Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Strah od evropske Crne Gore

Objavljeno prije

na

Monitor je pitao: Zašto Đukanović baš sada prijeti da i Crna Gora može prekinuti pregovore sa EU?

DEJAN MILOVAC, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKOG CENTRA MANS-a
Pokušaj da se sačuva stečeno

Najava premijera Đukanovića da, parafraziraću, crnogorski put u EU ipak ima alternativu i poređenje sa Islandom, još jedna je potvrda koliko je aktuelni režim stvarno i posvećen ovom procesu koji bi Crnu Goru trebalo da uvede u evropsku porodicu država. Pominjanje po prvi put takozvane ,,klauzule balansa” kojom EK pokušava da obezbijedi ravnomjeran progres u implementaciji reformi u različitim oblastima i ispunjavanje kriterijuma iz pregovaračkih poglavlja, pokazuje da se Vlada Crne Gore nalazi na prekretnici u EU integracijama kada će morati da se odluči da li nastavlja kao do sada ili će na red doći i one reforme koje će direktno ugroziti interese vladajuće elite i sa njome povezanog kriminalnog miljea. Bojim se da je upravo izjava Đukanovića jedan od prvih odgovora na ovo pitanje, ali i na činjenicu da je EK u posljednjem izvještaju dala veoma konkretne preporuke i pokazala da će monitoring implementacije EU standarda na crnogorske prilike biti veoma detaljan, a izvještaji sve konkretniji. U slučaju Đukanovića se ne radi o običnom euro-skepticizmu u vezi sa benefitima i ograničenjima koje donosi članstvo u EU, već prije svega o nasušnoj potrebi da se crnogorski ,,modus – operandi” na kome počiva aktuelni režim očuva što je moguće duže. Pod time podrazumijevam način na koji je vladajuća DPS opstajala sve ove godine i koji joj je omogućio da Crnu Goru pretvore u državu čiji resursi su u potpunosti podređeni i stavljeni u službu privilegovane elite. Nezakonito bogaćenje uz višestruki konflikt interesa gdje više gotovo da nije moguće povući jasnu crtu između politike, biznisa i organizovanog kriminala je decenijama bio crnogorski “recept za uspjeh preko noći” i osnova za iscrpljivanje prirodnih i društvenih resursa ove zemlje. Krađa izbora i kupovina glasova uz obilatu zloupotrebu državnog novca, zastrašivanje, prebijanje i hapšenje neistomišljenika i kritičara režima, gušenje i finansijsko iscrpljivanje slobodnih medija, pustošenje ekonomske suptance zemlje kroz pljačkaške privatizacije i nekontrolisanu eksploataciju prirodnih bogatstava, su razlog što su posljednji i najdugovječniji autokratski režim na Balkanu jedna od osnovnih političkih asocijacija kada se pomene Crna Gora. Sam disbalans u otvaranju pregovaračkih pregovora i ispunjavanju kriterijuma već postoji, gdje su ključna poglavlja 23 i 24 već u ogromnom zaostatku u odnosu na druga poglavlja. Ovo jasno pokazuje da Đukanović i dalje nastavlja da balansira između zahtjeva Evropske unije i onoga što su potrebe organizovanog kriminala u Crnoj Gori i sa njime povezane vladajuće elite.

FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR
Strah od gubljenja monopola

Izjava Mila Đukanovića da Crna Gora može jednostrano prekinuti evropske integracije je za mene potpuno očekivana. Na pojavu i prisutnost snažnog antievropskog raspoloženja u krugovima bliskim Đukanoviću upozorio sam još u ljeto prošle godine. Jednostavno, dosadašnji koruptivno-kriminogeni stil upravljanja resursima Crne Gore ne bi bio dozvoljen u okviru čvrstih integracija u Evropsku uniju i oni koji su ga do sada upražnjavali na najbrutalnije načine bi bili sankcionisani i kažnjeni po zaslugama. Đukanović i njegov klan bi izgubili sve monopole koje su sticali decenijama, a odgovornost za sva nepočinstva, uključujući i ratne zločine, bila bi konačno i jasno adresirana. Stoga očekujem da će se u narednom periodu ovakvi tonovi, i sa njima vezane aktivnosti, kod Đukanovića još više ponavljati i amplifikovati. U isto vrijeme, po mom mišljenju, nije tačna tvrdnja određenih opozicionih, analitičkih i medijskih krugova da zaoštravanje prema EU u isto vrijeme znači i zaustavljanje NATO integracija i približavanje Rusiji. Naime, već neko vrijeme postoje jaki angloamerički igrači koji žele da oslabe globalne potencijale EU tako što će evropski kontinent još jedanput u šezdeset godina militarizovati i pretvoriti u ekonomski i politički nestabilno područje kroz agresivan, fobičan stav prema mogućem savezniku Rusiji. NATO je najjače evropsko uporište ovih, u suštini, iskonski antievropskih snaga koje žele da sruše degolovsku viziju ujedinjene Evrope ,,od Atlantika do Urala” i koje, po mom mišljenju, stoje iza Đukanovićeve političke dugovječnosti. Zbog toga uopšte nije slučajno što je, u svojoj izjavi, Đukanović pomenuo baš Island, jer je Island u NATO-u od osnivanja 1949. godine, ali nije, niti će biti, u EU.

DALIBORKA ULJAREVIĆ, DIREKTORICA CGO
Sve vidljiviji nedostaci Đukanovićeve vladavine

Radi se o jednoj neodgovornoj i kontraproduktivnoj izjavi, jer su situacije u Crnoj Gori i Islandu neuporedive. Crna Gora kroz izgradnju vladavine prava paralelno treba da izgradi i održiv ekonomski sistem, što nijesu problemi sa kojima se Island suočava. S druge strane, politički nije mudro, u trenutku kad vam EK dobronamjerno uputi kritiku, imati ovakav inatan stav. A Đukanović, po svom ustaljenom maniru, kad mu nešto ne odgovara, najavljuje radikalne metode poput mogućnosti prekida pregovora, kao odluke crnogorske države, iako je podrška pristupanju u EU daleko veća od podrške njegovoj vlasti. U osnovi ove izjave čita se nervoza i strah jer kako dublje zalazimo u proces integracija sve su vidljiviji nedostaci sistema vlasti u Crnoj Gori i potrebe ozbiljnih reformi. Upravo takve reforme će voditi razbijanju postojećih monopola moći koje premijer i njemu bliske strukture imaju. Proces demokratizacije i evropeizacije unosi pravila koja uređuju društvo i državu, a vladajuća struktura, na čelu sa premijerom, nije navikla da igra po pravilima koja sužavaju prostor za manipulacije. Važno je, ipak, naglasiti da Đukanović svojim ponašanjem i monopolima koje još uvijek kontroliše može da uspori reformske procese, pa i evropske integracije Crne Gore, ali ne može da ih zaustavi. U tom kontekstu, ovakva izjava šteti i državi Crnoj Gori, ali i njemu samom kao političaru.

DRAGAN ŠEPELJ, BLOGER
Kad se ne mogu ispuniti zahtjevi EU

Đukanović prijeti zbog toga što osjeća do sada najžešći pritisak od strane onih koje naziva partnerima: EU, prije svih. Pritisak izvana izaziva kolebanja i unutra, na obje bande – kod njegovih snaga jer ne mogu ispuniti zadato i kod opozicije jer će shvatiti da Đukanović nema više lagodnu poziciju ,,vječitog” partnera Zapada. Mislim da se prekombinovao prelazeći s jedne strane na drugu u geopolitičkoj igri koja mu je neko vrijeme jako pogodovala. Otud nervozna reakcija i prijetnja onima od kojih očekuje pomoć i podršku. Njegova moć na unutrašnjem planu, ne zaboravimo to, počivala je i na ,,sigurnosti” njemu lojalnih snaga sistema vlasti da neće biti dirani u zamjenu za lojalnost. Što se tiče pominjanja Islanda, pod uslovom da zna o čemu se radi u slučaju te ostrvske države, pomenuta je u momentu kada se govori o mogućem aktiviranju klauzule o zamrzavanju pregovora, što je onda svima jasan znak da je politika koju on zastupa apsolutno van poželjnih parametara. Njega u unutrašnjoj borbi mogu u život vratiti samo slučajevi poput izbora VDT uz pomoć formalne opozicije (suštinskih štetočina) na čiju slabost još uvijek može računati. U spoljnoj politici on je kao partner samo – povijest. Crnoj Gori njegova ovako loša pozicija znači dalje tapkanje u mjestu ili nazadovanje. Mnogo buke ni oko čega – rekao bi Šekspir.

STEVO MUK, INSTITUT ALTERNATIVA
Pokušaj ucjene EU

Izjava Đukanovića predstavlja neodgovoran politički čin, koji je prije svega izraz nervoze zbog ocjena iz Izvještaja o napretku Crne Gore, posebno onih ocjena u vezi sa izostankom borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Ta vrsta junačenja i pokušaja odmjeravanja snaga sa EU može samo da donese štetu javnom interesu i građanima Crne Gore, uspori proces integracija i dovede u pitanje dalju dinamiku napretka. Posebno je zabrinjavajuće što Đukanović pokušava da ovim izjavama dovede u pitanje posvećenost države procesu evropskih integracija i otvori put nekim nedefinisanim pravcima međunarodne saradnje. Nesuvislo je i neopravdano poređenje Crne Gore i Islanda, koji je zbog vrlo specifičnih razloga prekinuo pregovore sa EU. Ono što je očigledno je da Island nije prekinuo pregovore zbog protivljenja stavovima i ocjenama Evropske komisije u vezi sa vladavinom prava i borbom protiv korupcije i organizovanog kriminala. Teza Mila Đukanovića da je potrebno da nas EU ekonomski i finansijski pomogne da bi se na ovim prostorima ,,dogodila” vladavina prava, jeste zamjena teza i providan pokušaj ucjenjivanja Evropske unije.Godinama smo slušali od portparola režima tezu – ,,prvo država pa demokratija”, sada Đukanović kaže ,,prvo ekonomija, pa demokratija i vladavina prava”. Ne smijemo pristati na takvo podmetanje, moramo raditi na uporednom razvoju u svim oblastima, i ne smijemo pristati da jedno bude uslov za razvoj drugog jer to jednostavno niti može niti smije da se uslovljava i razvija na taj način.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo