Povežite se sa nama

INTERVJU

JANKO VUČINIĆ, POSLANIK DF-A: Nije vrijeme za salonski sindikalizam

Objavljeno prije

na

Nekoliko dana pošto je tužilaštvo podnijelo krivičnu prijavu protiv Janka Vučinića, zbog pokušaja da radnike Metalca uvede u zgradu Vlade kako bi se prekinuo njihov štrajk glađu i počeli pregovori, Vučinić nastavlja da se bori za prava radnika. U parlamentu.

„Tražio sam proširenje dnevnog reda sa tri zakona koji se odnose na poboljšanje položaja radnika. Radnici su najveće žrtve tranzicije, gubitnici privatizacija, i dohvatili su samo dno”, objašnjava Vučinić na početku našeg razgovora, nekoliko minuta pošto je sjednica Skupštine završena.

MONITOR: Šta ste konkretno tražili?
VUČINIĆ: Prvo, da se dopuni zakon o penzijsko invalidskom osiguranju, kako bi se bivšim radnicima nekadašnjih društvenih preduzeća koja su privatizovana omogućio odlazak u penziju. Muškarcima sa 30, a ženama sa 25 godina radnog staža.

Drugo, da se dopuni Krivični zakonik tako da neisplaćivanje zarada, doprinosa, naknada za rad bude krivično djelo. Ovo stanje je neodrživo. Ima toliko privatnih preduzeća koja ne uplaćuju zarade i doprinose zaposlenima, ili ih uplaćuju na minimalne zarade. Krajnje je vrijeme da se tome stane na put. Ko može da radi neka radi, a ko ne može neka zatvara firmu, ali ne može na račun radnika da stvara ekstra profit, da bi na kraju uveo preduzeće u stečaj.

Tražio sam i da platna lista ima težinu izvršne isprave tako da je naplativa, isto kao i sudska presuda. Radnici tako, ako im nije isplaćena plata mogu da blokiraju račun poslodavcu i naplate svoja potraživanja. Jedino je to uvršteno na dnevni red.

Očekivao sam da će biti uvršten i prvi zakon. Bio mi je cilj da obezbijedimo prijevremeno penzionisanje za radnike, žrtve tranzicije. Da ne bi bilo samo za Željezaru jedne godine, za KAP druge godine… Da se to riješi sistemski. Parlamentarna većina nije prihvatila da to dođe na dnevni red.

MONITOR: Da su ti predlozi prihvaćeni i usvojeni, da li bi to pomoglo i radnicima ,,Metalca” zbog kojih ste nedavno pozvali na proteste?
VUČINIĆ: Svakako. To se i na njih odnosilo. Sada ta prava uživaju samo radnici Željezare. Oni su u daleko povoljnijem položaju od ostalih. Dobili su penzije, a dobili su i otpremnine i priznavanje beneficiranog radnog staža. Oni koji nijesu imali pravo na penzije dobili su otpremnine preko 20 hiljada eura. Oni koji su ostali, dobili su ugovore na neodređeno vrijeme. Metalci su ostavljeni na ledu. Danas su tu radnici KAP-a jer im nijesu isplaćene otpremnine.

MONITOR: Neki dobijaju što drugi ne mogu. Da li to Vlada kalkuliše ko joj je veća prijetnja po socijalni mir?
VUČINIĆ: Sindikat Željezare je bio jak i zato se izborio. Ali to treba omogućiti i ostalim radnicima. Poput onih iz Gornjeg Ibra, recimo, koji su deset godina na birou rada, ili onih iz Vunka, Solane, Primorke Bar, hotela Otrant…

Radnicima hotela Otrant poslodavac nije isplaćivao 33 mjeseca zaradu a još im je zaključao radne knjižice. Ne mogu da se zaposle, niti mogu u penziju. Knjižice je zaključao bivši vlasnik koji je kupio hotel za 2,5 miliona eura, upisao se kao vlasnik a onda uzeo deset milona eura kredita. Banka je onda na nezakonit način uzela hotel da bi ga prodala Argosu iz Ulcinja, a onda je radnike ostavila na ulici.

Strašno je šta se radi sa radnicima. Mislim da je situacija vanredna i da zahtijeva da se parlament u potpunosti posveti tom pitanju. Predlagao sam da se zakaže sjednica parlamenta na kojoj će se posvetiti pažnja svim aktuelnim radničkim problemima.

MONITOR: Tužilaštvo je protiv vas podnijelo krivičnu prijavu nakon protesta podrške radnicima ,,Metalca”?
VUČINIĆ: Ne mogu reći da je moj postupak bio u skladu sa zakonom, ali nije bio nasilan. Kada sam vidio da ti ljudi hoće sebi da unište život morao sam da reagujem.Tražio sam samo da policija makne ogradu i da puste štrajkački odbor Metalca da uđe u Vladu kako bi konačno počeli pregovore.

Da nije bilo toga, ne bi ni bilo razgovora sa njima. Da smo se između sebe ispričali i otišli, oni bi ostali da tamo leže i možda bi se nekom od njih nešto tragično i desilo pošto je štrajk glađu toliko trajao.

Moja krivica je u tome što sam htio da ih prekinem u tome da sebi ugrožavaju živote. Ako je krivica.

Jeste, nije lijepo da se guramo ispred Vlade. Ali ja sam proljetos zakazao sjednicu Komisije za privatizaciju, koja je ignorisana, i od strane poslodavca, i od strane Ministarstva ekonomije. Samo su se pojavili radnici. To što se tiče onoga što mi Lala Nikčević spočitava da sam mogao kao predsjednik te komisije učiniti nešto.

Na moju inicijativu zakazana je sjednica Odbora zdravstva, rada i socijalnog staranja. Donijeli smo zaključke koji su ignorisani. Na kraju smo ja, Dritan Abazović i Neven Gošović potpisali inicijativu upućenu kolegijumu da se zakaže hitna sjednica koja će biti posvećena Metalcu. Na tom kolegijumu je odgovor bio da nema informacija, da nema dokumentacije i da se ne može održati sjednica jer ne bismo ništa uradili.

Protest je bio jedini način da se ljudi maknu sa ulice. Uradio sam to u najboljoj namjeri da se spašavaju životi. Nijesam pozvao na nasilje. To je bila gotovo gandijevska metoda. Išli smo prema policiji, neka nas bije ali da prime u Vladu te ljude, da bi makar razgovarali sa njim poslije toliko ignorisanja.

MONITOR: A reakcija premijera?
VUČINIĆ: Šta je premijer uradio? Onakva bezočna laž da nije bio obaviješten. Mjesec dana su ljudi tu ispred Vlade, mjesec štrajkuju glađu, a on kaže da je neobaviješten. Tri puta su ga pismeno obavještavali i molili da ih prime. Priča se da je premijer navodno rekao da mogu da dobiju upalu prostate, drugo ništa. Tek kada smo krenuli tom, slobodno mogu reći gandijevskom metodom, pristali su na pregovore.

MONITOR: Efekat?
VUČINIĆ: Razgovarali smo i nađeno je rješenje. U medijima je pisano da je dogovor u stvari obećanje ministra. Nije to bilo obećanje ministra. Bila su dva sastanka na kojima su bili predstavnici različitih nadležnih institucija. Postignut je dogovor da se isplate otpremnine onima koji ne bi mogli otići u penziju nakon izmjena zakona koji se tiče uslova penzionisanja za te radnike. A ukoliko se taj zakon ne usvoji da se svima omoguće otpremnine i da se poveže radni staž za 33 mjeseca i da Metalac zbog duga banci i RF-ju mora ići u stečaj, nakon čega se zaostale plate naplatiti iz stečajne mase. Dogovoreno je da se odobri i jednokratna pomoć odmah poslije sjednice Vlade. Nadam se da će se dogovoreno ispuniti.

Što se tiče Đukanovića, najprije je bilo – milicijo postupi po naređenju. Ta policija nije postupila po naređenju, nijesu htjeli da koriste silu. Niko od njih nije htio ni da me gurne, niti ikog od nas. Pošto policija nije htjela da bije goloruke radnike, premijer je pozvao tužilaštvo: tužilaštvo je postupilo po naređenju.

Đukanović 25 godina drži vlast njegovim poznatim mafijaško-kriminalnim metodama zasnovanim na sili i ucjenama. On i njegovi uživaju u ogromnom bogatstvu, dok 80 odsto stanovništva jedva sastavlja kraj sa krajem. On se našao da nas hapsi, mene i tih 11 mučenika koji su se borili samo za to da razgovaraju o onome što im pripada, kako bi mogli da prežive.

MONITOR: Ispada da oni koji krše zakone i privatizacione ugovore za to nikada ne odgovaraju?
VUČINIĆ: Oni su dali vlasniku Metalca milion i po eura, i nijesu kontrolisali šta je sa tim novcem uradio. Vlada napada sindikat da su oni to tražili. Da, ali nije sindikat mogao kontrolisati kako se novac troši.

Uvijek ista priča. Privatizuje se preduzeće, ne poštuje kupoprodajni ugovor, niko to ne kontroliše, niko ne polaže bankarske garancije, a od radnika se radi šta se stigne.

Samo, ponovo će se gladni narod iskupiti ispred Vlade. U kontaktu sam sa radnicima, znam kako preživljavaju. Skidanje imuniteta meni, hapšenje, istjerivanje iz parlamenta, neće to zaustaviti.

Đukanović se pokazao kao zakleti neprijatelj radničke klase i svih građana Crne Gore koji hoće pošteno da zarade hljeb. Mali krug ljudi oko Đukanovića koji nema šta nema, zarobio je Crnu Goru. Crna Gora ne treba gospodara, već vlast u službi građana.

MONITOR: Zašto je izostala šira radnička solidarnost?
VUČINIĆ: Iznenadio sam se jer sam očekivao od sindikata, pogotovu od Unije samostalnih sindikata da odmah zakaže protest. Imao sam sastanak sa okupljenim radnicima koji su štrajkovali i bio je prisutan funkcioner USSCG Aleksa Marojević. Rekao sam – nije moje da zakazujem proteste i pitao – šta ćete vi, Aleksa, preduzeti. Rečeno mi je da postoji dogovor kod njih da oni još tog dana zakažu protest. To je bio petak, što znači da je trebalo u subotu da bude zakazan protest. Poslije dva sata radnici su mi javili da od toga nema ništa. Onda sam ja rekao ako oni neće, ima ko hoće, i pozvao ljude na protest. Da bi u ponedjeljak UUSCG zakazao proteste za utorak.

Ja sam protest zakazao za nekoliko dana kasnije da bi imali vremena da se organizujemo. Uspješan protest se ne može organizovati danas za sjutra. Istina, žurilo se svima jer su ti ljudu bili u lošem zdravstvenom stanju.

MONITOR: Iz Unije su objasnili da su čekali sa protestom jer je to krajnja mjera pritiska?
VUČINIĆ: Sindikat je trebao da zakaže proteste istog dana kada su radnici počeli štrajk glađu. Mislim da je bila zakašnjela i preblaga reakcija sindikata.

MONITOR: Kažete da radnicima trebaju drugačiji sindikat.
VUČINIĆ: Ja sam zajedno sa Srđom Kekovićem, Zvonkom Pavićevićem, Vladom Pavićevićem stvarao Uniju. Ja te ljude cijenim, i cijenim njihov sindikalni rad. Ali salonski sindikalizam i sindikat nije za naše uslove. Treba akcija.

Pogotovu poslije formiranja vlasti u Podgorici, nakon što su izigrani oni koji su nam dali povjerenje, ljudi ne vjeruju više da se stvari mogu lako riješiti. Vlada nema bojazni da joj može biti izglasano nepovjerenje u parlamentu. Vladi samo prijeti opasnost od okupljana naroda.

MONITOR: Sada se lako dogovore, dobili smo i državnog tužioca.
VUČINIĆ: Bio sam šokiran u parlamenetu. Nakon što je izabran državni tužilac, nasta ljubljenje. Tužilac se ljubi sa akterima afere Snimak između ostalih. Umjesto da im priprijeti da će biti uhapšeni zbog političke korupcije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo