Povežite se sa nama

INTERVJU

JANKO VUČINIĆ, POSLANIK DF-A: Nije vrijeme za salonski sindikalizam

Objavljeno prije

na

Nekoliko dana pošto je tužilaštvo podnijelo krivičnu prijavu protiv Janka Vučinića, zbog pokušaja da radnike Metalca uvede u zgradu Vlade kako bi se prekinuo njihov štrajk glađu i počeli pregovori, Vučinić nastavlja da se bori za prava radnika. U parlamentu.

„Tražio sam proširenje dnevnog reda sa tri zakona koji se odnose na poboljšanje položaja radnika. Radnici su najveće žrtve tranzicije, gubitnici privatizacija, i dohvatili su samo dno”, objašnjava Vučinić na početku našeg razgovora, nekoliko minuta pošto je sjednica Skupštine završena.

MONITOR: Šta ste konkretno tražili?
VUČINIĆ: Prvo, da se dopuni zakon o penzijsko invalidskom osiguranju, kako bi se bivšim radnicima nekadašnjih društvenih preduzeća koja su privatizovana omogućio odlazak u penziju. Muškarcima sa 30, a ženama sa 25 godina radnog staža.

Drugo, da se dopuni Krivični zakonik tako da neisplaćivanje zarada, doprinosa, naknada za rad bude krivično djelo. Ovo stanje je neodrživo. Ima toliko privatnih preduzeća koja ne uplaćuju zarade i doprinose zaposlenima, ili ih uplaćuju na minimalne zarade. Krajnje je vrijeme da se tome stane na put. Ko može da radi neka radi, a ko ne može neka zatvara firmu, ali ne može na račun radnika da stvara ekstra profit, da bi na kraju uveo preduzeće u stečaj.

Tražio sam i da platna lista ima težinu izvršne isprave tako da je naplativa, isto kao i sudska presuda. Radnici tako, ako im nije isplaćena plata mogu da blokiraju račun poslodavcu i naplate svoja potraživanja. Jedino je to uvršteno na dnevni red.

Očekivao sam da će biti uvršten i prvi zakon. Bio mi je cilj da obezbijedimo prijevremeno penzionisanje za radnike, žrtve tranzicije. Da ne bi bilo samo za Željezaru jedne godine, za KAP druge godine… Da se to riješi sistemski. Parlamentarna većina nije prihvatila da to dođe na dnevni red.

MONITOR: Da su ti predlozi prihvaćeni i usvojeni, da li bi to pomoglo i radnicima ,,Metalca” zbog kojih ste nedavno pozvali na proteste?
VUČINIĆ: Svakako. To se i na njih odnosilo. Sada ta prava uživaju samo radnici Željezare. Oni su u daleko povoljnijem položaju od ostalih. Dobili su penzije, a dobili su i otpremnine i priznavanje beneficiranog radnog staža. Oni koji nijesu imali pravo na penzije dobili su otpremnine preko 20 hiljada eura. Oni koji su ostali, dobili su ugovore na neodređeno vrijeme. Metalci su ostavljeni na ledu. Danas su tu radnici KAP-a jer im nijesu isplaćene otpremnine.

MONITOR: Neki dobijaju što drugi ne mogu. Da li to Vlada kalkuliše ko joj je veća prijetnja po socijalni mir?
VUČINIĆ: Sindikat Željezare je bio jak i zato se izborio. Ali to treba omogućiti i ostalim radnicima. Poput onih iz Gornjeg Ibra, recimo, koji su deset godina na birou rada, ili onih iz Vunka, Solane, Primorke Bar, hotela Otrant…

Radnicima hotela Otrant poslodavac nije isplaćivao 33 mjeseca zaradu a još im je zaključao radne knjižice. Ne mogu da se zaposle, niti mogu u penziju. Knjižice je zaključao bivši vlasnik koji je kupio hotel za 2,5 miliona eura, upisao se kao vlasnik a onda uzeo deset milona eura kredita. Banka je onda na nezakonit način uzela hotel da bi ga prodala Argosu iz Ulcinja, a onda je radnike ostavila na ulici.

Strašno je šta se radi sa radnicima. Mislim da je situacija vanredna i da zahtijeva da se parlament u potpunosti posveti tom pitanju. Predlagao sam da se zakaže sjednica parlamenta na kojoj će se posvetiti pažnja svim aktuelnim radničkim problemima.

MONITOR: Tužilaštvo je protiv vas podnijelo krivičnu prijavu nakon protesta podrške radnicima ,,Metalca”?
VUČINIĆ: Ne mogu reći da je moj postupak bio u skladu sa zakonom, ali nije bio nasilan. Kada sam vidio da ti ljudi hoće sebi da unište život morao sam da reagujem.Tražio sam samo da policija makne ogradu i da puste štrajkački odbor Metalca da uđe u Vladu kako bi konačno počeli pregovore.

Da nije bilo toga, ne bi ni bilo razgovora sa njima. Da smo se između sebe ispričali i otišli, oni bi ostali da tamo leže i možda bi se nekom od njih nešto tragično i desilo pošto je štrajk glađu toliko trajao.

Moja krivica je u tome što sam htio da ih prekinem u tome da sebi ugrožavaju živote. Ako je krivica.

Jeste, nije lijepo da se guramo ispred Vlade. Ali ja sam proljetos zakazao sjednicu Komisije za privatizaciju, koja je ignorisana, i od strane poslodavca, i od strane Ministarstva ekonomije. Samo su se pojavili radnici. To što se tiče onoga što mi Lala Nikčević spočitava da sam mogao kao predsjednik te komisije učiniti nešto.

Na moju inicijativu zakazana je sjednica Odbora zdravstva, rada i socijalnog staranja. Donijeli smo zaključke koji su ignorisani. Na kraju smo ja, Dritan Abazović i Neven Gošović potpisali inicijativu upućenu kolegijumu da se zakaže hitna sjednica koja će biti posvećena Metalcu. Na tom kolegijumu je odgovor bio da nema informacija, da nema dokumentacije i da se ne može održati sjednica jer ne bismo ništa uradili.

Protest je bio jedini način da se ljudi maknu sa ulice. Uradio sam to u najboljoj namjeri da se spašavaju životi. Nijesam pozvao na nasilje. To je bila gotovo gandijevska metoda. Išli smo prema policiji, neka nas bije ali da prime u Vladu te ljude, da bi makar razgovarali sa njim poslije toliko ignorisanja.

MONITOR: A reakcija premijera?
VUČINIĆ: Šta je premijer uradio? Onakva bezočna laž da nije bio obaviješten. Mjesec dana su ljudi tu ispred Vlade, mjesec štrajkuju glađu, a on kaže da je neobaviješten. Tri puta su ga pismeno obavještavali i molili da ih prime. Priča se da je premijer navodno rekao da mogu da dobiju upalu prostate, drugo ništa. Tek kada smo krenuli tom, slobodno mogu reći gandijevskom metodom, pristali su na pregovore.

MONITOR: Efekat?
VUČINIĆ: Razgovarali smo i nađeno je rješenje. U medijima je pisano da je dogovor u stvari obećanje ministra. Nije to bilo obećanje ministra. Bila su dva sastanka na kojima su bili predstavnici različitih nadležnih institucija. Postignut je dogovor da se isplate otpremnine onima koji ne bi mogli otići u penziju nakon izmjena zakona koji se tiče uslova penzionisanja za te radnike. A ukoliko se taj zakon ne usvoji da se svima omoguće otpremnine i da se poveže radni staž za 33 mjeseca i da Metalac zbog duga banci i RF-ju mora ići u stečaj, nakon čega se zaostale plate naplatiti iz stečajne mase. Dogovoreno je da se odobri i jednokratna pomoć odmah poslije sjednice Vlade. Nadam se da će se dogovoreno ispuniti.

Što se tiče Đukanovića, najprije je bilo – milicijo postupi po naređenju. Ta policija nije postupila po naređenju, nijesu htjeli da koriste silu. Niko od njih nije htio ni da me gurne, niti ikog od nas. Pošto policija nije htjela da bije goloruke radnike, premijer je pozvao tužilaštvo: tužilaštvo je postupilo po naređenju.

Đukanović 25 godina drži vlast njegovim poznatim mafijaško-kriminalnim metodama zasnovanim na sili i ucjenama. On i njegovi uživaju u ogromnom bogatstvu, dok 80 odsto stanovništva jedva sastavlja kraj sa krajem. On se našao da nas hapsi, mene i tih 11 mučenika koji su se borili samo za to da razgovaraju o onome što im pripada, kako bi mogli da prežive.

MONITOR: Ispada da oni koji krše zakone i privatizacione ugovore za to nikada ne odgovaraju?
VUČINIĆ: Oni su dali vlasniku Metalca milion i po eura, i nijesu kontrolisali šta je sa tim novcem uradio. Vlada napada sindikat da su oni to tražili. Da, ali nije sindikat mogao kontrolisati kako se novac troši.

Uvijek ista priča. Privatizuje se preduzeće, ne poštuje kupoprodajni ugovor, niko to ne kontroliše, niko ne polaže bankarske garancije, a od radnika se radi šta se stigne.

Samo, ponovo će se gladni narod iskupiti ispred Vlade. U kontaktu sam sa radnicima, znam kako preživljavaju. Skidanje imuniteta meni, hapšenje, istjerivanje iz parlamenta, neće to zaustaviti.

Đukanović se pokazao kao zakleti neprijatelj radničke klase i svih građana Crne Gore koji hoće pošteno da zarade hljeb. Mali krug ljudi oko Đukanovića koji nema šta nema, zarobio je Crnu Goru. Crna Gora ne treba gospodara, već vlast u službi građana.

MONITOR: Zašto je izostala šira radnička solidarnost?
VUČINIĆ: Iznenadio sam se jer sam očekivao od sindikata, pogotovu od Unije samostalnih sindikata da odmah zakaže protest. Imao sam sastanak sa okupljenim radnicima koji su štrajkovali i bio je prisutan funkcioner USSCG Aleksa Marojević. Rekao sam – nije moje da zakazujem proteste i pitao – šta ćete vi, Aleksa, preduzeti. Rečeno mi je da postoji dogovor kod njih da oni još tog dana zakažu protest. To je bio petak, što znači da je trebalo u subotu da bude zakazan protest. Poslije dva sata radnici su mi javili da od toga nema ništa. Onda sam ja rekao ako oni neće, ima ko hoće, i pozvao ljude na protest. Da bi u ponedjeljak UUSCG zakazao proteste za utorak.

Ja sam protest zakazao za nekoliko dana kasnije da bi imali vremena da se organizujemo. Uspješan protest se ne može organizovati danas za sjutra. Istina, žurilo se svima jer su ti ljudu bili u lošem zdravstvenom stanju.

MONITOR: Iz Unije su objasnili da su čekali sa protestom jer je to krajnja mjera pritiska?
VUČINIĆ: Sindikat je trebao da zakaže proteste istog dana kada su radnici počeli štrajk glađu. Mislim da je bila zakašnjela i preblaga reakcija sindikata.

MONITOR: Kažete da radnicima trebaju drugačiji sindikat.
VUČINIĆ: Ja sam zajedno sa Srđom Kekovićem, Zvonkom Pavićevićem, Vladom Pavićevićem stvarao Uniju. Ja te ljude cijenim, i cijenim njihov sindikalni rad. Ali salonski sindikalizam i sindikat nije za naše uslove. Treba akcija.

Pogotovu poslije formiranja vlasti u Podgorici, nakon što su izigrani oni koji su nam dali povjerenje, ljudi ne vjeruju više da se stvari mogu lako riješiti. Vlada nema bojazni da joj može biti izglasano nepovjerenje u parlamentu. Vladi samo prijeti opasnost od okupljana naroda.

MONITOR: Sada se lako dogovore, dobili smo i državnog tužioca.
VUČINIĆ: Bio sam šokiran u parlamenetu. Nakon što je izabran državni tužilac, nasta ljubljenje. Tužilac se ljubi sa akterima afere Snimak između ostalih. Umjesto da im priprijeti da će biti uhapšeni zbog političke korupcije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava

 

MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?

RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.

Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.

MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?

RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.

Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ZORAN PUSIĆ, KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE: Potreban je samokritičan pogled na EU stvarnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kada je stvarana

 

MONITOR: Hrvatski premijer, Andrej Plenković, izračunao je-povodom desetogodišnjice prijema Hrvatske u EU, da je država od tada „povukla“ iz Brisela oko 12 milijardi eura (5,2 je uplatila, a njoj je isplaćeno 17,1). Pomenuo je i nematerijalne vrijednosti koje je Hrvatska stekla ovim članstvom. Kako Vi ocjenjujete ovaj „bilans“?

PUSIĆ: Da bi se donijela argumentirana ocjena „bilanse“ za koju Vi pitate, trebalo bi imati dobro stručno znanje iz ekonomije, posebno makroekonomije. Ja to nemam i mogu odgovoriti jedino kao građanin koji prati medije i gleda događaje oko sebe, svjestan da većina utječe na njegov život u puno većoj mjeri nego što on može utjecati na njih.

Pretpostavimo da su podaci koje je iznio premijer o povučenim sredstvima iz EU više-manje točni. Logično je pitanje koliki je dio tog novca ostao u hrvatskom gospodarstvu, a koliko je otišlo na uvoz opreme i usluga iz drugih zemalja EU, što u prvom redu pomaže gospodarstvu izvoznika. No, to sigurno pomaže razvoju EU čiji je Hrvatska član. Za pretpostaviti je da mnogi u EU koji o dodjeli sredstava odlučuju, nisu baš bili sretni kad novac EU za najveći infrastrukturni projekt u Hrvatskoj, izgradnju Pelješkog mosta, nije ostao u EU već je otišao u Kinu. Ekonomski stručnjaci ne slažu se oko raspodjele dobivenih sredstava; veći dio je išao u javne projekte (slično, uostalom, kao i kod nekih drugih „mlađih“ članica EU), a manji u poticanje proizvodnje što brže vraća uloženi novac.

Sredstva dobivena za saniranje šteta od potresa intenzivno su se počela koristiti tek od početka ove godine kad je rok do kada se ona moraju iskoristiti (šesti mjesec ove godine) bio pred vratima. Ali za malu članicu EU, koja kaska za prosječnom razvijenošću drugih članica, EU fondovi su ogroman poticaj razvoju, a kontrola kako se taj novac troši, koju provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF – Office de Lutte Anti-Fraude), bitna je pomoć u obuzdavanju korupcije.

MONITOR: Plenković je EU okarakterisao kao zajednicu prava, vrijednosti, najrazvijeniju na svijetu. Često se govori o zemljama poluperiferije i periferije EU. Koliko su te kvalifikacije uvjerljive i gdje vidite Hrvatsku u ovom, kako je premijer Hrvatske naglasio, elitnom društvu?

PUSIĆ: Idejni tvorci EU, Jean Monnet, Robert Schuman i mnogi drugi, stvarali su temelje EU kroz pragmatične korake, počevši sa Zajednicom za ugljen i čelik, ali vođeni idejom kako spriječiti da neki budući nacionalizmi ponovo ne dovedu do rata u Europi; oni su imali u vidu prvenstveno Francusku i Njemačku, jedan europski i dva svjetska rata unutar 70 godina. (I tu smo „bolji“; na području bivše Jugoslavije 7 ratova u 87 godina.)

Miroljubiva politika, individualne slobode, ljudska prava, demokratska država i socijalno osjetljiva društva, sve su to bili ciljevi koji su trebali određivati „mapu puta“ stvaranja EU. Prihvaćanje tih ciljeva kao odrednica vlastite politike to su nematerijalne vrijednosti koje su trebale biti vezane za članstvo u EU. Danas, sa bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kad je stvarana. Ono što je sad potrebno je samokritičan pogled na EU stvarnost i volja da se ta stvarnost promijeni. Inače će EU ostati „elitno društvo“ uspoređujući se sa sve nižim standardima.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Od buke političara, ne čujemo glas razuma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast

 

MONITOR:  Građani su na izborima mahom glasali za ekonomske reforme i bolji status, što je i razlog uspjeha PES na izborima. Koliko se o tome tokom pregovora o vladi vodi računa?

VUJOVIĆ: Prirodno je da građani glasaju ekonomski program koji je povoljniji za njih. Međutim, ako glasate samo za obećanje, a  nemate nikakvu garanciju za njegovo ispunjenje, čak ni u vidu predstavljanja kako mislite da dođete do toga, onda ulazite u zonu neracionalnosti. Kao i u životu, i u ekonomiji se ovakav pristup skupo plaća.

Mi smo sada u zoni da ljudi smatraju da je model povećanja plata bez pokretanja privrede sasvim održiv. Pritom se govori da će ključne milijarde koje su potrebne za ekonomski preporod dolaziti ukidanjem korupcije i kriminala. Tačno je da jedan dio može, ali ne toliko dramatično velik. Možete da spriječite značajan dio trgovine drogom, ali to ne znači da država može da se bavi tim biznisom i prihoduje. Mi smo okruženi zaglušujućom bukom političara da ne čujemo glas razuma.

Najveća briga je što ljudi imaju sve manje preduzetničkog elana. Ako nešto radite i stvarate imate samo probleme – od administracije do tržišta, ali ako se učlanite u partiju i imate “socijalne vještine”, čitajte znanje o uspinjaju u partijskoj strukturi,  možete doći i do socijalnog priznanja i do veoma ugodnog života.

Pregovori se vode u tom i takvom ambijentu, pa je razumljivo da oni koji bi da budu vlast manje pričaju o tome, a više o uzajamnim optužbama ko je sa kim povezan i ko je i koliko ugrožen. Njima je lakše da na samom startu postave retorički okvir u kome neće morati da se bave ispunjenjem obećanja, a podsjetiću da su skoro svi tokom kampanje imali  gotovo isključivo priču o ekonomskim temama.

MONITOR: Kako generalno vidite pregovore koji su u toku?

VUJOVIĆ: Ovo je očekivano. PES je, svi su izgledi, projektovao veću snagu, a kao nov pokret nisu vični pregovorima koliko oni koji su decenijama u politici. Ideološki nisu jasno profilisani, pa je moguće lakše vršiti uticaje na njih. Postoji i taj fakat da kada ste novi i uzmete toliko velik procenat na izborima, bez obzira što je za njih ispod očekivanog, onda pomislite da sve možete i umijete i da su vam drugi malo ili nimalo potrebni. To su lekcije koje će sada učiti, koliko će ih to koštati, najbolje će oni izračunati.

Druga strana pregovarača ima mnogo iskustva u ovakvim situacijama i  koriste svake medijski kiks PES-a. Naravno, sve to rezultira dodatnom apatijom građana koji su željeli bolji život, a ne nove političke farse. Skoro da sam siguran da bi na ponovljenim izborima sada izašlo još manje glasača nego na onim junskim. To je trenutni rezultat pregovaračkog postupka.

MONITOR: Slažete li se sa stavom pojedinih analitičara da rascjep u PES-u može uticati na realiziju obećanja koji se tiču prvenstveno ekonomskih reformi?

VUJOVIĆ: Njihova obećanja su nerealistična i to ne može promijeniti njihov unutrašnji odnos. Oni su obećali stavke koje javnu potrošnju dižu godišnje za više stotina miliona eura, a recimo rata kredita za autoput je oko 82 miliona dolara. Oni postavljaju sistem koji će “jesti” nekoliko dionica autoputa – a sami su obećali gradnju dva autoputa. Za mene je najnevjerovatnije obećanje da ćemo imati ubrzo investitore čiji će promet biti koliko cijeli BDP. To bi značilo da bismo za godinu ili dvije imali rast BDP-a od preko 100 posto. Ko išta zna o ekonomiji zna da je to bajka. Uz sve, veliki projekti se ne mogu izvesti bez izuzetno efikasnih projektnih timova koje mi  nemamo, a oni su veoma traženi u svijetu i za Crnu Goru su previše skupi. Ostaje nam da se oslonimo na kombinaciju domaćih i inostranih snaga, a za to trebaju nerijetko godine pripreme. Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast.

Vratimo se stvarnom ili projektovanom sukobu predsjednika i mandatara. Mada mislim da to nije bio motiv, ali oni su pričom o rascjepu uspjeli da skrenu pažnju sa pomenutih obećanja. Sada je fokus pomjeren ka “mirenju” lidera PES-a. Šta to nas građane zanima? U redu je da zanima članstvo PES-a, donekle i one koji su glasali, ali šta je sa ostalima?

MONITOR:    Cijene rastu u nebo. Iz Vlade nas bombarduju statistikom uspjeha –  od podataka o tome da imamo najnižu stopu inflacije u regionu do brojki o uspješnoj turističkoj sezoni. Kako to komentarišete?

VUJOVIĆ: Ljudi iz Vlade ili nemaju vezu sa relanošću ili se prave da ne znaju šta se dešava. Stvar je u tome da ova Vlada nije usvajala pakete mjera koje bi išle na korist dugoročnom razvoju ekonomije. Ako postoji trend rasta cijene hrane, zar nije prirodno da uložite sve moguće napore da se pokrene poljoprivreda i prerađivačka industrija? Zar nije bilo logično da počnu makar sa malim opsegom robnih rezervi koje bi otkupljivala tržišne viškove? Zar nije bilo na mjestu da donesu zakonske mjere koje će regulisati ponašanje privrede u dijelu distribucije i prodaje životno važnih namirnica, a koje ne bi ugrozile ni privredu? Umjesto toga, imamo promociju tajkuna prethodne vlasti kao filantropa i uspješnih biznismena. U redu, ako je tako, onda oni neka pokažu više samosvijesti i neka se drugačijom cjenovnom politikom odreknu dijela svog profita u kriznom periodu.

Mada su iz Vlade već proglasili rekordnu turističku sezonu, iako ona nije ni završena, stručnjaci upozoravaju da treba biti oprezan i raditi na rekonfiguraciji domaćeg turizma. Glas struke je i ovog puta nadglasan funkcionerskom samohvalom.

Treba nam studiozan presjek dosadašnjih grešaka u privredi, uključujući naravno i turizam, da okupimo struku i odredimo srednjoročne pravce djelovanja. Niti prošlu, niti sadašnju vlast ne zanima takav pristup jer je on spor i njegovi plodovi ne dolaze brzo. Postalo je sve jurnjava za glasovima na izborima i tome je sve podređeno. To je recept za neuspjeh u privredi – udvaranje očekivanjima bez realnih i konkretnih planova.

MONITOR: Šta je vlada propustila da uradi da smanji negativne efekte rasta cijena na građane?

VUJOVIĆ: Mogla je da osnuje robne rezerve i usmjeri veće subvencije za poljoprivrednike i prerađivače hrane. Tu je pritisak inflacije najosjetljiviji. Potom je mogla da koriguje poreske stope kod proizvoda koji se najviše koriste, da vode drugačiju akciznu politiku… Kombinacijom ovih mjera pospješili bi i domaće proizvođače i smanjili inflatorni udar. Umjesto toga smo stalno slušali medijske priče o fantastičnim uspjesima  Vlade.

Primjera radi, da je 20 miliona eura koje je potrošeno za kupovinu Željezare uloženo u smislene prerađivačke kapacitete danas bismo imali moguće i u Nikšiću pogon za preradu voća i povrća, a ljude iz Željezare smo mogli zaposliti direktno u EPCG i time njihov status učiniti sigurnijim, a za državu bismo imali manji trošak. Ovako imamo preduzeće koje je na početku u problemima, a o novoj perspektivi razvoja ni govora.

Ponavljam, mi nemamo posla sa rukovodiocima koji realno sagledavaju stvarnost, ove je za njih pet minuta slave i njihovo parče istorije.

MONITOR: Kako komentarišete to što dvije delegacije putuju na skupštinu UN?

VUJOVIĆ: Sve je tu jasno. Uglavnom se koriste privilegije da se vidi “Velika jabuka” o trošku građana. Tako se i nagrađuju ljudi bliski vrhu vlasti. Crna Gora treba da ima delegaciju na zasijedanju GS OUN, ali na paritetu koji bi bio usklađen sa našom krovnom potrebnom da imamo malu i efikasnu administraciju, ne prepirku premijera i predsjednika ko je koga stavio u delegacija i ko će biti “vođa puta”. Cijena tog puta zbog takve neodgovornosti uvećana je sigurno za iznos liječenja u inostranstvu jedne osobe. O tome u Vladi, ali ni u kabinetu predsjednika, očigledno nemaju svijest. Oni žive neku svoju realnost, svoj politički san.

MONITOR:  Ima li promjena nakon avgusta 2020, kada je u pitanju trošenje državnog budžeta?

VUJOVIĆ: Promijenjena je retorika, ali praksa bahaćenja očigledno da postaje naša konstanta. Prebrzo su se nove vlasti navikle na pretjerivanja, rotacije, crvene tepihe, skupe proslave i službene puteve koji sve više liče na ekskurzije. Tim ljudima samo treba čitati njihove izjave dok su bili opozicija o tome da je vlast neracionalna i da je sve podređeno interesima vladajuće klase. Zaboravili su šta su  pričali. Preciznu dijagnozu svog ponašanja dali su dok su kao opozicija govorili o prethodnoj vlasti.

MONITOR:  Kakva je ekonomska situacija u zemllji, pošto vlast tvrdi da ima nikad bolje rezultate, a oni koji to pretenduju da budu, da smo pred bankrotom?

VUJOVIĆ: Mislim da nijedna ni druga tvrdnja nije tačna, što govori o neozbiljnosti i ove i izvjesne naredne vlasti. Prvo, naša ekonomija ima strukturni ključni problem što je proizvodnja na ekstremno niskom nivou, što imamo ogroman spoljnotrgovinski deficit, a turizam ima visok udio u BDP-u, što je pokazatelj slabe privrede. Da pojasnim: nije loše da je turistička privreda što bolja, ali ako je njen direktni i indirektni prihod oko 30 posto BDP-a, to jasno govori koliko je slab ostatak realnog ekonomskog sektora.

Preko svega toga, mi smo ekonomskim mjerama umrtvili preduzetnički nerv. Onaj ko će da se bavi privrednim djelatnostima i da stvara novu vrijednost susreće se sa besmislenim administrativnim barijerama, a mladi ljudi koji vide da se njihovo znanje i sposobnost ne vrednuje nastavljaju da idu u inostranstvo.

Kada je riječ o bankrotu, daleko je Crna Gora od tog scenarija jer se dugovi mogu reprofilisati. Još ima prostora za zaduženje i postoje resursi koji još uvijek mogu spriječiti scenario bankrota. Čini mi se da ova priča služi samo radi pripreme javnosti za veliko zaduženje po preuzimanju vlasti.

Kada podvučemo crtu, novi slojevi neozbiljnosti koji znače samo jedno: ekonomsku neizvjesnost.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo