Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKO RADULOVIĆ, POTPREDSJEDNIK SKUPŠTINE CRNE GORE: Ubice KAP-a moraju na sud

Objavljeno prije

na

branko-radulovic-1

Pitanje KAP-a je pitanje Crne Gore u pravnom, ekološkom, ekonomskom i socijalnom smislu, a nažalost i prije svega – dominantno – u političkom, kaže za Monitor univerzitetski profesor, poslanik DF-a i potpredsjednik parlamenta Branko Radulović, objašnjavajući dio motiva za krvičnu prijavu protiv „32-ojice koji su uništili KAP”.
RADULOVIĆ: Početak utvrđivanja odgovornosti za najveću pljačku u crnogorskoj istoriji koja se odvijala u KAP-u od ‘90-ih do danas označiće početak postojanja pravne države i profesionalnog Vrhovnog državnog tužilaštva.

Priča je važna i u ekološkom smislu jer su pljačke, neodgovornosti i gluposti prouzrokovale trajnu devastaciju životne sredine za čije će djelimično saniranje trebati milijarde eura i mnogo godine. A sada hoće da na istoj lokaciji, u fabričkom krugu KAP-a, instaliraju novu ekološku bombu – nacionalnu deponiju i spalionicu opasnog otpada. U srcu Zetske ravnice, na izvorištima i rezervoarima najvećeg basena pitke vode u državi, tu gdje živi trećina stanovništva. Ludilo i bezobrazluk.

Kada je u pitanju KAP i ekonomski i socijalni efekti opcije su krajnje oprečne. Jedna odslikava postojeće stanje zatočenog i ubijenog KAP-a, sa limitiranim i unakaženim tehnološkim procesom, sa devastiranom i zastarjelom opremom, u rukama osionih, halapljivih i neznavenih stvarnih i navodnih vlasnika. Konačan račun tog „biznisa” koji

plaćaju građani Crne Gore još nije zaključen. Tek treba zbrinuti suvišne radnike, platiti tuđe sirovine i tajne dilove. A i Rusi – ono što su dali hoće da im se vrati.

Druga opcija je pravi KAP. On se gradi raskidom kriminogenih ugovora i strateškim restrukturiranjem aluminijumske industrije koju bi činili primarna proizvodnja aluminijuma, Aluminijumski tehnopolis i Institut za aluminijum, uz strateški savez sa EPCG i Elektroprenosom u saradnji sa Lukom Bar, Željeznicom Crne Gore i proizvođačima i prerađivačima aluminijuma. Očekivani prihod ovog sektora bi bio oko dvije milijarde dolara i direktno ili inderektno bi zapošljavao oko 5.000 radnika.

MONITOR: Da to nije neka poslovna tajna?
RADULOVIĆ: Sve to sam govorio i dokazivao ovih godina. Džabe. Đukanovića i njegov režim vode drugi interesi. Zato je sudbina KAP-a i Crne Gore prije svega političko pitanje. Uslov svih uslova opstanka aluminijumske industrije i cijelog realnog sektora, konkurentne privrede i ekonomije je smjena ovog režima.

MONITOR: Da li će krivci za ubistvo KAP-a odgovarati?
RADULOVIĆ: Hoće. Meni i mojim partijskim drugovima to će biti prioritetna aktivnost. Ne zbog osvete, već zbog istine, opomene i preduslova stvaranja pravne države i održivog razvoja. Zato sam i procesirao tužbu protiv 32 lica za postojanje osnovane sumnje da su u periodu od 1990. godine do danas protivpravnim iskorišćavanjem službenog položaja, ovlašćenja, vlasništva i uticaja na različite načine, svojim činjenjem ili nečinjenjem u kontekstu mješovitog djelovanja, vršeći više krivičnih djela proizveli ogromnu i trajnu finansijsku i ekološku štetu Crnoj Gori. Direktna šteta se procjenjuje na više od 2 milijarde eura, a indirektna je mnogo veća. Po Krivičnom zakoniku prijeti im kazna zatvora više od 200 godina. U pitanju su premijeri, ministri, direktori fondova, gradonačelnici, novopečeni biznismeni, navodni eksperti sa Univerziteta, sudije i prethodni vrhovni državni tužioci. Svako krivično djelo je opisano i dokumentovano.

MONITOR: Da li je KAP njihova jedina žrtva?
RADULOVIĆ: Jeste najveća, ali nije jedina. Opustili su i zatočili Crnu Goru. Ako analiziramo svaki sektor pojedinačno, svaku instituciju ponaosob i pojedine periode u prethodne 24 godine, vidjećemo da tu postoji čitav spektar raznih mehanizama krađe i podjele atara. Svako od njih je krao, neko manje, neko više, bio on funkcioner, brat, kum, biznismen, profesor ili ljekar. Kako da vjerujem da će Đukanovićev, Krivokapićev i Milićev VDT sve ovo preispitati i dovesti poznaniju prava i razvedriti iznad Gore Crne.

MONITOR: Da li je DPS, nakon obnove „ljubavi” sa SDP-om, pacifikovao opoziciju do narednih parlamentarnih izbora 2016. godine?
RADULOVIĆ:Nas, DF, nikada. Ova vlast nema ni legalitet ni legitimitet. Svake izbore je do sada pokrala. Svaki dan sa njima na vlasti je preskup po Crnu Goru. Zato nećemo čekati redovne parlamentarne izbore ni jesen 2016. godine. Biće izbori mnogo ranije, na ovaj ili onaj način, demokratskim putem.

MONITOR: Imate li odgovor na aktuelne političke i ekonomske izazove?
RADULOVIĆ: Moramo i imamo. Moramo zbog sadašnje i buduće još veće snage i misije koju nosimo. Imamo, jer smo se potvrdili kao prava alternativa režimu. U čemu do sada nijesmo bili u pravu? Sada smo ponudili i rešenja o životnoj sredini, krajnje kompleksnoj oblasti i socijalnoj politici, veoma aktuelnoj.

MONITOR: Aktuelna dešavanja u DF-u eki nazivaju previranjima, drugi transformacijom… O čemu je riječ?
RADULOVIĆ: Nije u pitanju nikakva transformacija, već unapređenje djelovanja. Da budemo još efikasniji, sinhronizovaniji, da budemo stožer okupljanja svega kreativnog i antirežimskog, da ponudimo nešto novo, da vratimo nadu. Na tome radimo, duboko promišljajući i usaglašavajući se i unutar DF i van njega.

Poslije Nikšića, Podgorice, izbora VDT i mnogo čega drugog, svakog ne bih nazivao opozicijom. Mi ćemo dići ljestvicu veoma visoko, koliko je potrebno da bi došlo do demokratskih promjena. Ko će biti sa nama, ko će biti naš partner, da li će to biti sva opozicija, ko iz civilnog društva, NVO, akademske zajednice, sindikata, ne znam. Veliki su izazovi, pravi će na kraju ostati, a folirante će istorija prezreti i odbaciti. Sledeći saziv Skupštine Crne Gore biće sasvim drugačiji.

MONITOR: Da li je izvještaj EK razočarao opoziciju i pokvario vaše planove za buduće aktivnosti? I zašto premijer Đukanović najavljuje mogućnost prekida pristupnih pregovora?
RADULOVIĆ: Ko umije da čita, pročitao je jasne poruke, normalno, napisane briselskim rukopisom i u kontekstu sadašnje pozicije pristupanja Crne Gore i stanja u EU. Klauzula o balansu je Damoklov mač koji visi nad glavom ove vlasti i novog VDT, pregovori će se blokirati ukoliko i dalje nema presuda u oblasti visoke korupcije. Prevedeno – ukoliko nema „sanaderizacije”. To je dobro pročitao Đukanović i zato je kukavički i prevarantski izjavio da je moguć u Crnoj Gori „islandski scenario”. Prevedeno – odustaće Crna Gora od EU ukoliko Đukanović bude pozvan na odgovornost. To je jasna poruka Briselu, ukoliko ne reaguju na ovakvu skandaloznu izjavu, najobičniji su trgovci.

Inače, svaki od kriterijuma u Izvještaju ima sive konture, konstatacije su nedovoljni i ograničeni napredak, male promjene, bez potrebnih rezultata, nedostaju ključne reforme, nedostatak političke volje i struke, ostaju ključni ekonomski izazovi, potrebno mnogo više. Svaka vlada bi u svakoj demokratskoj državi na osnovu njih pala. Skupština je, kakva je takva je, najsvetlija.

Sljedeće ocjenjivanje će biti analitičnije, pritisak EU biće sve veći, tražiće se mjerljivi rezultati. Ocjene EK će biti takve da će Đukanović žaliti za svojim čuveni studenskim prosjekom od 6,0. Zato se za dobro Crne Gore mora radikalno reagovati – što brže, što šire, što jače.

Tajni dogovori A2A i Vlade

MONITOR: Koliko je parlament uključen u nove pregovore A2A i Vlade CG?

RADULOVIĆ: Nikoliko. To je veliki zalogaj za Skupštinu. Posebno poslije „konsolidacije” koalicije DPS-SDP i Đukanovićeve prijetnje da nema više vrdanja. Sjetite se brojnih zaključaka Skupštine i zakona oko KAP-a. Đukanović ih nije fermao „ni pod razno”, radio je po svome i tako je na kraju i bilo. Degutantno mi sad djeluju pojedini mlađani poslanici iz režimske koalicije i konstruktivne opozicije koji tobož’ ucjenjuju Đukanovića i usaglašavaju amandmane u interesu javnog dobra. Čisto foliranje. Kao i do sada, pregovori na relaciji A2A-Vlada Crne Gore biće tajni, u funkciji Prve banke i porodice Đukanović. „Glavni pregovarač i potpisnik” će, kao i u slučaju štetnog bazičnog ugovora prije pet godina, biti Vujica Lazović. Svašta treba očekivati od tih tajnih pregovora ili bolje reći dogovora ali, sigurno, ništa dobro za građane. Neophodno je ozbiljno i stručno početi valorizaciju energetskog potencijala u skladu sa dugoročnom održivošću, stepenom povraćaja investicija, kulturološkim blagom i ekološkim normama. Novi energetski izvor mora da bude u dominantnom vlasništvu države Crne Gore. Sve analize ukazuju da izgradnja HE „Kruševo”, HE „Komarnica” i TE „Pljevlja II” su visoko profitne investicije, dok hidrocentrale na Morači su glupost i rizik. To i tako ova vlada i ovaj saziv parlamenta neće učiniti i treba je što prije smijeniti za dobro Crne Gore.

 

Putevi kruna ili teg o vratu

,,Paradigma gluposti ove vlasti je vrijeme i način izgradnje putne infrastrukture”, kaže Radulović, ,,Kada je trebalo i kada smo mogli, to nije učinjeno, a način na koji su to pokušavali i sa kim su to htjeli, bio je krajnje pogrešan. Sada, u ovim uslovima, na ovaj način – graditi samo jednu dionicu auto-puta – je suludo. Na to upozoravaju iz SB i EK, to sam saopštio i kineskom ambasadoru prije neki dan.

Sada treba povezati Crnu Goru unutar sebe i sa okruženjem brzim saobraćajnicama, koje nam trebaju u svakoj varijanti, to činiti u najvećoj mjeri sa domaćom operativom i sirovinama, pripremati auto-put i modernizaciju željeznice studiozno i uz podršku EU, dizati realni sektor prije svega, pa će cio auto-put doći sam po sebi kao kruna a ne teg o vratu.”

MONITOR: NATO?
RADULOVIĆ: Ispunjenje standarda – poziv – stručna javna rasprava – referendum. To je pošten put. Ali režim hoće drugačije, bez ispunjenja standarda, lažnim anketama, sebe da ukalkuliše, da sačuva privilegije. To ne može.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo