Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Strah od evropske Crne Gore

Objavljeno prije

na

Monitor je pitao: Zašto Đukanović baš sada prijeti da i Crna Gora može prekinuti pregovore sa EU?

DEJAN MILOVAC, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKOG CENTRA MANS-a
Pokušaj da se sačuva stečeno

Najava premijera Đukanovića da, parafraziraću, crnogorski put u EU ipak ima alternativu i poređenje sa Islandom, još jedna je potvrda koliko je aktuelni režim stvarno i posvećen ovom procesu koji bi Crnu Goru trebalo da uvede u evropsku porodicu država. Pominjanje po prvi put takozvane ,,klauzule balansa” kojom EK pokušava da obezbijedi ravnomjeran progres u implementaciji reformi u različitim oblastima i ispunjavanje kriterijuma iz pregovaračkih poglavlja, pokazuje da se Vlada Crne Gore nalazi na prekretnici u EU integracijama kada će morati da se odluči da li nastavlja kao do sada ili će na red doći i one reforme koje će direktno ugroziti interese vladajuće elite i sa njome povezanog kriminalnog miljea. Bojim se da je upravo izjava Đukanovića jedan od prvih odgovora na ovo pitanje, ali i na činjenicu da je EK u posljednjem izvještaju dala veoma konkretne preporuke i pokazala da će monitoring implementacije EU standarda na crnogorske prilike biti veoma detaljan, a izvještaji sve konkretniji. U slučaju Đukanovića se ne radi o običnom euro-skepticizmu u vezi sa benefitima i ograničenjima koje donosi članstvo u EU, već prije svega o nasušnoj potrebi da se crnogorski ,,modus – operandi” na kome počiva aktuelni režim očuva što je moguće duže. Pod time podrazumijevam način na koji je vladajuća DPS opstajala sve ove godine i koji joj je omogućio da Crnu Goru pretvore u državu čiji resursi su u potpunosti podređeni i stavljeni u službu privilegovane elite. Nezakonito bogaćenje uz višestruki konflikt interesa gdje više gotovo da nije moguće povući jasnu crtu između politike, biznisa i organizovanog kriminala je decenijama bio crnogorski “recept za uspjeh preko noći” i osnova za iscrpljivanje prirodnih i društvenih resursa ove zemlje. Krađa izbora i kupovina glasova uz obilatu zloupotrebu državnog novca, zastrašivanje, prebijanje i hapšenje neistomišljenika i kritičara režima, gušenje i finansijsko iscrpljivanje slobodnih medija, pustošenje ekonomske suptance zemlje kroz pljačkaške privatizacije i nekontrolisanu eksploataciju prirodnih bogatstava, su razlog što su posljednji i najdugovječniji autokratski režim na Balkanu jedna od osnovnih političkih asocijacija kada se pomene Crna Gora. Sam disbalans u otvaranju pregovaračkih pregovora i ispunjavanju kriterijuma već postoji, gdje su ključna poglavlja 23 i 24 već u ogromnom zaostatku u odnosu na druga poglavlja. Ovo jasno pokazuje da Đukanović i dalje nastavlja da balansira između zahtjeva Evropske unije i onoga što su potrebe organizovanog kriminala u Crnoj Gori i sa njime povezane vladajuće elite.

FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR
Strah od gubljenja monopola

Izjava Mila Đukanovića da Crna Gora može jednostrano prekinuti evropske integracije je za mene potpuno očekivana. Na pojavu i prisutnost snažnog antievropskog raspoloženja u krugovima bliskim Đukanoviću upozorio sam još u ljeto prošle godine. Jednostavno, dosadašnji koruptivno-kriminogeni stil upravljanja resursima Crne Gore ne bi bio dozvoljen u okviru čvrstih integracija u Evropsku uniju i oni koji su ga do sada upražnjavali na najbrutalnije načine bi bili sankcionisani i kažnjeni po zaslugama. Đukanović i njegov klan bi izgubili sve monopole koje su sticali decenijama, a odgovornost za sva nepočinstva, uključujući i ratne zločine, bila bi konačno i jasno adresirana. Stoga očekujem da će se u narednom periodu ovakvi tonovi, i sa njima vezane aktivnosti, kod Đukanovića još više ponavljati i amplifikovati. U isto vrijeme, po mom mišljenju, nije tačna tvrdnja određenih opozicionih, analitičkih i medijskih krugova da zaoštravanje prema EU u isto vrijeme znači i zaustavljanje NATO integracija i približavanje Rusiji. Naime, već neko vrijeme postoje jaki angloamerički igrači koji žele da oslabe globalne potencijale EU tako što će evropski kontinent još jedanput u šezdeset godina militarizovati i pretvoriti u ekonomski i politički nestabilno područje kroz agresivan, fobičan stav prema mogućem savezniku Rusiji. NATO je najjače evropsko uporište ovih, u suštini, iskonski antievropskih snaga koje žele da sruše degolovsku viziju ujedinjene Evrope ,,od Atlantika do Urala” i koje, po mom mišljenju, stoje iza Đukanovićeve političke dugovječnosti. Zbog toga uopšte nije slučajno što je, u svojoj izjavi, Đukanović pomenuo baš Island, jer je Island u NATO-u od osnivanja 1949. godine, ali nije, niti će biti, u EU.

DALIBORKA ULJAREVIĆ, DIREKTORICA CGO
Sve vidljiviji nedostaci Đukanovićeve vladavine

Radi se o jednoj neodgovornoj i kontraproduktivnoj izjavi, jer su situacije u Crnoj Gori i Islandu neuporedive. Crna Gora kroz izgradnju vladavine prava paralelno treba da izgradi i održiv ekonomski sistem, što nijesu problemi sa kojima se Island suočava. S druge strane, politički nije mudro, u trenutku kad vam EK dobronamjerno uputi kritiku, imati ovakav inatan stav. A Đukanović, po svom ustaljenom maniru, kad mu nešto ne odgovara, najavljuje radikalne metode poput mogućnosti prekida pregovora, kao odluke crnogorske države, iako je podrška pristupanju u EU daleko veća od podrške njegovoj vlasti. U osnovi ove izjave čita se nervoza i strah jer kako dublje zalazimo u proces integracija sve su vidljiviji nedostaci sistema vlasti u Crnoj Gori i potrebe ozbiljnih reformi. Upravo takve reforme će voditi razbijanju postojećih monopola moći koje premijer i njemu bliske strukture imaju. Proces demokratizacije i evropeizacije unosi pravila koja uređuju društvo i državu, a vladajuća struktura, na čelu sa premijerom, nije navikla da igra po pravilima koja sužavaju prostor za manipulacije. Važno je, ipak, naglasiti da Đukanović svojim ponašanjem i monopolima koje još uvijek kontroliše može da uspori reformske procese, pa i evropske integracije Crne Gore, ali ne može da ih zaustavi. U tom kontekstu, ovakva izjava šteti i državi Crnoj Gori, ali i njemu samom kao političaru.

DRAGAN ŠEPELJ, BLOGER
Kad se ne mogu ispuniti zahtjevi EU

Đukanović prijeti zbog toga što osjeća do sada najžešći pritisak od strane onih koje naziva partnerima: EU, prije svih. Pritisak izvana izaziva kolebanja i unutra, na obje bande – kod njegovih snaga jer ne mogu ispuniti zadato i kod opozicije jer će shvatiti da Đukanović nema više lagodnu poziciju ,,vječitog” partnera Zapada. Mislim da se prekombinovao prelazeći s jedne strane na drugu u geopolitičkoj igri koja mu je neko vrijeme jako pogodovala. Otud nervozna reakcija i prijetnja onima od kojih očekuje pomoć i podršku. Njegova moć na unutrašnjem planu, ne zaboravimo to, počivala je i na ,,sigurnosti” njemu lojalnih snaga sistema vlasti da neće biti dirani u zamjenu za lojalnost. Što se tiče pominjanja Islanda, pod uslovom da zna o čemu se radi u slučaju te ostrvske države, pomenuta je u momentu kada se govori o mogućem aktiviranju klauzule o zamrzavanju pregovora, što je onda svima jasan znak da je politika koju on zastupa apsolutno van poželjnih parametara. Njega u unutrašnjoj borbi mogu u život vratiti samo slučajevi poput izbora VDT uz pomoć formalne opozicije (suštinskih štetočina) na čiju slabost još uvijek može računati. U spoljnoj politici on je kao partner samo – povijest. Crnoj Gori njegova ovako loša pozicija znači dalje tapkanje u mjestu ili nazadovanje. Mnogo buke ni oko čega – rekao bi Šekspir.

STEVO MUK, INSTITUT ALTERNATIVA
Pokušaj ucjene EU

Izjava Đukanovića predstavlja neodgovoran politički čin, koji je prije svega izraz nervoze zbog ocjena iz Izvještaja o napretku Crne Gore, posebno onih ocjena u vezi sa izostankom borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Ta vrsta junačenja i pokušaja odmjeravanja snaga sa EU može samo da donese štetu javnom interesu i građanima Crne Gore, uspori proces integracija i dovede u pitanje dalju dinamiku napretka. Posebno je zabrinjavajuće što Đukanović pokušava da ovim izjavama dovede u pitanje posvećenost države procesu evropskih integracija i otvori put nekim nedefinisanim pravcima međunarodne saradnje. Nesuvislo je i neopravdano poređenje Crne Gore i Islanda, koji je zbog vrlo specifičnih razloga prekinuo pregovore sa EU. Ono što je očigledno je da Island nije prekinuo pregovore zbog protivljenja stavovima i ocjenama Evropske komisije u vezi sa vladavinom prava i borbom protiv korupcije i organizovanog kriminala. Teza Mila Đukanovića da je potrebno da nas EU ekonomski i finansijski pomogne da bi se na ovim prostorima ,,dogodila” vladavina prava, jeste zamjena teza i providan pokušaj ucjenjivanja Evropske unije.Godinama smo slušali od portparola režima tezu – ,,prvo država pa demokratija”, sada Đukanović kaže ,,prvo ekonomija, pa demokratija i vladavina prava”. Ne smijemo pristati na takvo podmetanje, moramo raditi na uporednom razvoju u svim oblastima, i ne smijemo pristati da jedno bude uslov za razvoj drugog jer to jednostavno niti može niti smije da se uslovljava i razvija na taj način.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo