Povežite se sa nama

MONITORING

Jezik za zube

Objavljeno prije

na

cobeljic1

Iznenadila se, kažu, javnost, kad je Boro Vučinić zasijao kao kandidat za novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost. Dovoljno je, međutim, da čovjeka pamćenje služi koji mjesec da bi se vidjelo kako je ministar odbrane fini materijal za šefa UDBE. Na primjeru sjećanja na Sedmi bataljon i u slučajevima ljudi koji se osmjele da progovore, Vučinić i državno-partijska mašinerija, kao na dlanu, pokazuju kako jednostavno ovaj sistem funkcioniše. Ćutiš i uživaš – tu su epolete, parade, sve što treba. Progovoriš – čekaš šta će da te snađe. U prokletoj avliji, zna se, nevinih nema. Krajem decembra, ministar odbrane Boro Vučinić objavio je da u Vojsci Crne Gore ima 77 pripadnika bivšeg Sedmog bataljona. Riječ je o jedinici koja je 1999. formirana kao oružana potpora snagama vjernim Slobodanu Miloševiću.

,,Kada je ta jedinica rasformirana, u skladu sa zakonskim propisima i potrebnim provjerama nije postojao zakonski osnov da njima prestane radni odnos. Daljom analizom biće detaljno praćeni i biće pod našom posebnom pažnjom sada i u narednom periodu”, objasnio je Vučinić.

Šta podrazumijeva „detaljno praćenje” i koliko treba da traje „naredni period”, ovdje nikome i ne pada na pamet da pita. Nema ogovora ni na pitanje zašto građani ove zemlje plaćaju vojnike koje treba detaljno pratiti i koliko posebna pažnja košta.

I prije sprovođenja mjera i radnji, ministar je naglasio da se mora napraviti ,,određena razlika među njima, jer se ne može reći da svi danas nijesu lojalni građani crnogorske države. Za sve za koje se utvrdi da nemaju pozitivan odnos prema državi, neće biti ni mjesta u VCG”. Tu će se negdje pojaviti i ranije nedostajući zakonski osnov za prestanak radnog odnosa.

Vrlo bi zgodno došlo da je potpukovnik Nenad Čobeljić bio pripadnik Sedmog bataljona, ali, ispostavilo se, nije. On se vojnom vrhu, kao predsjednik Sindikalne organizacije Vojske Crne Gore, zamjerio tvrdnjama da su članovi sindikalne organizacije izloženi pritiscima, ucjenama, prijetnjama i progonu. Objašnjavao je da plate u vojsci nijesu, kako je govorio ministar, bitno uvećane, već smanjene.

,,Da se ne bi pregonili i istinu dokazivali prostim tvrdnjama, predlažemo i insistiramo da Sektor za finansijsko poslovanje Ministarstva odbrane izlista zaradu bilo kojeg podoficira i oficira pripadnika kopnene vojske u 2007, 2008, 2009, 2010. i 2011. godine, pa neka to objavi u medijima”.

Čobeljić je govorio i o malverzacijama u Vojsci prilikom raspodjele stanova. Razjasnio je da zaposlene u VCG više interesuje raspodjela 600 stanova koji su podijeljeni od 2006. godine, nego odluka da se načelniku Generalštaba Vojske Crne Gore Draganu Samardžiću dodijeli 200 hiljada eura za kupovinu stana.

Nijesu sitni potpukovnikovi grijesi. Stupila je u djejstvo i laka i teška artiljerija. Pobjeda je pristupila istraživačkom novinarstvu. Otkrili su da je Vojni sud u Skoplju 1991. podigao optužnicu protiv blizanaca Nenada i Predraga Čobeljića, jer su 14. februara 1991. u kafe baru Znak pitanja u ulici Boška Buhe, u tadašnjem Titogradu, kafansku tuču razriješili povlačenjem službenih pištolja. Vrlo precizno: ,,Nenad Čobeljić je kažnjen oduzimanjem službenog pištolja M57, kalibra 7,62, br. 63497, što je uredno dokumentovano Naredbom potpukovanika Sima Kričaka br. 1/17-1 od 15. februara 1991.”

Pored toga, otkrila je Pobjeda, jedinica kojom je Čobeljić komandovao 1999, u vrijeme NATO bombardovanja, smještena u Tuzima, služila je i kao „protočni bojler” za pripadnike Sedmog bataljona odnosno kao jedinica iz koje su prelazili u Sedmi bataljon. Nije šala, Pobjeda, dokazujući tvrdnju da je Čobeljić redovno prijetio mještanima Tuzi da može sve da ih pobije, pozvala se na valjan dokument – Informaciju o bezbjednosno-interesantnim događajima za dan 18.04.1999. MUP-a Crne Gore. Mora da su se namučili dok su do tog papira došli.

Na samom kraju prošle godine potpukovnik Nenad Čobeljić udaljen je s dužnosti načelnika Odsjeka za operativne poslove i obuku Logističke baze Vojske Crne Gore. Protiv njega su ukupno pokrenuta tri disciplinska postupka, a imajući u vidu njihov ,,karakter i težinu”, nije bilo druge nego da bude ,,udaljen”.

I ko se ne razumije u vojsku, po zvuku može osjetiti da je ,,potpukovnik, načelnik Odsjeka za operativne poslove i obuku Logističke baze” važno vojno lice. Neće baš biti da su dokumenta o kojima prede Pobjeda ranije bila nedostupna nadležnim službama. Sasvim očigledno – sad je zatrebalo.

Stvar postaje skoro smiješna kad se ispostavi da je predsjednik Vojno-disciplinskog vijeća bio pripadnik Sedmog bataljona. On, međutim, očito pripada onima koje je ministar Vučinić svrstao u lojalne. Ne daje izjave medijima, ne pita ko je dobijao stanove.

Iz Vojske se žale kako im nedostaje evidencija o Sedmom bataljonu. Nekad se MUP Crne Gore hvalio kako je dostavljao Generalštabu VJ spisak svih pripadnika Sedmog bataljona koji imaju kriminalnu prošlost. Sa podacima o krivičnim djelima koja su počinili i kaznama na koje su osuđeni. ,,Moguće je da su bili sa kriminalnim dosijeom, ali isto tako sigurno je da su prije toga bili u crnogorskoj policiji”, jezgrovito je tada komentarisao bivši premijer SRJ Momir Bulatović. I tako u krug.

Čobeljić, naravno, nije jedini koji plaća zbog kršenja omerte. Zavjeru ćutanja prošle godine prekinuli su bivši policajci Enver Dacić, Mithat Nurković, Hamdo Murić i Reško Kalač. Pričali su o švercu na granici, zahvaljujući njima javnost je saznala da se mojkovačka privreda razvija proizvodnjom cigareta. Legalno, rekla je policija, zašto je bilo skriveno, nije rekla. Svi su pobjegli iz Crne Gore.

Iz Crne Gore je odavno otišao i Suad Muratbašić. Izgubio je posao nakon svjedočenja o tome kako je, po bjelopoljskim selima, prikupljao glasove za DPS. Tvrdio je, po nalogu Mevludina Nuhodžića, za kojeg se govorilo da će biti šef ANB, prije nego se Boro Vučinić pojavio kao zvanični kandidat. Nema sumnje da vlast ima široku kadrovsku bazu – ma kakav raspored točkići dobili, važno je da mašina radi. I da svaki točkić precizno zna šta ga čeka ako počne da škripi.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo