Povežite se sa nama

INTERVJU

JANKO VUČINIĆ, POSLANIK DF-A: Nije vrijeme za salonski sindikalizam

Objavljeno prije

na

Nekoliko dana pošto je tužilaštvo podnijelo krivičnu prijavu protiv Janka Vučinića, zbog pokušaja da radnike Metalca uvede u zgradu Vlade kako bi se prekinuo njihov štrajk glađu i počeli pregovori, Vučinić nastavlja da se bori za prava radnika. U parlamentu.

„Tražio sam proširenje dnevnog reda sa tri zakona koji se odnose na poboljšanje položaja radnika. Radnici su najveće žrtve tranzicije, gubitnici privatizacija, i dohvatili su samo dno”, objašnjava Vučinić na početku našeg razgovora, nekoliko minuta pošto je sjednica Skupštine završena.

MONITOR: Šta ste konkretno tražili?
VUČINIĆ: Prvo, da se dopuni zakon o penzijsko invalidskom osiguranju, kako bi se bivšim radnicima nekadašnjih društvenih preduzeća koja su privatizovana omogućio odlazak u penziju. Muškarcima sa 30, a ženama sa 25 godina radnog staža.

Drugo, da se dopuni Krivični zakonik tako da neisplaćivanje zarada, doprinosa, naknada za rad bude krivično djelo. Ovo stanje je neodrživo. Ima toliko privatnih preduzeća koja ne uplaćuju zarade i doprinose zaposlenima, ili ih uplaćuju na minimalne zarade. Krajnje je vrijeme da se tome stane na put. Ko može da radi neka radi, a ko ne može neka zatvara firmu, ali ne može na račun radnika da stvara ekstra profit, da bi na kraju uveo preduzeće u stečaj.

Tražio sam i da platna lista ima težinu izvršne isprave tako da je naplativa, isto kao i sudska presuda. Radnici tako, ako im nije isplaćena plata mogu da blokiraju račun poslodavcu i naplate svoja potraživanja. Jedino je to uvršteno na dnevni red.

Očekivao sam da će biti uvršten i prvi zakon. Bio mi je cilj da obezbijedimo prijevremeno penzionisanje za radnike, žrtve tranzicije. Da ne bi bilo samo za Željezaru jedne godine, za KAP druge godine… Da se to riješi sistemski. Parlamentarna većina nije prihvatila da to dođe na dnevni red.

MONITOR: Da su ti predlozi prihvaćeni i usvojeni, da li bi to pomoglo i radnicima ,,Metalca” zbog kojih ste nedavno pozvali na proteste?
VUČINIĆ: Svakako. To se i na njih odnosilo. Sada ta prava uživaju samo radnici Željezare. Oni su u daleko povoljnijem položaju od ostalih. Dobili su penzije, a dobili su i otpremnine i priznavanje beneficiranog radnog staža. Oni koji nijesu imali pravo na penzije dobili su otpremnine preko 20 hiljada eura. Oni koji su ostali, dobili su ugovore na neodređeno vrijeme. Metalci su ostavljeni na ledu. Danas su tu radnici KAP-a jer im nijesu isplaćene otpremnine.

MONITOR: Neki dobijaju što drugi ne mogu. Da li to Vlada kalkuliše ko joj je veća prijetnja po socijalni mir?
VUČINIĆ: Sindikat Željezare je bio jak i zato se izborio. Ali to treba omogućiti i ostalim radnicima. Poput onih iz Gornjeg Ibra, recimo, koji su deset godina na birou rada, ili onih iz Vunka, Solane, Primorke Bar, hotela Otrant…

Radnicima hotela Otrant poslodavac nije isplaćivao 33 mjeseca zaradu a još im je zaključao radne knjižice. Ne mogu da se zaposle, niti mogu u penziju. Knjižice je zaključao bivši vlasnik koji je kupio hotel za 2,5 miliona eura, upisao se kao vlasnik a onda uzeo deset milona eura kredita. Banka je onda na nezakonit način uzela hotel da bi ga prodala Argosu iz Ulcinja, a onda je radnike ostavila na ulici.

Strašno je šta se radi sa radnicima. Mislim da je situacija vanredna i da zahtijeva da se parlament u potpunosti posveti tom pitanju. Predlagao sam da se zakaže sjednica parlamenta na kojoj će se posvetiti pažnja svim aktuelnim radničkim problemima.

MONITOR: Tužilaštvo je protiv vas podnijelo krivičnu prijavu nakon protesta podrške radnicima ,,Metalca”?
VUČINIĆ: Ne mogu reći da je moj postupak bio u skladu sa zakonom, ali nije bio nasilan. Kada sam vidio da ti ljudi hoće sebi da unište život morao sam da reagujem.Tražio sam samo da policija makne ogradu i da puste štrajkački odbor Metalca da uđe u Vladu kako bi konačno počeli pregovore.

Da nije bilo toga, ne bi ni bilo razgovora sa njima. Da smo se između sebe ispričali i otišli, oni bi ostali da tamo leže i možda bi se nekom od njih nešto tragično i desilo pošto je štrajk glađu toliko trajao.

Moja krivica je u tome što sam htio da ih prekinem u tome da sebi ugrožavaju živote. Ako je krivica.

Jeste, nije lijepo da se guramo ispred Vlade. Ali ja sam proljetos zakazao sjednicu Komisije za privatizaciju, koja je ignorisana, i od strane poslodavca, i od strane Ministarstva ekonomije. Samo su se pojavili radnici. To što se tiče onoga što mi Lala Nikčević spočitava da sam mogao kao predsjednik te komisije učiniti nešto.

Na moju inicijativu zakazana je sjednica Odbora zdravstva, rada i socijalnog staranja. Donijeli smo zaključke koji su ignorisani. Na kraju smo ja, Dritan Abazović i Neven Gošović potpisali inicijativu upućenu kolegijumu da se zakaže hitna sjednica koja će biti posvećena Metalcu. Na tom kolegijumu je odgovor bio da nema informacija, da nema dokumentacije i da se ne može održati sjednica jer ne bismo ništa uradili.

Protest je bio jedini način da se ljudi maknu sa ulice. Uradio sam to u najboljoj namjeri da se spašavaju životi. Nijesam pozvao na nasilje. To je bila gotovo gandijevska metoda. Išli smo prema policiji, neka nas bije ali da prime u Vladu te ljude, da bi makar razgovarali sa njim poslije toliko ignorisanja.

MONITOR: A reakcija premijera?
VUČINIĆ: Šta je premijer uradio? Onakva bezočna laž da nije bio obaviješten. Mjesec dana su ljudi tu ispred Vlade, mjesec štrajkuju glađu, a on kaže da je neobaviješten. Tri puta su ga pismeno obavještavali i molili da ih prime. Priča se da je premijer navodno rekao da mogu da dobiju upalu prostate, drugo ništa. Tek kada smo krenuli tom, slobodno mogu reći gandijevskom metodom, pristali su na pregovore.

MONITOR: Efekat?
VUČINIĆ: Razgovarali smo i nađeno je rješenje. U medijima je pisano da je dogovor u stvari obećanje ministra. Nije to bilo obećanje ministra. Bila su dva sastanka na kojima su bili predstavnici različitih nadležnih institucija. Postignut je dogovor da se isplate otpremnine onima koji ne bi mogli otići u penziju nakon izmjena zakona koji se tiče uslova penzionisanja za te radnike. A ukoliko se taj zakon ne usvoji da se svima omoguće otpremnine i da se poveže radni staž za 33 mjeseca i da Metalac zbog duga banci i RF-ju mora ići u stečaj, nakon čega se zaostale plate naplatiti iz stečajne mase. Dogovoreno je da se odobri i jednokratna pomoć odmah poslije sjednice Vlade. Nadam se da će se dogovoreno ispuniti.

Što se tiče Đukanovića, najprije je bilo – milicijo postupi po naređenju. Ta policija nije postupila po naređenju, nijesu htjeli da koriste silu. Niko od njih nije htio ni da me gurne, niti ikog od nas. Pošto policija nije htjela da bije goloruke radnike, premijer je pozvao tužilaštvo: tužilaštvo je postupilo po naređenju.

Đukanović 25 godina drži vlast njegovim poznatim mafijaško-kriminalnim metodama zasnovanim na sili i ucjenama. On i njegovi uživaju u ogromnom bogatstvu, dok 80 odsto stanovništva jedva sastavlja kraj sa krajem. On se našao da nas hapsi, mene i tih 11 mučenika koji su se borili samo za to da razgovaraju o onome što im pripada, kako bi mogli da prežive.

MONITOR: Ispada da oni koji krše zakone i privatizacione ugovore za to nikada ne odgovaraju?
VUČINIĆ: Oni su dali vlasniku Metalca milion i po eura, i nijesu kontrolisali šta je sa tim novcem uradio. Vlada napada sindikat da su oni to tražili. Da, ali nije sindikat mogao kontrolisati kako se novac troši.

Uvijek ista priča. Privatizuje se preduzeće, ne poštuje kupoprodajni ugovor, niko to ne kontroliše, niko ne polaže bankarske garancije, a od radnika se radi šta se stigne.

Samo, ponovo će se gladni narod iskupiti ispred Vlade. U kontaktu sam sa radnicima, znam kako preživljavaju. Skidanje imuniteta meni, hapšenje, istjerivanje iz parlamenta, neće to zaustaviti.

Đukanović se pokazao kao zakleti neprijatelj radničke klase i svih građana Crne Gore koji hoće pošteno da zarade hljeb. Mali krug ljudi oko Đukanovića koji nema šta nema, zarobio je Crnu Goru. Crna Gora ne treba gospodara, već vlast u službi građana.

MONITOR: Zašto je izostala šira radnička solidarnost?
VUČINIĆ: Iznenadio sam se jer sam očekivao od sindikata, pogotovu od Unije samostalnih sindikata da odmah zakaže protest. Imao sam sastanak sa okupljenim radnicima koji su štrajkovali i bio je prisutan funkcioner USSCG Aleksa Marojević. Rekao sam – nije moje da zakazujem proteste i pitao – šta ćete vi, Aleksa, preduzeti. Rečeno mi je da postoji dogovor kod njih da oni još tog dana zakažu protest. To je bio petak, što znači da je trebalo u subotu da bude zakazan protest. Poslije dva sata radnici su mi javili da od toga nema ništa. Onda sam ja rekao ako oni neće, ima ko hoće, i pozvao ljude na protest. Da bi u ponedjeljak UUSCG zakazao proteste za utorak.

Ja sam protest zakazao za nekoliko dana kasnije da bi imali vremena da se organizujemo. Uspješan protest se ne može organizovati danas za sjutra. Istina, žurilo se svima jer su ti ljudu bili u lošem zdravstvenom stanju.

MONITOR: Iz Unije su objasnili da su čekali sa protestom jer je to krajnja mjera pritiska?
VUČINIĆ: Sindikat je trebao da zakaže proteste istog dana kada su radnici počeli štrajk glađu. Mislim da je bila zakašnjela i preblaga reakcija sindikata.

MONITOR: Kažete da radnicima trebaju drugačiji sindikat.
VUČINIĆ: Ja sam zajedno sa Srđom Kekovićem, Zvonkom Pavićevićem, Vladom Pavićevićem stvarao Uniju. Ja te ljude cijenim, i cijenim njihov sindikalni rad. Ali salonski sindikalizam i sindikat nije za naše uslove. Treba akcija.

Pogotovu poslije formiranja vlasti u Podgorici, nakon što su izigrani oni koji su nam dali povjerenje, ljudi ne vjeruju više da se stvari mogu lako riješiti. Vlada nema bojazni da joj može biti izglasano nepovjerenje u parlamentu. Vladi samo prijeti opasnost od okupljana naroda.

MONITOR: Sada se lako dogovore, dobili smo i državnog tužioca.
VUČINIĆ: Bio sam šokiran u parlamenetu. Nakon što je izabran državni tužilac, nasta ljubljenje. Tužilac se ljubi sa akterima afere Snimak između ostalih. Umjesto da im priprijeti da će biti uhapšeni zbog političke korupcije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

NATAŠA KANDIĆ, OSNIVAČICA  FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO I KOORDINATORKA REKOM-MREŽE POMIRENJA: Srbija navodi javnost na zaključak da se Vlada Crne Gore pridružuje „neprijateljima“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Srbija nikad nije imala ovako neobrazovanu i kratke pameti Vladu. Vjerujem da u Vladi ima ministara koji vjeruju da je već donijeta odluka da je srpski narod genocidan, i da će to uslijediti odmah po usvajanju Rezolucije

 

 

MONITOR: Crnogorska vlada je usvojila dva amandmana koja će predložiti za dopunu prijedloga Rezolucije o Srebrenici, o kojem bi trebalo uskoro da se glasa u GS UN. Premijer Milojko Spajić je najavio da će Crna Gora glasati za Rezoluciju. Kako Vi ocjenjujete crnogorsku inicijativu u vezi sa amandmanima o individualizaciji zločina genocida i „očuvanju“ Dejtonskog sporazuma?

KANDIĆ: Haški tribunal je osudio pojedince, najviše po rangu u Vojsci i u vlasti RS, i to je merodavno. Očito da Vlada Crne Gore ovim amandmanom pokušava da potvrdi da poštuje haške presude za genocid i da srpskim političkim partijama u Crnoj Gori i vlasti u Srbiji pošalje poruku da neće dozvoliti da se srpski narod krivi za genocid. Moj utisak je da je amandman o očuvanju Dejtonskog sporazuma usvojen pod pritiskom, da se pokaže stav da niko ne može ukidati Republiku Srpsku. Taj amandman teško da može biti prihvaćen.

MONITOR: Crna Gora je u ratovima 1990-tih dugo bila saveznica beogradskog režima. Premijer Spajić rekao da će Podgorica i dalje podržavati sva međunarodna akta kojima se osuđuje zločin genocida i zločini protiv čovječnosti počinjeni u tim ratovima. Kako tumačite ovaj potez  crnogorske Vlade?  ?

KANDIĆ: Vlada Crne Gore je pod velikim pritiskom unutar Crne Gore, a susedna Srbija  svakodnevno upire prst kojim navodi javnost na zaključak da se Vlada Crne Gore pridružuje „neprijateljima“ koji hoće da proglase srpski narod genocidnim.

MONITOR:  Da.  Od strane zvanične Srbije došle su teške riječi na ovu odluku crnogorskih vlasti. Prvo od Ivice Dačića, ministra policije, a onda i od novog premijera- Miloša Vučevića, koji je „najbližoj državi“ poručio da se radi o njenoj nezavisnosti i da „ ono što sljedi iza toga je nešto što mora da vas brine“…Reakcije Beograda su patronišuće i potpuno nediplomatske. Da li je to i rezultat kratkog dometa polutajnog projekta srpskog sveta?

KANDIĆ: Srbija nikad nije imala ovako neobrazovanu i kratke pameti Vladu. Verujem da u Vladi ima ministara koji veruju da je već doneta odluka da je srpski narod genocidan, i da će to uslediti odmah po usvajanju Rezolucije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA: Iza Srebrenica nema –  „ ali“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nacionalističke snage u Crnoj Gori su postale dovoljno jake i glasne da upravljaju odlukama Vlade. A u njoj nema dovoljno onih koji bi postavili granice retrogradnim politikama i pokazali šta je minimum koji se ne smije preći

 

„Uz punu svijest da zvuči naivno, ali kada smo prije skoro mjesec dana pisali prvo javno pismo premijeru sa zahtjevom da Crna Gora kosponzoriše Rezoluciju o Srebrenici, mislili smo da Vladu samo treba podsjetiti na njenu dužnost. Htjeli smo samo da stavimo do znanja političkoj eliti da je to pitanje otvoreno na međunarodnoj sceni, da pomno posmatramo kako će postupiti i da očekujemo da Crna Gora bude na pravoj strani istorije“, kaže Dina Bajramspahić u razgovoru za Monitor.

BAJRAMSPAHIĆ: U tom trenutku smo očekivali da u Vladi ima minimum zdravih snaga da razumiju naš zahtjev u dobroj mjeri i bez ikakvih fantazmagorija o tome šta se „krije“ iza Rezolucije. Nije nam palo na pamet  kako će Vlada iz dana u dan tonuti sve dublje i dublje. Naprotiv, smatrali smo da je ovo mali potez za Vladu, koji za nekoliko nas i grupu NVO koje decenijama zastupaju suočavanje sa prošlošću, znači mnogo.

MONITOR: Djeluje kao da ste se iznenadili onim što je slijedilo?

BAJRAMSPAHIĆ: Prvo pismo smo završili riječima „učinite nas ponosnim građankama i građanima Crne Gore”. Cijela stvar se strmoglavila vrlo brzo i ogolila da su problemi veći nego što smo i mi, koji kritički mislimo o sadašnjosti, očekivali.

Stotinu šest nevladinih organizacija i 376 istaknutih ličnosti potpisalo je inicijativu u međuvremenu. Do danas nije bilo odgovora. Vlada, koja je obećala da će biti demokratska, da će se rukovoditi principima dobrog upravljanja, ne nalazi za shodno da odgovori svojim građanima.

MONITOR: Zašto je priča o Srebrenici i dalje važna u Crnoj Gori?

BAJRAMSPAHIĆ: Da nije postojao ni jedan razlog za podršku Rezoluciji ranije, bezbroj razloga se nametnulo tokom posljednjih mjesec dana. Danas se više nego ikada javno i drsko negira genocid u Srebrenici. Nema sumnje da su ljudi koji genocid negiraju danas, to činili sve vrijeme, ali su očigledno dovoljno ohrabreni do to sada čine osiono. Među njima su i Socijalistička narodna partija, Demokratski front, predstavnici SPC, Matica srpska u Crnoj Gori, advokati bliski ovim krugovima, Crnogorski nacionalni savjet u Srbiji, itd. Podsjetiću da „ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina” čini krivično djelo kažnjivo kaznom zatvora do pet godina.  Naravno, kao što znamo, vladavina prava i pravna država nisu zaživjeli ni poslije promjena 2020. godine.

Nacionalističke snage u Crnoj Gori su postale dovoljno jake i glasne da upravljaju odlukama Vlade a u njoj nema dovoljno onih koji bi postavili granice retrogradnim politikama i pokazali šta je minimum koji se ne smije preći. Srebrenica je riječ poslije koje ne smije da bude nikakvo „ali“. Kad se palo na tom ispitu, na drugim ispitima će se padati još silovitije i grublje. U slučaju Srebrenice imamo presudu međunarodnog suda koji je dao konačnu riječ i kvalifikaciju „genocid“. Zamislite kako ćemo tek rješavati naše složene razlike u svim drugim slučajevima, gdje nema treće strane da arbitrira. Svakako želim da nisam u pravu.

MONITOR: Ponovo čujemo „zašto baš sad“?

BAJRAMSPAHIĆ: Ponavljam, Rezolucija o Srebrenici je pitanje koje je aktuelno na svjetskoj sceni, u Ujedinjenim nacijama i ova priča će se završiti njenim izglasavanjem sredinom maja. Dakle, nije bilo koji subjekt u Crnoj Gori pokrenuo i aktuelizovao ovu temu s ciljem produbljivanja podjela, provociranja, testiranja vlasti, narušavanja EU puta, već su ovu Rezoluciju pokrenule Njemačka i Ruanda. Samim tim što je punopravna članica UN, Crna Gora ima procesnu obavezu da se izjasni o ovoj Rezoluciji, ona je to morala i bez našeg apela, kako sastavni dio regularnih međunarodnih obaveza svih članica UN.

Problem je nastao zato što Crna Gora očigledno mijenja svoj odnos prema genocidu, a žrtve Srebrenice postaju predmet koalicionih potkusurivanja i ucjena. Ne, nije obrnuto kao što to vlast pokušava da objasni. Nismo im ovo podmetnuli da bi se okliznuli. Nije civilno društvo pokrenulo inicijativu da Vlada kosponzoriše Rezoluciju jer je htjela da ogoli karakter vlasti. Vlada se ogolila sama time što nije pokazala integritet i snagu da postupi ispravno bez obzira na nezadovoljstvo nacionalista.

Poštovanje odluka međunarodnih sudova je naša evropska obaveza. Utoliko je još više zabrinjavajuće što smo umjesto promptne reakcije naišli na novo negiranje genocida, odugovlačenje, podnošenje besmislenih amandmana. Ako je PES-u cilj da nejasnim stavom održi koaliciju na vlasti, to može kratkoročno sačuvati Vladu, ali ta i takva Vlada neće uvesti Crnu Goru u EU. Posljedice destruktivnih kompromisa će se odraziti na stanje u zemlji a to će dalje odrediti društvenu dinamiku. Ovo više nije ambijent za reforme ni za krupne korake u pravom smjeru.

MONITOR:  Šta je stav Vlade?

BAJRAMSPAHIĆ: Mi samo implicitno znamo šta je stav Vlade, na osnovu njenog nečinjenja, budući da Vlada mjesec dana nije iznijela stav. U Vladi imamo Demokrate i CIVIS, koji nisu ni slovo zucnuli sve ovo vrijeme; SNP koji negira genocid; albanske partije čiji su poslanici podržali našu inicijativu i PES, koji u posljednje vrijeme objavljuje saopštenja u kojima ima svega što ne treba, ali nema jasnog odgovora: da li će Crna Gora kosponzorisati Rezoluciju UN, ako neće  – zašto neće, da li će glasati za Rezoluciju ako nezvanični amandmani ne budu usvojeni.

Demokrate i PES su se do sada javno predstavljali kao građanske partije koje neće dozvoliti da politike Demokratskog fronta ugroze pozitivna dostignuća iz prethodnog perioda. Međutim, sada već imamo ozbiljan broj primjera na kojima se vidi da nisu spremni da se konfrontiraju sa DF-om i da će radije popuštati i na principijelnim, vrjednosnim pitanjima podržavati poziciju DF-a. Žao mi je zbog toga, oni su potrebni Crnoj Gori, ali da je vuku naprijed a ne unazad.

MONITOR: Još nije zvanično potvrđena priča o CG amanadmanima na Rezoluciju koja je, u međuvremenu, kao finalni tekst upućena Skupštini UN. Znate li vi ko je, kako i zašto inicirao te amandmane?

BAJRAMSPAHIĆ: Trenutne informacije u medijima su da amandmani nisu formalno podnijeti. Ambasada SAD je objavila da je upoznata sa amandmanima, ali da ne posreduje u njihovom podnošenju, kako su tvrdili izvori iz Vlade. Iz dana u dan, cijela stvar prerasta u sve veću kompromitaciju Vlade i početak je gubitka njenog kredibiliteta.

Očigledno je da je sadržaj amandmana pokušaj da se izađe u susret nacionalistima, pod čiji pritisak Vlada nije smjela da potpadne. Amandmani polemišu sa nečim čega u tekstu nema i otvaraju temu koja nema veze sa Rezolucijom, pa djeluju kao da su opravdanje da se Rezolucija ne podrži. Nadam se da neće biti tako i da je ovo samo jedan nespretan pokušaj da se svakome udovolji. Ali kada je riječ o ratnim zločinima, nema srednjeg puta i nema razumijevanja, ublažavanja, kalkulacije.

Očekujemo od Vlade da umjesto pristajanja na  narativne kojima se osporava Rezolucija budu glasan i jasan zastupnik Rezolucije, zajedno sa Slovenijom, Hrvatskom, Albanijom, Sjevernom Makedonijom i Kosovom. Kao prvi susjedi BiH, dužni smo da pokažemo i veći pijetet nego ostatak svijeta.

MONITOR:  Kako gledate na tvrdnje da je svaka priča o genocidu u Srebrenici uperena protiv jednog nacionalnog i dva državna entiteta?

BAJRAMSPAHIĆ: Rezolucija je pravda za žrtve i lekcija za cijeli svijet. Nebrojeno puta je ponovljeno da se u njoj ne spominje Srbija ni Srbi. Bio bi pokvaren i glup svako ko bi izustio išta nalik budalaštini o „genocidnim narodima“. Ali jeste potrebno da se jasno deklarišemo da li se identifikujemo sa ovim zločinom i zločincima. Sa Rezolucijom imaju problem oni koji opravdavaju zločin i zločince. Upravo oni stavljaju cijeli narod ispred sebe da bi opravdali svoja zlodjela.

Citiraću odvažnu programsku direktorku Inicijative mladih za ljudska prava iz Beograda, Sofiju Todorović, koja radi u mnogo težim uslovima od nas, boreći se za iste ciljeve, koja je rekla da “način na koji su duhovni i svjetovni lideri Srbije i Republike Srpske nedjeljama kreirali apokaliptičnu atmosferu oko navodnih posljedica donošenja ove rezolucije je upravo imao za cilj da ubije razuman i human pristup ovom pitanju zarad puke političke koristi”.

Moram da spomenem još pet aktivistkinja YIHR Srbija, koje su zbog hrabre podrške Rezoluciji dobijale jezive prijetnje. Njihova imena su: Nevena Rudinac, Anja Zloporubović, Doroteja Antić, Mila Pajić i Katarina Šipoš. One su nam svima primjer za integritet i kako se može biti ponosna građanka svoje države, ali ne stajati u odbranu najgorih među nama. Nadam se da će i u Crnoj Gori sve više biti ovakvih smjelih, mladih glasova koji ne pristaju na moralne relativizacije i mutnu vodu, već odvažno hodaju pravo i uspravno.

MONITOR: Pratite proces ispunjavanja obaveza neophodnih da bi dobili očekivani IBAR. Kako nam ide taj posao i mogu li ga događaji o kojima smo razgovarali omesti?

BAJRAMSPAHIĆ: Snažno podržavam da Crna Gora dobije IBAR, iako ga nije zaslužila. Činjenica je da nam u procesu pristupnih pregovora odavno treba restart, da je proces odavno zapao u učmalost i bezidejnost. Međutim, svi koji živimo ovdje moramo dobro da se zapitamo šta nas čeka dan nakon što IBAR bude usvojen. Sve probleme smo gurnuli pod tepih i nemam dileme da će eskalirati odmah nakon odluke EU.

Podržavam dinamičniju posvećenost integracijama koju imamo posljednjih mjeseci, premda nismo vidjeli puno konkretnih rezultata, ali se bojim da je sve postavljeno na nezdravim osnovama i da se približava dan kada će se to do kraja ogoliti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, DOPISNIK AL DŽAZIRE IZ VAŠINGTONA: Crnogorski amandmani su, praktično, već u nacrtu Rezolucije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne može nikakva inicijativa više odgađati glasanje o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici . Njen je nacrt predat   u sekretarijat  Generalne skupštine i sve je sada u njihovim rukama. Ne može se mijenjati tekst rezolucije, ali mogu se predložiti amandmani što se obično čini dan prije glasanja, a mogu se amandmani predložiti i na sam dan glasanja. Crnogorski amandmani se praktično već nalaze u nacrtu rezolucije. To nije ništa novo

 

 

MONITOR: Vlasti u Banja Luci visoko drže tenziju otkako je najavljeno glasanje u GS UN o Rezoluciji koja se odnosi na genocid u Srebrenici. Da li se u Vašingtonu i Njujorku razmatra i mogućnost da se tenzije koje već duže traju –kao i prijetnje otcepljenjem RS, pretvore u  pobunu?

PULJIĆ: Oprez je uvijek prisutan kada je zapadni Balkan i Bosna i Hercegovina u pitanju. Zbog toga se često mogu čuti ili pročitati izjave američkih diplomata ili zakonodavaca da Sjedinjene Države neće dopustiti da dođe do podjele Bosne i Hercegovine, niti će biti dopušteno bilo kakvo nasilje. Bilo kakva pobuna od strane RS-a ne bi bila spontana nego podrobno pripremljena u Beogradu i Banja Luci s odobrenjem iz Moskve. Nema spontanosti. Dakle, mogućnost nasilja se uvijek razmatra kao jedna od opcija, ali se razmatra i odgovor na nasilje, odnosno njegovo efikasno zaustavljanje.

MONITOR: Još nije zakazan datum glasanja o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici . Saznalo se da Crna Gora namjerava da podnese dva amandmana na Rezoluciju koja se tiču individualizovanja krivice i neupitnosti Dejtonskog sporazuma.  Može li ova inicijativa da još jednom odloži glasanje i ima li podršku SAD?

PULJIĆ: Ne može nikakva inicijativa više odgađati glasanje o toj rezoluciji. Njen je nacrt predan u tajništvo Generalne skupštine i sve je sada u njihovim rukama. Dakle, ne može se mijenjati tekst rezolucije, ali mogu se predložiti amandmani što se obično čini dan prije glasanja, a mogu se amandmani predložiti i na sam dan glasanja. Što se tiče crnogorskih amandmana, koliko je do sada poznato, oni se praktično već nalaze u nacrtu rezolucije. To nije ništa novo.

MONITOR: Nacrt Rezolucije je prijedlog dijela vlasti u BiH, a promovisao ga je ambasador BiH u UN, Zlatko Lagumdžija. Članica Predsjedništva BiH-u čijoj je nadležnosti spoljna politika, Željka Cvijanović iz RS, oštro se suprotstavila prijedlogu. Pored pijeteta prema žrtvama genocida, koliko je ovaj potez dijela vlasti u BiH, pokušaj da se umanji uticaj Milorada Dodika na unutrašnje odnose i spoljašnje veze RS i BiH?

PULJIĆ: U političkom životu Bosne i Hercegovine ne postoji konsenzus u praktičnom smislu. Postoji samo teoretski. Nitko ne poštuje usaglašavanje- pa ni Željka Cvijanović, koja je kritizirala ambasadora Lagumdžiju da radi na svoju ruku, a ona sama nije imala suglasnost Predsjedništva niti Ministarstva vanjskih poslova. Ambasador Lagumdžija ima barem suglasnost dva člana Predsjedništva i šefa diplomacije. Što se Milorada Dodika tiče on godinama pridonosi nestabilnosti u BiH svojom retorikom, prijetnjama i potezima koje onda na brzinu mijenja kako bi izbjegao oštrije sankcije pod kojima se trenutačno nalazi.

MONITOR: Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, je nedavno u Njujorku više dana lobirao protiv Rezolucije. Ako izuzmemo da su aktivnosti u Njujorku namijenjene prije svega unutrašnjim političkim odnosima i rejtinzima, koliko će ova Rezolucija trajno i kroz predloženi međunarodni Dan sjećanja, implicitno ukazivati na uzroke i posljedice ratova 1990-tih?

PULJIĆ: Prijedlog rezolucije je pravnog karaktera, kao opomena da se tako nešto nikada više i nikome ne ponovi. Jedini koji govore o nekakvoj srpskoj kolektivnoj odgovornosti jesu Vučić, Dodik i njihovi suradnici. Oni su nametnuli tu retoriku koja je uznemirila srpsko stanovništvo s obje strane rijeke Drine. Nije njih uznemirila rezolucija, nego retorika koja služi za uznemiravanje i plašenje i koja se koristi kako bi se lakše vladalo. Stara taktika koja uvijek nađe medij.

MONITOR: Gabrijel Eskobar, visoki zvaničnik SD i izaslanik SAD za Zapadni Balkan, više neće biti na toj funkciji. Zvanično je rečeno da se radi samo o „rotaciji“, ali nagađanja o politici Vašingtona prema Zapadnom Balkanu ostaju. Šta je istina?

PULJIĆ: Gabriel Escobar odlazi s mjesta posebnog izaslanika za zapadni Balkan redovnim putem i vjerojatno će biti nominiran za neko od ambasadorskih mjesta oko čega će, također, biti nagađanja i lažnih vijesti. Nije on bio oštar prema Beogradu, moglo bi se prije reći da je sve suprotno od toga. Treba reći da i Miroslav Lajčak napušta mjesto izaslanika EU za razgovore između Prištine i Beograda. Nema tu mnogo tajni niti teorija zavjere. Diplomate dolaze i dolaze.

MONITOR: Premijer Crne Gore je nedavno boravio u višednevnoj zvaničnoj posjeti Nemačkoj, kada je predsjednik EU odbora Bundestaga, Anton Hofrajter, izjavio da bi Crna Gora mogla postati članica 2026.  Kako se u Vašingtonu gleda na mogućnost da se obećanje bržeg proširenja EU, dokaže dosta brzim crnogorskim članstvom i da li je CG i američki favorit?

PULJIĆ: Crna Gora je bila američki favorit, ali sada je američki problem zbog nestalne unutarnje i vanjske politike i podjela u samoj zemlji. Crna Gora mora prvo sama odredit što želi, kamo želi ići i s kim. Ne može se vječno sjediti na dvije stolice kao što to godinama čini Aleksandar Vučić u Srbiji, čije se ponašanje u Washingtonu tolerira samo da ne bi odvukao Srbiju u puni, nepovratni, zagrljaj Rusije i Kine. Kao što vidimo Vučić je oduševljen „čeličnim prijateljstvom“ s Kinom, jer je kineski predsjednik Si došao u Beograd. On praktično vuče za nos američku administraciju, a oni mu to dozvoljavaju.

Crna Gora je članica NATO saveza i treba poštovati odredbe tog saveza. Samo tako može doći  do EU.

MONITOR: Predsjednik Kine, Si Đinping, je poslije pet godina ponovo u Evropi. Uprkos gostoprimstvu u Parizu i susretu i sa Ursulom fon der Lajen, već se spekuliše da nisu ispunjena očekivanja ni jedne od strana…Si je gost i Budimpešte i Beograda gdje će se, vjerovatno, više postići i u ekonomskom a još više u političkom značaju posjete. Koliko se u SAD prati ova kineska turneja, posebno u svijetlu EU-SAD odnosa i globalne krize liderstva?

PULJIĆ: Amerikanci prate njegovu europsku turneju otvorenih očiju. Ne vole vidjeti da obilazi Srbiju i Mađarsku koje nisu svjetski igrači, ali jesu važne karike u odnosima Zapada s Rusima i Kinezima. Kinezima je potrebno da prošire svoju stopu u Europu radi njihovog ekonomskog širenja koje je zapravo kolonizacija manjih zemalja poput Srbije koja tvrdi da je neovisna, a na prvo namigivanje trči u zagrljaje Kine i Rusije. Vidjet ćemo do kada će to tolerirati EU i SAD.

MONITOR: SAD u ovoj izbornoj godini kao jedan od najvećih izazova imaju dva velika ratna žarišta. Konačno je Kongres odobrio pomoć ugroženim saveznicima, ali postoji utisak da savezničke zemlje, Ukrajina i Izrael-a posebno Izrael, nedovoljno uvažavaju tu pomoć i da visoko ocjenjuju svoj značaj za unutrašnju i spoljnu politiku Vašingtona. Koliko ova dinamika može biti važan faktor u opredeljivanju glasača u novembru?

PULJIĆ: U dobroj mjeri to može odrediti opredijeljenje glasača na predsjedničkim izborima. Predsjednik Biden, zbog politike prema Gazi i Izraelu, gubi mlađe glasače koji vjerojatno neće glasati za Trumpa, ali dovoljno je da ostanu kod kuće, odnosno da ne izađu na izbore. Mogu dati svoje glasove nekom trećem kandidatu samo iz inata, odnosno protesta prema Bidenovoj politici na Srednjem Istoku. Ukrajina ovisi o američkoj vojnoj i financijskoj pomoći, to je pitanje života i smrti. Izrael, pak, provocira Vašington koji od Netanjahua traži da obustavi napade na Gazu, da dozvoli dopremu humanitarne pomoći, ali on ne sluša. Amerika neće napustiti Izrael, ali hoće ga pokušati ukrotiti. Ono što Vašington ne želi ni pod koju cijenu jeste prelijevanje sukoba na šire područje Srednjeg Istoka i eventualni sukob s Iranom.

MONITOR: Posljednje nedelje u SAD su obeležene demonstracijama i pobunama studenata, širom zemlje. Došlo je i do sukoba sa policijom, hapšenja i istjerivanja studenata iz fakultetskih objekata, ali i do sukoba propalestinskih i proizraelskih protestanata-kao na kalifornijskom UCLA. Da li je spriječena eskalacija mogućih društvenih sukoba?

PULJIĆ: Ovo su izazovna vremena za američku administraciju koja podržava mirne proteste, ali ne podržava  nasilje niti antisemitizam. Vidimo da se studentski protesti nisu proširili na druge segmente američkog društva. Treba kazati da u njima aktivno sudjeluje manjina američkih studenata-ne više od 10 posto. Ostali su fokusirani na polaganje završnih ispita koji su u toku, njihovi roditelji ne žele izgubiti novac koji izdvajaju za studiranje svoje djece, a studiranje je iznimno skupo. To znači da ogromna većina studentskih roditelja ne podržava proteste. Američki univerziteti imaju vlastitu policiju, imaju široku autonomiju. Lokalna policija reagira jedino ako dođe do uništavanje imovine ili međusobnih sukoba propalestinskih i proizraelskih demonstranata. Ostatak američkog društva nije pokazao nikakav interes da bude dio studenstkih protesta.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo