Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Jagmeće brigade

Objavljeno prije

na

Život je, još pričaju oni što pamte ta vremena, nekada bio predvidljiv. Svemu se znao red. Škola, fakultet pa posao. Prime vas u Partiju, pošalju u Armiju, onda ženidba/udaja i djeca. Porodica, prijatelji, penzija. Konačno unučad i novi krug života…

Blagodeti tadašnje domovine – solidan standard, kvalitetnu socijalnu i zdravstvenu zaštitu uz odlično, a u pojedinim segmentima i vrhunsko, obrazovanje – uživala je većina od 22 miliona nekadašnjih Jugoslovena. I danas se na društvenim mrežama i internet platformama mogu vidjeti srednjoškolci i studenti kako na kakvom sletu ili radnoj akciji kliču „Tito – partija – omladina – akcije”. Pa slave život, ljubav, sreću.

Štošta se promijenilo od kako smo umjesto jednopartijskog sistema dobili formalni višepartizam (iz nužde), a umjesto jegnjećih brigada (državni i partijski funkcioneri koji nijesu umjeli da odbiju poziv na dobar zalogaj i kvalitetan gutljaj) jagmeću elitu. Koja se bogati petvarajući nekadašnje pripadnike srednjeg sloja u prekarijat i sirotinju.

Nema istraživanja javnog mnjenja, godinama, a da se nezaposlenost ne nađe među prva tri problema koja tište stanovnike Crne Gore. Priča o partijskom zapošljavanju još je i starija. Javna je tajna da je plava partijska knjižica DPS-a na konkursima za zapošljavanje vrjednija od bilo kakve diplome i svekolikog radnog iskustva.

U slučaju kada su država i(li) lokalne samouprave potencijalni poslodavci, nedostatak DPS knjižice se ne može ničim nadomjestiti. Svejedno da li konkurišete za terenski rad u gradskoj čistoći ili za predavača u srednjoj školi. Rijetke izuzetke predstavljaju radna mjesta koja su, postizbornim sporazumom, pripala manjim članicama vladajuće koalicije. Kao neka vrsta naknade za bruku. Ili je to, tumače pojedini, svojevrsna akotancija za pripadajući dio plijena. Od koga parče treba odvojiti i najvjernijim glasačima.

Ni u onim vremenima, reći će mnogi, nijeste bez članske karte Saveza komunista mogli doseći karijerne vrhove svoje struke. Mnogi će, opet, odgovoriti kako to i nije sasvim tačno. Pa će se svi pozivati na vlastita iskustva. Može biti, ipak, da nije sve jedno da li je partijska knjižica bila poželjna za imenovanje generalnog direktora u vremenima jednopartijske neslobode, ili je neophodan uslov za prijem novog portira u današnje doba proklamovane demokratije i usvajanja evropskog sistema vrijednosti. Uglavnom po hitnom postupku.

Temom (jedno)partijskog zapošljavanja ovih dana se pozabavila i poslanica vladajuće partije Ana Nikolić. Agitujuću za sebe i svoju partiju (Nikolić je četvrta na cetinjskoj listi DPS-a) nekadašnja potpredsjednica prijestonice – taj radni angažman pamtićemo po kupovini skupocjenih parfema novcem iz opštinskog budžeta – preporučila je okupljenima kako da riješe problem zapošljavanja po kriterijumima partijske (ne)podobnosti: „Ako je smetnja knjižica, onda uzmite svi DPS knjižicu… I riješili smo problem”.

Nije ova ideja novina. Vladari vijekovima znaju da se navike, običaji i sistem vrijednosti njihovih podanika lakše mijenjaju na gladan stomak. Ili još bolje uz plač pregladnjelog potomstva. Zato besprizorna otvorenost sa kojom je Nikolić svoju ponudu bacila pred Cetinjane ne čudi nego – brine.

Postaje zastrašujuća naša nesposobnost da makar pretpostavimo na šta je sve spremna ova i ovakva vlast kako bi sačuvala svoju moć i imetak. Partijska knjižica kao uslov da završite školu, da dobijete posao, da otvorite firmu, da sitnim švercom prehranite porodicu, da ne plaćate porez nego samo reket, da vas ne optuže za učešće u državnom udaru, ili da sačuvate slobodu kada vas partijski dugovi zateknu u nekim, milione vrijednim, kriminalnim aktivnostima.

„Uzmite svi DPS knjižicu”, savjetuje, ili se sa okupljenima ćosa, gospođa poslanica – ekonomistkinja po struci. Umjesto artikulisanog odgovora, od strane okupljenih stiže nekakva jeka, da l’ je to aplauz, da l’ krče gladni stomaci ili škrguću zubi… ne zna se. Samo se zna da ovo nije ono čemu su se ljudi nadali. Ni ’89. prošlog, ni šeste godine ovog vijeka.

Postoji li granica? Ili je samo pitanje dana kada će neko od Đukanovićevih prvosveštenika zatražiti da se Partija vrati u učionice i školski program. Skupa sa slikama znate već koga. Da na vrijeme nauče đecu šta da kliču, čime da mašu i kome da se (s)klanjaju ne bi li dobili posao. Makar sezonski, do izbora.

I da prijave komšije ili roditelje ako ih čuju da šapuću protiv vlasti. Nešto kao Milo, partija, tajkuni i mafija.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Glupe ideje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Muhamed Alabar je poručio kako svi mogu da se opuste,  on nema namjeru da ulaže u Crnu Goru. Ono sa zakupom plaža na ulcinjskoj rivijeri bila je, kaže, “glupa ideja”. Važno je da ne promašimo temu.   Alabar i njegove vizije ulaganja u Crnu Goru, nijesu naš problem. Naše nevolje su naše vlasti – sadašnje i bivše. I njihove “glupe ideje”. Poput one da u Evropu možemo ući dostojanstveno, a da zaobilazimo evropske standarde

 

 

“Sa nadom i vjerom u zajedničku budućnost spremni smo da damo svoj puni doprinos evropskoj porodici“, poručio je Andrija Mandić u Budimpešti, obraćajući se učesnicima Konferencije predsjednika parlamenata zemalja članica EU.

Bilo im je sigurno  milo to što su čuli. Predsjednik Skupštine Crne Gore  pripomenuo  je “da je naša želja da u EU uđemo uspravljene glave – dostojanstveno, ispunjavajući sve neophodne obaveze, poštujući sve preduslove, pritom i čuvajući svoju istoriju, tradiciju i identitet.“

Dobro je što naš državnik želi da Crna Gora u EU uđe uspravljene glave. Treba onda očekivati preokret.  Kako sada stvari stoje, u Evropu se ušunjavamo.  Ispunjavajući tek ono što nam se dopada, a okrećući glavu od onoga što se vlastima učini kao opasnost.  Po njihove partijske interese, koji se nerijetko  predstavljaju i  kao opasnost po na našu “tradiciju i identitet”.  Mandiću možda  sankcije Rusiji zbog agresije na Ukrajinu  izgledaju kao  gubljenje dostojanstva.  Ili, recimo,  usvajanje Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja. Na čemu EU insistira odavno, za razliku od recimo, Putinove Rusije i Trampovih SAD.  A mi se pravimo mrtvi.

Ta nam je obaveza prema Briselu, eto, nekako, zapela. Resorno Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava pripremilo je Nacrt, a EK još prošlog decembra dala pozitivne ocjene na predloženi tekst.  Uslijedio je susret sa stvarnošću. Ne baš evropskom.

“Tri puta je tekst zakona kandidovan za razmatranje i utvrđivanje na Vladi. Zatražene su dodatne konsultacije, pa je obaveza pomjerena za prvi kvartal ove godine”, kazao je ministar Fatmir Đeka za Radio Slobodna Evropa (RFE) prije skoro tri mjeseca. Od tada, nema naznaka da je Vlada završila svoj posao i prijedlog zakona uputila na izjašnjavanje parlamentu.

Čeka se parlament i da opet razmotri Sporazum sa UAE, a nakon mišljenja Brisela da taj dokument, iako ne sadrži eksplicitne odredbe koje su u suprotnosti sa evropskim pravom, može proizvesti štetu i pravnu i ekonomsku kad se bude primjenjivao. Posebno onim odredbama koje se tiču javnih nabavki i konkurencije. Crnogorsku vlast kao da to ne brine. Važno je da se samo štrikira da posao može da krene.

U međuvremenu, Investitor iz UAE Mohamed Alabar bio je medijski najpropraćeniji govornik na RE:D konferenciji  (Real Estate Developmenta).

Alabar nije jedan od dva velika investitora za koja će vlasti UAE garantovati Vladi Crne Gore, kako bi im ova povjerila projekte u oblasti turizma i razvoja nekretnina – jedan na sjeveru a drugi na jugu države. Koji će biti, unaprijed, prepoznati kao strateški projekti od javnog interesa.

Alabar je na skupu poručio kako svi mogu da se opuste jer on nema namjeru da ulaže u Crnu Goru. I  nema “nijedan jedini” projekat u Crnoj Gori. Ono sa zakupom plaža na ulcinjskoj rivijeri bila je, kaže, “glupa ideja”.

Važno je da ne promašimo temu. Biznismen Mohamed Alabar  ima pravo da pokuša da s poslovnim namjerama dođe u našu zemlju. Jednako tako ima puno pravo da odustane.  Alabar i njegove vizije ulaganja u Crnu Goru, nijesu naš problem. Naša nevolja su naši upravljači – sadašnji i bivši. I njihove glupe ideje.

Poput ideje da u Evropu možemo ući dostojanstveno, zaobilazaći evropske standarde i vizije.  Ne kažnjavati zločince i zločine, počinjene u naše ime devedesetih.  Slaviti kao heroje počinioce i autore, masovnih zločina tokom Drugog svjetskog rata. Naposljetku,  kao perjanicu dostojanstvenog evropjestva imati Anadiju Mandića.  Kao takvog.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Interno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast se dosjetila kako da zatvaramo poglavlja bez zelenog svjetla Brisela. Radićemo to  – interno. Možda i uđemo  u EU, a da Brisel  to ne zna. Na kraju, tako ispada i logično. Vlast koja ćuti na izjavu mitropolita da je Pavle Đurišić veliki junak  nepobjedivog karaktera, interno se sa njom slaže.  Zato i može samo da se pravi da je evropska 

 

 

Crna Gora je spremna da zatvori šest od devet poglavlja do kraja godine, obradovao nas je ove sedmice potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove Filip Ivanović. Usput optimistično ocjenjujući da nema prepreka da postanemo dio EU do 2028.  Veselje zbog evropske budućnosti koja  čeka iza ugla, trajalo je do naredne Ivanovićeve rečenice.  Upitan da li je realno da zatvorimo tih devet poglavlja do kraja godine, odgovorio je : „Ne možemo da govorimo da li će se to desiti“.   Pa šta onda slavimo, majku mu. 

Za one kojima još nije najjasnije, vlast se dosjetila kako da zatvaramo poglavlja, bez zelenog svjetla Brisela.  Tako što ćemo ih  zatvarati – interno. 

“Mi sa naše strane možemo da govorimo o našoj tzv. internoj spremnosti za zatvaranje određenih poglavlja”, pojasnio je potpredsjednik Vlade.  Patent internog zatvaranja poglavlja  prije njega lansirala je ministarka evropskih poslova Maida Gorčević .  

Ministarka je krajem aprila, pred parlamentarnim Odborom za evropske integracije,  pojasnila da ćemo do kraja godine „interno“ zatvoriti šest poglavlja.  Saopštila  je da su to poglavlja:  3 – Pravo osnivanja preduzeća i sloboda pružanja usluga, 4 – Sloboda kretanja kapitala, 5 – Javne nabavke, 6 – Privredno pravo, 11 – Poljoprivreda i ruralni razvoj i Poglavlje 13 – Ribarstvo. 

 Eto. Vlast sada ne mora ni da brine  zbog upozorenja EU  koje je ovih dana crnogorskim vlastima prenijela Marta Kos –  da Sporazumi sa Emiratima mogu posebno biti sporni u oblasti javnih nabavki, kada su u pitanju evropski standardi.  Imaju rješenje. Interno zatvorimo javne  nabavke, pa Brisel kako oće.   

Istom logikom ,  Crna Gora je krajem decembra prošle godine  interno zatvorila i poglavlje 31.  To što ga u stvari nijesmo zatvorili, pošto nas je Hrvatska zakočila, zbog poznatog razloga, nije za veliku brigu. Bitno je da interno napredujemo.   

Možda  i uđemo  u EU, a da Brisel  to ne zna. Na kraju, tako ispada i logično.   Vlast koja ćuti na izjavu mitropolita da je Pavle Đurišić veliki junak  nepobjedivog karaktera, interno se sa tom izjavom slaže.  Zato i može samo da se pravi da je evropska.  

Na izjavu mitropolita kome je ratni zločinac Đurišić junak nepobjedivog karaktera,  do sada nije zucnuo nijedan od visokih crnogorskih zvaničnika i lidera partija vlasti. Ćute Bečić, Joković, ćuti i Milatović. Srećom, ćuti i Andrija Mandić.  

Reagovao je premijer. Kao. Upitan da prokomentariše izjavu mitropolita Joanikija,  Spajić je kazao da u modernoj Crnoj Gori nema mjesta za izjave koje pojačavaju podjele.   

“Treba država da ide naprijed, evropske integracije su ispred nas. Očekujemo pristupanje Evropskoj uniji 2028. godine. Imamo veliki investicioni ciklus ispred nas. Crna Gore je sekularna država pa se u potpunosti zalažem i podržavam odvojenost crkve i države, crkve i politike, crkve i istorije, religije i istorije, religije i politike”, kazao je Spajić.

Ako je Crna Gora zemlja u kojoj ćemo se dijeliti po tome je li Đurišić heroj ili nije, ako je crnogorskom premijeru to, što bi rekli, otvoreno pitanje,  a ostatku vlasti interno zaključena  stvar,  dok su nam glavni antifašisti  Đukanović i njegovi, onda naši interni putokazi označavaju povratak u prošlost.  

Srećan dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom.    

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Priča o nama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o Sporazumima sa Emiratima je vjerodostojna, sumorna  priča o nama. O jednoj zemlji koja je navodno krenula trečeći u EU, sa institucijama poput kula od pijeska na Ulcinjskoj plaži. Ili Dubaiu. Kako ko voli

 

 

Priča o Sporazumima sa Emiratima je višedimenzionalna. Otvara mnoga ozbiljna, dugo zatrpavana pitanja. O  konceptu našeg razvoja, tačnije o  tome imamo li ga uopšte ? O  našim resursima, šta smo sa njima uradili i šta namjeravamo da uradimo sa onim što nam je ostalo? Zašto se ne razvijamo strateški i sa  planom, već srljamo iz improvizacije u improvizaciju, dok traju borbe za moć ? Koje svemu daju ton.  Kad se sve sabere – to je  vjerodostojna,  sumorna  priča o nama. O našem kulturološkom identitetu. Priča o jednoj zemlji  koja je navodno krenula u EU, sa institucijama poput kula od pijeska na Ulcinjskoj plaži. Ili Dubaiu. Kako ko voli.

Društvo se  strasno dijeli oko sporazuma sa Emiratima, koje je ove sedmice i usvojio parlament. Nikome živome,  ni premijeru i njegovima, koji su hitali da usvoje sporazume,  ali ni njihovim kritičarima,  nije palo na pamet da pomene Ustavni sud. Instituciju koja je najpozvanija da odgovori na prosto pitanje –  jesu li sporazumi koje je parlament izglasao ustavni?  A očito je: svi ostali aspekti priče o potencijalnim arapskim investicijama, bespredmetni su bez tog odgovora.

Problem je uvijek dublji  nego što izgleda. Možemo samo da zamišljamo kako bi Ustavni sud odlučio, da, kojim slučajem  nije partijska instanca. Svi znamo: i ta ustavna inicijativa  svela bi se na preglasavanje vlasti i opozicije, baš kao u parlamentu.  O Ustavnom sudu, na kraju, najbolje govori njegovo ćutanje.

O našim sporazumima pišemo pisma Briselu. Da nam makar odgovore jesu li u skladu sa putem zemlje u EU.  Djelići odgovora stigli su. „Pojedine tačke sporazuma koje je Crna Gora potpisala sa UAE ne ukazuju na usaglašenost sa pravnim poretkom EU“, upozorio je izvjestilac Evropskog parlamenta (EP) za Crnu Goru, Marjan Šarec.  „Nije moje da sudim o razlozima i svrsi samih sporazuma, ali svakako ne bi bilo dobro da projekte koji će proisteći iz tih sporazuma prati sjenka sumnji”, napomenuo je.

Ne treba sumnjati: pratiće ih. Dobro je što ovaj put sve nije prošlo u tišini. To je vjesnik nade. Ali  naša glasnost pokazala je ono što odavno znamo: kod nas ne postoji izoštren,  prepoznatljiv glas kvalifikovane javnosti. Koja smiruje strasti, a ukazuje na suštinu.  Rano upozorava na posljedice. Loše i dobre.

Usvajanje sporazuma, nije kraj već početak bitke za njihov ishod. Neminovno ćemo biti na gubitku  ako se o  budućim projektima bude govorilo  dominantno  iz partijskih, interesnih i drugih rovova. Ako svaka strana  bude izbjegavala da primijeti one činjenice koje joj ne odgovaraju.

Nikome neće pomoći dalje prećutkivanje  činjenice da je Velika plaža već urbanizovana. Da su na toj urbanizaciji radile četiri prethodne vlade. Da su na njoj ucrtani soliteri i preko 11 spratova, o čemu je Monitor pisao.  Da je ta zemlja, nekad mahom državna, rasprodata ovdašnjim moćnicima i biznismenima . Da mi danas ne možemo govoriti o prodaji netaknute  Velike plaže  potencijalnim arapskim investitorima, jer smo je već rasprodali i pripremili za gradnju.

Vlast odbija da primijeti:  Velika plaža nije tek isplativo tlo za gradnju. Sporazum sa  UAE ne tretira samo ekonomske bilanse, već zadire i u ljudsku emociju. Velika plaža je srasla s dušom Ulcinjana i građana Crne Gore.  Dio je njihove intime.

Oni koji  o sporazumima govore kao o  novoj đedovini, zavjetno ćute o tome, zašto smo u cijelu tu priču krenuli grlom u jagode. Zašto su onemogućili konkurenciju za tako velike investicione projekte. I zašto bi  izdavanje na 99 godina Arapima ili bilo kome drugom bio jedini koncept našeg razvoja?

Da su postavgustovske vlasti radile na izgradnji institucija i njihovoj depolitizaciji nakon pada DPS-a, najvažnije odgovore bi već imali. Procedure bi bile ispoštovane, konsultovana struka.  Javnost uključena u proces. Šansu bi dobili argumenti i povjerenje u izgovorenu riječ.

U čitavom ambijentu, očekivano,  društvenim mrežama širi se  mizogeni i govor mržnje.  Nakon što je direktorica MANS –a Vanja Ćalović Marković oštro kritikovala sporazume sa EU, na FB stranici koja se povezuje sa Pokretom Evropa sad, oživljena je prljava  kampanje prošlog režima  protiv nje. PES je to osudio u saopštenju, ali još čekamo institucije da kažu ko stoji iza tog FB profila. Onda bi znali koliko je iskreno i PES-ovo saopštenje.

Meta prljavštine, sa druge strane, postala je  i premijerova supruga. Opak je  znak izostanak masovne reakcije na tu gadost. Pa poslanica Jevrosima Pejović.  Gotovo je izvjesno –biće toga još.  Dok čekamo institucije.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo