Povežite se sa nama

MONITORING

IZVJEŠTAJ EK O NAPRETKU CRNE GORE ZA 2014. GODINU: Isto, samo gore

Objavljeno prije

7 godina

na

stefan-fule-ec

Očekivano, nakon što je sredinom sedmice objavljen novi Izvještaj o napretku za Crnu Goru, predstavnici Vlade i državni mediji krenuli su da manipulišu sa nalazima tog dokumenta. Umjesto priče o ozbiljnim kritikama koje je Brisel Crnoj Gori ove godine uputio Podgorici na račun postignutog, posebno u oblasti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, te reforme pravosuđa, predstavnici vlasti i uslužni mediji u prvi plan ističu uobičajene pristojnosti briselske administracije, poput ,,primijećen je određeni napredak”. Valjda slučajno zaborave da ukažu na ono ali, koje slijedi.

Ove godine, saglasni su sagovornici Monitora, Brisel je bio stroži nego ranije. ,,Skrining je gotov, pregovori uveliko teku i sada su potrebni mjerljivi rezultati”, kazao je evropski komesar za proširenje Štefan File nakon što je u Briselu predstavljen Izvještaj za Crnu Goru.

Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO), za Monitor kaže da je ovogodišnji Izvještaj stroži nego prošlogodišnji. „Konstatuju se manje-više iste boljke, odnosno oblasti u kojima hronično izostaju mjerljivi rezultati, poput borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, depolitizacije institucija, problema u osiguravanju slobode medija, nekažnjivosti ratnih zločina… Čak se i u pregovaračkim poglavljima u kojima je napravljen određeni napredak, to najčešće ocjenjuje kao nedovoljno”.

Direktorica CGO ocjenjuje da bi u demokratskim društvima ovakav izvještaj otvorio pitanje odgovornosti donosilaca odluka: „Kod nas se to očito neće desiti. Umjesto toga, imaćemo brojne relativizacije ocjena EK, koje i pored ,,briselskog novogovora” kojim se ublažavaju, bjelodano ukazuju da Crna Gora jako sporo napreduje na putu ka uređenom društvu i EU”.

Prema analizi Instituta Alternativa koji je Izvještaj pokušao da predstavi u brojkama, u poređenju sa prošlom godinom zabilježen je manji napredak u ključnom poglavlju za borbu protiv korupcije, dok u ukupno devet poglavlja nije napravljen pomak.

Jovana Marović iz Instituta Alternativa smatra da je bilo prostora da kritike u oblasti borbe za korupciju budu oštrije. ,,Problemi u ovoj oblasti su isti i ponavljaju se iz godine u godinu: nema presuda za korupciju na visokom nivou, kasni se sa usvajanjem ključnih antikorupcijskih zakona, slabi su kapaciteti institucija u oblasti prevencije”, kaže ona.

U Izvještaju se, u odjeljku koji se odnosi na poglavlje 23, tako navodi: „Ostvaren je ograničeni napredak kada su u pitanju istrage, krivično gonjenje i konačne presude u slučajevima korupcije, uključujući i onu na visokom nivou”.

Posebno se akcentuje da nema konačnih presuda u slučaju visoke korupcije i podsjeća da je ljetos u ponovljenom suđenju u slučaju Zavala, kada su zbog korupcije uhapšeni gradonačelnik Budve Rajko Kuljača i nekoliko lokalnih funkcionera među kojima je brat Svetozara Marovića, Dragan, opet donesena ista presuda, i da su osumnjičeni osuđeni na 2 do pet godina zatvora, ali da ta presuda nije konačna. Takođe, ukazuje se da je u slučaju afere Snimak, kada je državni vrh uhvaćen u organizovanju izborne krađe i zloupotrebe državnih resursa, oslobođeno 10 osoba, inače na nižim funkcijama, dok je samo jedna osoba osuđena, i to direktor Centra za socijalni rad u Pljevljima. EK je upozorila i da se sve izborne neregularnosti na posljednjim lokalnim izborima moraju istražiti, a tamo gdje je neophodno, nadležni organi ih moraju procesuirati.

Ističe se i da prijave za visoku korupciju dolaze od civilnog sektora u najvećem broju, a mnogo rjeđe od strane državnih organa. „Najveći dio prijava tužilaštvu stiže od građana, nevladinih organizacija i privatnih kompanija. Samo mali broj slučajeva procesuirala je policija, a nijedna žalba nije stigla iz državne uprave”, navodi se u Izvještaju.

Nije bolje ni u oblasti pravosuđa, objašnjava za Monitor direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević.

,,Evropska komisija je primijetila da se radilo, ali bez potrebnih rezultata. Možda najsveobuhvatnija rečenica u izvještaju je da nedovoljna nezavisnost i odgovornost u pravosuđu ozbiljno ugrožava borbu protiv korupcije. Još se čeka da reforma pravosuđa uspostavi sistem ocjenjivanja – garancije kvaliteta rada i odgovornosti sudija i tužilaca”.

U Izvještaju se konstatuje ,,izvjesni napredak u reformi pravosuđa”, ali upozorava da nedostaju ključne reforme koje se odnose na izbor, napredovanje i disciplinske mjere protiv sudija. Takođe, navodi se da je i pored povećanog broja okončanih procesa primjetno povećan broj novih. Zbog toga, konstatuje se, treba dodatno raditi na efikasnosti sudova.

Tea Gorjanc-Prelević ukazuje i da je primijećeno da nije bilo nikakvih ozbiljnih napora da se suzbije nekažnjivost za ratne zločine i da se mjere iz Akcionog plana za poglavlje 23 u toj oblasti primjenjuju samo formalno. ,,Jasno je rečeno i da bi ratni zločini trebalo da ostanu u nadležnosti Specijalnog državnog tužioca umjesto da se degradiraju na viša tužilaštva”.

Kad je u pitanju borba protiv organizovanog kriminala, EK navodi da zakonodavstvo treba da bolje razjasni ulogu sudstva i policije u pred-fazi suđenja.

,,Više treba da se uradi u borbi protiv trgovine ljudima, kibernetičkog kriminala i pranja novca. Finansijske istrage i oduzimanje imovine se još uvijek ne primjenjuju sistemski”, navodi se.

Oduzimanje imovine ne samo da se, kako primjećuje EK, ne sprovodi sistemski, nego se oduzeta imovina na kraju vrati vlasnicima. To se praktično desilo kako u slučaju oduzimanja imovine narko klanu Šarić, tako i ostalima koji su ovdje terećeni za pranje novca zarađenog u poslu sa narkoticima, poput Safeta Kalića. Kako je Monitor pisao, iako im je država zaplijenila višemilionsku imovinu, Darko Šarić i Kalić , zahvaljujući raznim mahinacijama i dalje njome raspolažu. Njihove nekretnine najčešće su završile u rukama njihovih bliskih partnera, saradnika, ili zastupnika.

Civilni sektor i opozicija posebno ističu i preporuke Brisela o suzbijanju nezakonitog bogaćenja.

,,U skladu sa članom 20 Konvencije UN nacija protiv korupcije, Crna Gora treba da razmotri kriminalizovanje bogatstva čije se porijeklo ne može objasniti”, navodi se u Izvještaju.

Monitor je više puta ukazivao na bogatstvo kako državnih funkcionera, tako i pripadnika bezbjednosnih i policijskih službi čija imovina, i to samo ona prikazana u imovinskim kartonima, nema uporišta u njihovim primanjima. Čuveni su slučajevi vanserijski brzog vraćanja kredita od 100 hiljada eura ministra inostranih poslova Milana Roćena, iako mu to nije omogućavala ministarska plata i penzija supruge. On nije uspio javnosti da to objasni, pošto su ga novinari više puta pitali za tu finansijsku čaroliju. Nikada nije razjašnjeno ni kako je, recimo, do ogromne imovine stigao Vladeta Rakočević, tada visoki funkcioner ANB-a, na čemu je više puta insistirao MANS. Rakočević se pominjao i kao svat na svadbi Kalića. To su tek neki od brojnih sličnih slučajeva.

Nedavno je objavljeno da tužilaštvo vodi istrage o imovini pojedinih policijskih funkcionera, ali su rezultati istrage ostali nedostupni javnosti.

Vanja Ćalović, direktorica MANS-a podsjetila je da je MANS više puta predlagao ono što sada preporučuje Brisel, ali da za to nije bilo sluha. ,,Nacionalna komisija na čelu sa Duškom Markovićem odbila je naše predloge, ističući da nema potrebe za tim”, kazala je ona. I direktorica MANS-a smatra da je glavna poruka ovogodišnjeg Izvještaja da se više neće tolerisati nedostatak konkretnih rezultata u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, navela je za Dan.

Jovana Marović primjećuje da se u ovogodišnjem Izvještaju koriste čak i iste rečenične konstrukcije kao u prethodnim. ,,To je znak da državni organi ne shvataju ozbiljno preporuke Brisela, a na taj način ne možemo napredovati u procesu. EK prvi put navodi ‘neujednačen napredak’ i ‘klauzulu balansa’ što znači da ‘privid reformi’ više ne nailazi na razumijevanje EU”, smatra ona.

Dirk Lange, šef Odjeljenja za Crnu Goru u Generalnom direktoratu za proširenje, pojasnio je da u okviru za pregovaranje postoji klauzula koja kaže: postoji mogućnost usporavanja procesa pregovaranja u drugim tehničkim poglavljima, kao rezultat neostvarivanja napretka u poglavljima 23 i 24. „U ovom izvještaju nema preporuke za aktivaciju te klauzule, za sada je nema”, poručio je Lange.

Nema ni konkretnih rezultata. Kao što ih nije bilo ni lani ni godinu prije. Neće ih ni biti, slažu se u opoziciji i civilnom sektoru, dok ne bude promjene vlasti.

IZVJEŠTAJ I KRITIČARI

Novina u Izvještaju je i prilično direktna primjedba premijeru da se uzdrži od neprimjerenih izjava upućenih medijima, kako bi ih zastrašio. „Vlada treba da promoviše i pomaže slobodu medija, izbjegavajući bilo kakve izjave koje bi se mogle tumačiti kao zastrašivanje”, navode u EK. Komisija je upozorila da je sloboda izražavanja ugrožena novim slučajevima nasilja nad novinarima i napadima na imovinu medija, te da se istrage moraju završiti a napadači procesuirati. Daliborka Uljarević ukazuje i da je EK prepoznala pritisak Vlade na civilni sektor. ,,Veoma je značajno što je u ovom Izvještaju prepoznato praktično fingiranje saradnje Vlade sa NVO sektorom i pritisak koji se vrši na organizacije civilnog društva koje se zalažu za uspostavljanje sistema vladavine prava”, kaže ona. „EK cijeni da je uloga civilnog društva ključna u procesu demokratizacije i na ovaj način šalje snažnu opomenu svima onima u vlasti i njima bliskim vaninstitucionalnim centrima koji očito ne shvataju da je vrijeme obračuna sa neistomišljenicima praksa od koje će se morati odvikavati”.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

5 dana

na

18 Juna, 2021

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

5 dana

na

18 Juna, 2021

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

2 sedmice

na

11 Juna, 2021

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo