Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Do posljednjeg donatora

Objavljeno prije

na

Pet veselja o državnom trošku organizovano je od početka do završetka gradnje Fabrike sira Planinka u selu Šekular kod Berana. Brojala je dokona opozicija. Jednom se završilo i masovnom tučom podnapitih gorštaka, koja će ovih dana imati epilog na sudu. Letjele su pivske boce, a „malo” je oštećena i oprema.

Sirara je zvanično otvorena najmanje dva puta. Prvi put prije posljednjih lokalnih izbora. Drugi put poslije izbora – tek toliko da se vlastima nenaklonjenim mještanima Šekulara pokaže ko je pobijedio. Dva puta je i zatvorena.

BACANJE NOVCA: „Drugi put je otvorio ministar poljoprivrede Milutin Simović. Vjerovatno da ministar u povratku nije ni stigao do Podgorice, a fabrika je već zatvorena”, kaže predsjednik Mjesne zajednice Šekular i direktor Zemljoradničke zadruge Javorak Branimir Brakočević.

Bilo je to početkom ljeta, i fabrika od tada ne radi. Dvojica-trojica zaposlenih dala su u međuvremenu otkaz, jer nijesu primili ni jednu platu.

Predsjednik ove mjesne zajednice objašnjava da fabrika sira u ovom selu nije ni mogla da radi kada je projektovana za dnevnu proizvodnju od 50 kilograma, odnosno preko hiljadu litara mlijeka kao osnovne sirovine.

„U čitavom Šekularu nema deset krava, i do sto litara mlijeka. Seljani kupuju tetrapak u gradu. I za fabriku su za taj kratki period koliko je radila, donosili mlijeko iz Mljekare Zora, i vozili ga terenskim vozilom četrdeset kilometara do sirare”, priča Brakočević.

Fabrika sira u ovom selu građena je međunarodnom donacijom njemačkog Ministarstva poloprivrede i koštala je, kako je zvanično saopšteno, oko 150 hiljada eura. Za tu svrhu osnovana je i nova zemljoradnička zadruga. Sirara je trebalo je da ima efekat povećanja stočnog fonda i zaustavljanja migracije stanovništva.

„Od svega toga ništa nije postignuto. Šekularska sela, koja su nekada imala četiri hiljade stanovnika, sada imaju trista. Samo prošle godine deset porodica napustilo je Šekular”, kaže predsjednik Mjesne zajednice.

On smatra da ova investicija predstavlja klasično preturanje donatorskog novca, da je promašena, i da je trebalo siraru graditi ili bliže gradu i infrastrukturi, ili uopšte ne graditi, odnosno graditi nešto sasvim drugo.

„Umjesto što su u siraru bacili novac, mogla je biti napravljena jedna pilana. Da se zaposli makar trideset-četrdeset ljudi. Ovako, pored naših privatnika koji su nudili i preko četrdeset eura po kubiku, koncesije na šekularske šume dobija ne znamo ni ko, ni odakle. ‘Privatnici’ s tašnama i mašnama, za deset eura”, kaže Brakočević.

U nešto manjem obimu i značaju, tako se ponovila priča s početka dvijehiljaditih, kada je u Beranama građena Mljekara Zora. Ovu fabriku takođe su donirale razvijene članice EU, i trebalo je u jednom trenutku da pospješi zapošljavanje crnogorskih građana koji su u to vrijeme deportovani iz Luksemburga.

NEREALNI PROJEKTI: Ono što je zajedničko za projekte u oblasti poljoprivrede, koji su predstavljali donacije, bilo je to da su bazirani na nerealnim procjenama, upozoravali su na vrijeme stručnjaci i poznavaoci prilika na terenu.

Kada je građena Mljekara Zora, trebalo je, to je sada potpuno jasno, prikazati što više goveda, odnosno krava, kako bi se izvukla što veća donacija. Te godine je ispalo da samo na području beranske opštine ima jedanaest hiljada krava. Takozvanih muznih grla. Poslije se u šali prepričavalo kako su popisivači išli noću od sela do sela s kliještima, i za uva goveda heftali po tri naušnice. Za vjerovati je i da pritom nijesu vodili računa i podvirivali pod repove, te da je etikete za krave mogao lako dobiti i po neki vo, pa i drugi papkar. Nema boljeg objašnjenja za brojku od jedanaest hiljada. Najpreciznije računice govore da u beranskoj opštini ni tada, kao ni danas, nije bilo više od četiri do pet hiljade krava.

Ti parametri, nema nikakve sumnje, bili su presudni i bitno su uticali na to da luksemburška Vlada razvije projekat MEDNEM – razvoj mljekarstva na sjeveroistoku Crne Gore, u startu vrijedan, kako je zvanično saopšteno, sedam miliona eura. Kasnije su pridodat još tri-četiri miliona. Okosnicu projekta činila je mljekara Zora. Polovna i remontovana, sa šest otkupnih centara. I s ukupnim dnevnim kapacitetom od skoro pedeset hiljada litara mlijeka. Ili sedam-osam hiljada litara na sat.

Skoro da je i laicima bilo jasno da je fabrika s tim kapacitetima u Beranama osuđena na neuspjeh, ali je svako ko je u tom trenutku to naglas rekao, proglašavan za „neukog i nedobronamjernog”. Čak i kada se to i praktično pokazalo već u prvim godinama rada kompanije, i kada je, u najvećem obimu, fabrika prikupljala i prerađivala samo 16 hiljada litara dnevno, odnosno tek trećinu kapaciteta, ministar Simović je vadio levore na neprijatelje.

„Ja sam se uvjerio da je u Zori sve u najboljem redu. To su zlonamjerne dezinformacije. Oni koji ih plasiraju ne žele dobro, i ne žele da svane ni Crnoj Gori ni Beranama”, rekao je Simović na jednoj smotri stočara u Beranama. Ministar kasnije nije našao za shodno da se izvini medijima i novinarima zbog takvog vokabulara.

MUZNA STABLA: Poenta priče o Zori je da je jedina fabrika dugotrajnog mlijeka u državi, radila s minimalnim kapacitetima, a da je početkom ove godine proizvodnja zbog velikih gubitaka i dugovanja novca seljacima za sirovinu, morala stati. Pokušaj privatizacije prije godinu-dvije nije uspio, a nakon toga je saopšteno da se novi tender neće objavljivati do pronalaska sigurnog i dobrog kupca. Fabrika je sa 99 procenata u vlasništvu Vlade Crne Gore, kao poklon od Vlade Luksemburga.

Još manje koristi stanovništvo sjevera vidjelo je od projekta FODEMO, ako se neko još toga sjeća. Kroz taj projekat luksemburška Vlada je, prema zvaničnim izjavama, donirala blizu deset miliona eura u revitalizaciju crnogorske drvne industrije i šumarstva. Pomoć je usmjeravana samo preko bivših državnih preduzeća. Nekako istovremeno i slučajno, Vlada Crne Gore promijenila je politiku u toj oblasti, i veliki broj privatnika, kojima je prije toga pomagala da dobiju znatne bankarske kredite – ostavila na cjedilu. Bez drveta.

Možda to i nije bilo presudno za otpočinjanje projekta FODEMO, ali je činjenica da ono što su u prvom slučaju bila muzna grla, u drugom su bila „muzna stabla”. Istina, stvari sa šumom nijesu stajale baš kao s kravama. I pored toga što se nemilosrdno uništava, nije da je nije bilo i da je nema. Pa ipak se sasvim ozbiljno te godine dovodio u pitanje Vladin plan sječe od milion i četiristo hiljada kubika.

„Do sada je najviše sječeno 400 do 500 hiljada kubika, posljednjih nekoliko godina jedva 250 hiljada”, kažu oni koji su u tom poslu.

Kada se radi o planiranom prirodnom prirastu, tu već nema nikakve dileme da je stvar bila potpuno nerealna.

„Vladin program je za tu godinu kasnije predvidio prirast šuma najveći u Evropi, i to skoro dvostruko”, prisjećaju se neki od drvoprerađivača.

Sirari u Šekularu, kao posljednjem primjeru izmuzavanja međunarodnih donatora, prethodila je i izgradnja fabrike sira u selu Konjuhe kod Andrijevice. Ni ta fabrika danas ne radi. To sa sirarama je izgleda za nekoga bio dobar posao, pa je jedna prije tri godine napravljena i u Brezojevicama kod Plava, ali ni ta nije proradila. Ipak se ne odustaje. Najavljuje se izgradnja još dvije sirare na području Bijelog Polja. Možda tamo presele neku od ove tri što ne rade u Beranama, Andrijevici i Plavu. I za šekularsku se priča da je oprema stigla sa Žabljaka, đe je fabrika kratko vrijeme bila instalirana, ali nije uspjela da se održi. Vjerovatno je i tamo prije toga svečano otvorena. Bitno je da se nešto otvara i da ima veselja. Do posljednjeg donatora i posljednjeg glasača.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Kad tužilaštvo radi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvari u NP Skadarsko jezero uhvate krivolovce sa sve ribom i agregatima kojim je ubijaju, a tužilaštvo ih pusti i vrati im opremu za ,,rad”. Tako teče najnovija kampanja Stop krivolovu na Skadarskom jezeru

 

U toku je kampanja Stop krivolovu – Ribolovni zabran na Skadarkom jezeru od 15. marta do 15. maja. U njenom jeku, nadzornici NP Skadarsko jezero su, prošli četvrtak, u krivolovu zatekli Dražena Prenkića i Živka Lazovića, saopštili su iz ovog Nacionalnog parka. Sa stotinama kila ulovljene ribe i agregatima kojima je riba ubijena. Tužilac Ivana Petrušić- Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela.

Iz tog preduzeća konstatovali su da najnoviji „slučaj nudi još jedan dokaz tvrdnji da tužilaštvo mora biti iz korijena promijenjeno kako bi konačno počelo da štiti državu i njenu imovinu”.

Ovo bi se moglo tumačiti i kao svojevrsni odgovor tužilaštva na nedavni poziv NP policiji, sudstvu, tužilaštvu i inspekcijama da počnu da ispunjavaju svoje zakonske obaveze i konačno urade nešto na očuvanju Skadarskog jezera.

Marina Jočić, predsjednica UO JP Nacionalni parkovi CG izjavila je da je nekoliko grupa koje se bave krivolovom na nivou mafije, što se tiče organizovanosti i povezanosti sa državnim organima.

Nasuprot njima je Služba zaštite NP Skadarsko jezero, koja je, kako je navela, malobrojna, loše opremljena i još gore plaćena. Ona je za TV Vijesti izjavila da sumnja i da su pojedini čuvari u sprezi sa krivolovcima, ali to je jako teško dokazati.

Ipak, iz NP tvrde da su već prvog vikenda zabrana uspjeli da zaplijene  nekoliko plovila, akumulatora, pretvarača i ostalih sredstava za ubijanje ribe i ostalog živog svijeta u jezeru. Međutim, tužilaštvo je oslobodilo te ljude i nije ih krivično gonilo, dobili su prekršajne prijave i vraćen je alat za ubijanje živog svijeta u jezeru, navodi Jočićeva.

Posljedica toga je da su oni koji prijave krivolov zastrašeni: ,,Imaju razlog za strah. Imamo snimak gdje krivolovci repetiraju pištolj znajući da ih kamera snima. Dešavalo se da naši nadzornici budu napadnuti, da im se prijeti da će biti sprženi sondom. Ti su ljudi spremni na sve”, kazala je Jočićeva.

S druge strane država je totalno nespremna. Na sudu završi jednocifren broj slučajeva krivolova, a sudije ih ili oslobađaju ili im propisuju uslovne kazne.

Iz ovog NP navode da je vrijednost izlova ribe na Skadarskom jezeru pet miliona eura godišnje, a da još toliko donosi turizam. Upozoravaju da ako se nastavi sa ovim razmjerama krivolova u sljedećih nekoliko godina možemo očekivati scenario sličan onom na rijeci Zeti koja je bez riba. A teško da će tada dolaziti i turisti da ,,uživaju” u mrtvom jezeru.

Nije problem samo jezero. Nedavno je građanska inicijativa Stop krivolovu pozvala nadležne da hitno reaguju u borbi protiv krivolova. Naveli su da im učestalo stižu prijave građana o detonacijama u rejonu Luštice, Krimovice, na brojnim lokacijama u blizini Bara, Budve, ušću Bojane. ,,Između uvale Žanjic i Plave špilje, sportski ribolovci su našli jedan od štekova ribolovaca dinamitaša”, naveli su iz ove organizacije.

Oni, kako su naveli, očekuju jak odgovor države na ovo ,,povampirenje” dinamitaša, koji koriste trenutno stanje izazvano pandemijom virusa kovid 19, angažovanost pripadnika policije na drugim zadacima.

Odgovora do sada skoro i da nije bilo.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo