Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Novi mafijaški poredak

Objavljeno prije

na

,,Yokoso Japan”! (Dobrodošli u Japan!) Nije poznato da li je Rifat Hadžiahmetović, 42-godišnji Podgoričanin čuo milozvučni ženski glas na aerodromu Narita kod Tokija kada je u subotu poslije 14 časova po tokijskom vremenu okružen desetoricom detektiva izveden iz letilice koja ga je na letu sa pariske zračne luke Šarl de Gol dovezla u Japan.

Dok su dva helikoptera kružila na visini, pripadnici Metropolitenskog odjeljenja policije (MDP) su transportovali Hadžiahmetovića do policijske stanice u oklopnom vozilu. Jednom u policijskoj stanici Cukiđi, Hadžiahmetović je bio samo nekoliko blokova dalje od mjesta navodne pljačke, koju je sa drugim pripadnikom bande Pink pantera Radovanom Jelušićem (40), počinio 14. juna 2007, oko 17 časova poslije podne po lokalnom vremenu.

MDP je preuzela opsežne mjere bezbjednosti uzimajući u obzir mogućnost da će članovi bande Pink panteri, odgovorne za gotovo 200 pljački po juvelirnicama u raznim djelovima svjeta u posljednjih 11 godina, možda pokušati da oslobode Hadžiahmetovića. Pink panteri, iskusni kriminalci od kojih su neki očvrsli u oružanim formacijama tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije u 1990-im, su oslobađali članove bande iz zatvoru u pet navrata od 2004. do 2008. Jednom prilikom, u Francuskoj je istaknuti pripadnik grupe pobjegao pošto su ljudi za koje se vjeruje da pripadaju Pink panterima pucali iz mašinki na čuvare u stražarkama.

MDP je tragala za Hadžiahmetovićem zbog njegove navodne uloge prilikom drske pljačke u glavnoj radnji juvelirske kuće Ekselko Diamond u poznatom tokijskom trgovinskom kvartu Ginza.

Na snimku pljačke, koja je trajala 30-ak sekundi, vide se dva čovjeka, za koje japanska policija vjeruje da su Jelušić i Hadžiahmetović, kako ulaze u juvelirnicu pretvarajući se da su kupci i suzavcem onesposobljavaju tri prodavačice. Potom su pobjegli sa dijamantskom tijarom i ogrlicom vrijednom nešto manje od milion dolara.

Hadžiahmetović i Jelušić, došli su u Japan koristeći falsifikovane češke pasoše 12. aprila 2007. – oko dva mjeseca prije pljačke. Prema višem zvaničniku MDP, oni su se krili u tokijskim hotelima i stanu jedne žene iz Latinske Amerike u tokijskoj oblasti Minato.

Pošto su opljačkali juvelirnicu, Hadžiahmetović je navodno kontaktirao ženu iz jedne italijanske juvelirnice u Tokiju. Iz Japana je 24. juna sa tom ženom otišao istim letom sa Narite u Francusku. Jelušić je u Francusku odletio drugim letom. Obojica su ponovo koristila lažne pasoše Češke republike.

MDP je saopštilo kako je vjerovatno da su dijamanti dati juvelirnici i prodati u stranoj zemlji.

Dva Pantera su nedugo zatim došla u središte globalne operacije prikupljanja podataka i prismotre kojom je rukovodila tokijska policija. Ona je već bila postiđena krađom ogrlice Comtesse de Vendome vrijedne 21 milion eura iz radnje u Ginzi koju su Panteri počinili u martu 2004.

MDP je donijela nalog za hapšenje Hadžiahmetovića i Jelušića u februaru 2009, i stavila ga je na Interpolovu međunarodnu potjernicu. Hadžiahmetović je uhapšen već 14. marta na aerodromu u Larnaki na Kipru, pri pokušaju ulaska u tu istočnomediteransku ostrvsku zemlju sa lažnim pasošem Bugarske. Po drugoj verziji pokušao je da leti za Liban koristeći falsifikovani pasoš. Optužen je da je umiješan u pljačku na Tenerifima, jednom od Kanarskih ostrva koja pripadaju Španiji.

Krajem jula su se pojavile vijesti da španska policija nije bila u stanju da izgradi optužnicu protiv Hadžiahmetovića i da je pristala da ga preda Japanu. Međutim, Japan i Španija nemaju uzajamni sporazum o ekstradiciji, pa su vlasti u Tokiju putem diplomatskih kanala zatražile od svog evropskog partnera da im preda državljanina Crne Gore. Prema tokijskoj policiji, to je prvi put da je stranac koji ne živi u Japanu izručen poslije diplomatskih pregovora.

Tokijska policija je poslala itražitelje u Španiju. Osumnjičeni im je predat na aerodormu u Madridu, gdje je dovezen iz zatvora. Potom su u petak u policijskoj stanici na aerodromu uručili Hadžiahmetoviću nalog za hapšenje. I to je bilo neobično, pošto japanska policija normalno uručuje osumnjičenom držanom u inostranstvu nalog za hapšenje u avionu koji je ušao u međunarodni vazdušni prostor ili je sletio u Japan.

Prema policiji, Hadžiahmetović je rekao japanskim istražiteljima da ne želi da ide u Japan i da želi da se vrati u Crnu Goru. Navodno je rekao MDP da želi da se zaštiti koristeći pravo da ništa ne govori.

Japanska štampa piše kako je veoma rijetko da toj zemlji bude izručen osumnjičeni za kriminal iz zemlje sa kojom Tokio nije sklopio sporazum o ekstradiciji. Visoki zvaničnik MDP je izjavio da je predaja možda realizovana zbog rastućeg globalnog pokreta za rješavanje problema Pink Pantera, pa da su i zato pregovori između Tokija i Madrida prošli glatko.

Za to vrijeme Jelušić čeka svoju sudbinu u Italiji pošto je u maju uhapšen u jednom kafe baru u pomodnom kvartu Trastevere u Rimu. U Interpolovoj izjavi za medije navedeno je da je posjedovao falsifikovani hrvatski pasoš.

Neki viši detektivi u Evropi vjeruju da je Jelušić jedan od “mozgova” globalne kriminalne aktivnosti Pantera. Njegovo hapšenje se smatra važnim kako zbog lokacije hapšenja, Italija, navodno, nije u prošlosti bila mnogo zaiteresovana da se bavi Pink panterima, tako i zbog značaja krivičnih djela za koje će osumnjičeni vjerovatno biti optužen. Jelušić se nalazi na potjernicama zbog serije spektakularnih pljački ne samo u Japanu, već i na Kipru i u drugim državama.

Prema informaciji japanske novinske agencije Kjodo od 6. novembra 2009, Jelušić je u septembru te godine uhapšen u Crnoj Gori po optužbi za ometanje pravde. Crnogorske vlasti su odbile zahtjev Japana za ekstradiciju Jelušića kako bi mu se sudilo za pljačku juvelirnice u kvartu Ginza. Crnogorski izvori na koje se poziva ugledni njujorški nedjeljnik Njujorker su naveli da je Jelušić pušten iz pritvora i zamoljen da napusti državu.

Brzi, obučeni, solidarni

Japanska štampa piše da, mada dio aktivnosti Pink pantera ostaje nepoznat, vjeruje se kako kriminalna grupa trenutno ima oko 150 do 200 članova u Evropi, od kojih su mnogi bivši vojnici iz zemalja bivše Jugoslavije. Grupa njeguje solidarnost i čak je oslobodila nekoliko članova iz policijskih pritvora. Prema kontrolnom odjeljenju za organizovani kriminal MDP, Pink panteri su počeli pljačkanje juvelirnica širom svijeta otprilike 1999. Do sada, grupa je bila umiješana u preko 100 slučajeva pljački u 28 zemalja, uključujući Japan, Veliku Britaniju, Francusku i Ujedinjene Arapske Emirate, sa gubicima koji iznose ukupno 35 milijardi jena (oko 30 milijardi američkih dolara). Ukoliko bi bili dodati slučajevi za koje se sumnja da je taj pljačkaški krug bio umiješan, ukupna šteta se procjenjuje na preko 45 milijardi jena. Članovi Pink Panter grupe uglavnom posjećuju ugledne juvelirnice kao grupa mušterija i prijete prodavcima noževima i vatrenim oružjem. Oni generalno ne povrjeđuju prodavce niti uzimaju novac iz kasa. Obično Pink Panterima treba oko pet minuta da opljačkaju radnju, mada je ona u Ginzi 2007. izvedena za samo 32 sekunde. Oni očigledno podobno istraže ciljanu prodavnicu prije svakog napada i unaprijed planiraju koji predmet kradu zajedno sa načinom bjekstva, zaključuje se u materijalu MDP

Najspektakularnije pljačke

Pljačka 45 miliona eura vrijednog dragog kamenja u najreprezentativnijoj radnji juvelirske kuće Graf u Londonu 2003, i dalje je na vrhu spiska „trofeja” koji se pripisuju Pink Panterima. Do pljačke jedne druge juvelirnice Grafa u Londonu prošle godine, bila je to i najveća krađa te vrste u Velikoj Britaniji. Milan Jovetić je bio u grupi pljačkaša Grafove prodavnice u ekskluzivnom New Bond Street-u. Uhvaćen je nekoliko dana kasnije i Skotland jard je tada našao dijamantski prsten vrijedan milion dolara koji je trebalo da bude njegov plijen od pljačke. Prsten je bio sakriven u kremi za lice njegove djevojke, isto mjesto koje je izabrao lopov u čuvenom filmu Pink panter iz 1963, ostvarenju koje se predstavilo svijetu po trapavosti čuvenog inspektora Kluzoa, koga je igrao popularni Piter Selers. Jovetić je na sudu tvrdio da je on bio zadužen samo za logistiku. Osuđen je na pet i po godina zatvora i odležao je četiri. Reporter američke novinske agencije Asošiejted pres (AP) je ovog ljeta otkrio Jovetića u rodnom Nikšiću. Zgodni 30-ogodišnjak sa gelom u crnoj kosi gurao je kolica u kojima je bila njegova beba kćerčica. Po novinaru AP, Jovetić je svojevrsna slavna ličnost u Nikšiću. No, kada je upitan da li je on stvarno onaj Jovetić iz Pink pantera, odgovorio je: ,,Zar vam na to ličim?” Na dodatno pitanje o prstenu, kroz zube je procijedio: ,,Nemate novac za koji bih vam govorio” i otišao niz ulicu. AP ocjenjuje kako je u Nikšiću zaživjela svijest da su Pink panteri svojevrsni Robin Hudovi, koji kradu od bogatih da bi dali siromašnima. Ipak, sem nekoliko BMW i Mercedes-Bencova parkiranih ispred nekoliko kafića koje posjećuju pripadnici kriminalnog podzemlja, pokazatelja bogatstva po Nikšiću nema. Čovjek koji se predstavio samo kao Zoran dok je pio espreso u uličnom kafiću tražio je razumijevanje za Pink pantere: ,,Oni nisu nikoga ubili. Samo su željeli da napuste ovo ubogo mjesto.”

Široko poslovno polje

Prema internet stranici Interpola, ,,provjera otisaka prstiju pritvorenog ukazuju da je u pitanju Hadžiahmetović, koji se nalazi na međunarodnoj potjernici zbog sumnje da je umiješan u oružane pljačke i krađe vrijedne milione eura širom svijeta, uključujući Bahrein, Japan, Španiju i Ujedinjene Arapske Emirate (UAE)”. U Bahreinu ne znaju koja je banda odgovorna za pljačke, ali primjećuju da je tradicionalna manifestacija Juvelirska Arabija, mjesto gdje su se proteklih godina događale pljačke. Tako je u oktobru 2002, kako se navodi srpska banda, ukrala Kartijeovu ogrlicu vrijednu 567.000 lokalnih dinara (1,5 miliona dolara) koja je bila u Međunarodnom izložbenom centru Bahreina. Naredne godine je ukradena još jedna dijamantska ogrlica vrijedna 17.000 BD. Ogrlica vrijedna 300.000 dolara je ukradena 2007. iz prodavnice Dragulji iz snova njujorške firme Sol Rafael. Prošle godine je sa izložbe ukraden nakit vrijedan preko 100.000 BD.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo