Povežite se sa nama

INTERVJU

JANKO VUČINIĆ, POSLANIK DF-A: Nije vrijeme za salonski sindikalizam

Objavljeno prije

na

janko-vucinic

Nekoliko dana pošto je tužilaštvo podnijelo krivičnu prijavu protiv Janka Vučinića, zbog pokušaja da radnike Metalca uvede u zgradu Vlade kako bi se prekinuo njihov štrajk glađu i počeli pregovori, Vučinić nastavlja da se bori za prava radnika. U parlamentu.

„Tražio sam proširenje dnevnog reda sa tri zakona koji se odnose na poboljšanje položaja radnika. Radnici su najveće žrtve tranzicije, gubitnici privatizacija, i dohvatili su samo dno”, objašnjava Vučinić na početku našeg razgovora, nekoliko minuta pošto je sjednica Skupštine završena.

MONITOR: Šta ste konkretno tražili?
VUČINIĆ: Prvo, da se dopuni zakon o penzijsko invalidskom osiguranju, kako bi se bivšim radnicima nekadašnjih društvenih preduzeća koja su privatizovana omogućio odlazak u penziju. Muškarcima sa 30, a ženama sa 25 godina radnog staža.

Drugo, da se dopuni Krivični zakonik tako da neisplaćivanje zarada, doprinosa, naknada za rad bude krivično djelo. Ovo stanje je neodrživo. Ima toliko privatnih preduzeća koja ne uplaćuju zarade i doprinose zaposlenima, ili ih uplaćuju na minimalne zarade. Krajnje je vrijeme da se tome stane na put. Ko može da radi neka radi, a ko ne može neka zatvara firmu, ali ne može na račun radnika da stvara ekstra profit, da bi na kraju uveo preduzeće u stečaj.

Tražio sam i da platna lista ima težinu izvršne isprave tako da je naplativa, isto kao i sudska presuda. Radnici tako, ako im nije isplaćena plata mogu da blokiraju račun poslodavcu i naplate svoja potraživanja. Jedino je to uvršteno na dnevni red.

Očekivao sam da će biti uvršten i prvi zakon. Bio mi je cilj da obezbijedimo prijevremeno penzionisanje za radnike, žrtve tranzicije. Da ne bi bilo samo za Željezaru jedne godine, za KAP druge godine… Da se to riješi sistemski. Parlamentarna većina nije prihvatila da to dođe na dnevni red.

MONITOR: Da su ti predlozi prihvaćeni i usvojeni, da li bi to pomoglo i radnicima ,,Metalca” zbog kojih ste nedavno pozvali na proteste?
VUČINIĆ: Svakako. To se i na njih odnosilo. Sada ta prava uživaju samo radnici Željezare. Oni su u daleko povoljnijem položaju od ostalih. Dobili su penzije, a dobili su i otpremnine i priznavanje beneficiranog radnog staža. Oni koji nijesu imali pravo na penzije dobili su otpremnine preko 20 hiljada eura. Oni koji su ostali, dobili su ugovore na neodređeno vrijeme. Metalci su ostavljeni na ledu. Danas su tu radnici KAP-a jer im nijesu isplaćene otpremnine.

MONITOR: Neki dobijaju što drugi ne mogu. Da li to Vlada kalkuliše ko joj je veća prijetnja po socijalni mir?
VUČINIĆ: Sindikat Željezare je bio jak i zato se izborio. Ali to treba omogućiti i ostalim radnicima. Poput onih iz Gornjeg Ibra, recimo, koji su deset godina na birou rada, ili onih iz Vunka, Solane, Primorke Bar, hotela Otrant…

Radnicima hotela Otrant poslodavac nije isplaćivao 33 mjeseca zaradu a još im je zaključao radne knjižice. Ne mogu da se zaposle, niti mogu u penziju. Knjižice je zaključao bivši vlasnik koji je kupio hotel za 2,5 miliona eura, upisao se kao vlasnik a onda uzeo deset milona eura kredita. Banka je onda na nezakonit način uzela hotel da bi ga prodala Argosu iz Ulcinja, a onda je radnike ostavila na ulici.

Strašno je šta se radi sa radnicima. Mislim da je situacija vanredna i da zahtijeva da se parlament u potpunosti posveti tom pitanju. Predlagao sam da se zakaže sjednica parlamenta na kojoj će se posvetiti pažnja svim aktuelnim radničkim problemima.

MONITOR: Tužilaštvo je protiv vas podnijelo krivičnu prijavu nakon protesta podrške radnicima ,,Metalca”?
VUČINIĆ: Ne mogu reći da je moj postupak bio u skladu sa zakonom, ali nije bio nasilan. Kada sam vidio da ti ljudi hoće sebi da unište život morao sam da reagujem.Tražio sam samo da policija makne ogradu i da puste štrajkački odbor Metalca da uđe u Vladu kako bi konačno počeli pregovore.

Da nije bilo toga, ne bi ni bilo razgovora sa njima. Da smo se između sebe ispričali i otišli, oni bi ostali da tamo leže i možda bi se nekom od njih nešto tragično i desilo pošto je štrajk glađu toliko trajao.

Moja krivica je u tome što sam htio da ih prekinem u tome da sebi ugrožavaju živote. Ako je krivica.

Jeste, nije lijepo da se guramo ispred Vlade. Ali ja sam proljetos zakazao sjednicu Komisije za privatizaciju, koja je ignorisana, i od strane poslodavca, i od strane Ministarstva ekonomije. Samo su se pojavili radnici. To što se tiče onoga što mi Lala Nikčević spočitava da sam mogao kao predsjednik te komisije učiniti nešto.

Na moju inicijativu zakazana je sjednica Odbora zdravstva, rada i socijalnog staranja. Donijeli smo zaključke koji su ignorisani. Na kraju smo ja, Dritan Abazović i Neven Gošović potpisali inicijativu upućenu kolegijumu da se zakaže hitna sjednica koja će biti posvećena Metalcu. Na tom kolegijumu je odgovor bio da nema informacija, da nema dokumentacije i da se ne može održati sjednica jer ne bismo ništa uradili.

Protest je bio jedini način da se ljudi maknu sa ulice. Uradio sam to u najboljoj namjeri da se spašavaju životi. Nijesam pozvao na nasilje. To je bila gotovo gandijevska metoda. Išli smo prema policiji, neka nas bije ali da prime u Vladu te ljude, da bi makar razgovarali sa njim poslije toliko ignorisanja.

MONITOR: A reakcija premijera?
VUČINIĆ: Šta je premijer uradio? Onakva bezočna laž da nije bio obaviješten. Mjesec dana su ljudi tu ispred Vlade, mjesec štrajkuju glađu, a on kaže da je neobaviješten. Tri puta su ga pismeno obavještavali i molili da ih prime. Priča se da je premijer navodno rekao da mogu da dobiju upalu prostate, drugo ništa. Tek kada smo krenuli tom, slobodno mogu reći gandijevskom metodom, pristali su na pregovore.

MONITOR: Efekat?
VUČINIĆ: Razgovarali smo i nađeno je rješenje. U medijima je pisano da je dogovor u stvari obećanje ministra. Nije to bilo obećanje ministra. Bila su dva sastanka na kojima su bili predstavnici različitih nadležnih institucija. Postignut je dogovor da se isplate otpremnine onima koji ne bi mogli otići u penziju nakon izmjena zakona koji se tiče uslova penzionisanja za te radnike. A ukoliko se taj zakon ne usvoji da se svima omoguće otpremnine i da se poveže radni staž za 33 mjeseca i da Metalac zbog duga banci i RF-ju mora ići u stečaj, nakon čega se zaostale plate naplatiti iz stečajne mase. Dogovoreno je da se odobri i jednokratna pomoć odmah poslije sjednice Vlade. Nadam se da će se dogovoreno ispuniti.

Što se tiče Đukanovića, najprije je bilo – milicijo postupi po naređenju. Ta policija nije postupila po naređenju, nijesu htjeli da koriste silu. Niko od njih nije htio ni da me gurne, niti ikog od nas. Pošto policija nije htjela da bije goloruke radnike, premijer je pozvao tužilaštvo: tužilaštvo je postupilo po naređenju.

Đukanović 25 godina drži vlast njegovim poznatim mafijaško-kriminalnim metodama zasnovanim na sili i ucjenama. On i njegovi uživaju u ogromnom bogatstvu, dok 80 odsto stanovništva jedva sastavlja kraj sa krajem. On se našao da nas hapsi, mene i tih 11 mučenika koji su se borili samo za to da razgovaraju o onome što im pripada, kako bi mogli da prežive.

MONITOR: Ispada da oni koji krše zakone i privatizacione ugovore za to nikada ne odgovaraju?
VUČINIĆ: Oni su dali vlasniku Metalca milion i po eura, i nijesu kontrolisali šta je sa tim novcem uradio. Vlada napada sindikat da su oni to tražili. Da, ali nije sindikat mogao kontrolisati kako se novac troši.

Uvijek ista priča. Privatizuje se preduzeće, ne poštuje kupoprodajni ugovor, niko to ne kontroliše, niko ne polaže bankarske garancije, a od radnika se radi šta se stigne.

Samo, ponovo će se gladni narod iskupiti ispred Vlade. U kontaktu sam sa radnicima, znam kako preživljavaju. Skidanje imuniteta meni, hapšenje, istjerivanje iz parlamenta, neće to zaustaviti.

Đukanović se pokazao kao zakleti neprijatelj radničke klase i svih građana Crne Gore koji hoće pošteno da zarade hljeb. Mali krug ljudi oko Đukanovića koji nema šta nema, zarobio je Crnu Goru. Crna Gora ne treba gospodara, već vlast u službi građana.

MONITOR: Zašto je izostala šira radnička solidarnost?
VUČINIĆ: Iznenadio sam se jer sam očekivao od sindikata, pogotovu od Unije samostalnih sindikata da odmah zakaže protest. Imao sam sastanak sa okupljenim radnicima koji su štrajkovali i bio je prisutan funkcioner USSCG Aleksa Marojević. Rekao sam – nije moje da zakazujem proteste i pitao – šta ćete vi, Aleksa, preduzeti. Rečeno mi je da postoji dogovor kod njih da oni još tog dana zakažu protest. To je bio petak, što znači da je trebalo u subotu da bude zakazan protest. Poslije dva sata radnici su mi javili da od toga nema ništa. Onda sam ja rekao ako oni neće, ima ko hoće, i pozvao ljude na protest. Da bi u ponedjeljak UUSCG zakazao proteste za utorak.

Ja sam protest zakazao za nekoliko dana kasnije da bi imali vremena da se organizujemo. Uspješan protest se ne može organizovati danas za sjutra. Istina, žurilo se svima jer su ti ljudu bili u lošem zdravstvenom stanju.

MONITOR: Iz Unije su objasnili da su čekali sa protestom jer je to krajnja mjera pritiska?
VUČINIĆ: Sindikat je trebao da zakaže proteste istog dana kada su radnici počeli štrajk glađu. Mislim da je bila zakašnjela i preblaga reakcija sindikata.

MONITOR: Kažete da radnicima trebaju drugačiji sindikat.
VUČINIĆ: Ja sam zajedno sa Srđom Kekovićem, Zvonkom Pavićevićem, Vladom Pavićevićem stvarao Uniju. Ja te ljude cijenim, i cijenim njihov sindikalni rad. Ali salonski sindikalizam i sindikat nije za naše uslove. Treba akcija.

Pogotovu poslije formiranja vlasti u Podgorici, nakon što su izigrani oni koji su nam dali povjerenje, ljudi ne vjeruju više da se stvari mogu lako riješiti. Vlada nema bojazni da joj može biti izglasano nepovjerenje u parlamentu. Vladi samo prijeti opasnost od okupljana naroda.

MONITOR: Sada se lako dogovore, dobili smo i državnog tužioca.
VUČINIĆ: Bio sam šokiran u parlamenetu. Nakon što je izabran državni tužilac, nasta ljubljenje. Tužilac se ljubi sa akterima afere Snimak između ostalih. Umjesto da im priprijeti da će biti uhapšeni zbog političke korupcije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo