Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKO RADULOVIĆ, POTPREDSJEDNIK SKUPŠTINE CRNE GORE: Ubice KAP-a moraju na sud

Objavljeno prije

na

Pitanje KAP-a je pitanje Crne Gore u pravnom, ekološkom, ekonomskom i socijalnom smislu, a nažalost i prije svega – dominantno – u političkom, kaže za Monitor univerzitetski profesor, poslanik DF-a i potpredsjednik parlamenta Branko Radulović, objašnjavajući dio motiva za krvičnu prijavu protiv „32-ojice koji su uništili KAP”.
RADULOVIĆ: Početak utvrđivanja odgovornosti za najveću pljačku u crnogorskoj istoriji koja se odvijala u KAP-u od ‘90-ih do danas označiće početak postojanja pravne države i profesionalnog Vrhovnog državnog tužilaštva.

Priča je važna i u ekološkom smislu jer su pljačke, neodgovornosti i gluposti prouzrokovale trajnu devastaciju životne sredine za čije će djelimično saniranje trebati milijarde eura i mnogo godine. A sada hoće da na istoj lokaciji, u fabričkom krugu KAP-a, instaliraju novu ekološku bombu – nacionalnu deponiju i spalionicu opasnog otpada. U srcu Zetske ravnice, na izvorištima i rezervoarima najvećeg basena pitke vode u državi, tu gdje živi trećina stanovništva. Ludilo i bezobrazluk.

Kada je u pitanju KAP i ekonomski i socijalni efekti opcije su krajnje oprečne. Jedna odslikava postojeće stanje zatočenog i ubijenog KAP-a, sa limitiranim i unakaženim tehnološkim procesom, sa devastiranom i zastarjelom opremom, u rukama osionih, halapljivih i neznavenih stvarnih i navodnih vlasnika. Konačan račun tog „biznisa” koji

plaćaju građani Crne Gore još nije zaključen. Tek treba zbrinuti suvišne radnike, platiti tuđe sirovine i tajne dilove. A i Rusi – ono što su dali hoće da im se vrati.

Druga opcija je pravi KAP. On se gradi raskidom kriminogenih ugovora i strateškim restrukturiranjem aluminijumske industrije koju bi činili primarna proizvodnja aluminijuma, Aluminijumski tehnopolis i Institut za aluminijum, uz strateški savez sa EPCG i Elektroprenosom u saradnji sa Lukom Bar, Željeznicom Crne Gore i proizvođačima i prerađivačima aluminijuma. Očekivani prihod ovog sektora bi bio oko dvije milijarde dolara i direktno ili inderektno bi zapošljavao oko 5.000 radnika.

MONITOR: Da to nije neka poslovna tajna?
RADULOVIĆ: Sve to sam govorio i dokazivao ovih godina. Džabe. Đukanovića i njegov režim vode drugi interesi. Zato je sudbina KAP-a i Crne Gore prije svega političko pitanje. Uslov svih uslova opstanka aluminijumske industrije i cijelog realnog sektora, konkurentne privrede i ekonomije je smjena ovog režima.

MONITOR: Da li će krivci za ubistvo KAP-a odgovarati?
RADULOVIĆ: Hoće. Meni i mojim partijskim drugovima to će biti prioritetna aktivnost. Ne zbog osvete, već zbog istine, opomene i preduslova stvaranja pravne države i održivog razvoja. Zato sam i procesirao tužbu protiv 32 lica za postojanje osnovane sumnje da su u periodu od 1990. godine do danas protivpravnim iskorišćavanjem službenog položaja, ovlašćenja, vlasništva i uticaja na različite načine, svojim činjenjem ili nečinjenjem u kontekstu mješovitog djelovanja, vršeći više krivičnih djela proizveli ogromnu i trajnu finansijsku i ekološku štetu Crnoj Gori. Direktna šteta se procjenjuje na više od 2 milijarde eura, a indirektna je mnogo veća. Po Krivičnom zakoniku prijeti im kazna zatvora više od 200 godina. U pitanju su premijeri, ministri, direktori fondova, gradonačelnici, novopečeni biznismeni, navodni eksperti sa Univerziteta, sudije i prethodni vrhovni državni tužioci. Svako krivično djelo je opisano i dokumentovano.

MONITOR: Da li je KAP njihova jedina žrtva?
RADULOVIĆ: Jeste najveća, ali nije jedina. Opustili su i zatočili Crnu Goru. Ako analiziramo svaki sektor pojedinačno, svaku instituciju ponaosob i pojedine periode u prethodne 24 godine, vidjećemo da tu postoji čitav spektar raznih mehanizama krađe i podjele atara. Svako od njih je krao, neko manje, neko više, bio on funkcioner, brat, kum, biznismen, profesor ili ljekar. Kako da vjerujem da će Đukanovićev, Krivokapićev i Milićev VDT sve ovo preispitati i dovesti poznaniju prava i razvedriti iznad Gore Crne.

MONITOR: Da li je DPS, nakon obnove „ljubavi” sa SDP-om, pacifikovao opoziciju do narednih parlamentarnih izbora 2016. godine?
RADULOVIĆ:Nas, DF, nikada. Ova vlast nema ni legalitet ni legitimitet. Svake izbore je do sada pokrala. Svaki dan sa njima na vlasti je preskup po Crnu Goru. Zato nećemo čekati redovne parlamentarne izbore ni jesen 2016. godine. Biće izbori mnogo ranije, na ovaj ili onaj način, demokratskim putem.

MONITOR: Imate li odgovor na aktuelne političke i ekonomske izazove?
RADULOVIĆ: Moramo i imamo. Moramo zbog sadašnje i buduće još veće snage i misije koju nosimo. Imamo, jer smo se potvrdili kao prava alternativa režimu. U čemu do sada nijesmo bili u pravu? Sada smo ponudili i rešenja o životnoj sredini, krajnje kompleksnoj oblasti i socijalnoj politici, veoma aktuelnoj.

MONITOR: Aktuelna dešavanja u DF-u eki nazivaju previranjima, drugi transformacijom… O čemu je riječ?
RADULOVIĆ: Nije u pitanju nikakva transformacija, već unapređenje djelovanja. Da budemo još efikasniji, sinhronizovaniji, da budemo stožer okupljanja svega kreativnog i antirežimskog, da ponudimo nešto novo, da vratimo nadu. Na tome radimo, duboko promišljajući i usaglašavajući se i unutar DF i van njega.

Poslije Nikšića, Podgorice, izbora VDT i mnogo čega drugog, svakog ne bih nazivao opozicijom. Mi ćemo dići ljestvicu veoma visoko, koliko je potrebno da bi došlo do demokratskih promjena. Ko će biti sa nama, ko će biti naš partner, da li će to biti sva opozicija, ko iz civilnog društva, NVO, akademske zajednice, sindikata, ne znam. Veliki su izazovi, pravi će na kraju ostati, a folirante će istorija prezreti i odbaciti. Sledeći saziv Skupštine Crne Gore biće sasvim drugačiji.

MONITOR: Da li je izvještaj EK razočarao opoziciju i pokvario vaše planove za buduće aktivnosti? I zašto premijer Đukanović najavljuje mogućnost prekida pristupnih pregovora?
RADULOVIĆ: Ko umije da čita, pročitao je jasne poruke, normalno, napisane briselskim rukopisom i u kontekstu sadašnje pozicije pristupanja Crne Gore i stanja u EU. Klauzula o balansu je Damoklov mač koji visi nad glavom ove vlasti i novog VDT, pregovori će se blokirati ukoliko i dalje nema presuda u oblasti visoke korupcije. Prevedeno – ukoliko nema „sanaderizacije”. To je dobro pročitao Đukanović i zato je kukavički i prevarantski izjavio da je moguć u Crnoj Gori „islandski scenario”. Prevedeno – odustaće Crna Gora od EU ukoliko Đukanović bude pozvan na odgovornost. To je jasna poruka Briselu, ukoliko ne reaguju na ovakvu skandaloznu izjavu, najobičniji su trgovci.

Inače, svaki od kriterijuma u Izvještaju ima sive konture, konstatacije su nedovoljni i ograničeni napredak, male promjene, bez potrebnih rezultata, nedostaju ključne reforme, nedostatak političke volje i struke, ostaju ključni ekonomski izazovi, potrebno mnogo više. Svaka vlada bi u svakoj demokratskoj državi na osnovu njih pala. Skupština je, kakva je takva je, najsvetlija.

Sljedeće ocjenjivanje će biti analitičnije, pritisak EU biće sve veći, tražiće se mjerljivi rezultati. Ocjene EK će biti takve da će Đukanović žaliti za svojim čuveni studenskim prosjekom od 6,0. Zato se za dobro Crne Gore mora radikalno reagovati – što brže, što šire, što jače.

Tajni dogovori A2A i Vlade

MONITOR: Koliko je parlament uključen u nove pregovore A2A i Vlade CG?

RADULOVIĆ: Nikoliko. To je veliki zalogaj za Skupštinu. Posebno poslije „konsolidacije” koalicije DPS-SDP i Đukanovićeve prijetnje da nema više vrdanja. Sjetite se brojnih zaključaka Skupštine i zakona oko KAP-a. Đukanović ih nije fermao „ni pod razno”, radio je po svome i tako je na kraju i bilo. Degutantno mi sad djeluju pojedini mlađani poslanici iz režimske koalicije i konstruktivne opozicije koji tobož’ ucjenjuju Đukanovića i usaglašavaju amandmane u interesu javnog dobra. Čisto foliranje. Kao i do sada, pregovori na relaciji A2A-Vlada Crne Gore biće tajni, u funkciji Prve banke i porodice Đukanović. „Glavni pregovarač i potpisnik” će, kao i u slučaju štetnog bazičnog ugovora prije pet godina, biti Vujica Lazović. Svašta treba očekivati od tih tajnih pregovora ili bolje reći dogovora ali, sigurno, ništa dobro za građane. Neophodno je ozbiljno i stručno početi valorizaciju energetskog potencijala u skladu sa dugoročnom održivošću, stepenom povraćaja investicija, kulturološkim blagom i ekološkim normama. Novi energetski izvor mora da bude u dominantnom vlasništvu države Crne Gore. Sve analize ukazuju da izgradnja HE „Kruševo”, HE „Komarnica” i TE „Pljevlja II” su visoko profitne investicije, dok hidrocentrale na Morači su glupost i rizik. To i tako ova vlada i ovaj saziv parlamenta neće učiniti i treba je što prije smijeniti za dobro Crne Gore.

 

Putevi kruna ili teg o vratu

,,Paradigma gluposti ove vlasti je vrijeme i način izgradnje putne infrastrukture”, kaže Radulović, ,,Kada je trebalo i kada smo mogli, to nije učinjeno, a način na koji su to pokušavali i sa kim su to htjeli, bio je krajnje pogrešan. Sada, u ovim uslovima, na ovaj način – graditi samo jednu dionicu auto-puta – je suludo. Na to upozoravaju iz SB i EK, to sam saopštio i kineskom ambasadoru prije neki dan.

Sada treba povezati Crnu Goru unutar sebe i sa okruženjem brzim saobraćajnicama, koje nam trebaju u svakoj varijanti, to činiti u najvećoj mjeri sa domaćom operativom i sirovinama, pripremati auto-put i modernizaciju željeznice studiozno i uz podršku EU, dizati realni sektor prije svega, pa će cio auto-put doći sam po sebi kao kruna a ne teg o vratu.”

MONITOR: NATO?
RADULOVIĆ: Ispunjenje standarda – poziv – stručna javna rasprava – referendum. To je pošten put. Ali režim hoće drugačije, bez ispunjenja standarda, lažnim anketama, sebe da ukalkuliše, da sačuva privilegije. To ne može.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo