Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić naredio je hapšenje dvojice policijskih rukovodilaca zbog sumnje da su „skidanjem“ zabrane ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću zloupotrijebili službeni položaj, ali je SDT preuzeo predmet i oslobodio ih

Hapšenje visokih policijskih službenika Aleksandra Boškovića i Saše Đurovića odjeknulo je prethodne sedmice. Lišenje slobode rukovodilaca u Upravi policije naredio je podgorički osnovni državni tužilac Vukas Radonjić. Nakon tog događaja nastala je opšta zbrka u državnom tužilaštvu, ali i u bezbjednosnom sektoru.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je, istog dana kada je objavljena vijest o hapšenju Boškovića i Đurovića, preuzelo slučaj od Radonjića i odlučilo da u njihovim postupcima nema elemenata krivičnog djela. Ono je naredilo Specijalnom policijskom odjeljenju da policijske rukovodioce pusti na slobodu.

Radonjića je zatvorio Boškovića i Đurovića zbog osnova sumnje da su krajem prošle godine zloupotrijebili službeni položaj nezakonitim ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću. Protiv njihove kriminalne grupe je u Srbiji podignuta optužnica zbog više ubistava i trgovine drogom, a važe za saradnike kavačkog klana i njihovog odbjeglog vođe Radoja Zvicera.

Belivuk i Miljković su optuženi i u Crnoj Gori za ubistvo pripadnika škaljarskog klana Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića. Oni su tada, prema sumnjama SDT-a, nelegalno ušli u Crnu Goru da bi počinili ovaj zločin. U to vrijeme im je kao bezbjednosno interesantnim licima, bio zabranjen ulaz u Crnu Goru. Krajem prošle godine, međutim, dozvoljeno im je da uđu u državu kao gosti kotorskih kriminalaca Slobodana Kašćelana i Zvicera. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ranije je pojasnio da je menadžment Uprave policije „skinuo“ zabranu ulaska na zahtjev srpskih bezbjednosnih službi, ali do danas nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju.

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić, ipak je sumnjao da zabrana ulaska opasnim beogradskim kriminalcima nije skinuta u skladu sa zakonom. Monitor nezvanično saznaje da je do osnova sumnje došao nakon saslušanja službenice Granične policije S.I. protiv koje je prijavu podnio državni sekretara u MUP-u Rade Milošević. Nakon toga odredio je zadržavanje policijskim službenicima zbog, kako saznaje Monitor, opasnosti da će uticati na svjedoke, saradnike, između ostalog, i na S.I.

Privođenje Boškovića i Đurovića izazvalo je, prema informacijama Monitora, veliko interesovanje kod tužilaca višeg ranga od Radonjića. Iste noći nazvala ga je predsjednica Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica. Milošević je na pres konferenciji kazao da je Medenica pokušala da vrši pritisak na Radonjića.

„Naređeno mu je kako da postupa, a postupajući tužilac je to odbio“, kazao je Milošević na pres konferenciji.

Pravnici objašnjavaju da Medenica nije imala zakonski osnov da direktno telefonom pozove Radonjića i naloži mu kako da postupa. Zakonom propisana komunikacija je da Medenica, kao predsjednica tužilaštva višeg ranga, pismenim putem šalje obavezujuće uputstvo rukovodiocu osnovnog tužilaštva. On dalje prosljeđuje uputstvo tužiocu nadležnom za taj predmet. Ovdje je očigledno bila riječ o žurbi da se neke radnje završe što prije.

V.d. vrhovnog državnog tužioca (VDT) Dražen Burić takođe je potvrdio da je postojala komunikacija između Medenice i Radonjića. Međutim, on tvrdi da na postupajućeg osnovnog tužioca niko iz državnog tužilaštva nije vršio nikakav pritisak. „Već je istom, u skladu sa pravima i obavezama propisanim Zakonom o državnom tužilaštvu, rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva Lepa Medenica ukazala da nenadležno postupa u predmetu, da je neosnovano lišio slobode policijske službenike i da spise mora dostaviti odmah nadležnom Specijalnom državnom tužilaštvu“, navodi Burić u reagovanju na izjavu Miloševića.

