Povežite se sa nama

MONITORING

KAKO AGENCIJA ZA SPRJEČAVANJE KORUPCIJE BRANI KORUMPIRANE: Zvizni ga da ne zviždi

Objavljeno prije

na

Da nijesu javili – ne bi smo znali: Agencija za sprječavanje korupcije (ASK), „kao institucija u čijoj je nadležnosti prevencija svih oblika korupcije”, pridružila se obilježavanju 24. marta, Međunarodnog dana zviždača. „Adekvatna zaštita zviždača od strane nadležnih institucija jedan je od glavnih preduslova za motivisanje potencijalnih zviždača da prijavljuju ugrožavanje javnog interesa koje upućuje na postojanje korupcije”, podučili su nas iz ASK, u saopštenju koje je – oće to tako da se namjesti – u ovdašnjim medijima objavljeno između dvije informacije vezane za rad Agencije pod komandom Sretena Radonjića. Direktora ASK, nekadašnjeg policajca i porodičnog prijatelja premijera Duška Markovića.

Tako smo saznali da bivši premijer Milo Đukanović nije bio u konfliktu interesa kada je potpisao rješenje kojim se državna koncesija dodjeljuje firmi njegovog sina Blaža. Pride, ASK nije pronašla ništa sporno ni u kombinaciji (slučaj Prokletije) u kojoj je Milo posao od državnog interesa povjerio bratu Acu Đukanoviću znajući – pisalo je u predatoj dokumentaciji – da je burazer, kao podugovarača u toj raboti, angažovao njegovu Capital Invest. Što, makar laicima, izgleda kao da je premijer Đukanović taj posao dao sam sebi.

Agencija, odnosno njen direktor, nijesu bili tog mišljenja. Nema tu konflikta interesa zaključili su, podsjećajući nas na nekadašnje pravne vratolomije njihovih prethodnika iz Komisije za sprječavanje konflikta interesa. I oni su svojevremeno zaključili kako Milo Đukanović „nije poštovao zakon ali ga nije prekršio”. Slobodan Leković zna kako.

Koji dan kasnije doznajemo i dodatni „detalj”: ASK je svoju aboliciju Mila Đukanovića podnosiocu zahtjeva (NVO KOD – Konkretno, odgovorno, dostojanstveno) poslala u formi pisma/dopisa koje je potpisao direktor. Nije to, dakle, ni odluka ni rješenje na koje bi se mogla izreći žalba. Kao što predviđa Zakon o sprječavanju korupcije. Tako je pun smisao dobilo ono što je Radonjić, tada još kao kandidat za direktora ASK, izrekao navodeći vlastite preporuke za posao. „Dobar sam poznavalac kriminalističkih disciplina, operativne taktike… Imam dobru saradnju sa državnim institucijama, znam kako sistem funkcioniše…”. Sada vidimo kako se „operativnim taktikama” pokušava izbjeći odgovornost – i sopstvena i svih nadređenih u lancu DPS komandovanja.

Za očekivati je da od urgencije koju su Srđan Perić i Budislav Minić, u ime KOD-a, poslali premijeru Dušku Markoviću i ministru pravde Zoranu Pažinu neće biti velike koristi. Vratimo se, zato, Međunarodnom danu zviždača i načinu na koji ga je obilježila ASK.

Radonjić nas je prvo podučio: „Prema zakonskoj definiciji, zviždač je svako fizičko i pravno lice koje ima opravdane razloge da sumnja u ugrožavanje javnog interesa koje upućuje na postojanje korupcije. Ovako široka definicija ima za cilj da motiviše pojedince i pravna lica da, ukoliko imaju opravdane razloge za sumnju da postoji ugrožavanje javnog interesa koje upućuje na postojanje korupcije, to i prijave”.

A onda i obavijestio – od 11 zahtjeva za zaštitu zviždača ASK je prihvatila samo četiri. Šest je odbila, a jedan postupak još je u toku. Odbijeni zahtjevi „nijesu podnešeni u skladu sa zakonom ili u postupku nije utvrđeno postojanje uzročno-posljedične veze između nastale štete i podnijete prijave”, navodi se u saopštenju Agencije.

Ako vas Zakon, možda, i motiviše da prijavite nezakonite radnje iz svog okruženja (firme, javne ustanove…) tu je ASK da prijavljene zaštiti, a vama pokaže kako se takav postupak nikako ne isplati. Treba važne partijske uglednike vladajuće koalicije pustiti da kradu i kraduckaju na miru.

Krajem 2016. godine ASK je odbila da status zviždača dodijeli Mirjani Drašković, specijalisti za bezbjednost hrane životinjskog porijekla i tadašnjoj glavnoj veterinarskoj inspektorki.

„Skoro dvije decenije javno ukazujem na opasnosti od bolesti životinja virusnog porijekla koje mogu biti uzrok kancerogenih oboljenja kod stanovnika Crne Gore, posebno djece”, upozoravala je Draškovićeva obrazlažući zahtjev da joj se dodijeli status zviždača i pruži odgovarajuća zaštita, pošto joj je „onemogućeno napredovanje zbog zviždačkih aktivnosti u prethodnom periodu, a sada se planira raspoređivanje na niže radne rasporede”.

Sa druge strane, iz političko-poslovne elite okupljene oko uvozničkog lobija, stizale su primjedbe kako Draškovićeva bezrazložno uzbunjuje javnost, promoviše sebe i „minira turističku sezonu”. A opasnosti – nema. Iste su tvrdnje ponavljane, praktično, iz godine u godinu iako ih je stvarnost žestoko demantovala. Tone i tone, uglavnom pilećeg, mesa vraćane su ili uništavane zbog prisustva salmonele, isteklog roka trajanja, nepropisnog čuvanja… Vlast je, ipak, uspijevala da od javnosti zataji zemlju porijekla i uvoznike neispravnog mesa, ribe i morskih plodova.

Odluka ASK bila je predvidiva. „Agencija za sprječavanje korupcije u ovom postupku nije utvrdila osnovanost zahtjeva za zaštitu zviždača”, stoji u Mišljenju koje je, pogodićete, potpisao direktor Radonjić. Jednako predvidivo bilo je i saznanje da je Draškovićeva, nakon prelaska veterinarske inspekcije u nadležnost Uprave za bebjednost hrane pri Ministarstvu poljoprivrede, ražalovana na mjesto inspektora. Sa zadacima poput onog da duž magistralnog puta Podgorica – Bijelo Polje obilazi i sankcioniše prodavce domaćeg ajvara, džema i(li) sokova na razblaživanje…

Gotovo istovjetno mišljenje ASK je donijela i u slučaju Patricije Pobrić, nekadašnje menadžerke hotela Ramada, uz čiju pomoć smo saznali da čelnici SD, partije iz vladajuće koalicije, svoje privatne račune plaćaju novcem poreskih obveznika.

U slučaju Ramada nijesu ispunjeni uslovi za zaštitu zviždača, navedeno je u saopštenju sa potpisom direktora Radonjića. Agencija je, kažu, do tog zaključka došla „cijeneći kvalitet dostavljenih informacija i stepen ugrožavanja i nastalih posljedica” po onoga ko ih je objelodanio.

„Zakon precizno određuje da uslove za zaštitu zviždača ispunjava isključivo podnosilac prijave za ugrožavanje javnog interesa koje upućuje na postojanje korupcije, što u ovom postupku nije bio slučaj”, ustvrdio je Radonjić ne mareći za elementarne činjenice. Pride je, iako je od početka mandata insistirao na tajnosti sjednica Agencije i njenih dokumenata, otvorio za javnost zapisnik sa sastanka službenika ASK i Patricije Pobrić i njene lične podatke iz zahtjeva za zaštitu zviždača učinio javnim.

Epilog: Patricia Pobrić je dobila otkaz sa radnog mjesta menadžera hotela Ramada nedugo nakon što je obznanila model poslovanja Socijaldemokrata Ivana Brajovića, koji su partijske sjedeljke plaćali novcem Direkcije za željeznicu. A Direkcija je bila u sklopu Ministarstva saobraćaja, a resorni ministar bio je predsjednik SD. Nakon višegodišnje, uzaludne, potrage za novim poslom Pobrićeva je bila prinuđena da, makar privremeno, radno mjesto pronađe van Podgorice. Sami zaključite koliko je takvom raspletu, uz odluku ASK, doprinijela i nedvosmislena osuda njenog postupka od strane tadašnjeg premijera Mila Đukanovića („Taj ko kaže da je to doprinos demokratiji priča budalaštine”).

Direktor Direkcije i funkcioner SD Nebojša Obradović pravosnažno je osuđen zbog zloupotrebe službenog položaja, na uslovnu kaznu. Vlada ga nije smijenila već je on podnio ostavku. Po svoj prilici, sada prima naknadu u visini nekadašnje plate koja pripada neraspoređenim državnim funkcionerima. Tužilaštvo se mjesecima unazad nije izjasnilo o prijavi koju je Mladen Bojanić podnio protiv funkcionera SD i Direkcije za željeznicu, a za koje je sud utvrdio da su lažno svjedočili u postupku protiv Obradovića.

ASK je, ne postupajući, dozvolila da zastari prekršajni postupak protiv Socijaldemokrata zbog toga što su državnim novcem plaćali partijske skupove čime je, postojala je osnovana sumnja, kršen Zakon o finansiranju političkih partija.

„Nema sumnje da sam porodici i sebi napravila finansijsku štetu, ali sam zaštitila svoj integritet, i mogu slobodno da se pogledam u ogledalo”, objašnjavala je Patricia Pobrić u razgovoru za Monitor, koji mjesec pred odlazak iz Podgorice.

Bilo nas je stid da je pitamo da li je pročitala prošlonedjeljno saopštenje ASK u kome, podsjetimo se, stoji: „Adekvatna zaštita zviždača od strane nadležnih institucija jedan je od glavnih preduslova za motivisanje potencijalnih zviždača da prijavljuju ugrožavanje javnog interesa koje upućuje na postojanje korupcije”. I još: „Agencija je u dosadašnjem radu koristila sve nadležnosti koje joj stoje na raspolaganju kako bi adekvatno zaštitila zviždače…”.

Spavaju li mirno?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo