakve potpisuju najjači sportski klubovi čak i iz zemalja okruženja”, kaže Radović.
On navodi da se spekuliše da je godišnji ugovor koji je FK Budućnost potpisala sa jednom od kompanija koje se bave igrama na sreću dovoljan da se ,,pokrije” jedna mjesečna plata igračkog i trenerskog kadra. Odnosno, da je sedam puta manji od dva miliona eura, koliko je Glavni grad nedavno obezbijedio klubu čiji je vlasnik.
Pojedine sportske organizacije i klubovi nerijetko funkcionišu u okviru ad hoc sistema finansiranja, pri čemu se kroz mehanizme diskrecionih ovlašćenja pojedinim subjektima gotovo daje gotovo monopolski položaj, u okviru određene grane sporta, tvrdi Begović. ,,Takav pristup je u suprotnosti sa komunitarnim pravom Evropske unije, na što je i Agencija za zaštitu konkurencije ukazala u svom mišljenju. Zbog takvih i sličnih odluka ostaje nejasno šta se zapravo finansira, razvoj masovnog sporta, što predstavlja evropski standard, ili plate i naknade, najčešće inostranih sportista i donosilaca odluka’’, objašnjava Begović.
Kao ogledalo nefunkcionalnosti sistema, Begović navodi kontinuirano urušavanje radnih i drugih prava sportistima i sportskim radnicima, za što kao primjer ističe slučaj rukometašice Milene Raičević. Nakon što je 2023. tužila ŽRK Budućnost zbog neisplaćenih plata tokom trudničkog bolovanja, klub je prebacio u drugi tim, a zatim je izostavljena i sa spiska reprezentativki.
,,Ovaj konkretan slučaj samo je dio šireg sistem problema dugogodišnjeg zapostavljanja ustavom zagarantovanih prava sportista i sportskih radnika, ali i onih djela vezanih za utaju poreza i neplaćanje obaveznih doprinosa. Tako dolazimo do činjenica da večina naših sportista i sportskih radnika nemaju odgovarajući radno-pravni status shodno Zakonu o sportu ali i Zakonu o radu’’, ističe Begović.
Da je ovakav sistem finansiranja sportskih kolektiva i klubova davno prevaziđen u razvijenom svijetu, navodi Radović. On smatra da je neminovno stvaranje uslova za uključivanje privatnog kapitala, odnosno privatizaciju. ,,Ne da bi se država distancirala od sporta kao javnog interesa, već kao pokušaj izlaska iz začaranog kruga zavisnosti od budžeta i političkih odluka. Dok su klubovi formalno ‘gradski’ ili ‘državni’, odgovornost za rezultate i poslovanje je nejasna. Privatni vlasnik ili strateški partner, uz jasno definisana pravila, obaveze i kontrolne mehanizme, imao bi interes da ulaže, razvija infrastrukturu, omladinske škole i tržišnu vrijednost kluba, umjesto da sport funkcioniše kao godišnji trošak lokalnih ili državnog budžeta”, zaključuje Radović.
Begović nije otimista da će se nešto promijeniti: ,,Postavlja se pitanje da li će se novac građana i dalje trošiti na održavanje zatvorenog sistema, privilegija i nepotizma kao u slučaju Crnogorskog olimpijskog komiteta, ili će se, po uzoru na evropske standarde, uspostaviti sistem finansiranja zasnovan na javnom interesu, potrebama građana i sportskim postignućima’’.
U lavirintu manjka novca, nemanja strategije i viška politike, svaki sportski uspjeh je dragocjen.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
LICENCIRANJA I KADROVANJA U ENERGETSKOM SEKTORU: Struka u magli ličnih interesa
Objavljeno prije
2 satana
14 Februara, 2026
Partijska preraspodjela menadžerskih snaga, tehnički problemi sa tek realizovanim investicijama, sporenja unutar regulatorne agencije s naglaskom na konflikt interesa u koji je involvirana EPCG. Ko mari za mogućih 100 miliona gubitaka u prošloj godini. Prioriteti se znaju
Konačno je u Termoelektrani Pljevlja pušten u industrijski probni rad sistem za odsumporavanje dimnih gasova. Dobrim vijestima pohvalili su se, prošlog petka, iz EPCG. Ustvrdivši da su prva mjerenja pokazala vrijednosti emisija “bolje od projektovanih”.
“Prema inicijalnim mjerenjima, koncentracija sumpor-dioksida (SO₂) na izlazu iz postrojenja svedena je na oko 61 mg/m³, što predstavlja višestruko niži nivo u odnosu na ranije vrijednosti emisija, koje su u martu 2025. godine iznosile oko 4.544 mg/m³, odnosno poslije adaptacije kotla i dimnjaka 3.249 mg/m³ u decembru 2025. godine”, stoji u saopštenju najveće državne kompanije. “Ukoliko se ovi rezultati zadrže, postrojenja za smanjenje emisija azotnih i sumpornih oksida radiće u skladu sa strogim direktivama EU koje se odnose na rad postrojenja sa industrijskim emisijama”.
Šta biva ukoliko se rezultati ne održe, to nam iz EPCG još nijesu kazali. Da ne remete značaj aktuelnog podatka po kome je emisija sumpor-dioksida iz TE Pljevlja u februaru skoro 55 puta manja nego u decembru. O mogućnosti da TE Pljevlja bude ugašena zbog nemogućnosti da se uklopi u ekološke standarde EU,pričaćemo drugom prilikom. Kad za druge opcije bude kasno. Ukoliko se, prije toga, Termoelektrana ne zaustavi/ugasi iz nekog drugog razloga. Recimo, zbog nedostatka uglja.
Bez mnogo pompe i (ne)zasluženog publiciteta, prošla je vijest da Ćehotina ponovo teče starim koritom. Onim što je, uporedo sa ekološkom rekonstrukcijom TE, izmještano tokom prošle godine. Pa je svečano pušteno u probni rad 23.decembra, kao “kapitalni projekat koji ima izuzetan značaj za energetsku stabilnost države”.
Prema planu, očekivalo se da nedležne komisije potvrde da je projekat (novo korito rijeke) ispravno izveden, nakon čega je trebalo zatvoriti tunel starog korita rijeke i intenzivirati radove na otkrivci obližnjeg rudokopa. Međutim, prije nego su stručnjaci rekli svoje, pale su januarske kiše. Pokazalo se kako novo betonsko korito ne drži vodu. “U međuvremenu su evidentirani i neki tehnički problemi na novom koritu, pa zbog otklanjanja uočenih nedostataka koje je trebalo riješiti, sva voda iz rijeke teče starim koritom”. A to bi, upozoravaju verzirani, moglo aktivirati klizišta i ugroziti radove na novom nalazištu uglja. Bez koga dalji rad Termoelektrane postaje organizaciono i ekonomski upitan.
Kao da novonastali problem nije dovoljan za glavobolju čelnicima energetske kompanije u Nikšiću i njene ćerke firme u Pljevljima, pojavili su se i zahtjevi da se objelodani kompletna dokumentacija o izvedenim radovima, finansijska konstrukcija, projektna dokumentacija i cijena dopunskih radova…
Mora da je u pitanju još jedna DPS ujdurma. Ili ipak javni interes? Prilično je izvjesno da tu dilemu neće razriješiti Regulatorna agencija za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti (REGAGEN). Imaju dovoljno svojih briga.
Poslanički klubovi u Skupštini nedavno su dobili dopis s prijedlogom da pokrenu inicijativu za razrješenje Veljka Vasiljevića, predsjednika Odbora Agencije.
U obrazloženju prijedloga navodi se da je Vasiljević prekršio odredbe Zakona o energetici koje zabranjuju da se za člana ili predsjednika Odbora bira lice koje “ima lični interes, interes preko bračnog, odnosno vanbračnog supružnika ili neposredan porodični interes u energetskom subjektu kome Agencija izdaje licencu za obavljanje energetske djelatnosti…”. Miomir Škopelja, autor obraćanja poslaničkim klubovima i član Odbora REGAGEN (uz Vasiljevića jedini “operativni” član tog tijela, pošto je treća članica na porodiljskom odsustvu) tvrdi da je prvi čovjek Agencije prekršio taj propis.
Vasiljević je primao naknade od EPCG i povezanih subjekata (Solar gradnja, RT Željezara, RT Ćehotina) u periodu izbora i nakon stupanja na funkciju, tvrdi Škopelja, konstatujući kao nesporno da je “postojao lični i finansijski interes u subjektu kome Agencija izdaje licencu”.
Dovoljno da se u Skupštini pokrene postupak za Vasiljevićevo razrješenje? Ili mogu prevagnuti neki drugi interesi, poput onoga da je, prema saznanjima Monitora, Vasiljević uticajan član NSD u Nikšiću. Kadar naklonjen Milutinu Đukanoviću, predsjedniku Odbora direktora EPCG, do mjere da je krajem prošle godine kroz tijela REGAGEN pokušao progurati odluku da se za TE Pljevlja izda licenca za rad do kraja 2035. godine, bez obzira na to što je ona u tom trenutku bila u probnom radu koji su pratile kontroverze po pitanju obima i kvaliteta (ne)završene ekološke rekonstrukcije.
Član 26 Zakona o energetici koji propisuje da član/predsjednik Odbora REGAEGEN ne smije imati “neposredan porodični interes u energetskom subjektu kome Agencija izdaje licencu”. Iako u Škopeljinom dopisu nema tog podatka, nije tajna da je nakon imenovanja Vasiljevića na čelo regulatorne Agencije, u EPCG zapošljen njegov sin Momčilo Vasiljević. Krajem prošle godine primljen je na određeno vrijeme (12 mjeseci), na novoustanovljeno radno mjesto referenta za FC Snabdijevanje.
Monitor je nedavno pisao da je broj zaposlenih u sistemu EPCG (ojačan za dvije nove kompanije – Solar gradnja i Željezara) od 2018. do 2023. porastao za približno 50 odsto. Sa 2.600 na 3.800 uposlenih. I na tome se nije stalo, o čemu svjedoče učestale sistematizacije radnih mjesta u sistemu EPCG.
Intenzitet upošljavanja zaslužnih članova NSD, rođaka i potencijalnih glasača zasmetao je i koalicionim partnerima. Zato su Milojko Spajić i njegov PES, prema nezvaničnim informacijama insajdera, insistirali da se u EPCG napravi preraspodjela resursa za animiranje glasača. Čime je potvrđena teza da je najvrjednije državno preduzeće nezaobilazan plijen partija na vlasti.
Krenulo se sa vrha. Oktobarskom smjenom tadašnjeg izvršnog direktora EPCG Ivana Bulatovića i izborom Zdravka Dragaša na tu funkciju započet je novi krug partijskog kadriranja u Elektroprivredi Crne Gore. Nezvanično: Bulatović je smijenjen zbog inertnog odnosa prema kadrovskim interesima PES-a. Iako ga je taj pokret, logikom raspodjele funkcija po dubini, doveo na mjesto izvršnog direktora. Da mu se ne bi desilo isto, Dragaš je krenuo u proces unutarkompanijskog razgraničenja sa Đukanovićem i njegovom NSD.
Prema navodima insajdera, NSD zadržava stečeno pravo da imenuje menadžere i zapošljava u dijelu kompanije koji se bavi obnovljivim izvorima (računajući Solar gradnju), tgovinu energijom i finansije. Dragaš i PES raspolažu ostatkom EPCG.
Prvi potezi su povučeni: dugogodišnji direktor Direkcije za trgovinu energijom Darko Krivokapić razriješen je dužnosti. Na njegovo mjesto imenovan je Luka Prodanović. Njemu će biti dodijeljena i dva savjetnika sa menadžerskim ugovorima. Uz jednog zatečenog. Sa druge strane smijenjen je Tomaš Damjanović, doskorašnji rukovodilac sektora za korporativne komunikacije. Na njegovo mjesto imenovana je Milica Abramović. Ponovo, plus jedno novootvoreno savjetničko mjesto.
Partijska kadriranja unutar EPCG biće nastavljena na prvoj narednoj sjednici Odbora direktora EPCG. Sjednica je iz nekog razloga odložena već dva ili tri puta. Teren je pripremljen i tako što su budući menadžeri sa partijskom prohodnošću, preko nedavno realizovanih konkursa o zapošljavanju, primljeni na radna mjesta u EPCG, tako da se njihov napredak u službi može obaviti bez javnog oglašavanja.
Partijska preraspodjela menadžerskih snaga, tehnički problemi sa tek realizovanim investicijama, sporenja unutar regulatorne agencije s naglaskom na konflikt interesa u koji je involvirana EPCG. Ko mari za mogućih 100 miliona gubitaka u prošloj godini. Lični/partijski interesi odavno su postali preči od sadašnjosti i budućnosti državnih kompanija. Makar na njima počivala i ekonomska održivost Crne Gore.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
U nadahnutim govorima prije i nakon izborne pobjede sadašnjih vlastodržaca nezaobilazno obećanje je bilo da će raskrstiti sa luksuzom korištenja službenih automobila. Sad se ministar poljoprivrede crveni u Skoplju „kakvim je autom došao“. Nije precizirao je li ga je ubila sramota zbog starijeg audija ili skoro novog hyundaia. Sigurno je samo da se za ministrovo auto izdvojilo novih 70 hiljada eura
Početkom ove sedmice poslanici Skupštine nijesu se, kako je bilo najavljeno, izjašnjavali o kandidatu za sudiju Ustavnog suda. Imaju kad.
Umjesto toga bavili su se važnijim stvarima – osjećajem sramote. Opozicija je pitala ministra poljoprivrede Vladimira Jokovića koja je bila preša da se 70.000 eura pomoći seoskom stanovništvu, preusmjeri na nabavku službenog automobila za njegove – ministarske potrebe.
Odgovor ministra Jokovića, o neadekvatnom voznom parku, zaslužuje istaknuto mjesto u analima ovdašnjeg parlamentarizma: ,,Kad sam došao u Skoplje, sramota me bila kakvim sam autom došao, a sa kakvim su moje kolege. Vjerujte mi, htio sam da idem u rent a car da ljudi ne gledaju, ili da uzmam taksi”, izjavio je u Skupštini. Da preduprijedi osjećaj eventualne buduće nacionalne sramote, Joković se zarekao da će ubuduće tražiti adekvatno vozilo. I ne samo to: ,,Pa i ako ja ne budem ministar diću ruku, ako bi odlučivao i bio u situaciji”.
Kako je Joković još uvijek u ministartskoj situaciji, problem će biti riješen – 70.000 hiljada eura uzeće se od poljoprivrednika, da više ne bi pucala regionalna i međunarodna ministarska bruka. Joković nije pecizirao zbog kojeg automobila ,koji kao ministar koristi, se crvenio u Skoplju, starijeg audija ili skoro novog hyundaia.
Da ministra nije prevladao osjećaj sramote pred voznim parkom kolega, mogao se sjetiti i da je premijer Zdravko Krivokapić prvi dan, nakon promjena, simbolično na posao došao taksijem. Prođe taj jedan dan.
Da je vladajuća većina za relativno kratko vrijeme skroz potonula u komfor vlasti za koje je oštro kritikovala prethodnike, govore i novonajavljene promjene u Skupštini.
Novim Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji Službe Skupštine biće otvoreno 107 novih radnih pozicija u najvećem zakonodavnom domu. U tu svrhu kreiran je i budžet Skupštine za ovu godinu, koji iznosi 15.6 miliona eura, i koji je za preko milion i 100 hiljada veći nego prošlogodišnji. Od predviđenog budžeta za ovu godinu, gotovo osam miliona eura (7.951.911) namijenjeno je za upravljanje i administraciju parlamenta – povećanje od skoro milion i 600 hiljada eura u odnosu na 2025. (6.356.741) za iste potrebe.
Novim aktom propisano je da će parlament odsad imati tri zamjenika generalnog sekretara, umjesto dosadašnjih dva. Čelnik parlamenta Andrija Mandić (Nova srpska demokratija) sad će, osim šefa kabineta, imati i njegovog zamjenika, dok mu broj savjetnika ostaje isti – devet.
Potpredsjednici Skupštine Boris Pejović (Pokret Evropa sad), Zdenka Popović (Demokrate), Nikola Camaj (Albanski forum), Mirsad Nurković (Bošnjačka stranka) i Nikola Rakočević (Demokratska partija socijalista) sad će imati pravo na ukupno 10 savjetnika – dva više nego što je bilo predviđeno ranijim planom.
Prema pisanju Vijesti na najvećem ,,dobitku” je Sektor za pravne, kadrovske, finansijske i opšte poslove, u kom će, umjesto dosadašnjih 61, moći da se zaposli 99 osoba. Osim određenog broja samostalnih savjetnika kojima su potrebne fakultetske diplome, u tom sektoru se zapošljava i veliki broj referenta kojima je za obavljanje poslova poput vozača, kurira, operatera za štamparske poslove, portira, tehničara, domara, higijeničara, namještenika – potrebna diploma srednje škole ili niže.
Odsjek za pripremu i obradu sjednica parlamenta mogao bi dobiti dodatnog savjetnika (sa šest na sedam zaposlenih), a Odsjek fonografskih i štampanih zapisa još tri zaposlena (s 14 na 17).
U Skupštini planiraju i nove odsjeke, biroe, sekreterijate i odjeljenja u kojima će moći da zaposle 34 osobe.
Odsjek za sajber bezbjednost i digitalnu otpornost mogao bi da ima pet zaposlenih, kao i Odsjek za zakonodavsto.
Sekreterijati Ženskog kluba i Zelene poslaničke grupe mogli bi da dobiju po četiri zaposlena (sekretar i tri savjetnika), a uveden je i Biro za planiranje i koordinaciju razvojne i projektne saradnje koji će zapošljavati četiri osobe (šefa i tri samostalna savjetnika). Novoformirano Odjeljenje za međunarodne odnose moglo bi da ima 12 zaposlenih.
Još nema računice koliko je to novih službenih autobomila, kancelarija i fotelja…
Monitor je prošle godine pisao da je za tri godine Skupština na kupovinu novih automobila potrošila blizu 600 hiljada eura. U stopu su je pratile i druge institucije.
Institut Alternativa je početkom 2024. godine izračunao, da je, po nepotpunim podacima, vrijednost državnog voznog parka u to vrijeme bila blizu 20 miliona eura. U odnosu na vijeme prije promjena 2020., veća za 13,3 miliona eura. Ako se uračuna i broj automobila koji se kupio u međuvremenu, broj službenih automobila je premašio brojku od 5.000.
U nadahnutim govorima prije i nakon izborne pobjede sadašnjih vlastodržaca bilo je nezaobilazno obećanje da će raskrstiti sa luksuzom korištenja službenih automobila. Tim ,,simbolom bahatosti” bivše vlasti, kako su govorili. Prošlost je i dalje tu.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari

PERMANENTNA IDENTITETSKA OFANZIVA NA CRNU GORU: Barometar laži
FINANSIRANJE CRNOGORSKOG SPORTA: Lavirint politike, tajni i privilegija
LICENCIRANJA I KADROVANJA U ENERGETSKOM SEKTORU: Struka u magli ličnih interesa
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmiceTURSKI NEBODERI NA JADRANSKOM SAJMU UJEDINILI ČETIRI VLADE: Stanovi na prvoj liniji do mora 9.000 eura po kvadratu
-
DRUŠTVO3 sedmicePONUDA MK GRUPE O GRADNJI NA SLOVENSKOJ PLAŽI NA ČEKANJU: Odluka vlade poslije izbora 2027. godine?
-
INTERVJU3 sedmiceDR DEJAN JOVIĆ, PROFESOR MEĐUNARODNIH ODNOSA I BEZBJEDNOSNIH STUDIJA-FAKULTETA POLITIČKIH ZNANOSTI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Narcisoidni lideri svete se za eru demokratije
-
DRUŠTVO3 sedmiceMITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija
-
SVIJET4 sedmicePOSLIJE TRAMPOVOG UPADA U VENECUELU: Rusija u nedoumici
-
Izdvojeno4 sedmiceSVIJET PO DONALDU TRAMPU: Bilo jednom na divljem zapadu
-
Izdvojeno4 sedmiceNAJBOGATIJI CRNOGORCI: Zvanično i skriveno
-
INTERVJU4 sedmiceALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, EKOLOŠKI AKTIVISTA: Napredak je moguć samo ako se izvuku pouke