U tom reagovanju Burić kritikuje Radonjića da je preduzeo „radnje i mjere za koje nije nadležan“. Prema njegovim riječima, Radonjić je bio obavezan da prijavu odmah proslijedi nadležnom državnom tužilaštvu, što je on učinio tek po nalogu iz Višeg i Vrhovnog tužilaštva. Prema saznanjima Monitora, pismeni nalog podogričkom državnom tužilaštvu došao je samo od VDT-a, ne i od višeg tužilaštva.

„Da je postupajući tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici imao saznanja da postupa kao nenadležan tužilac i da ima saznanja da je SDT već zasnovalo nadležnost proizilazi i iz službene zabilješke koju je sam sačinio“, navodi Burić. „Postupajući tužilac je izdao obavezujući nalog Upravi policije za hapšenje njihovih službenika u kojem je naveo da je saučesnik u izvršenju krivičnog djela javni funkcioner E.B. (Enis Baković), pa je i iz tih razloga predmetne spise morao odmah dostaviti nadležnom SDT-u“.

Iz SDT-a je potom je saopšteno da nema osnovane sumnje da su Bošković i Đurović počinili krivično djelo. Oni su se njima, navodno, bavili u predmetu koji je formiran po prijavi poslanika Marka Milačića, a u kojoj optužuje Zorana Lazovića da je protivzakonito dopustio Belivuku i Miljkoviću da uđu u Crnu Goru. Tako su se u jednom trenutku istragom paralelno bavili i Specijalno i Osnovno tužilaštvo. Na kraju je SDT preuzelo predmet od nižeg tužilaštva i u objedinjenoj istrazi donio odluku da nema krivičnog djela.

Međutim, pravni eksperti smatraju da je Osnovno tužilaštvo bilo nadležno za policijske službenike Boškovića i Đurovića, ali ne i za javne funkcionere. Prema našim saznanjima, Radonjić se u svom predmetu bavio samo dvojicom policajaca koji su u njegovoj nadležnosti, dok istragom nije bio obuhvaćen javni funkcioner Baković. Njega je, saznaje Monitor, osnovno tužilaštvo prepustilo tužilaštvu nadležnom za visoku korupciju, odnosno zloupotrebu službenog položaja od strane javnog funkcionera. Radonjićeve kolege višeg ranga su, pak, smatrale da SDT treba da preuzme cijeli predmet.

Potpredsjednik Vlade i koordinator službi bezbjednosti Dritan Abazović rekao je da  je „sada sve jasno“ – zabranu su ukinuli bivši pomoćnici direktora UP – Enis Baković ili Zoran Lazović, i pozvao je SDT da utvrdi koji od njih je to uradio. Abazović je pohvalio rad Osnovnog tužilaštva u tom predmetu, navodeći da su njima podnijeli prijavu jer je SDT, da je htjelo, prethodno imalo dovoljno vremena da rasvijetli taj slučaj.

„Čudno kako je SDT u rekordnom roku preuzelo taj predmet od kolega iz ODT, kada su se pomenuli ljudi koji su u prijateljskim i kumovskim odnosima sa glavnim specijalnim tužiocem (Milivoje Katnić)“, kazao je Abazović.

Cijeli slučaj rezultirao je i krivičnom prijavom, koju su policajci Bošković i Đurović podnijeli protiv tužioca Radonjića. Oni prijavom terete Radonjića da je, iako je znao da za to nema osnova, neosnovano naložio njihovo hapšenje.

Tok ove krivične prijave mogao bi pokazati da li je Radonjić postupio u skladu sa zakonom ili je „radio na svoju ruku“. Javnost je stekla  utisak da su se rukovodioci u državnom tužilaštvu pobrinuli da se cijeli predmet što prije „otme“ iz Radonjićevih ruku, nakon što je on počeo da ga raspliće, od dna ka vrhu nekadašnjeg komandnog lanca Uprave policije.

