Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Jedan Crnogorac za 650 Rusa

Objavljeno prije

na

Dozvolivši da se investitori uz pola miliona eura domognu crnogorskog državljanstva, Vlada Crne Gore inspirisala je i nacionalizam bez patriotizma. Kao na Indijskom potkontinentu, gde međusobno ratuju dve kaste Indijaca – hindusi i muslimani. Nikola Tesla, koji je napisao ,,Ponosim se srpskim rodom i hrvatskom domovinom”, a o koga se otimaju oba ova prisvojna prideva, bio je državljanin Austrougarske i SAD.

Prva država koja se upustila u pećinsku naturalnu privredu je Federacija Sent Kitsa i Nivisa, najmanja država u obe Amerike – površine 261 kvadratni kilometar sa 42.600 stanovnika. Nezavisna je od 1983. a državljanstvo je smesta počela da trampi za investicije.

Druga je državica Dominika, koju ne treba mešati sa Dominikanskom Republikom, a oglašava od 1991. da prodaje po komadu državljanstvo za 75.000 dolara. Pola miliona eura je 657.500 dolara. U Dominici živi 72.000 ljudi, od kojih su 86,6 odsto crnci. Dominika je nezavisna od 1978.

Peru 1993. ponukan borbom za ulagače prodaje državljanstvo inostranoj glavi porodice za 25.000 dolara, a po članu uže porodice uzima 2.000 dolara.

RELATIVNIH POLA MILIONA: Ekvivalent crnogorskom cenzusu od 500.000 eura je Balijeva dvospratna prodavnica cipela na bukureštanskom bulevaru; prilog Evropske komisije estonskoj privredi 2009. i 2010; pomoć pokrajine Donja Austrija za nesrećnike u zemljotresu na Haitiju; Španija i Nemačka priložile su po 500.000 eura žrtvama ciklona u Mjanmaru. Novac je potrošen za posteljinu, vodu, hranu i mreže protiv komaraca. Tada je poginulo 138.000 Burmanaca, neuporedivo jeftinijih od nemačkih državljana.

Jer, nemački advokati potraživali su od Libije 500.000 eura za svaku ozbiljnije povređenu osobu u eksploziji u berlinskom klubu 1986. koju je po njima naručio Gadafi.

Bosanski siromasi prodaju bubreg za 2.500 eura, javlja AFP.

Nemačka vlada je još 2008. procenila da je godišnja plata bankarskih direktora koja prelazi 500.000 eura “nepristojna” i iznosi dve plate kancelara. Plate bankaraca je na 500.000 eura srezala i Irska.

U Evropskoj uniji se uz deset godina zatvora s dopunskih 500.000 eura kažnjavaju turisti koji putuju da bi upražnjavali seks s maloletnima ili se bavili dečijom pornografijom.

Protivrednost ponude crnogorske Vlade je i Mercedes-benz 630K iz 1929. Ili trkački Talbot-Darracq iz 1926. Kralj Svazilenda Mswati III priuštio je sebi za 500.000 eura Daimler Chrysler maybach 62, sa TV prijemnikom, DVD plejerom, 21 zvučnikom, frižiderom, bežičnim telefonom, filterom za prašinu i polen, torbom za golf i srebrnim posudama za šampanjac. U Svazilendu je najveća stopa obolelih od aidsa u svetu – 38,8 odsto. Na ovogodišnjem ženevskom Sajmu automobila izložen je Porsche 918, koji košta 500.000 eura, a ima 2.000 potencijalnih kupaca.

ZEVS NIJE MAJKA SUNCA: Donja cena ljubavnih pisama, suknji, krčaga i fotografija Marije Kalas bila je uoči licitacije u Milanu 500.000 eura. Rečenice kao ,,Draga ljubavi, dan susreta se približio. Da li me želiš? Tvoja sam!'” i tome slično u još 62 primerka procenjene su na 70.000 eura.

Austrijska nacionalna biblioteka je za manuskripte austrijskog pisca Petera Handkea, koji se nastanio u Francuskoj, platila 500.000 eura. Handke je ostao Slobodoljubac sve do smrti 2006. kada gostuje na sahrani pod požarevačkom lipom. Zbog govora na sprovodu prvog državnika optuženog za genocid dočekali su ga kritičari, a Komedi fransez skinula je s repertoara njegov uradak. Ni nemački grad Diseldorf nije hteo da ga nagradi lovorikom koja nosi ime nemačkog romantičara Hajnriha Hajnea. Utešne nagrade bile su prijem Handkea u članstvo Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske i upravljanje filmskim žirijem voljom Emira Kusturice.

Najjeftinija vila na španskoj Costa del Sol od 172 kvadrata plus 48 kvadrata terase, koja se sastoji od dve spavaće sobe sa jednim bračnim i dva odvojena kreveta, dva kupatila, bazena, šumarka, košta 500.000 eura. U inventar nekretnine ulazi i pokretna crno-bela mačka.

Cena TV prenosa fudbalskih mečeva u trećoj grupi ovogodišnjeg Afričkog kupa nacija je 500.000 eura. Alitalija je na aukciji slika za spas kompanije, koja je u buli tri milijarde eura prodavala sliku Zevs rađa Sunce Đina Severinija baš za 500.000 eura. Sliku niko nije kupio.

Ljudi koji su Bitlse učili transcendentalnoj meditaciji, sada okupljeni u Maharishi Global Financing, daju kupcima obveznica za 500.000 eura 12 odsto, a onima koji kupe obveznice za milion eura 15 odsto kamate godišnje.

Dijamant od 500.000 euro-karata 2008. nađen je u usisivaču perionice automobila u St. Petersburgu, a isto toliko novca mesečno ubire Španija od inostranih fudbalera koji porez plaćaju Madridu. Porez je 24 odsto, u poređenju s evropskih 43 odsto. Kristijano Ronaldo je u Mančesteru nogama inkasirao mesečno 625.000 eura.

EU ENGLESKOM DVORU: Za pola miliona eura može se nabaviti okrnjena figura mermernog lava, nađenog 2001. na Kritu, ali i kostur trorogog dinosaurusa. Četveronožni skelet je star oko 65 miliona godina i dugačak 7,5 metara.

Policija Valensije saopštila je da za vreme borbi pasa koje organizuju lokalni mafijaši oko pola miliona eura u jednoj noći promeni vlasnike.

Toliko para su dobile albanske parlamentarne stranke uoči izbora 2009. Toliko je Međunarodni savet za maslinovo ulje potrošio za sedmomesečnu kampanju u Indiji, u kojoj je maslinovo ulje samo lek i kozmetički sastojak.

U julu su lovci na blago, opskrbljeni rašljama i detektorima za metal opsedali austrijsku granicu s Nemačkom u potrazi za pet miliona eura koje je negde tu u aluminijumskim kovčezima pohranio pljačkaš banke. Prema austrijskom zakonu, nalazač pet miliona može zadržati 500.000 eura.

Kada su u julu 2003. ruski mirovnjaci zauvek napustili međunarodnu misiju pod komandom NATO-a na Kosovu, ostavili su i neplaćene račune od 500.000 eura za struju. Za četiri godine njih je 650 promarširalo Kosovom naoružano električnim aparatima za brijanje.

Britanska kraljica Elizabeta II primila je 530.000 eura subvencija od EU 2008. Monarhinja, po bogatstvu 214. u Britaniji, ima ogledno poljoprivredno dobro u Sandringemu.

Rumunski hirurg, koji je 2004. greškom odsekao penis 33. godišnjem pacijentu, morao je da mu gubitak kompenzira sa 500.000 eura.

U Rumuniji je od jula imetak veći od 500.000 eura socijalno nepoželjan i treba ga oporezovati.

Najlakše je biti Srbin

Srpski zakon o državljanstvu veoma je izdašan, pa je tako ministar vera Srbije Bogoljub Šijaković upisan u matičnu knjigu državljana opštine Nikšić pod rednim brojem 6.886; begunac iz fočanskog zatvora 2007. Radovan Stanković, koji je izdržavao dvadesetogodišnju kaznu za ratne zločine srbijansko je državljanstvo stekao u pritvoru Haškog tribunala; Darko Šarić, nosač tona kokaina, od 2005. amal je srpskog državljanstva. Da bi se postalo državljaninom Srbije dovoljno je da stranac posle tri godine boravka u Srbiji napismeno izjavi da Srbiju smatra svojom. Iseljenici i njihovi potomci u rasejanju od Karpata i 7. veka mogu da dobiju srpsko državljanstvo ako imaju 18 godina i poslovno su sposobni. Srpskog državljanstva mogu se odreći samo mlađi od 25 godina. Državljanin Hrvatske, koji ima i drugo državljanstvo, pred vlašću Hrvatske isključivo je hrvatski državljanin. Prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je, između ostalog, boravio najmanje pet godina neprekidno u Hrvatskoj, poznaje hrvatski jezik i latinicu, poštuje pravni poredak i običaje u Hrvatskoj i prihvata hrvatsku kulturu. I na kraju, ,,stranac, čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za Republiku Hrvatsku, može prirođenjem steći to državljanstvo iako ne udovoljava” Zakonu o državljanstvu. Državljanstvo je na rasprodaji i u BiH – tamo se može naturalizirati svako za koga se ,,smatra da je od naročite koristi za BiH”. Tada nije ni uslov da ,,poznaje jedan od jezika ustavotvornih naroda BiH” – Bošnjaka, Hrvata i Srba. Lingvistika definiše da je isti jezik onaj kome je najmanje 81 odsto osnovnog rečničkog blaga zajedničko sa drugim jezikom. Jezik građana, kojim govori najmanje 19 odsto zaostalog stanovništva BiH nije spomenut u Zakonu.

Tamara KALITERNA

Komentari

DRUŠTVO

POLICIJSKA AKCIJA U LUCI BAR: Borba protiv kriminala ili predstava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procesa zbog šverca cigareta, za  koji je prethodna vlast decenijama optuživana da se odvijao pod njihovim pokroviteljstvom, u Crnoj Gori  nije bilo. Procesi koji su pokrenuti van zemlje, arhivirani su. Ako institucionalnu borbu sa švercom cigareta nova vlast bude vodila poput  ovosedmične akcije u Luci Bar, načekaćemo se i na istinu o današnjim putevima šverca cigareta

 

Policija je ove sedmice  za crnogorsku javnost izvela, po svemu sudeći, još jednu predstavu za javnost. Specijalci Sektora za borbu protiv kriminala ušli su u Luku Bar, tražeći dokaze o milionskom švercu cigareta.

Očekivano ili ne, cigarete su pronašli, ali kako je zvanično saopšteno, za sada, ne i dokaze da je riječ o robi koja je bila namijenjena krijumčarenju . Kako je objašnjeno, riječ je o dugom procesu i tek treba da bude utvrđeno da li se u konkretnom slučaju može govoriti kao o švercu cigaretama.

To što su specijalci pretraživali magacine, dovelo je do održavanja prve sjednice Biroa za operativnu koordinaciju bezbjednosnih službi kojom je predsjedavao vicepremijer Dritan Abazović.

,,Na prvoj sjednici BOK-a dogovorene su aktivnosti i strategija rada svih bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje će prioritetno biti usmjerene protiv rada organizovanih kriminalnih grupa i njihovih
povezanih aktivnosti. Nijedna kriminalna grupa u Crnoj Gori neće i ne može biti jača od države, a bezbjednosne službe će kroz pojačan operativni rad i saradnju sa međunarodnim institucijama preduzti sve aktivnosti na inteziviranju i konkretizovanju te borbe”, navodi se u saopštenju, izdatom nakon sjednice. Saopštenje je izdato sa sve naslovom –  „Održana sjednica BOK-a: Kreće rat protiv organizovanog kriminala, šverca cigara“. Oni koji su akciju posmatrali, doduše,  zaista su mogli i pomisliti da je krenuo rat, jer su magacine „napali“ specijalci sa dugim cijevima.

Na sjednici su bili i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić i direktor
Uprave policije Zoran Brđanin, čije kontrolno saslušanje je upravo zbog šverca cigareta, tražio lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. On je krajem maja tvrdio da je u 15 dana iz carinskog skladišta iz slobodne zone Bar izašlo od 80 do 100 kontejnera švercovanih cigareta. On je iznio optužbe da je u taj posao ,,ušla” garnitura bliska premijeru Zdravku Krivokapiću.

,,Vukšić je bio pod mjerama ANB-a kao advokat kavačkog klana. Nije obezbijeđena saglasnost Skupštine za njegov izbor. Premijer vrlo direktno krši ustavni poredak, ugoražava ustavnu-civilizacijsku kategoriju, a to je civilna kontrola, građanska kontrola vojske i službi bezbjednosti”, kaže  Medojević.

Premijer Krivokapić je za tvrdnje Medojevića ranije rekao da su laž.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

„Jako je ružno od Amana i njegovih predstavnika da nam kažu ko bude našao posao da se oni neće ljutiti. Mi možemo uvijek da nađemo posao, ovo su vrlo kvalitetni ljudi, oni su proveli svoj radni vijek na pozicijama koje su ovdje vrlo zahtjevne i pružili svoj maksimum. Ostavili su dio života i postali dio ovog hotela i da im neko sada na najgori mogući način kaže da treba da idu“, kazao je Bogdan Krsmanović, predsjednik sindiklane organizacije Adriatic properties.

„Ove godine smo imali odlične najave, spremali smo se za sezonu a doživjeli smo ovo. To što poslodavac ne može da obezbijedi gostima privatnost i da nađe kompromis sa mještanima, nije naš problem. Mi tražimo da nas neko podrži i zaštiti naša prava dok se problem ne prevaziđe“, poručuje Krsmanović

Radnicima su ponuđene tri mogućnosti za produžetak radnog odnosa.

„Da čistimo, radimo na plaži ili da održavamo bašte uz smanjenje plate za 50 odsto. Mi smo bašte jednom već prošli, prije 15 godina kada je Aman preuzeo Sveti Stefan. Mi smo njih lijepo dočekali, radili smo sve vrste poslova bez ikakvih rješenja. Bili smo i mlađi 15 godina i imali entuzijazam zbog dolaska poznatog hotelskog brenda, a oni nam sada vraćaju đonom. Ovakvu ponudu sada ne prihvatamo. Za rad u bašti, šumi ili na plaži dobijali bismo 350 eura mjesečno. Među nama ima i visoko obrazovanog i stručnog kadra, ugostitelja koji svoj posao rade decenijama, pa je ova ponuda za nas ponižavajuća“, ističu zaposleni.

Radnici Svetog Stefana prepušteni su sami sebi. Žalili su se inspekcijskim organima, ali nisu dobili nikakve odgovore. Obratili su se predsjedniku države, premijeru, ministrima…

„Neko bi u ovoj državi trebao da se nama pozabavi. Mi samo želimo da radimo i ostanemo na svom radnom mjestu. Mi smo ovdje svoji na svome, radili smo kod Adriatic propertiesa na više radnih mjesta, nismo odbijali poslove… Hotele možemo otvoriti za 5 dana… pitamo se šta će biti sljedeće godine, hoće li raditi bez nas i zapošljavati druge“, rezignirano govore novinarima.

Ovo je epilog priče o „ugovoru stoljeća“ o „povratku starog sjaja Svetog Stefana“ o dolasku grčkih milionera i Amana. Sa jedne strane investicije u stotinama miliona eura, poznati brend i super bogata klijentela a sa druge surova realnost u kojoj se nalaze zaposleni. Lice i naličje  Statisovog „najljepšeg mjesta na svijetu“.

Ljepotu turističkog mjesta, hotela, parkova i plaža ne čine samo nesporne prirodne ljepote, nego i odnos poslodavca prema zaposlenima. Kako ultra bogati mogu uživati u ponudi koja počiva na nezadovoljstvu i eksploataciji zaposlenih, na neuvažavanju društvene zajednice sa granica rajskog odmarališta.

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predstavnici MZ Sveti Stefan i JP Morsko dobro iznijeli su svoje viđenje nastale situacije ministrima ekonomskog razvoja i ekologije, Jakovu Milatoviću i Ratku Mitroviću na sastanku održanom u Ministarstvu ekologije i prostornog planiranja.

Oni su istakli kako nisu smetnja poslovanju zakupca, kompanijama Adriatic properties i Aman, koje nisu pokazale spremnost da riješe probleme na koje mještani ukazuju godinama. Zbog nedostatka dijaloga suočili su se sa izolovanim incidentima, kako je ocijenjeno uklanjanje ograda na Kraljičinoj plaži.

Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se članovi MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora.

Što bi trebalo da znači da odustaju od svojih zahtjeva za korišćenje djelova plaža Svetog Stefana.

Sastancima u Vladi nisu prisustvovali predstavnici zakupca Adriatic propertiesa i menadžmenta Aman resorta.

Da li će Aman prihvatiti ponudu i povući odluku o zatvaranju hotela Sveti Stefan i Miločer, znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Iz Glavnog grada demantuju da snose odgovornost zbog stanja u ovom dijelu Mareze. ,,Investitor nije Glavni grad, već Uprava za saobraćaj, koja je sada u nadležnosti Ministarstva kapitalnih investicija, pa je stoga, kao nosilac projekta, odgovorna da prilikom izgradnje implementira mjere koje su definisane Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu, na koji je data saglasnost. Ispunjenje tih mjera kontroliše Ekološka inspekcija koja je u nadležnosti Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma”.

Kako su još kazali iz resora gradonačelnika Ivana Vukovića, nadležnim državnim organima ukazali su na problem. ,,U aprilu ove godine naša Agencija za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice je uputila dopis Upravi za inspekcijske poslove, odnosno Ekološkoj inspekciji. Tom prilikom iskazali smo zabrinutost zbog stanja na lokalitetu i zatražili preduzimanje mjera, u skladu sa nadležnostima. Nemamo odgovor na to zašto nadležni državni organi nijesu reagovali na naš dopis“.

Iz Ekološke inspekcije za Monitor pak kažu da su odradili inspekcijski nadzor, kao i da je Uprava za saobraćaj pribavila građevinsku dozvolu u martu prošle godine od tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma. ,,Konstatovali smo u prethodnom mjesecu da je u neposrednoj blizini gradilišta uspostavljeno skladištenje zemlje i kamena (materijala iz iskopa), koji su stvoreni u toku izvođenja radova, na zemljištu u privatnom vlasništvu koje obuhvata park prirode. U toku inspekcijskog nadzora, prisutni predstavnik izvođača radova tvrdio je da je u pitanju materijal koji je iskopan na dijelu gradilišta koji je u zoni parka prirode, da nije bilo miješanja sa bilo kojim drugim materijalom, te da je dio područja, koje je od strane inspekcije prepoznato kao sporno, zapravo gradilište, a da će privremeno skladišteni materijal biti upotrijebljen u daljem izvođenju radova“, navode.

Od izvođača radova, napominju, zatražene su i informacije koje bi identifikovale vlasnike parcela, ugovorni odnos sa njima, kao i eventualno postojanje drugih skladišta materijala iz iskopa. Tvrde i da će, nakon što dobiju odgovore na ta pitanja, preduzeti dalje mjere shodno ovlašćenjima.

Iz kompanije Bemaks Monitoru su kazali da sva nasipanja materijalom vrše ,,isključivo iz iskopa, uz pisanu saglasnost vlasnika zemljišta“. ,,U dogovoru sa vlasnicima zemljišta na kraju radova u obavezi smo da parcelu koja se nasipa uredimo kako bi vlasnicima bilo omogućeno korišćenje iste. Naša obaveza, kao izvođača radova, jeste da po završetku svih radova na bulevaru gradilište očistimo i vratimo u prvobitno stanje“, kaže  Jovana Vuksanović, koordinatorka Bemaksa za niskogradnju. Ona je pozvala da se toj kompaniji, ukoliko je napravila bilo kakav propust, ukaže na njega ,,te će ga otkloniti“.

Zona Parka prirode Dolina rijeke Zete gdje se izvode radovi je, kako još kažu iz Ekološke inspekcije, već duže vrijeme, znatno prije uspostavljanja tog statusa, pod negativnim uticajem zbog sličnih razloga. Zbog čega se onda do sada čekalo sa reakcijom – nije poznato.

Iz tog odsjeka Uprave za inspekcijske poslove nadležnost ponovo usmjeravaju na Glavni grad. ,,Parkom prirode, shodno odluci o njegovom proglašenju, upravljaće privredno društvo koje će osnovati opštine Danilovgrad i Podgorica, a do njegovog osnivanja za upravljača je određen organ lokalne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine u tim opštinama“.

Monitor se obratio i Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, no i odatle su odgovornost prebacili na Glavni grad: ,,Upravljanje građevinskim otpadom je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (opština) tako da pitanja treba adresirati tom organu”, navodi se u odgovoru.

Iz Glavnog grada smatraju da se radi o ,,organizovanoj hajci” usmjerenoj ka toj instituciji: ,,Kako od nekih politički motivisanih pojedinaca, tako i onih nevladinih organizacija za koje želimo da vjerujemo da nijesu time vođene”.

,,Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj, vrlo vjerovatno, obustaviće finansiranje izgradnje puta zbog ugrožavanja zaštićenog područja. Nastaviće da ga finansira kad se šut odatle izmjesti. Stotine hiljada kubika nasutog materijala neko mora da izmjesti od nečijih para“, upozorava Saveljić.

Da državne insitucije funkcionišu kako treba, neko bi, shodno Zakonu o zaštiti prirode, bio kažnjen sa 40 hiljada eura jer zatvara oči na devastaciju u zaštićenom području Mareze. No, s obzirom na to da se i dalje bave prebacivanjem odgovornosti, implementacija zakona i zaštita prirode Crne Gore još uvijek su daleko.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo