Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Strah od evropske Crne Gore

Objavljeno prije

na

Monitor je pitao: Zašto Đukanović baš sada prijeti da i Crna Gora može prekinuti pregovore sa EU?

DEJAN MILOVAC, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKOG CENTRA MANS-a
Pokušaj da se sačuva stečeno

Najava premijera Đukanovića da, parafraziraću, crnogorski put u EU ipak ima alternativu i poređenje sa Islandom, još jedna je potvrda koliko je aktuelni režim stvarno i posvećen ovom procesu koji bi Crnu Goru trebalo da uvede u evropsku porodicu država. Pominjanje po prvi put takozvane ,,klauzule balansa” kojom EK pokušava da obezbijedi ravnomjeran progres u implementaciji reformi u različitim oblastima i ispunjavanje kriterijuma iz pregovaračkih poglavlja, pokazuje da se Vlada Crne Gore nalazi na prekretnici u EU integracijama kada će morati da se odluči da li nastavlja kao do sada ili će na red doći i one reforme koje će direktno ugroziti interese vladajuće elite i sa njome povezanog kriminalnog miljea. Bojim se da je upravo izjava Đukanovića jedan od prvih odgovora na ovo pitanje, ali i na činjenicu da je EK u posljednjem izvještaju dala veoma konkretne preporuke i pokazala da će monitoring implementacije EU standarda na crnogorske prilike biti veoma detaljan, a izvještaji sve konkretniji. U slučaju Đukanovića se ne radi o običnom euro-skepticizmu u vezi sa benefitima i ograničenjima koje donosi članstvo u EU, već prije svega o nasušnoj potrebi da se crnogorski ,,modus – operandi” na kome počiva aktuelni režim očuva što je moguće duže. Pod time podrazumijevam način na koji je vladajuća DPS opstajala sve ove godine i koji joj je omogućio da Crnu Goru pretvore u državu čiji resursi su u potpunosti podređeni i stavljeni u službu privilegovane elite. Nezakonito bogaćenje uz višestruki konflikt interesa gdje više gotovo da nije moguće povući jasnu crtu između politike, biznisa i organizovanog kriminala je decenijama bio crnogorski “recept za uspjeh preko noći” i osnova za iscrpljivanje prirodnih i društvenih resursa ove zemlje. Krađa izbora i kupovina glasova uz obilatu zloupotrebu državnog novca, zastrašivanje, prebijanje i hapšenje neistomišljenika i kritičara režima, gušenje i finansijsko iscrpljivanje slobodnih medija, pustošenje ekonomske suptance zemlje kroz pljačkaške privatizacije i nekontrolisanu eksploataciju prirodnih bogatstava, su razlog što su posljednji i najdugovječniji autokratski režim na Balkanu jedna od osnovnih političkih asocijacija kada se pomene Crna Gora. Sam disbalans u otvaranju pregovaračkih pregovora i ispunjavanju kriterijuma već postoji, gdje su ključna poglavlja 23 i 24 već u ogromnom zaostatku u odnosu na druga poglavlja. Ovo jasno pokazuje da Đukanović i dalje nastavlja da balansira između zahtjeva Evropske unije i onoga što su potrebe organizovanog kriminala u Crnoj Gori i sa njime povezane vladajuće elite.

FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR
Strah od gubljenja monopola

Izjava Mila Đukanovića da Crna Gora može jednostrano prekinuti evropske integracije je za mene potpuno očekivana. Na pojavu i prisutnost snažnog antievropskog raspoloženja u krugovima bliskim Đukanoviću upozorio sam još u ljeto prošle godine. Jednostavno, dosadašnji koruptivno-kriminogeni stil upravljanja resursima Crne Gore ne bi bio dozvoljen u okviru čvrstih integracija u Evropsku uniju i oni koji su ga do sada upražnjavali na najbrutalnije načine bi bili sankcionisani i kažnjeni po zaslugama. Đukanović i njegov klan bi izgubili sve monopole koje su sticali decenijama, a odgovornost za sva nepočinstva, uključujući i ratne zločine, bila bi konačno i jasno adresirana. Stoga očekujem da će se u narednom periodu ovakvi tonovi, i sa njima vezane aktivnosti, kod Đukanovića još više ponavljati i amplifikovati. U isto vrijeme, po mom mišljenju, nije tačna tvrdnja određenih opozicionih, analitičkih i medijskih krugova da zaoštravanje prema EU u isto vrijeme znači i zaustavljanje NATO integracija i približavanje Rusiji. Naime, već neko vrijeme postoje jaki angloamerički igrači koji žele da oslabe globalne potencijale EU tako što će evropski kontinent još jedanput u šezdeset godina militarizovati i pretvoriti u ekonomski i politički nestabilno područje kroz agresivan, fobičan stav prema mogućem savezniku Rusiji. NATO je najjače evropsko uporište ovih, u suštini, iskonski antievropskih snaga koje žele da sruše degolovsku viziju ujedinjene Evrope ,,od Atlantika do Urala” i koje, po mom mišljenju, stoje iza Đukanovićeve političke dugovječnosti. Zbog toga uopšte nije slučajno što je, u svojoj izjavi, Đukanović pomenuo baš Island, jer je Island u NATO-u od osnivanja 1949. godine, ali nije, niti će biti, u EU.

DALIBORKA ULJAREVIĆ, DIREKTORICA CGO
Sve vidljiviji nedostaci Đukanovićeve vladavine

Radi se o jednoj neodgovornoj i kontraproduktivnoj izjavi, jer su situacije u Crnoj Gori i Islandu neuporedive. Crna Gora kroz izgradnju vladavine prava paralelno treba da izgradi i održiv ekonomski sistem, što nijesu problemi sa kojima se Island suočava. S druge strane, politički nije mudro, u trenutku kad vam EK dobronamjerno uputi kritiku, imati ovakav inatan stav. A Đukanović, po svom ustaljenom maniru, kad mu nešto ne odgovara, najavljuje radikalne metode poput mogućnosti prekida pregovora, kao odluke crnogorske države, iako je podrška pristupanju u EU daleko veća od podrške njegovoj vlasti. U osnovi ove izjave čita se nervoza i strah jer kako dublje zalazimo u proces integracija sve su vidljiviji nedostaci sistema vlasti u Crnoj Gori i potrebe ozbiljnih reformi. Upravo takve reforme će voditi razbijanju postojećih monopola moći koje premijer i njemu bliske strukture imaju. Proces demokratizacije i evropeizacije unosi pravila koja uređuju društvo i državu, a vladajuća struktura, na čelu sa premijerom, nije navikla da igra po pravilima koja sužavaju prostor za manipulacije. Važno je, ipak, naglasiti da Đukanović svojim ponašanjem i monopolima koje još uvijek kontroliše može da uspori reformske procese, pa i evropske integracije Crne Gore, ali ne može da ih zaustavi. U tom kontekstu, ovakva izjava šteti i državi Crnoj Gori, ali i njemu samom kao političaru.

DRAGAN ŠEPELJ, BLOGER
Kad se ne mogu ispuniti zahtjevi EU

Đukanović prijeti zbog toga što osjeća do sada najžešći pritisak od strane onih koje naziva partnerima: EU, prije svih. Pritisak izvana izaziva kolebanja i unutra, na obje bande – kod njegovih snaga jer ne mogu ispuniti zadato i kod opozicije jer će shvatiti da Đukanović nema više lagodnu poziciju ,,vječitog” partnera Zapada. Mislim da se prekombinovao prelazeći s jedne strane na drugu u geopolitičkoj igri koja mu je neko vrijeme jako pogodovala. Otud nervozna reakcija i prijetnja onima od kojih očekuje pomoć i podršku. Njegova moć na unutrašnjem planu, ne zaboravimo to, počivala je i na ,,sigurnosti” njemu lojalnih snaga sistema vlasti da neće biti dirani u zamjenu za lojalnost. Što se tiče pominjanja Islanda, pod uslovom da zna o čemu se radi u slučaju te ostrvske države, pomenuta je u momentu kada se govori o mogućem aktiviranju klauzule o zamrzavanju pregovora, što je onda svima jasan znak da je politika koju on zastupa apsolutno van poželjnih parametara. Njega u unutrašnjoj borbi mogu u život vratiti samo slučajevi poput izbora VDT uz pomoć formalne opozicije (suštinskih štetočina) na čiju slabost još uvijek može računati. U spoljnoj politici on je kao partner samo – povijest. Crnoj Gori njegova ovako loša pozicija znači dalje tapkanje u mjestu ili nazadovanje. Mnogo buke ni oko čega – rekao bi Šekspir.

STEVO MUK, INSTITUT ALTERNATIVA
Pokušaj ucjene EU

Izjava Đukanovića predstavlja neodgovoran politički čin, koji je prije svega izraz nervoze zbog ocjena iz Izvještaja o napretku Crne Gore, posebno onih ocjena u vezi sa izostankom borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Ta vrsta junačenja i pokušaja odmjeravanja snaga sa EU može samo da donese štetu javnom interesu i građanima Crne Gore, uspori proces integracija i dovede u pitanje dalju dinamiku napretka. Posebno je zabrinjavajuće što Đukanović pokušava da ovim izjavama dovede u pitanje posvećenost države procesu evropskih integracija i otvori put nekim nedefinisanim pravcima međunarodne saradnje. Nesuvislo je i neopravdano poređenje Crne Gore i Islanda, koji je zbog vrlo specifičnih razloga prekinuo pregovore sa EU. Ono što je očigledno je da Island nije prekinuo pregovore zbog protivljenja stavovima i ocjenama Evropske komisije u vezi sa vladavinom prava i borbom protiv korupcije i organizovanog kriminala. Teza Mila Đukanovića da je potrebno da nas EU ekonomski i finansijski pomogne da bi se na ovim prostorima ,,dogodila” vladavina prava, jeste zamjena teza i providan pokušaj ucjenjivanja Evropske unije.Godinama smo slušali od portparola režima tezu – ,,prvo država pa demokratija”, sada Đukanović kaže ,,prvo ekonomija, pa demokratija i vladavina prava”. Ne smijemo pristati na takvo podmetanje, moramo raditi na uporednom razvoju u svim oblastima, i ne smijemo pristati da jedno bude uslov za razvoj drugog jer to jednostavno niti može niti smije da se uslovljava i razvija na taj način.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo