Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKO RADULOVIĆ, POTPREDSJEDNIK SKUPŠTINE CRNE GORE: Ubice KAP-a moraju na sud

Objavljeno prije

na

Pitanje KAP-a je pitanje Crne Gore u pravnom, ekološkom, ekonomskom i socijalnom smislu, a nažalost i prije svega – dominantno – u političkom, kaže za Monitor univerzitetski profesor, poslanik DF-a i potpredsjednik parlamenta Branko Radulović, objašnjavajući dio motiva za krvičnu prijavu protiv „32-ojice koji su uništili KAP”.
RADULOVIĆ: Početak utvrđivanja odgovornosti za najveću pljačku u crnogorskoj istoriji koja se odvijala u KAP-u od ’90-ih do danas označiće početak postojanja pravne države i profesionalnog Vrhovnog državnog tužilaštva.

Priča je važna i u ekološkom smislu jer su pljačke, neodgovornosti i gluposti prouzrokovale trajnu devastaciju životne sredine za čije će djelimično saniranje trebati milijarde eura i mnogo godine. A sada hoće da na istoj lokaciji, u fabričkom krugu KAP-a, instaliraju novu ekološku bombu – nacionalnu deponiju i spalionicu opasnog otpada. U srcu Zetske ravnice, na izvorištima i rezervoarima najvećeg basena pitke vode u državi, tu gdje živi trećina stanovništva. Ludilo i bezobrazluk.

Kada je u pitanju KAP i ekonomski i socijalni efekti opcije su krajnje oprečne. Jedna odslikava postojeće stanje zatočenog i ubijenog KAP-a, sa limitiranim i unakaženim tehnološkim procesom, sa devastiranom i zastarjelom opremom, u rukama osionih, halapljivih i neznavenih stvarnih i navodnih vlasnika. Konačan račun tog „biznisa” koji

plaćaju građani Crne Gore još nije zaključen. Tek treba zbrinuti suvišne radnike, platiti tuđe sirovine i tajne dilove. A i Rusi – ono što su dali hoće da im se vrati.

Druga opcija je pravi KAP. On se gradi raskidom kriminogenih ugovora i strateškim restrukturiranjem aluminijumske industrije koju bi činili primarna proizvodnja aluminijuma, Aluminijumski tehnopolis i Institut za aluminijum, uz strateški savez sa EPCG i Elektroprenosom u saradnji sa Lukom Bar, Željeznicom Crne Gore i proizvođačima i prerađivačima aluminijuma. Očekivani prihod ovog sektora bi bio oko dvije milijarde dolara i direktno ili inderektno bi zapošljavao oko 5.000 radnika.

MONITOR: Da to nije neka poslovna tajna?
RADULOVIĆ: Sve to sam govorio i dokazivao ovih godina. Džabe. Đukanovića i njegov režim vode drugi interesi. Zato je sudbina KAP-a i Crne Gore prije svega političko pitanje. Uslov svih uslova opstanka aluminijumske industrije i cijelog realnog sektora, konkurentne privrede i ekonomije je smjena ovog režima.

MONITOR: Da li će krivci za ubistvo KAP-a odgovarati?
RADULOVIĆ: Hoće. Meni i mojim partijskim drugovima to će biti prioritetna aktivnost. Ne zbog osvete, već zbog istine, opomene i preduslova stvaranja pravne države i održivog razvoja. Zato sam i procesirao tužbu protiv 32 lica za postojanje osnovane sumnje da su u periodu od 1990. godine do danas protivpravnim iskorišćavanjem službenog položaja, ovlašćenja, vlasništva i uticaja na različite načine, svojim činjenjem ili nečinjenjem u kontekstu mješovitog djelovanja, vršeći više krivičnih djela proizveli ogromnu i trajnu finansijsku i ekološku štetu Crnoj Gori. Direktna šteta se procjenjuje na više od 2 milijarde eura, a indirektna je mnogo veća. Po Krivičnom zakoniku prijeti im kazna zatvora više od 200 godina. U pitanju su premijeri, ministri, direktori fondova, gradonačelnici, novopečeni biznismeni, navodni eksperti sa Univerziteta, sudije i prethodni vrhovni državni tužioci. Svako krivično djelo je opisano i dokumentovano.

MONITOR: Da li je KAP njihova jedina žrtva?
RADULOVIĆ: Jeste najveća, ali nije jedina. Opustili su i zatočili Crnu Goru. Ako analiziramo svaki sektor pojedinačno, svaku instituciju ponaosob i pojedine periode u prethodne 24 godine, vidjećemo da tu postoji čitav spektar raznih mehanizama krađe i podjele atara. Svako od njih je krao, neko manje, neko više, bio on funkcioner, brat, kum, biznismen, profesor ili ljekar. Kako da vjerujem da će Đukanovićev, Krivokapićev i Milićev VDT sve ovo preispitati i dovesti poznaniju prava i razvedriti iznad Gore Crne.

MONITOR: Da li je DPS, nakon obnove „ljubavi” sa SDP-om, pacifikovao opoziciju do narednih parlamentarnih izbora 2016. godine?
RADULOVIĆ:Nas, DF, nikada. Ova vlast nema ni legalitet ni legitimitet. Svake izbore je do sada pokrala. Svaki dan sa njima na vlasti je preskup po Crnu Goru. Zato nećemo čekati redovne parlamentarne izbore ni jesen 2016. godine. Biće izbori mnogo ranije, na ovaj ili onaj način, demokratskim putem.

MONITOR: Imate li odgovor na aktuelne političke i ekonomske izazove?
RADULOVIĆ: Moramo i imamo. Moramo zbog sadašnje i buduće još veće snage i misije koju nosimo. Imamo, jer smo se potvrdili kao prava alternativa režimu. U čemu do sada nijesmo bili u pravu? Sada smo ponudili i rešenja o životnoj sredini, krajnje kompleksnoj oblasti i socijalnoj politici, veoma aktuelnoj.

MONITOR: Aktuelna dešavanja u DF-u eki nazivaju previranjima, drugi transformacijom… O čemu je riječ?
RADULOVIĆ: Nije u pitanju nikakva transformacija, već unapređenje djelovanja. Da budemo još efikasniji, sinhronizovaniji, da budemo stožer okupljanja svega kreativnog i antirežimskog, da ponudimo nešto novo, da vratimo nadu. Na tome radimo, duboko promišljajući i usaglašavajući se i unutar DF i van njega.

Poslije Nikšića, Podgorice, izbora VDT i mnogo čega drugog, svakog ne bih nazivao opozicijom. Mi ćemo dići ljestvicu veoma visoko, koliko je potrebno da bi došlo do demokratskih promjena. Ko će biti sa nama, ko će biti naš partner, da li će to biti sva opozicija, ko iz civilnog društva, NVO, akademske zajednice, sindikata, ne znam. Veliki su izazovi, pravi će na kraju ostati, a folirante će istorija prezreti i odbaciti. Sledeći saziv Skupštine Crne Gore biće sasvim drugačiji.

MONITOR: Da li je izvještaj EK razočarao opoziciju i pokvario vaše planove za buduće aktivnosti? I zašto premijer Đukanović najavljuje mogućnost prekida pristupnih pregovora?
RADULOVIĆ: Ko umije da čita, pročitao je jasne poruke, normalno, napisane briselskim rukopisom i u kontekstu sadašnje pozicije pristupanja Crne Gore i stanja u EU. Klauzula o balansu je Damoklov mač koji visi nad glavom ove vlasti i novog VDT, pregovori će se blokirati ukoliko i dalje nema presuda u oblasti visoke korupcije. Prevedeno – ukoliko nema „sanaderizacije”. To je dobro pročitao Đukanović i zato je kukavički i prevarantski izjavio da je moguć u Crnoj Gori „islandski scenario”. Prevedeno – odustaće Crna Gora od EU ukoliko Đukanović bude pozvan na odgovornost. To je jasna poruka Briselu, ukoliko ne reaguju na ovakvu skandaloznu izjavu, najobičniji su trgovci.

Inače, svaki od kriterijuma u Izvještaju ima sive konture, konstatacije su nedovoljni i ograničeni napredak, male promjene, bez potrebnih rezultata, nedostaju ključne reforme, nedostatak političke volje i struke, ostaju ključni ekonomski izazovi, potrebno mnogo više. Svaka vlada bi u svakoj demokratskoj državi na osnovu njih pala. Skupština je, kakva je takva je, najsvetlija.

Sljedeće ocjenjivanje će biti analitičnije, pritisak EU biće sve veći, tražiće se mjerljivi rezultati. Ocjene EK će biti takve da će Đukanović žaliti za svojim čuveni studenskim prosjekom od 6,0. Zato se za dobro Crne Gore mora radikalno reagovati – što brže, što šire, što jače.

Tajni dogovori A2A i Vlade

MONITOR: Koliko je parlament uključen u nove pregovore A2A i Vlade CG?

RADULOVIĆ: Nikoliko. To je veliki zalogaj za Skupštinu. Posebno poslije „konsolidacije” koalicije DPS-SDP i Đukanovićeve prijetnje da nema više vrdanja. Sjetite se brojnih zaključaka Skupštine i zakona oko KAP-a. Đukanović ih nije fermao „ni pod razno”, radio je po svome i tako je na kraju i bilo. Degutantno mi sad djeluju pojedini mlađani poslanici iz režimske koalicije i konstruktivne opozicije koji tobož’ ucjenjuju Đukanovića i usaglašavaju amandmane u interesu javnog dobra. Čisto foliranje. Kao i do sada, pregovori na relaciji A2A-Vlada Crne Gore biće tajni, u funkciji Prve banke i porodice Đukanović. „Glavni pregovarač i potpisnik” će, kao i u slučaju štetnog bazičnog ugovora prije pet godina, biti Vujica Lazović. Svašta treba očekivati od tih tajnih pregovora ili bolje reći dogovora ali, sigurno, ništa dobro za građane. Neophodno je ozbiljno i stručno početi valorizaciju energetskog potencijala u skladu sa dugoročnom održivošću, stepenom povraćaja investicija, kulturološkim blagom i ekološkim normama. Novi energetski izvor mora da bude u dominantnom vlasništvu države Crne Gore. Sve analize ukazuju da izgradnja HE „Kruševo”, HE „Komarnica” i TE „Pljevlja II” su visoko profitne investicije, dok hidrocentrale na Morači su glupost i rizik. To i tako ova vlada i ovaj saziv parlamenta neće učiniti i treba je što prije smijeniti za dobro Crne Gore.

 

Putevi kruna ili teg o vratu

,,Paradigma gluposti ove vlasti je vrijeme i način izgradnje putne infrastrukture”, kaže Radulović, ,,Kada je trebalo i kada smo mogli, to nije učinjeno, a način na koji su to pokušavali i sa kim su to htjeli, bio je krajnje pogrešan. Sada, u ovim uslovima, na ovaj način – graditi samo jednu dionicu auto-puta – je suludo. Na to upozoravaju iz SB i EK, to sam saopštio i kineskom ambasadoru prije neki dan.

Sada treba povezati Crnu Goru unutar sebe i sa okruženjem brzim saobraćajnicama, koje nam trebaju u svakoj varijanti, to činiti u najvećoj mjeri sa domaćom operativom i sirovinama, pripremati auto-put i modernizaciju željeznice studiozno i uz podršku EU, dizati realni sektor prije svega, pa će cio auto-put doći sam po sebi kao kruna a ne teg o vratu.”

MONITOR: NATO?
RADULOVIĆ: Ispunjenje standarda – poziv – stručna javna rasprava – referendum. To je pošten put. Ali režim hoće drugačije, bez ispunjenja standarda, lažnim anketama, sebe da ukalkuliše, da sačuva privilegije. To ne može.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo