Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kad ministar obmane javnost

Objavljeno prije

na

Ovonedjeljni sastanak pomoćnika ministra odbrane Rafeta Kosovca i predstavnika mjesnih zajednica iz Pive, Golije i Gacka završen je bez dogovora oko uništavanja naoružanja na planini Latično. Centar za ekotoksikološka ispitivanja utvrdio je da uništavanje viška naoružanja na području Latičnog ne ugrožava životnu sredinu. Iz Ministarstva odbrane poštovaće ove analize i nastaviti sa eksplozijama, dok su mještani Golije ostali pri svom ranijem stavu – angažovaće ,,respektabilnu komisiju”, jer nešto baš i ne vjeruju Centru.

Nije ni čudno što su Golijani nepovjerljivi. Ministar Boro Vučinić nedavno je obmanuo javnost tvrdnjom da su institucije koje se bave uticajem tog procesa na životnu sredinu kazale da nema opasnosti po bezbjednost. Tek nakon skoro mjesec od početka uništavanja municije na Latičnom, uz silne proteste, ispade da je potreban stručni izvještaj. Uzalud su Golijani tražili da im se pokaže po kojim se domaćim i međunarodnim standardima uništava naoružanje. Rekli su im da imaju odobrenje MUP-a. Istog onog MUP-a čiji su pripadnici tokom protesta uhapsili šezdesetak Golijana. ,,Da me policajac uhvati za grlo i da me baci na zemlju – to je stvarno i previše i ponižavajuće”, svjedočila je jedna od privođenih mještanki.

OPASNA SKLADIŠTA: Crna Gora ima problem sa viškom naoružanja koje je nakon obnove nezavisnosti ostalo u vojnim skladištima i predstavlja potencijalnu opasnost. Oko 2.000 tona viška predviđeno je za uništavanje u okviru sporazuma vlada Crne Gore i SAD iz 2007. Najkritičnije je stanje u skladištu Brezovik gdje je smješteno ukupno oko 3.700 tona, od čega je blizu 1.000 tona predviđeno za uništenje. U Ministarstvu odbrane navode da se radi uglavnom o municiji koja je stara od 20 do 40 godina, koja je neupotrebljiva i postaće veoma brzo nestabilna što može dovesti do samozapaljenja i nekontrolisanih eksplozija.

Do sada je bilo nekoliko pokušaja da se višak naoružanja uništi na području nikšićke opštine, ali mještani su uspjeli da se tome odupru. Ministarstvo odbrane uporno ponavlja isti scenario. Bez dokumenata, objašnjenja i valjane argumentacije koju bi predočilo mještanima – počinju eksplozije na ,,sigurnim” lokacijama. Usput uspiju i da posvađaju mještane jer obećaju da će izgraditi put ili dovesti vodu pa dio mještana pristane a dio krene u proteste – blokiranje puteva, pisanje peticija… Tako je bilo prošlog avgusta u Pragi, prije toga u Župi, ranije u Bresticama.

,,Ovo niko ne bi uradio. Prava katastrofa. Ostale su rupe duboke po tri a prečnika po pet metara, geleri na sve strane, osušeno drveće. Čim padne mala kiša moramo vodu za piće da prokuvavamo što se nikada ranije nije dešavalo”, žale se mještani Prage nakon prošlogodišnjeg uništavanja naoružanja na lokalitetu Ježeva gora.

MEĐUDRŽAVNI INCIDENT: No, kad se ne radi javno i transparentno, čime se inače ponose u Vladi, ne samo da se uznemiri domaća čeljad već i ona u susjedstvu. Tako su se protestima Golijana i Pivljana pridružili i stanovnici Gacka. Latično je na samo par kilometara od granice sa BiH. U Ministarstvu odbrane kažu na četiri kilometra, mještani računaju nešto više od kilometar vazdušne linije do prvih naselja u Hercegovini.

Kako god bilo, zamjenik načelnika Opštine Gacko Radojica Antunović kazao je da Vojska Crne Gore uništavajući naoružanje u rejonu Latično „krši Dejtonski mirovni sporazum u kome stoji da se u pograničnom prostoru između BiH i svih okolnih država ne smiju nalaziti bilo kakvi vojni objekti, kasarne, ili vršiti bilo kakve aktivnosti poput uništavanja naoružavanja”.

Gačani su već uputili zahtjev predsjedniku Republike Srpske i svim institucijama u BiH da se hitno reaguje. Od vlasti u Crnoj Gori zatražili su prestanak uništavanja naoružanja na graničnom području. O svemu je obaviješten i ambasador BiH u Crnoj Gori Branimir Jukić.

Čudno da u Ministarstvu odbrane nijesu računali na blizinu granice, jer je samo prije nekoliko mjeseci baš zbog toga propao pokušaj uništenja naoružanja na Vučjem dolu. Tada je uništavanje eksplozivnih sredstava i barutne municije planirano u mjestu Dedovci, između brda Kokot i Kovčeg, gdje se odigrala završnica čuvene vučedolske bitke. Na samo 400 metara od granice postavljena je baraka u sklopu priprema za uništavanje municije. Vijest da će na Vučjem Dolu biti eksplozija i dima uzbunila je ne samo mještane, nego i rukovodstva dvije opštine iz susjedne Bosne i Hercegovine – Bileće i Trebinja.

,,Poznato je da se bez saglasnosti obje države ništa ne smije raditi u pograničnom pojasu u širini od deset kilometara”, upozoravao je tada Dragan Babić, načelnik opštine Bileća.

Mještanima Vučjeg Dola je izgleda bilo dosta i istorijskog baruta, pa su pripremnu baraku zapalili i time je priča završena bar na toj lokaciji.

UPOZORENJA NAUČNIKA: Da uništavanje naoružanja ne može blagotvorno da djeluje, pa ni u inače ekološkoj državi, upozorila je i grupa naučnika i studenata iz Austrije, Francuske, Srbije, Slovenije i Makedonije u javnom apelu. Nazvali su nikšićko planinsko područje Golije draguljem za nauku i istakli da je grijeh i zločin uništavati naoružanje na tom području netaknute prirode. Jedanaest biologa, biospeleologa i geologa, koji su desetak dana boravili na Goliji, saopštili su da su na tom području pronašli znatan broj endemičnih biljnih i životinjskih vrsta, koje se ne mogu nigdje drugo naći u svijetu.

Ne bi se moglo reći da se ocjene pomenutih naučnika mogu svrstati u mišljenje laičke javnosti, kako strahovanja mještana vole da nazivaju u Ministarstvu i pojedinim NVO organizacijama. Ipak, trebalo se više potruditi u edukaciji ,,neznavenih” mještana koji svakodnevno čuju eksplozije i dim, a ne blagotvorni uticaj eksplozija na endemični ekosistem utjerivati pendrecima.

Vlada je mogla sve mnogo elegantnije da završi. Stručnjaci su upozoravali da je Crna Gora mala teritorija da bi se uopšte razmišljalo o ovakvom načinu uništavanja zaostalog naoružanja. Kao najbolje rješenje predlagano je da se plati nekoj stranoj specijalizovanoj kompaniji, koja bi to obavila van teritorije Crne Gore. Ali kriza je. Treba čuvati pare za izbore, za vozikanje službenika tokom sezone…

A uskladišteno naoružanje je preopasno. ,,To može dovesti do samozapaljenja i nekontrolisanih eksplozija, što bi imalo nesagledive posljedice kako po ljude i materijalna sredstva, tako i po životnu sredinu”, kaže o staroj municiji smještenoj u Brezoviku pomoćnik ministra odbrane pukovnik Rifet Kosovac.

Valjda su u Ministarstvu to znali i prije četiri godine.

Ništa bez Bustera

txt: Prije četiri godine eksplodiralo je skladište eksploziva firme Buster, zbog čega je naselje Vir kod Nikšića pretrpjelo ogromnu štetu. Tada je na tom području, gdje je živjelo oko 900 domaćinstava sa 4.200 žitelja, porušeno oko 5.000 kuća i pomoćnih objekata, a materijalna šteta procijenjena je na desetine miliona eura. U Busterovom skladištu, prema nezvaničnim procjenama, bilo je oko 80 tona eksploziva. Osnovni tužilac u Nikšiću Stevo Šekarić dao je tada zeleno svjetlo da se pokrene istraga protiv Saše Božovića, vlasnika skladišta, koji se tereti za krivično djelo ,,protiv opšte sigurnosti”. Paralelno, stotinjak stanovnika Vira pokrenulo je tužbe za naknadu štete protiv Bustera, Opštine Nikšić i države Crne Gore. Godinu nakon ovog događaja vlade Crne Gore i SAD potpisuju vojno-tehnički sporazum za neutralizaciju 1.881 tone ubojnih sredstava. Prema tom sporazumu Stejt dipartment je unajmio kompanije Armor Group North America Inc i njihovog podugovarača kompaniju Edžplosive and Ordance Demilitarisation Solutions Ltd. koje „sprovode projekat u njihovo ime”. Takođe, kompanija Edžplosive and Ordance Demilitarisation Solutions Ltd, kao lokalnog izvođača, unajmila je firmu Buster.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PO MILOSTI SPC-a: Ordenje za zaslužne političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ordeni SPC-a na grudima političara svjedoče o prevrtljivosti politike i promjenama težnji i interesa. I o kontinuitetu bliskosti SPC-a sa politikom

 

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uručio je, protekle sedmice, na Miholjskoj prevlaci kod Tivta Orden prvog stepena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca direktoru i predsednik odbora direktora Elektroprivrede – Nikoli Rovčaninu i Milutinu Đukanoviću, kao i predsjedniku i članici borda Rudnika uglja Dušanu Janjuševiću i Slavici Batinić.

Ordeni su dodijeljeni „za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno za nesebičnu pomoć Manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci”. Rovčanin i Janjušević su funkcioneri Demokrata, a Đukanović Demokratskog fronta.

Opozicija je reagovala i optužila funkcionere vladajućih partija da su dobili ordenje za uništavanje državne energetske kompanije. Mimo politike, primjetno je da je EPCG od preuzimanja kompanije od strane nove vlasti ukinula neka sponzorstva za sportske saveze, muzičke i kulturne manifestacije. S druge strane, crkvi se sve češće izlazi u susret sa donacijama. Tokom ove godine EPCG je donirala novac za izgradnju skulpture Svetog Save u Goliji (5.000 eura), obnovu hrama u selu Muževice (3.000 eur), renoviranje i adaptaciju prostorija Parohijskog doma u Toploj (5.000 eura), održavanje i tekuće potrebe za Hram Sv. Dimitrija u Kolašinu (3.000 eura), kupovinu zemljišta zbog ,,nastavka aktivnosti“ za izgradnju Sabornog hrama na Žabljaku (10.000 eura).

I tokom prošle godine, EPCG je pomagao brojnim crkvama i manastirima po Crnoj Gori. Kako piše Pobjeda nova donatorska strategija izlazi u susret i  organizacijama bliskim crkvi: Institutu za srpsku kulturu, Klubu dobrovoljnih davalaca krvi Sveti Sava Nikšić, Matici srpskoj, NVO Miholjski zbor Pljevlja, Časopis za književnost, istoriju i kulturu Glas Holmij iz Kolašina, Udruženju srpskih epskih pjesnika Crne Gore Radovan Bećirović Trebješki, Bratstvu pravoslavne omladine Sveti Pantelejmon Tivat…

Pomoć SPC-u i od strane bivše vlasti nije bila neuobičajena, kada je to trebalo. To pokazuje i slučaj funkcionera DPS-a Predraga Boškovića. Obavljajući jednu od brojnih funkcija, Bošković je dok je bio predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja pomogao izgradnju pravoslavnog hrama u Pljevljima. I za to je od SPC-a dobio Orden Svetog Save.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo