MONITORING
IZVJEŠTAJ EK O NAPRETKU CRNE GORE ZA 2014. GODINU: Isto, samo gore
Objavljeno prije
11 godinana
Objavio:
Monitor online
Očekivano, nakon što je sredinom sedmice objavljen novi Izvještaj o napretku za Crnu Goru, predstavnici Vlade i državni mediji krenuli su da manipulišu sa nalazima tog dokumenta. Umjesto priče o ozbiljnim kritikama koje je Brisel Crnoj Gori ove godine uputio Podgorici na račun postignutog, posebno u oblasti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, te reforme pravosuđa, predstavnici vlasti i uslužni mediji u prvi plan ističu uobičajene pristojnosti briselske administracije, poput ,,primijećen je određeni napredak”. Valjda slučajno zaborave da ukažu na ono ali, koje slijedi.
Ove godine, saglasni su sagovornici Monitora, Brisel je bio stroži nego ranije. ,,Skrining je gotov, pregovori uveliko teku i sada su potrebni mjerljivi rezultati”, kazao je evropski komesar za proširenje Štefan File nakon što je u Briselu predstavljen Izvještaj za Crnu Goru.
Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO), za Monitor kaže da je ovogodišnji Izvještaj stroži nego prošlogodišnji. „Konstatuju se manje-više iste boljke, odnosno oblasti u kojima hronično izostaju mjerljivi rezultati, poput borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, depolitizacije institucija, problema u osiguravanju slobode medija, nekažnjivosti ratnih zločina… Čak se i u pregovaračkim poglavljima u kojima je napravljen određeni napredak, to najčešće ocjenjuje kao nedovoljno”.
Direktorica CGO ocjenjuje da bi u demokratskim društvima ovakav izvještaj otvorio pitanje odgovornosti donosilaca odluka: „Kod nas se to očito neće desiti. Umjesto toga, imaćemo brojne relativizacije ocjena EK, koje i pored ,,briselskog novogovora” kojim se ublažavaju, bjelodano ukazuju da Crna Gora jako sporo napreduje na putu ka uređenom društvu i EU”.
Prema analizi Instituta Alternativa koji je Izvještaj pokušao da predstavi u brojkama, u poređenju sa prošlom godinom zabilježen je manji napredak u ključnom poglavlju za borbu protiv korupcije, dok u ukupno devet poglavlja nije napravljen pomak.
Jovana Marović iz Instituta Alternativa smatra da je bilo prostora da kritike u oblasti borbe za korupciju budu oštrije. ,,Problemi u ovoj oblasti su isti i ponavljaju se iz godine u godinu: nema presuda za korupciju na visokom nivou, kasni se sa usvajanjem ključnih antikorupcijskih zakona, slabi su kapaciteti institucija u oblasti prevencije”, kaže ona.
U Izvještaju se, u odjeljku koji se odnosi na poglavlje 23, tako navodi: „Ostvaren je ograničeni napredak kada su u pitanju istrage, krivično gonjenje i konačne presude u slučajevima korupcije, uključujući i onu na visokom nivou”.
Posebno se akcentuje da nema konačnih presuda u slučaju visoke korupcije i podsjeća da je ljetos u ponovljenom suđenju u slučaju Zavala, kada su zbog korupcije uhapšeni gradonačelnik Budve Rajko Kuljača i nekoliko lokalnih funkcionera među kojima je brat Svetozara Marovića, Dragan, opet donesena ista presuda, i da su osumnjičeni osuđeni na 2 do pet godina zatvora, ali da ta presuda nije konačna. Takođe, ukazuje se da je u slučaju afere Snimak, kada je državni vrh uhvaćen u organizovanju izborne krađe i zloupotrebe državnih resursa, oslobođeno 10 osoba, inače na nižim funkcijama, dok je samo jedna osoba osuđena, i to direktor Centra za socijalni rad u Pljevljima. EK je upozorila i da se sve izborne neregularnosti na posljednjim lokalnim izborima moraju istražiti, a tamo gdje je neophodno, nadležni organi ih moraju procesuirati.
Ističe se i da prijave za visoku korupciju dolaze od civilnog sektora u najvećem broju, a mnogo rjeđe od strane državnih organa. „Najveći dio prijava tužilaštvu stiže od građana, nevladinih organizacija i privatnih kompanija. Samo mali broj slučajeva procesuirala je policija, a nijedna žalba nije stigla iz državne uprave”, navodi se u Izvještaju.
Nije bolje ni u oblasti pravosuđa, objašnjava za Monitor direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević.
,,Evropska komisija je primijetila da se radilo, ali bez potrebnih rezultata. Možda najsveobuhvatnija rečenica u izvještaju je da nedovoljna nezavisnost i odgovornost u pravosuđu ozbiljno ugrožava borbu protiv korupcije. Još se čeka da reforma pravosuđa uspostavi sistem ocjenjivanja – garancije kvaliteta rada i odgovornosti sudija i tužilaca”.
U Izvještaju se konstatuje ,,izvjesni napredak u reformi pravosuđa”, ali upozorava da nedostaju ključne reforme koje se odnose na izbor, napredovanje i disciplinske mjere protiv sudija. Takođe, navodi se da je i pored povećanog broja okončanih procesa primjetno povećan broj novih. Zbog toga, konstatuje se, treba dodatno raditi na efikasnosti sudova.
Tea Gorjanc-Prelević ukazuje i da je primijećeno da nije bilo nikakvih ozbiljnih napora da se suzbije nekažnjivost za ratne zločine i da se mjere iz Akcionog plana za poglavlje 23 u toj oblasti primjenjuju samo formalno. ,,Jasno je rečeno i da bi ratni zločini trebalo da ostanu u nadležnosti Specijalnog državnog tužioca umjesto da se degradiraju na viša tužilaštva”.
Kad je u pitanju borba protiv organizovanog kriminala, EK navodi da zakonodavstvo treba da bolje razjasni ulogu sudstva i policije u pred-fazi suđenja.
,,Više treba da se uradi u borbi protiv trgovine ljudima, kibernetičkog kriminala i pranja novca. Finansijske istrage i oduzimanje imovine se još uvijek ne primjenjuju sistemski”, navodi se.
Oduzimanje imovine ne samo da se, kako primjećuje EK, ne sprovodi sistemski, nego se oduzeta imovina na kraju vrati vlasnicima. To se praktično desilo kako u slučaju oduzimanja imovine narko klanu Šarić, tako i ostalima koji su ovdje terećeni za pranje novca zarađenog u poslu sa narkoticima, poput Safeta Kalića. Kako je Monitor pisao, iako im je država zaplijenila višemilionsku imovinu, Darko Šarić i Kalić , zahvaljujući raznim mahinacijama i dalje njome raspolažu. Njihove nekretnine najčešće su završile u rukama njihovih bliskih partnera, saradnika, ili zastupnika.
Civilni sektor i opozicija posebno ističu i preporuke Brisela o suzbijanju nezakonitog bogaćenja.
,,U skladu sa članom 20 Konvencije UN nacija protiv korupcije, Crna Gora treba da razmotri kriminalizovanje bogatstva čije se porijeklo ne može objasniti”, navodi se u Izvještaju.
Monitor je više puta ukazivao na bogatstvo kako državnih funkcionera, tako i pripadnika bezbjednosnih i policijskih službi čija imovina, i to samo ona prikazana u imovinskim kartonima, nema uporišta u njihovim primanjima. Čuveni su slučajevi vanserijski brzog vraćanja kredita od 100 hiljada eura ministra inostranih poslova Milana Roćena, iako mu to nije omogućavala ministarska plata i penzija supruge. On nije uspio javnosti da to objasni, pošto su ga novinari više puta pitali za tu finansijsku čaroliju. Nikada nije razjašnjeno ni kako je, recimo, do ogromne imovine stigao Vladeta Rakočević, tada visoki funkcioner ANB-a, na čemu je više puta insistirao MANS. Rakočević se pominjao i kao svat na svadbi Kalića. To su tek neki od brojnih sličnih slučajeva.
Nedavno je objavljeno da tužilaštvo vodi istrage o imovini pojedinih policijskih funkcionera, ali su rezultati istrage ostali nedostupni javnosti.
Vanja Ćalović, direktorica MANS-a podsjetila je da je MANS više puta predlagao ono što sada preporučuje Brisel, ali da za to nije bilo sluha. ,,Nacionalna komisija na čelu sa Duškom Markovićem odbila je naše predloge, ističući da nema potrebe za tim”, kazala je ona. I direktorica MANS-a smatra da je glavna poruka ovogodišnjeg Izvještaja da se više neće tolerisati nedostatak konkretnih rezultata u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, navela je za Dan.
Jovana Marović primjećuje da se u ovogodišnjem Izvještaju koriste čak i iste rečenične konstrukcije kao u prethodnim. ,,To je znak da državni organi ne shvataju ozbiljno preporuke Brisela, a na taj način ne možemo napredovati u procesu. EK prvi put navodi ‘neujednačen napredak’ i ‘klauzulu balansa’ što znači da ‘privid reformi’ više ne nailazi na razumijevanje EU”, smatra ona.
Dirk Lange, šef Odjeljenja za Crnu Goru u Generalnom direktoratu za proširenje, pojasnio je da u okviru za pregovaranje postoji klauzula koja kaže: postoji mogućnost usporavanja procesa pregovaranja u drugim tehničkim poglavljima, kao rezultat neostvarivanja napretka u poglavljima 23 i 24. „U ovom izvještaju nema preporuke za aktivaciju te klauzule, za sada je nema”, poručio je Lange.
Nema ni konkretnih rezultata. Kao što ih nije bilo ni lani ni godinu prije. Neće ih ni biti, slažu se u opoziciji i civilnom sektoru, dok ne bude promjene vlasti.
IZVJEŠTAJ I KRITIČARI
Novina u Izvještaju je i prilično direktna primjedba premijeru da se uzdrži od neprimjerenih izjava upućenih medijima, kako bi ih zastrašio. „Vlada treba da promoviše i pomaže slobodu medija, izbjegavajući bilo kakve izjave koje bi se mogle tumačiti kao zastrašivanje”, navode u EK. Komisija je upozorila da je sloboda izražavanja ugrožena novim slučajevima nasilja nad novinarima i napadima na imovinu medija, te da se istrage moraju završiti a napadači procesuirati. Daliborka Uljarević ukazuje i da je EK prepoznala pritisak Vlade na civilni sektor. ,,Veoma je značajno što je u ovom Izvještaju prepoznato praktično fingiranje saradnje Vlade sa NVO sektorom i pritisak koji se vrši na organizacije civilnog društva koje se zalažu za uspostavljanje sistema vladavine prava”, kaže ona. „EK cijeni da je uloga civilnog društva ključna u procesu demokratizacije i na ovaj način šalje snažnu opomenu svima onima u vlasti i njima bliskim vaninstitucionalnim centrima koji očito ne shvataju da je vrijeme obračuna sa neistomišljenicima praksa od koje će se morati odvikavati”.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
IZDVOJENO
Izdvojeno
SAVREMENA TEHNOLOGIJA I SREDNJOVJEKOVNA SVIJEST: Lovci na privatnost
Objavljeno prije
2 danana
30 Januara, 2026Dok institucije ćute, slučaj objavljivanja privatnih snimaka Mirjane Pajković, umjesto ozbiljne priče o nasilju i ugrožavanju privatnosti, ali i priče o crnogorskom društvu, politici i sistemu, pretvara se u tabloidiziranu regionalnu medijsku seks storiju dvoje crnogorskih funkcionera. Obaveza institucija je da utvrde ko je krivično odgovoran za distribuciju snimaka. To bi pokazalo da sistem štiti žrtve i zakon, ali i dalo odgovor na druge nepoznanice ovog slučaja, pa i moguću pozadinu i njegove motive
Sedam dana nakon što su distribuirani snimci sa eksplicitnim seksualnim sadržajem, kako ih definiše zakon, a Mirjana Pajković, državna sekretarka u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava, čija je privatnost ugrožena objavljivanjem tih snimaka podnijela ostavku, institucije nijesu odgovorile ni na jedno od pitanja koja je ovaj slučaj digitalnog nasilja otvorio. Prvenstveno – ko je pribavio i distribuirao snimke? To je krivično djelo za koje zakon predviđa tri, odnosno četiri godine zatvora, ukoliko je počinilac službeno lice.
Sankcionisanje krivca ili krivaca za distribuciju snimaka pokazalo bi da sistem funkcioniše, štiti žrtve i zakon. Dalo bi i odgovor na druge nepoznanice ovog slučaja, i njegovu moguću pozadinu i motive. Institucije ne pokazuju ni ozbiljnu namjeru da to utvrde. Makar ne pravovremeno.
Dok nadležni ćute, slučaj nasilja i ugrožavanja privatnosti, ali i priča o crnogorskom društvu, pa i politici i instiucijama, pretvara se u tabloidiziranu regionalnu medijsku storiju kako je nazivaju – „seks aferu o crnogorskoj državnoj sekretarki i crnogorskom bivšem šefu tajne policije“. Paralelno, na društvenim mrežama se šire nasilje, mizogeni govor, sudi i presuđuje i morališe kroz patrijahalne obrasce. Uzalud je institucija Ombudsmana pozvala na prestanak “pokušaja diskreditacije i stigmatizacije” Mirjane Pajković, upozoravajući građane da se “uzdrže od radnji koje nijesu samo pitanje etike, nego i krivične odgovornosti”.
Mirjana Pajković je nakon objavljivanja spornih snimaka u medijskim intervjuima označila bivšeg šefa Agencije za nacionalnu bezbijednost (ANB) i bivšeg savjetnika za bezbjednost predsjednika države Dejana Vukšića kao glavnog krivca za ugrožavanje njene privatnosti. Iako nije eksplicitno saopštila da je Vukšić distribuirao snimke, to proizilazi iz njenih nastupa u kojima ga definiše kao „moćnika“ na izvoru kompromitujućih informacija, od kog je trpjela nasilje i koji joj je prethodno prijetio objavljivanjem privatnih kompromitujućih sadržaja. U prilog tome objavila je i snimak na kom se čuje kako joj Vukšić govori „ da će joj biti mala Crna Gora“ i prijeti iznošenjem njene intime u javnost. U medijima koji ovu „aferu“ prate, Vukšić se oslikava kao krivac.
Bivši šef tajne službe oglasio se saopštenjem, tvrdeći da je on u stvari žrtva. Kaže da nije distribuirao sporne snimke. Kako tvrdi osim sa distribucijom nema veze ni sa „nastankom i posjedovanjem snimaka“. Priznaje da je Mirjani Pajković prijetio, ali u oktobru 2014. godine, kada mu je, kako tvrdi „otuđila mobilni telefon“ i zloupotrijebila ga. Tvrdi da je sve prijavio policiji.
„ Riječi koje sam tom prilikom uputio M. P, a koje su selektivno i sa vremenskom distancom od godinu i tri meseca objavljene, bile su neposredna reakcija na krađu i zloupotrebu mog telefona”, napisao je. Po njemu, svjesno se “pokušava izvršiti zamjena teza u kojoj se on kao oštećeni nastoji predstaviti kao izvršilac krivičnog dela”.
Bivša državna sekretarka je neposredno prije nego su iscurili snimci, u decembru prošle godine podnijela krivičnu prijavu protiv Vukšića i tada javno plasirala snimak na kojoj joj prijeti, a za koji je ovih dana u medijima i sama saopštila da je nastao ranije. U prijavi ga je optužila za prijetnje i zloupotrijebu službenog fiksnog telefona kabineta Predsjednika sa kojeg ju je navodno pozivao i zahtijevao da se “hitno javi u policiju”.
Pajković je prijavu protiv Vukšića podnijela nakon što nije izabrana za ombudsmanku, čija je kandidatura u rukama predsjednika države. Ona sada tvrdi da je taj proces za nju bio sumnjiv, kao i njen neizbor, koji povezuje sa ranijim prijetnjama Vukšića te njegovim uticajem u kabinetu Predsjednika. Tvrdi da je zbog toga odlučila da javno istupi.
Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da kandidatura Pajković nije razmatrana jer nije ispunjavala tražene uslove za poziciju ombudsmanke.
Kako god, nakon krivične prijave, Vukšić podnosi ostavku. Istovremeno, optužuje Mirjanu Pajković na društvenim mrežama da je navodna pripadnica kavačkog kriminalnog klana. Institucije nije alarmiralo to što je bivši šef ANB i do tog trena savjetnik predsjednika za bezbjednost javno optužio državnu sekretarku da je članica kriminalne grupe. Ta optužba dodatno otvara i pitanje prirode odnosa Vukšića kao visokog državnog funkcionera iz sektora bezbjednosti sa navodnom pripadnicom kriminalnih struktura, kako sam tvrdi.
Priroda odnosa Pajković i Vukšića ostala je nerazjašnjena i nakon njihovih javnih istupa i međusobnih optužbi. Očigledno je da je u pitanju odnos koji je trajao. U tom kontekstu često je ovih dana dijeljen snimak televizijske ankete od prije tri godine u kojoj Mirjana Pajković na pitanje ko joj je omiljeni crnogorski vladar odgovara : „Dejan Vukšić“.
Njihovi profesionalni i politički putevi nijesu se ukrštali sudeći po zvaničnim podacima, izuzev činjenice da oboje dolaze iz advokature. Mirjana Pajković se prije pozicije državne sekretarke bavila advokaturom i bila politčki angažovana u građanskom pokretu URA, koji je napustila prije izbora u avgustu 2020. „zbog javnog stava Dritana Abazovića da će nakon izbora ako mu se ukaže prilika koaliciju praviti sa negatorima Crne Gore i poštovaocima četničke ideologije”. Tokom 2022., u vrijeme Abazovićeve Vlade, izabrana je u Upravni odbor Doma starih u Risnu, pa onda 2024. postala državna sekretarka Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Spajićeve Vlade. Vukšić je na čelo ANB imenovan za vrijeme Vlade Zdravka Krivokapića, u junu 2021. godine. Tu poziciju pokrivao je do 5. maja 2022., kada ga je razriješila Abazovićeva vlada. Potom je postao savjetnik Predsjednika. Sve to ukazuje da odnos Pajković i Vukšića nije bio poslovan.
Mirjana Pajković je od decembra prošle godine podnijela tri krivične prijave protiv Vukšića. Posljednja je podnešena 5. januara zbog neovlašćene distribucije eksplicitnog sadržaja, odnosno njene fotografije. U prijavama se između ostalog navodi i Vukšićeva izjava u jednoj televizijskoj emisiji na ljeto prošle godine u kojoj on govori o posebnom nezvaničnom sistemu ANB-u “gdje se vršila distribucija dokumentacije i informacija prikupljanim nezakonitim putem”, precizirajući da se radi o kompromitujućem privatnom materijalu. Nije međutim nevažno da Vukšić u emisiji o tome govori u kontekstu neuspjelog reformisanja službe, njegovim pokušajima da službu očisti, te razlozima zbog kojih smatra da neće doći do otvaranja dosijea.
U svakom slučaju, jasno je da nikad reformisana služba i moćnici povezani sa njom posjeduju i brojne nezakonito prikupljene kompromitujuće podatke. Kao i da ovdašnja služba nije jedina služba regiona koja je mimo zakona služila političkim moćnicima. I još služi.
Na snimcima koji su distribuirani vidi se samo ženska osoba, dok je materijal tako „obrađen“ da se muško lice ili lica ne mogu vidjeti. I to je registrovano u kontekstu scenarija da se radi o materijalu neke službe.
Upućeni Monitorovi sagovornici kažu da postoje indicije o bazi privatnih snimaka na kojima se nalaze i drugi crnogorski funkcioneri. Ukazuju i da nije moguće identifikovati ko se nalazi na distribuiranim snimcima osim Mirjane Pajković, te da je moguć i scenario da su to potencijalne mete. Odnosno da snimci mogu biti i sredstvo njihove ucjene, ili opomene drugima.
Kada je prošle godine Specijalno državno tužilaštvo pokrenulo istragu protiv Aleksandra Mijajlovića, jednog od neformalnih vlasnika Bemaxa, a mediji objavili djelove istrage koji se odnose na Mijajlovićeve prepiske sa urednicima i novinarima jednog dijela crnogorskih medija, lider Demokratske partije socijalista Danijel Živković je u Skupštini govorio o „prelaženju granice“ i privatnim snimcima za koje oni „znaju“ .
„Kada bismo mi počeli da objavljujemo šta misle predstavnici parlamentarne većine koji sjede u ovoj sali jedni o drugima, vjerujte da ne bi bilo prijatno. Kada bismo govorili o tome šta je bilo u Beranama oko određene afere koja se desila tamo, mislite li da bi bilo prijatno da to izađe u crnogorsku javnost? Da pričamo o tome šta se dešavalo u Češkoj u određenim motelima? Mislite li da takvi snimci treba da ugledaju svjetlost dana?”, kazao je tada Živković. Prethodno je u medijima objavljena prepiska između njega i Mijajlovića, koja ukazuje da je lider DPS na poklon od Mijajlovića dobio skupocjen telefon, što je on demantovao.
“Mislite li da ne znamo šta se dešava po hotelima u Beogradu od Moskve pa nadalje? Da ne znamo ko se na tim adresama sastaje i kako raspravlja o Crnoj Gori? Ko je predmet ucjena različite prirode i da to ne treba da ugleda svjetlost dana? Da ne znamo šta se priča po bazenima u Zeti đe prisustvuju određeni tužioci? “, nastavio je lider DPS.
Nesumnjivo je: Mirjana Pajković je žrtva teškog digitalnog nasilja i ugrožavanja privatnosti. Dok je društvo dodatno stigmatizovalo kroz netaknute patrijahalne obrasce. Nadležni su obavezni da utvrde i sankcionišu onoga ili one koji su distribuirali te snimke. Posebno u kontekstu činjenice da se za to javno optužuje bivši šef Agencije za nacionalnu bezbjednost. Nadležni moraju utvrditi da li je najgrublje zloupotrijebio funkciju, kako tvrdi Mirjana Pajković, ili je kako Vukšić tvrdi, nepravedno optužen i takođe žrtva.
Institucije su dužne da utvrde istinu, pa i to da li u ovom slučaju ima više žrtava i šta su motivi. Samo sistem koji funkcioniše i koji je jednak za sve, može biti zaštita od nasilja i ozbiljnih zloupotreba. U protivnom, savremene tehnologije u društvu srednjovjekovne svijesti i paralisanih institucija postaju opako oružje za diskreditaciju. Svih i svakoga.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Izdvojeno
ZATVORENO POGLAVLJE 32 – FINANSIJSKI NADZOR: Tokovi (prljavog) novca tek dolaze na red
Objavljeno prije
2 danana
30 Januara, 2026
Približavamo se kraju puta u EU integracije koji se može preći usvajanjem/izmjenama zakona i akcionih planova. Onda će ostati teži dio – onaj u kome se očekuje politička hrabrost i konkretni rezultati. Između ostalog, i kod upravljanja javnim finansijama i kontrolom porijekla i tokova privatnog novca
Na Međuvladinoj konferenciji 26. januara 2026. u Briselu, Crna Gora je privremeno zatvorila poglavlje 32, Finansijski nadzor. Trinesto po redu. Ono se odnosi na usvajanje međunarodnih standarda unutrašnje kontrole javnih finansija, eksterne revizije i “najbolje prakse EU i njhovu primjenu na cijeli javni sektor”. Na sajtu eu.me dodatno je objašnjeno da “sistem unutrašnjih finansijskih kontrola doprinosi unapređenju discipline i transparentnosti u korišćenju nacionalnih i sredstava EU”. Osim toga, ovim poglavljem reguliše se i zaštita finansijskih interesa EU (njihovog novca plasiranog u Crnu Goru putem donacija i kredita) i zaštita eura od falsifikovanja.
U saopštenju o privremenom zatvaranju poglavlja 32 iz Brisela je stigla poruka da je taj korak pokazatelj značajnog stvarnog napretka na putu evropskih integracija. Između redova, čita se da priča nije do kraja ispričana. Državna revizorska institucija (DRI), na primjer, i dalje čeka na adekvatan radni prostor. Problem će biti riješen do ulaska Crne Gore u EU, navode nadležni izbjegavajući da se obavežu na konkretnije rokove.
Komplikovanije stoje stvari sa prihvatanjem i realizacijom preporuka DRI. Ponavljaju se, nerijetko, po nekoliko godina dok ih subjekti kontrole konačno ne implementiraju. Tu nema ni načelnih obećanja.
U Briselu su svjesni tih problema. Potvrđuje to prošlogodišnji Izvještaj o nepretku EK. U tom dokumentu stoji da je „ostvaren dobar napredak u oblasti unutrašnje finansijske kontrole i eksterne revizije“, uz upozorenje da su „potrebni dodatni napori u sprovođenju preporuka revizije“. Tipično EU način da se kandidati za članstvo podsjete kako se test spremnosti za članstvo ne polaže pisanjem i usvajanjem propisa već njihovom primjenom u realnom životu.
Za građane Crne Gore zatvaranje poglavlja 32 trebalo bi da znači veću transparentnost trošenja državnog novca i manje mogućnoti za njegove zloupotrebe. Na drugoj strani, to sužava prostor izvršnim vlastima za učestala, a neplanirana, gašenja požara javnim sredstvima prethodno opredijeljenim u neku drugu svrhu. Od isplate jednokratnih naknada/obeštećenja određenim društvenim i socijalnim grupama, do interventnih nabavki lijekova ili protivpožarne opreme.
Ovonedjeljno zatvaranje poglavlja 32 predstavlja nastavak zajedničkih aktivnosti na finansijskom paketu pristupnih uslova i kriterijuma koje propisuje EU. Počelo je decembarskim zatvaranjem poglavlja 4 – Sloboda kretanja kapitala. Tim potezom ozvaničena je procjena da je Crna Gora uskladila traženu zakonsku regulativu sa EU, omogućivši (legalne) finansijske tokove bez ograničenja i diskriminacije.
Kao posljedicu, trebalo bi da imamo lakše prekogranično investiranje i upravljanje ostvarenim prinosima, manje troškove međunarodnih finansijskih transakcija, bolje uslove za razvoj ovdašnjeg finansijskog tržišta, te lakšu i jeftiniju dostupnost međunarodnog tržišta kapitala za investitore iz Crne Gore.
Nije malo za početak. Ali je daleko od konačnog zatvaranja ovog dijela pregovaračkog paketa. Poglavlja 4 i 32 zatvorena su jer se bave finansijskim pravilima i institucionalnim okvirima koje je moguće relativno brzo uskladiti sa standardima EU. Suštinski, njihovo privremeno zatvaranje predstavlja samo dobru osnovu za rad na obavezama iz dva znatno zahtijevnija poglavlja – 9 (Finansijske usluge) i 33 (Finansijske i budžetske odredbe).
Poglavlje 9 tiče se kompletnog finansijskog krvotoka Crne Gore sa naglaskom na sredstva u privatnom vlasništvu i, iz perspektive EU, podrazumijeva: stabilnost banaka i finansijskih institucija, zaštitu njihovih klijenata, nadzor nad pranjem novca i sprječavanje zloupotreba, transparentno i nepristrasno djelovanje regulatornih tijela od Centralne banke i Agencije za sprječavanje korupcije, preko tužilaštva do sudova. Sa jasnom dinamikom koja svjedoči da je uspostavljen sistem nadzora i sankcije, kada je to potrebno. Bez privilegovanih izuzetaka.
Prema portalu eu.me, iz Brisela insistiraju na cjelovitosti finansijskog sistema i sposobnosti Crne Gore da ga kontroliše bez političkog uticaja. To podrazumijeva praktičnu demonstraciju efikasnosti nadzora i, sudskim presudama i zaplijenjenim novcem, mjerljive rezultate u borbi protiv pranja novca i zloupotreba u finansijskom sektoru.
Da bi lakše razumjeli očekivanja iz EU to je, otprilike, suprotno od onoga kako su se nadležni u Crnoj Gori ponašali u slučajevima Prva banka (prva decenija 21. vijeka) i Atlas banka (druga decenija 21. vijeka). Pošto su problemi rukovođenja Prvom bankom kojom su tada, kao većinski vlasnici, upravljala braća Aco i Milo Đukanović, eskalirali prije otvaranja pristupnih pregovora sa EU, osvrnimo se, za kratko, na slučaj propalih banaka u vlasništvu Duška Kneževića (Atlas i Invest banka Montenegro).
Atlas banka je imala sve elemente potencijalnog prelomnog slučaja koji očekuje EU kako bi se uvjerila u sposobnost ovdašnjih institucija: sistemski značaj, političku i finansijsku težinu, dugogodišnje indikacije problema. Kneževićeve banke ostale su bez licenci, pa su ugašene kroz stečaj. Izostale su, međutim, odluke koje bi dovele do procesuiranja i osude povlašćenih klijenata iz političkog života i vlasnika koji je zloupotrebljavao svoj uticaj. Umjesto odvraćajućeg efekta dobili smo propuštenu priliku da ojačamo sistem. I uvjerimo EU u njegovu nepristrasnost i sposobnost da djeluje.
EU i dalje čeka da iz Crne Gore stigne dokaz da je ona sposobna da sankcioniše finansijske i političke moćnike prije nego njihova moć i vaninstitucionalni uticaj oslabe ili prođu. Poglavlje 9 postaje jedan od pokazatelja stepena spremnosti Brisela da Podgorici gleda kroz prste na evropskom putu.
Poglavlje 33 nešto je drugačija priča, ali ne manje zahtjevna. Ono se bavi budžetskim odnosima Crne Gore sa EU: kako se budžetska sredstva prikupljaju i troše, fiskalnom disciplinom, doprinosima u EU budžet… i drugim pitanjima fiskalne politike koja se primjenjuju u državama članicama. Prema poznavaocima procesa pristupanja, realizacija zahtjeva iz poglavlja 33 može značiti jaču fiskalnu disciplinu i, nadati se, kratkoročne rezove u nekim oblastima javnih finansija da bi se osigurala dugoročna stabilnost. Po pravilu, ovo poglavlje zatvara se među poslednjima, pred sami završetak pregovora.
Privremeno zatvaranje poglavlja 32 približava nas kraju puta EU integracije koji se može preći usvajanjem/izmjenama zakona i akcionih planova. Onda će ostati teži dio – onaj u kome se očekuje politička hrabrost i konkretni rezultati. Između ostalog, i kod upravljanja javnim finansijama i kontrolom porijekla i tokova privatnog novca. Koliko god da su moćni oni koji iza njega stoje. To će biti pravi izazov za vlast i građane naklonjene evropskoj budućnosti Crne Gore.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
ELEKTROPRIVEDA CRNE GORE I POLITIKA: Nova vlast i stari modeli
Objavljeno prije
2 danana
30 Januara, 2026
Kontrola ovog državnog giganta je razlog za tvrđenja pazara i izvor nelagoda i unutar sadašnjeg vladajućeg bloka partija. Broj zaposlenih i finansijska moć kompanije su još u doba miloizma obilato korišteni kao mašina za namicanje glasova DPS-u i parazitiranje banke i ostalih znanih i neznanih poslova Prve familije U sveukupnoj analizi BIRNa iz 2024. ističe se nastavak prakse bivšeg režima u mnogim segmentima
Prošle godine Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) je bila predmet brojnih kontroverzi. Opozicija je optuživala za netransparentnost u poslovanju, ogromne gubitke i zagađenje Pljevalja nakon što je Termoelektrana (TE) Pljevlja 1. decembra puštena u probni rad bez dozvole inspekcije. U rekonstrukciju je uloženo 80 miliona eura sa ciljem zadovoljavanja evropskih ekoloških standarda. Na ove optužbe, prije svega URA-e i bivšeg premijera Dritana Abazovića oko zagađenja oštro je reagovao vrh EPCG-a nazivajući ih populizmom i obmanama. EPCG insistira na “sukcesivnom uključivanju sistema (što) predstavlja standardnu i opšteprihvaćenu praksu u energetici… radi obezbjeđivanja stabilnog i bezbjednog rada”.
Međutim, kontrola ovog državnog giganta je razlog za tvrđenja pazara i izvor nelagoda i unutar vladajućeg bloka partija. Broj zaposlenih i finansijska moć kompanije su još u doba miloizma obilato korišteni kao mašina za namicanje glasova DPS-u i parazitiranje banke i ostalih znanih i neznanih poslovnih entiteta svemoćne Prve familije.
Kako bi se provjerile tvrdnje da se sredstva državnih elektroenergetskih kompanija i dalje koriste, nakon pada DPS-a, za političke potrebe sadašnjih struktura BIRN je u julu 2024. godine objavio sedmomjesečni monitoring javne potrošnje pet njih. Opservirani su EPCG, Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS), Crnogorski elektroprenosni sistem, EPCG Solar gradnja NK osnovana 2021. i EPCG – Željezara Nikšić osnovana 2023. godine. U sveukupnoj analizi BIRN ističe nedostatak transparentnosti u radu ovih preduzeća i nastavak prakse strarog režima u mnogim segmentima. Broj zaposlenih je značajno rastao, uračunavajući i broj preduzeća kroz godine. Sa manje od 2600 zaposlenih u 2018. godini u tri kompanije na preko 3800 zaposlenih u pet kompanija 2023. uključujući i Željezaru. Tokom 2019. i 2020. ove kompanije su na donacije i sponzorstva dali 929 odnosno 812 hiljada eura. Nakon promjene vlasti – 2021. podijeljeno je 1,4 milion eura, 2022. skoro dva miliona, 2023. gotovo 1,4 miliona. Glavni primaoci donacija bili su budžetski korisnici, vjerske organizacije i sportska društva.
Osim formalnog broja zaposlenih, postoje brojne tvrdnje o velikom broju ugovora o djelu, uključujući i angažman penzionera na osnovu partijske pripadnosti. U razgovoru za Monitor pred kraj 2025. izvor iz vrha Pokreta Evropa sad (PES) koji je želio ostati anoniman je potvrdio novinska pisanja da u Vladi postoji zabrinutost zbog agresivnog nastupa Nove srpske demokratije (NSD) u opštini Nikšić i EPCG-ovim sistemu. Zbog toga je za izvršnog direktora početkom decembra izabran Zdravko Dragaš koji će, prema ranijim pisanjima medija, imati više sluha za PES-ove kadrovske želje u Elektroprivredi. Pored toga, sagovornik iz PES-a tvrdi da kadrovske promjene trebaju dovesti do neutraliziranja ili makar limitiranja kupovine novih NSD glasača kroz zloupotrebu državnih sredstava i zapošljavanja na štetu PES-a. Takođe Monitor je u saznanju da je 19. januara u Podgorici održan sastanak izmežu visokih funkcionera PES-a i NSD-a oko novih kadrovskih rješenja u EPCG od kojih su se neka već sprovela.
U razgovoru za Monitor Milutin Đukanović (NSD), predsjednik borda direktora, insistira da je EPCG “transparentna i uvijek spremna odgovoriti na sva pitanja koja se tiču našeg rada i poslovanja”. To se u našem slučaju i desilo.
U odgovoru na Monitorova pitanja, press služba Elektroprivrede je potvrdila da je na sjednici borda od 21. januara smijenjen Darko Krivokapić, izvršni rukovodilac Direkcije za trgovinu električnom energijom. Krivokapić je na toj poziciji bio devet godina, uključujući sadašnje i DPS-ovo rukovodstvo. Sadašnja postava tvrdi da iza njegove smjene ne stoji politika već se radi o “upravljačkoj odluci…odbora direktora, sa ciljem unapređenja organizacije rada”. O rezultatima i stručnosti Krivokapića vlada visoko mišljenje. To je potvrdio i predsjednik borda u telefonskom razgovoru za naš list. Tvrdi da Krivokapića čeka opet visoka funkcija unutar kompanije i da su smjene poslije nekog vremena normalna stvar. Krivokapić nije bio dostupan za komentar. Nezvanično saznajemo da mu je ponuđeno mjesto savjetnika predsjednika borda koje on nije prihvatio. Njegova smjena još nije objavljena. Press služba je potvrdila i našu informaciju da je Nikola Madžgalj postavljen za izvršnog rukovodioca Direkcije za pravne poslove. Na pitanje da li je Madžgalj postavljen na funkciju bez raspisivanja oglasa odgovoreno je da je njegovo imenovanje urađeno “u skladu sa važećim zakonskim propisima i internim aktima”.
Pitali smo i da li se pripremaju smjene Radovana Radojevića, izvršnog rukovodioca Direkcije za javne nabavke i Branislava Pejovića, glavnog izvršioca Glavne financijske direkcije. Press služba EPCG nije direktno odgovorila. Navedeno je samo formalno da “organi EPCG-a nijesu donosili odluku o razrješenju” pomenute dvojice kao i da sva razrješenja i imenovanja se donose u skladu s internim aktima, procedurama i nadležnostima. EPCG takođe negira da sastanak u Podgorici od 19. januara i političke odluke imaju ikakvog uticaja na organe upravljanja EPCG-a već da se “odluke isključivo donose na osnovu profesionalnih kriterijuma i potreba poslovanja i upravljanja” ovom kompanijom.
Na traženje da EPCG navede konkretne primjere diskontinuiteta sa praksom miloističkog režima EPCG je generički naglasila da “odgovorno upravlja korporativnim procesima kroz unapređenje internih kontrola,… transparentnost odlučivanja, uz snažan fokus na stabilnost energetskog sistema i… realizaciju snažnog investicionog ciklusa”.
U autorskom tekstu (u dva nastavka) iz početka septembra prošle godine Milutin Đukanović se osvrnuo na neke konkretne naslijeđene probleme zbog bujice kritika o gomilanju gubitaka Elektroprivrede. Đukanović navodi da je odluka da se s Kombinatom aluminijuma (KAP) izađe iz planskog modela i pređe na tržišno poslovanja, spriječila dodatni gubitak od gotovo 150 miliona evra. U doba vladavine Mila Đukanovića EPCG je bila primorana na plansku ekonomiju i ogromno dotiranje kako bi se održavali poslovi Prve familije, kumova i ruskog krupnog KGB kapitala. Iako to ne spominje u tekstu, EPCG je postepeno smanjivala “investicije” u banku braće Đukanović zahvaljujući kojima se jedno vrijeme održavala u životu. Milutin Đukanović ističe i inovativni pristup ka energetskoj stabilnosti države koji je “vrlo jednostavan, novi izvori, novi izvori, novi izvori,…, vjetar, sunce, voda, baterijski sistemi”.
Ulaganja prethodnog režima u vjetro energiju Možure su se neslavno pročula izvan granica Crne Gore i regiona, dok dokumentacija, znana i skrivena, hvata prašinu u prostorijama Specijalnog tužilaštva (SDT).
Investicije u Željezaru i Solar gradnju tek trebaju pokazati isplativost i da to nisu bile političke odluke. Vrijeme će ubrzo pokazati i šta su donijele desetine miliona ulaganja u TE Pljevlja i ko će koga kontrolisati u državnim preduzećima.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari

POBJEGAO MILOŠ MEDENICA: Hoće li ko odgovarati
SAVREMENA TEHNOLOGIJA I SREDNJOVJEKOVNA SVIJEST: Lovci na privatnost
ZATVORENO POGLAVLJE 32 – FINANSIJSKI NADZOR: Tokovi (prljavog) novca tek dolaze na red
Izdvajamo
-
INTERVJU4 sedmiceŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Priča o pomirenju je borba za reanimaciju poraženih ideologija
-
DRUŠTVO4 sedmiceVISOKOPROFILNI PROCESI NA KRAJU 2025. GODINE: Još jedna godina prođe
-
Izdvojeno4 sedmiceSVIJET U 2025.: Nova godina, nove strijepnje
-
INTERVJU4 sedmiceBOŽO KOPRIVICA, PISAC: Nema pravog duplog pasa
-
Izdvojeno4 sedmiceBJELORUSIJA NA RAKRŠĆU: Lukašenko će pokrenuti staru igru, ovaj put uz Trampovu pomoć
-
INTERVJU4 sedmiceKRISTIAN NOVAK, PISAC: Književnost protiv nepovjerenja
-
INTERVJU4 sedmiceDR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Trampa vodi jedno načelo: MTGF – Make Trump Great Forever
-
Izdvojeno4 sedmicePARLAMENT PREĆUTAO MANE I USVOJIO BUDŽET ZA 2026.: Kako Vlada kaže
