Pitanje KAP-a je pitanje Crne Gore u pravnom, ekološkom, ekonomskom i socijalnom smislu, a nažalost i prije svega – dominantno – u političkom, kaže za Monitor univerzitetski profesor, poslanik DF-a i potpredsjednik parlamenta Branko Radulović, objašnjavajući dio motiva za krvičnu prijavu protiv „32-ojice koji su uništili KAP”.
RADULOVIĆ: Početak utvrđivanja odgovornosti za najveću pljačku u crnogorskoj istoriji koja se odvijala u KAP-u od ’90-ih do danas označiće početak postojanja pravne države i profesionalnog Vrhovnog državnog tužilaštva.

Priča je važna i u ekološkom smislu jer su pljačke, neodgovornosti i gluposti prouzrokovale trajnu devastaciju životne sredine za čije će djelimično saniranje trebati milijarde eura i mnogo godine. A sada hoće da na istoj lokaciji, u fabričkom krugu KAP-a, instaliraju novu ekološku bombu – nacionalnu deponiju i spalionicu opasnog otpada. U srcu Zetske ravnice, na izvorištima i rezervoarima najvećeg basena pitke vode u državi, tu gdje živi trećina stanovništva. Ludilo i bezobrazluk.

Kada je u pitanju KAP i ekonomski i socijalni efekti opcije su krajnje oprečne. Jedna odslikava postojeće stanje zatočenog i ubijenog KAP-a, sa limitiranim i unakaženim tehnološkim procesom, sa devastiranom i zastarjelom opremom, u rukama osionih, halapljivih i neznavenih stvarnih i navodnih vlasnika. Konačan račun tog „biznisa” koji

plaćaju građani Crne Gore još nije zaključen. Tek treba zbrinuti suvišne radnike, platiti tuđe sirovine i tajne dilove. A i Rusi – ono što su dali hoće da im se vrati.

Druga opcija je pravi KAP. On se gradi raskidom kriminogenih ugovora i strateškim restrukturiranjem aluminijumske industrije koju bi činili primarna proizvodnja aluminijuma, Aluminijumski tehnopolis i Institut za aluminijum, uz strateški savez sa EPCG i Elektroprenosom u saradnji sa Lukom Bar, Željeznicom Crne Gore i proizvođačima i prerađivačima aluminijuma. Očekivani prihod ovog sektora bi bio oko dvije milijarde dolara i direktno ili inderektno bi zapošljavao oko 5.000 radnika.

MONITOR: Da to nije neka poslovna tajna?
RADULOVIĆ: Sve to sam govorio i dokazivao ovih godina. Džabe. Đukanovića i njegov režim vode drugi interesi. Zato je sudbina KAP-a i Crne Gore prije svega političko pitanje. Uslov svih uslova opstanka aluminijumske industrije i cijelog realnog sektora, konkurentne privrede i ekonomije je smjena ovog režima.

MONITOR: Da li će krivci za ubistvo KAP-a odgovarati?
RADULOVIĆ: Hoće. Meni i mojim partijskim drugovima to će biti prioritetna aktivnost. Ne zbog osvete, već zbog istine, opomene i preduslova stvaranja pravne države i održivog razvoja. Zato sam i procesirao tužbu protiv 32 lica za postojanje osnovane sumnje da su u periodu od 1990. godine do danas protivpravnim iskorišćavanjem službenog položaja, ovlašćenja, vlasništva i uticaja na različite načine, svojim činjenjem ili nečinjenjem u kontekstu mješovitog djelovanja, vršeći više krivičnih djela proizveli ogromnu i trajnu finansijsku i ekološku štetu Crnoj Gori. Direktna šteta se procjenjuje na više od 2 milijarde eura, a indirektna je mnogo veća. Po Krivičnom zakoniku prijeti im kazna zatvora više od 200 godina. U pitanju su premijeri, ministri, direktori fondova, gradonačelnici, novopečeni biznismeni, navodni eksperti sa Univerziteta, sudije i prethodni vrhovni državni tužioci. Svako krivično djelo je opisano i dokumentovano.

MONITOR: Da li je KAP njihova jedina žrtva?
RADULOVIĆ: Jeste najveća, ali nije jedina. Opustili su i zatočili Crnu Goru. Ako analiziramo svaki sektor pojedinačno, svaku instituciju ponaosob i pojedine periode u prethodne 24 godine, vidjećemo da tu postoji čitav spektar raznih mehanizama krađe i podjele atara. Svako od njih je krao, neko manje, neko više, bio on funkcioner, brat, kum, biznismen, profesor ili ljekar. Kako da vjerujem da će Đukanovićev, Krivokapićev i Milićev VDT sve ovo preispitati i dovesti poznaniju prava i razvedriti iznad Gore Crne.

MONITOR: Da li je DPS, nakon obnove „ljubavi” sa SDP-om, pacifikovao opoziciju do narednih parlamentarnih izbora 2016. godine?
RADULOVIĆ:Nas, DF, nikada. Ova vlast nema ni legalitet ni legitimitet. Svake izbore je do sada pokrala. Svaki dan sa njima na vlasti je preskup po Crnu Goru. Zato nećemo čekati redovne parlamentarne izbore ni jesen 2016. godine. Biće izbori mnogo ranije, na ovaj ili onaj način, demokratskim putem.

MONITOR: Imate li odgovor na aktuelne političke i ekonomske izazove?
RADULOVIĆ: Moramo i imamo. Moramo zbog sadašnje i buduće još veće snage i misije koju nosimo. Imamo, jer smo se potvrdili kao prava alternativa režimu. U čemu do sada nijesmo bili u pravu? Sada smo ponudili i rešenja o životnoj sredini, krajnje kompleksnoj oblasti i socijalnoj politici, veoma aktuelnoj.

MONITOR: Aktuelna dešavanja u DF-u eki nazivaju previranjima, drugi transformacijom… O čemu je riječ?
RADULOVIĆ: Nije u pitanju nikakva transformacija, već unapređenje djelovanja. Da budemo još efikasniji, sinhronizovaniji, da budemo stožer okupljanja svega kreativnog i antirežimskog, da ponudimo nešto novo, da vratimo nadu. Na tome radimo, duboko promišljajući i usaglašavajući se i unutar DF i van njega.

Poslije Nikšića, Podgorice, izbora VDT i mnogo čega drugog, svakog ne bih nazivao opozicijom. Mi ćemo dići ljestvicu veoma visoko, koliko je potrebno da bi došlo do demokratskih promjena. Ko će biti sa nama, ko će biti naš partner, da li će to biti sva opozicija, ko iz civilnog društva, NVO, akademske zajednice, sindikata, ne znam. Veliki su izazovi, pravi će na kraju ostati, a folirante će istorija prezreti i odbaciti. Sledeći saziv Skupštine Crne Gore biće sasvim drugačiji.

MONITOR: Da li je izvještaj EK razočarao opoziciju i pokvario vaše planove za buduće aktivnosti? I zašto premijer Đukanović najavljuje mogućnost prekida pristupnih pregovora?
RADULOVIĆ: Ko umije da čita, pročitao je jasne poruke, normalno, napisane briselskim rukopisom i u kontekstu sadašnje pozicije pristupanja Crne Gore i stanja u EU. Klauzula o balansu je Damoklov mač koji visi nad glavom ove vlasti i novog VDT, pregovori će se blokirati ukoliko i dalje nema presuda u oblasti visoke korupcije. Prevedeno – ukoliko nema „sanaderizacije”. To je dobro pročitao Đukanović i zato je kukavički i prevarantski izjavio da je moguć u Crnoj Gori „islandski scenario”. Prevedeno – odustaće Crna Gora od EU ukoliko Đukanović bude pozvan na odgovornost. To je jasna poruka Briselu, ukoliko ne reaguju na ovakvu skandaloznu izjavu, najobičniji su trgovci.

Inače, svaki od kriterijuma u Izvještaju ima sive konture, konstatacije su nedovoljni i ograničeni napredak, male promjene, bez potrebnih rezultata, nedostaju ključne reforme, nedostatak političke volje i struke, ostaju ključni ekonomski izazovi, potrebno mnogo više. Svaka vlada bi u svakoj demokratskoj državi na osnovu njih pala. Skupština je, kakva je takva je, najsvetlija.

Sljedeće ocjenjivanje će biti analitičnije, pritisak EU biće sve veći, tražiće se mjerljivi rezultati. Ocjene EK će biti takve da će Đukanović žaliti za svojim čuveni studenskim prosjekom od 6,0. Zato se za dobro Crne Gore mora radikalno reagovati – što brže, što šire, što jače.

Tajni dogovori A2A i Vlade

MONITOR: Koliko je parlament uključen u nove pregovore A2A i Vlade CG?

RADULOVIĆ: Nikoliko. To je veliki zalogaj za Skupštinu. Posebno poslije „konsolidacije” koalicije DPS-SDP i Đukanovićeve prijetnje da nema više vrdanja. Sjetite se brojnih zaključaka Skupštine i zakona oko KAP-a. Đukanović ih nije fermao „ni pod razno”, radio je po svome i tako je na kraju i bilo. Degutantno mi sad djeluju pojedini mlađani poslanici iz režimske koalicije i konstruktivne opozicije koji tobož’ ucjenjuju Đukanovića i usaglašavaju amandmane u interesu javnog dobra. Čisto foliranje. Kao i do sada, pregovori na relaciji A2A-Vlada Crne Gore biće tajni, u funkciji Prve banke i porodice Đukanović. „Glavni pregovarač i potpisnik” će, kao i u slučaju štetnog bazičnog ugovora prije pet godina, biti Vujica Lazović. Svašta treba očekivati od tih tajnih pregovora ili bolje reći dogovora ali, sigurno, ništa dobro za građane. Neophodno je ozbiljno i stručno početi valorizaciju energetskog potencijala u skladu sa dugoročnom održivošću, stepenom povraćaja investicija, kulturološkim blagom i ekološkim normama. Novi energetski izvor mora da bude u dominantnom vlasništvu države Crne Gore. Sve analize ukazuju da izgradnja HE „Kruševo”, HE „Komarnica” i TE „Pljevlja II” su visoko profitne investicije, dok hidrocentrale na Morači su glupost i rizik. To i tako ova vlada i ovaj saziv parlamenta neće učiniti i treba je što prije smijeniti za dobro Crne Gore.

Putevi kruna ili teg o vratu

,,Paradigma gluposti ove vlasti je vrijeme i način izgradnje putne infrastrukture”, kaže Radulović, ,,Kada je trebalo i kada smo mogli, to nije učinjeno, a način na koji su to pokušavali i sa kim su to htjeli, bio je krajnje pogrešan. Sada, u ovim uslovima, na ovaj način – graditi samo jednu dionicu auto-puta – je suludo. Na to upozoravaju iz SB i EK, to sam saopštio i kineskom ambasadoru prije neki dan.

Sada treba povezati Crnu Goru unutar sebe i sa okruženjem brzim saobraćajnicama, koje nam trebaju u svakoj varijanti, to činiti u najvećoj mjeri sa domaćom operativom i sirovinama, pripremati auto-put i modernizaciju željeznice studiozno i uz podršku EU, dizati realni sektor prije svega, pa će cio auto-put doći sam po sebi kao kruna a ne teg o vratu.”

MONITOR: NATO?
RADULOVIĆ: Ispunjenje standarda – poziv – stručna javna rasprava – referendum. To je pošten put. Ali režim hoće drugačije, bez ispunjenja standarda, lažnim anketama, sebe da ukalkuliše, da sačuva privilegije. To ne može.

Zoran RADULOVIĆ