Ko je tražio ukidanje zabrane

Pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Rade Milošević objasnio je da je internom kontrolom utvrđeno ko je skinuo zabranu ulaska Belivuku i Miljkoviću. „Mi sad jasno znamo da je gospodin Baković naredio (ukidanje zabrane)… što je takođe dokaz jasne zloupotrebe“, rekao je on.

Milošević je objasnio da je od direktora Policije Srbije dobio zvaničan odgovor da oni nijesu tražili ukidanje zabrane, i da su pokrenuli postupak da utvrde da li je to neko uradio „neformalno“ u direktnoj komunikaciji sa ovdašnjim kolegama. Ranije su svi, od SDT do policijskih službenika, tvrdili da je bila riječ o saradnji sa srpskim bezbjednosnim službama.

Baković je na Miloševićeve optužbe odgovorio da je sve radio po zakonu i da stoji na raspolganju tužilačkim organima. Kazao je da je „tužno ko nam vodi bezbjednosni sektor kada se bivši delinkvent (Milošević) stavlja u ulogu policajca i tužioca i sudije“.

Milošević je potom pozvao Bakovića da kaže po kom je zakonu i propisu ukinio zabranu ulaska beogradskim kriminalcima. Kazao je da je Baković svoju hrabrost pokazao klada je „kukavički ćutao“ i dozvolio da se hapse službenici UP „koji nijesu imali mrlju u karijeri“. Milošević je novinarima dostavio i odgovor direktora Policije Srbije Vladimira Rebića – da su pokrenuli istragu o tome i od Interpola, Europola i Seleka, zatražili da od kancelarije NCB Interpol Podgorica pribavi podatak o službeniku Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije koji je to, navodno, tražio.

„Kažite, gospodine Bakoviću, koji policijski službenik Republike Srbije Vam je tražio ukidanje zabrane Belivuku i Miljkoviću? Pomozite istragu Interpola“, pozvao je Milošević.

Sa Bigovićem o ubistvu Duška Jovanovića

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović našao se na meti koalicionih partnera zbog „posjete jednom osuđeniku u spuškom zatvoru“. Riječ je o Ljubu Bigoviću, osuđenom za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića. Abazović je odgovorio da je cilj posjete bila istraga ubistva glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića.

„Ja sam posjetio visokopozicioniranog kriminalca u Spužu, nakon što sam dobio njegovo pismo, povodom jako važnog slučaja koji neko želi da opstruira. Ako se predmet bude upropastio ja ću reći sve detalje”, rekao je Abazović.

On tvrdi da je „sprovedena sinhronizovana akcija u pokušaju da se uništi najznačajnija istraga koju vodi tužilaštvo“. Ta tema pokrenuta je kada su Demokrate pozvale Abazovića da saopšti javnosti ko je u zatvoru Spuž posjetio „jedno visoko kotirano lice u kriminalnom miljeu“ i na osnovu koje odluke.

„Ovim nisu samo ugrozili istragu ubistva koje Crnu Goru opterećuje duže od deceniju i po, nego i živote svih koji su uključeni u istragu na bilo koji način”, tvrdi Abazović.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Jedan od većih urbanističkih promašaja kojim je napravljen svojevrstan zločin u prostoru predstavlja hotelsko-apartmanski kompleks Kristal Rivijera u Petrovcu. Vladina firma HG Budvanska rivijera napravila je dil sa podgoričkim biznismenom Milošem Perovićem i njegovom kompanijom Euromix tours o zajedničkoj gradnji dva luksuzna hotela i apartmanskog bloka na „pjeni od mora”, ukupne površine 44.728m2. Više nego što ima Stari grad Budva. Betonska čudovišta visine 10 i 12 spratova poklopila su obalu Petrovca i trajno degradirala panoramu naselja.

Gradnja je započeta 2013. Do danas je završena samo jedna zgrada, objekat A, koji pripada Budvanskoj rivijeri, dok je veći dio kompleksa ostao u početnoj, sivoj fazi.

Projekat Kristal Rivijera predstavlja primjer kriminalnog udruživanja u kome je HG Budvanska rivijera uložila zemljište na najatriktivnijem dijelu obale sa „strateškim” investitorom iz Podgorice. Investicija je opterećena milionskim kreditima i divljom gradnjom te upitnim međusobnim odnosom uprave Budvanske rivijere i Perovića kome je hotelska kuća pozajmljivala na stotine hiljada eura za pojedine radove. Investitorima su rasli apetiti tokom gradnje, malo im bilo odobrenih 30.000 m2, pa su od Ministarstva održivog razvoja i turizma dobili dozvolu za rekonstrukciju zgrade u izgradnji, kojom je objektima dodato novih 15.000 kvadrata. Takvu vrstu dozvole Zakon o planiranju i izgradnji ne poznaje.

Ugovor o zajedničkom ulaganju dobijao je vrmenom niz aneksa, sporazuma, raznih dodataka kojima je nanijeta šteta državnom hotelskom preduzeću. Nova uprava HG Budvanska rivijera osnovala je komisiju sa zadatkom da preispita dokumentaciju koja je pratila gradnju ovog graditeljskog rugla u Petrovcu.

Nezavršeni soliter na morskoj obali Petrovca mnogi nazivaju Kostur Rivijera, kakav će najvjerovatnije još dugo ostati, jer se priča o elitnom kompleksu sa 5 zvjezdica pretvara u kriminalnu aferu sa milionima, dugovima i krivičnim prijavama.

Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata nema klauzulu kojom se određuje rok za završetak izgradnje objekta nakon izdavanja odobrenja za gradnju. A nema ni propisa kojima bi imaoci ružnih, nedovršenih zgrada u javnom prostoru, plaćali porez na ružnoću. Budva obiluje takvim objektima koji zauzimaju atraktivan obalni dio opštinske teritorije.

Zapuštena su i oronula mnoga radnička odmarališta iz vremena SFRJ, koje naseljavaju izbjeglice i beskućnici. Na tim lokacijama najavljivana je gradnja elitnih turističkih naselja i hotela, od koje nije bilo ništa.

Atlas grupa Duška Kneževića prezentirala je projekat luksuznog turističkog naselja Kamenovo sa dva hotela i 14 vila, uz mnogo pratećih sadržaja. Urađena je i Državna studija lokacije za Kamenovo. Atlas grupi su izdati UT uslovi za izradu tehničke dokumentacije, ali do realizacije ove investicije nije došlo, između ostalog i zbog neriješenih imovinskih odnosa na zemljišnim parcelama uvale Kamenovo.

Slično je i sa atraktivnom zemljišnom parcelom bivšeg odmarališta titogradske industrije tekstila Titeks u Bečićima. Odmaralište, koje se nalazi preko puta hotela Splendid, je privatizovano, opterećeno milionskim dugovima i kreditima kod Prve banke, čeka neka druga rješenja.

Zastareli hoteli privrednih preduzeća i insititucija iz Srbije zauzimaju neke od najvrednijih lokacija na rivijeri. Ruinirani hoteli sa najviše dvije zvjezdice, u koje se gotovo ništa decenijama ne ulaže, dio su turističke ponude Budve. U pitanju su stari hotel Park, na Slovenskoj plaži u Budvi i hotel Beograd pozicioniran na najljepšoj lokaciji u Bečićima, sagrađen daleke 1965. godine.

Propisima iz oblasti planiranja prostora i izgradnje objekata te odgovarajućim zakonskim rješenjima o turizmu i hotelijerstvu, nemar vlasnika hotela, apartmana ili odmarališta, mogao bi biti onemogućen.

Branka PLAMENAC

Komentari

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Izvještaj, međutim, tvrde eksperti sam po sebi ne može da ima pravno dejstvo. Riječ je o komisiji koju ne prepoznaje sistem, niti zakoni. Međutim, ovaj Izvještaj može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu postupke. Jedan od njih je Skupština, koja vrši kontrolnu funkciju izvršne vlasti, i može da pokrene parlamentarnu istragu. Odbor za bezbjednost i odbranu je već obavio kontrolna saslušanja čelnika bezbjednosnog sektora na sjednici koja je trajala devet sati.

Na osnovu Izvještaja moglo bi da djeluje i državno tužilaštvo, ukoliko je stvarno bilo ,,veleizdaje” i ,,pokušaja državnog udara u Vladi” koji su se pominjali nakon 5. septembra. Međutim, Abazović od početka potencira ulogu tužilaštva koje nije regovalo uoči, tokom i nakon protesta na Cetinju. On će, prema saznanjima Monitora, inicirati da BOK u tom pravcu donese i jedan od zaključaka nakon rasprave o Izvještaju.

Ovaj dokument, čini se, neće otkriti ništa novo o postupanju policije, tužilaštva, Vlade, političara tokom protesta na Cetinju. Neće ni otkloniti neslaganja nosilaca vlasti u Crnoj Gori. Izvještaj konstatuje da su Sekulović i Brđanin predlagali da se, zbog bezbjednosnih razloga, odgodi ili izmjesti ustoličenje, što ide na ruku onih koji zagovaraju njihovu smjenu zbog protivljenja ustoličenju. Dok, sa druge strane, zaključuje i da je Uprava policije radila profesionalno što je argument onih koji brane ministra i prvog čovjeka policije. Međutim, iako je zakonska obaveza ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije da postupaju jedino na osnovu podataka koje prikupi policija (uniformisana i tajna), donosiocima odluka je, čini se, mnogo bitnija politička konotacija njihovih predloga, a ne zakonitost.

Abazović je više puta javno rekao da neće dozvoliti da ni na jedan način budu sankcionisani ljudi koji su dobro obavili svoj posao. Takođe je podsjetio da bi promjenama u sektoru bezbjednosti ova Vlada mogla izgubiti podršku država Kvinte. On naredne sedmice putuje u zvaničnu posjetu jednoj od tih država – Sjedinjenim Američkim Državama, gdje će upravo biti govora i o bezbjednosnim izazovima. Demokratski front, međutim, traži rekonstrukciju Vlade i da Abazovićevu ulogu u rekonstruisanoj izvršnoj vlasti preuzme lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Izvještaj svakako, čini se, neće značajno uticati na političke posljedice i neslaganja nakon događaja na Cetinju, ali pitanje je da li će i kakve pravne posljedice proizaći iz ovog dokumenta.

Formiran 21 predmet povodom postupanja policije na Cetinju

Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije, žalilo se 25 građana na postupanje službenika tog organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Na osnovu toga formiran je 21 predmet.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je četiri pritužbe proslijedilo Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove.

,,Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije je dostavljeno 25 pritužbi građana u vezi sa postupanjem policijskih službenika povodom predmetnog događaja, povodom kojih je formiran 21 predmet, dok su četiri pritužbe, imajući u vidu njihovu sadržinu, proslijeđene na uvid i dalje postupanje Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova. Osim navedenog, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije preduzima mjere i radnje iz nadležnosti i povodom šest zahtjeva za prikupljanje potrebnih obavještenja koje je, u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja u predmetnom događaju, Unutrašnjoj kontroli policije dostavilo Osnovno državno tužilaštvo Cetinje”, navode iz MUP-a.

U Vladi bili ljudi koji nijesu u lancu komande

U javnosti se ranije vodila polemika o ljudima koji su bili u Krivokapićevom kabinetu, a nijesu iz bezbjednosnog sektora. U Izvještaju Komisije konstantovano je da su ljudi koji nisu u lancu odgovornosti prisustvovali sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija.

U zgradi Vlade sastali su se Krivokapić, Abazović, Sekulović, Brđanin, ministarka odbrane Olivera Injac, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, šef diplomatije Đorđe Radulović, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, ministar ekologije i prostornog planiranja Ratko Mitrović, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić, generalna sekretarka Vlade Žana Praščević – Milačić, poslanik i lider Prave Crne Gore Marko Milačić i državna sekretarka u Ministarstvu poljoprivrede Nikolina Mišnić. Sastanci su trajali gotovo neprekidno tokom cijele noći. U zgradu Vlade kasnije su, u različitim terminima, ušli funkcioner Demokratske Crne Gore Momo Koprivica, a potom i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari