Povežite se sa nama

MONITORING

ODLAZAK DOKTORA IZ JAVNOG ZDRAVSTVA: Direktorima plate petostruko veće nego ljekarima

Objavljeno prije

na

Preko 80 ljekara napustilo je javni zdravstveni sistem Crne Gore od 2014. godine. Sindikat doktora medicine je nedavno objavio spisak ljekara – imena i prezimena, kao i gdje su radili i gdje otišli. Spisak je nepotpun, kažu za Monitor iz Sindikata jer im nedostaju podaci iz mnogih opština: Ulcinj, Pljevlja, Kolašin, Cetinje, Herceg Novi…

Iz Sindikata objašnjavaju da spisak ažuriraju pomoću svojih članova, te samih ljekara koji su napustili Crnu Goru, a koji prate rad ove strukovne organizacije. Zvanične statistike nema.

,,Ljekarska komora je bila blokirana cijelih godinu dana, a prethodno rukovodstvo nije doprinijelo da se ovakvi podaci stave na uvid javnosti. To su pojedine institucije i resori koristili u svrhu minimiziranja problema odliva ljekara ili čak njegovog nepriznavanja. Iz Ministarstva zdravlja, pa i iz KCCG ćete čuti da se sve više ljekara iz privatnog sektora vraća u javni zdravstveni sistem ali nikad nismo saznali koji je to broj ljekara, niti ko su ti ljekari. Ostaje da im vjerujemo da je to značajan broj, kako kažu predstavnici ovih ustanova”, kaže za Monitor dr Milena Popović-Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine Crne Gore.

Brojni deficitarni specijalisti – hirurzi, pedijatri, anesteziolozi, ginekolozi, radiolozi… napustili su javno zdravsto. Polovina je otišla u inostranstvo, dok je skoro isti broj svoju karijeru nastavio u privatnim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori. To samo potvrđuje tezu da javno zdravstvo sve više gubi trku sa privatnim – sve veći broj pacijenata je, često prinuđen, da se liječi kod privatnika. Sve to prati višemilionski odliv novca iz javnog u privatno zdravstvo.

Najviše ljekara otišlo je iz Kliničkog centra Crne Gore preko 30, zatim slijede domovi zdravlja 18, pa opšte bolnice preko 10…

Znakovit je primjer Bijelog Polja – tamošnju Opštu bolnicu i hitnu pomoć od 2013. napustilo je 10 ljekara. U Njemačku je rad nastavilo dvoje ljekara, jedan u Sloveniji, a nekadašnji student generacije je novi radni odnos zasnovao u Švedskoj. Ostali ljekari nastavili su da rade u Crnoj Gori, ali u prvatnim ustanovama.

Pored toga što se na ovaj način smanjuje kvalitet javnog zdravstva, treba napomenuti da školovanje jednog studenta medicine državu Crnu Goru košta 20.000 eura, a specijaliste i do 100.000 eura.

Plata je jedan od glavnih razloga napuštanja javnog zdravstva. Iz Sindikata tvrde da doktor medicine rada prima 550 eura, doktor specijalista ima platu 650, a doktor subspecijalista oko 700 eura. Iz Fonda za zdravstveno osiguranje tvrde suprotno – po njima prosječna zarada ljekara iznosi preko 900 eura. Taj broj se dobija jer u Fondu računaju da 15 najvećih plata ljekarima, od njih preko 1.600, prelazi 2.000 eura.

Bez obzira na matematiku, po anketama preko 90 odsto ljekara je nezadovoljno svojom platom. Ističu činjenicu da, na primjer, radnik zaposlen na rampi u tunelu Sozina i fizički radnici na Aerodromu Podgorica rade za platu veću od njihovih. Da ne pominjemo da često sekretari ministara imaju veće plate od hirurga, koji s druge strane imaju najmanje 10 godina visokoškolskog obrazovanja.

O kakvoj se raspodjeli radi dovoljno govore i podaci Agencije za sprečavanje korupcije o zaradama direktora u javnim zdravstvenim ustanovama. Najveću platu prima Boban Mugoša, direktor Instituta za javno zdravlje CG, čak 3.346 eura. Ona je za 1.500 eura i kusur veća od plate direktorice najznačajnije zdravstvene ustanove – KCCG, Zorice Kovačević koja iznosi 1.795 eura.

Da pravila nema potvrđuju i plate direktora domova zdravlja. Dok je direktor podgoričkog Doma zdravlja Nebojša Kavarić, jedan od rijetkih direktora koji prima ispod hiljadu – 905 eura, njegov kolega po fotelji i partiji, direktor DZ u Rožajama Hajran Kalač, mjesečno zaradi 2.395 eura.

Više od visokih plata, zabrinjava činjenica da se od 33 direktora, 26 nalazi na odboričkim listama političkih partija. Uglavnom DPS-a.

Popović-Samardžić smatra da je nezadovoljstvo glavni razlog što ljekari odlaze iz javnog zdravstva:,,Nezadovoljstvo zaradom, uslovima rada, nedostatkom protokola i normativa rada, nedostatak objektivnih kriterijuma za napredovanje u struci, nemogućnost zaposlenja i specijalističkog usavršavanja, privilegovanje pojedinaca na osnovu partijske pripadnosti i partijskog angažovanja čemu nema mjesta u zdravstvu ukoliko hoćemo kvalitet zdravstvene usluge”.

Zbog manjka kadra u javnom zdravstvu, pored pacijenata, trpe i ljekari pa tako jedan ljekar Urgentnog centra uradi toliko intervencija koliko po evropskim standardima urade trojica njegovih kolega. Načelnik izabranih doktora za žene u Domu zdravlja Podgorica Milovan Jovanović kazao je da jedan ginekolog brine o preko 8.000 žena i da je nedostatak specijalista veliki problem.

Ni nadležni nijesu usaglašeni kolike su razmjere ovog problema. Prema računici direktorice KCCG Zorice Kovačević ovoj ustanovi nedostaje hiljadu ljekara i medicinskih tehničara, prema sistematizaciji radnih mjesta, koja predviđa 3.196 zaposlenih. Njen prethodnik Ranko Lazović je tvrdio da KCCG optimalno treba da ima 5.420 zaposlenih, te da nedostaje oko 3.000 radnika. Lazović se pozvao na evropski standard koji podrazumijeva 3,3 ljekara na hiljadu stanovnika, a Crna Gora je na 2,30.

Pored toga što ima manjak ljekara po glavi stanovnika, Crna Gora izdvaja najmanji procenat BDP-a za zdravstvo od svih evropskih zemalja (5,0%). Dalje, prema podacima Sindikata doktora medicine, Crna Gora shodno ekonomskom potencijalu najslabije plaća svoje ljekare u odnosu na sve zemlje u Evropi (1,3 prosječne zarade u državi), smanjeno je i ulaganje u zdravstvo sa 6,0% BDP u 2009. na 5,1% u 2017. A broj bolničkih kreveta u Crnoj Gori iznosi 3,92 na 1000 stanovnika dok u EU iznosi 5,29 na 1000 stanovnika.

U posljednjih osam godina Crna Gora je jedina država u Evropi koja nije imala kapitalna ulaganja u zdravstvo. Teško da će se na tom planu nešto činjeti i ubuduće. Sem u sektoru privatnog zdravstva, čiji čelnici imaju velike planove.

Ministar Kenan Hrapović je odavno detektovao da je, između ostalih, i odlazak ljekara jedan od velikih problema njegovog resora. Obećao je da se ,,radi na tome da se poboljšaju uslovi za rad doktora”. Najavio je i stimulanse kojima će se spriječiti odlazak – plaćanje prekovremenog rada, kao i nova uredba – davanje zaposlenom ,,nagrade” u iznosu do dvije bruto plate uz saglasnost ministra.

Popović-Samardžić smatra da institucije malo rade da bi spriječile odlazak ljekara: ,,Mi jedino što možemo da uradimo je da nastavimo da informišemo javnost o razmjerama ovog problema, da dovodimo u fokus pitanja koja su od značaja za cjelokupno društvo i da se nadamo da ćemo jednog dana biti u prilici da sjednemo zajedno sa nekim ko svim ovim problemima zajedno sa svima nama zaista hoće da se bavi”.

Možda se to i desi kada bar polovina direktora zdravstvenih ustanova ne bude partijski aktivna, jer je očigledno da politika i medicina ne idu zajedno.


PLATE DIREKTORIMA U JAVNIM ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA: Spisak Agencije za sprečavanje korupcije

1. Veselin Bulatović – DZ Nikšić (1.650 eura)

2. Budimir Dabetić – OB Berane (1.600 eura)

3. Ilija Ašanin – OB Nikšić (2.100 eura)

4. Omer Šahmanović – DZ Plav (2.100 eura)

5. Gordana Reljić – SB Brezovik (880 eura)

6. Hajran Kalač – DZ Rožaje (2.395 eura)

7. Biserka Bulatović – OB Bijelo Polje (1.200 eura)

8. Majda Dobardžić – DZ Bijelo Polje (975 eura)

9. Zuhra Hadrović – DZ Berane (1.035 eura)

10. Zorica Kovačević – KCCG (1.795 eura)

11. Zvonko Vuković – DZ Andrijevica (1.000 eura)

12. Dragica Popović – DZ Kolašin (1.250 eura)

13. Ikonija Minić – DZ Mojkovac (1.605 eura)

14. Mile Goločevac – OB Pljevlja (nije prijavio)

15. Ilhan Tursumović – DZ Pljevlja (1.785 eura)

16. Nenad Vušurović – DZ Cetinje (1.062 eura)

17. Zoran Špadijer – DZ Budva (1063 eura)

18. Nebojša Kavarić – DZ Podgorica (905 eura)

19. Boban Mugoša – IJZ Crne Gore (3.346 eura)

20. Jasminka Anđelić – DZ Tivat (1.536 eura)

21. Igor Kumburović – DZ Kotor (1.460 eura)

22. Ivan Ilić – OB Kotor (1.868 eura)

23. Radivoje Božović – DZ Herceg Novi (1.033 eura)

24. Zoran Kovačević – Institut Igalo (1.260 eura)

25. Dragoslav Tomanović – OB Bar (1.226 eura)

26. Borislav Lalević – DZ Bar (910 eura)

27. Pavle Marniković – DZ Ulcinj (1.010 eura)

28. Saša Stefanović – ZHMP (1.600 eura)

29. Gordana Rašović – ZTK Crne Gore (1.428 eura)

30. Dragan Čabarkapa – SB Dobrota (1.800 eura)

31. Milić Jauković – SB Risan (1.839 eura)

32. Dejan Mandić – DZ Danilovgrad (1.580 eura)

33. Sonja Radojičić – OB Cetinje (1.708 eura)

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo