Povežite se sa nama

MONITORING

ODLAZAK DOKTORA IZ JAVNOG ZDRAVSTVA: Direktorima plate petostruko veće nego ljekarima

Objavljeno prije

na

Preko 80 ljekara napustilo je javni zdravstveni sistem Crne Gore od 2014. godine. Sindikat doktora medicine je nedavno objavio spisak ljekara – imena i prezimena, kao i gdje su radili i gdje otišli. Spisak je nepotpun, kažu za Monitor iz Sindikata jer im nedostaju podaci iz mnogih opština: Ulcinj, Pljevlja, Kolašin, Cetinje, Herceg Novi…

Iz Sindikata objašnjavaju da spisak ažuriraju pomoću svojih članova, te samih ljekara koji su napustili Crnu Goru, a koji prate rad ove strukovne organizacije. Zvanične statistike nema.

,,Ljekarska komora je bila blokirana cijelih godinu dana, a prethodno rukovodstvo nije doprinijelo da se ovakvi podaci stave na uvid javnosti. To su pojedine institucije i resori koristili u svrhu minimiziranja problema odliva ljekara ili čak njegovog nepriznavanja. Iz Ministarstva zdravlja, pa i iz KCCG ćete čuti da se sve više ljekara iz privatnog sektora vraća u javni zdravstveni sistem ali nikad nismo saznali koji je to broj ljekara, niti ko su ti ljekari. Ostaje da im vjerujemo da je to značajan broj, kako kažu predstavnici ovih ustanova”, kaže za Monitor dr Milena Popović-Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine Crne Gore.

Brojni deficitarni specijalisti – hirurzi, pedijatri, anesteziolozi, ginekolozi, radiolozi… napustili su javno zdravsto. Polovina je otišla u inostranstvo, dok je skoro isti broj svoju karijeru nastavio u privatnim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori. To samo potvrđuje tezu da javno zdravstvo sve više gubi trku sa privatnim – sve veći broj pacijenata je, često prinuđen, da se liječi kod privatnika. Sve to prati višemilionski odliv novca iz javnog u privatno zdravstvo.

Najviše ljekara otišlo je iz Kliničkog centra Crne Gore preko 30, zatim slijede domovi zdravlja 18, pa opšte bolnice preko 10…

Znakovit je primjer Bijelog Polja – tamošnju Opštu bolnicu i hitnu pomoć od 2013. napustilo je 10 ljekara. U Njemačku je rad nastavilo dvoje ljekara, jedan u Sloveniji, a nekadašnji student generacije je novi radni odnos zasnovao u Švedskoj. Ostali ljekari nastavili su da rade u Crnoj Gori, ali u prvatnim ustanovama.

Pored toga što se na ovaj način smanjuje kvalitet javnog zdravstva, treba napomenuti da školovanje jednog studenta medicine državu Crnu Goru košta 20.000 eura, a specijaliste i do 100.000 eura.

Plata je jedan od glavnih razloga napuštanja javnog zdravstva. Iz Sindikata tvrde da doktor medicine rada prima 550 eura, doktor specijalista ima platu 650, a doktor subspecijalista oko 700 eura. Iz Fonda za zdravstveno osiguranje tvrde suprotno – po njima prosječna zarada ljekara iznosi preko 900 eura. Taj broj se dobija jer u Fondu računaju da 15 najvećih plata ljekarima, od njih preko 1.600, prelazi 2.000 eura.

Bez obzira na matematiku, po anketama preko 90 odsto ljekara je nezadovoljno svojom platom. Ističu činjenicu da, na primjer, radnik zaposlen na rampi u tunelu Sozina i fizički radnici na Aerodromu Podgorica rade za platu veću od njihovih. Da ne pominjemo da često sekretari ministara imaju veće plate od hirurga, koji s druge strane imaju najmanje 10 godina visokoškolskog obrazovanja.

O kakvoj se raspodjeli radi dovoljno govore i podaci Agencije za sprečavanje korupcije o zaradama direktora u javnim zdravstvenim ustanovama. Najveću platu prima Boban Mugoša, direktor Instituta za javno zdravlje CG, čak 3.346 eura. Ona je za 1.500 eura i kusur veća od plate direktorice najznačajnije zdravstvene ustanove – KCCG, Zorice Kovačević koja iznosi 1.795 eura.

Da pravila nema potvrđuju i plate direktora domova zdravlja. Dok je direktor podgoričkog Doma zdravlja Nebojša Kavarić, jedan od rijetkih direktora koji prima ispod hiljadu – 905 eura, njegov kolega po fotelji i partiji, direktor DZ u Rožajama Hajran Kalač, mjesečno zaradi 2.395 eura.

Više od visokih plata, zabrinjava činjenica da se od 33 direktora, 26 nalazi na odboričkim listama političkih partija. Uglavnom DPS-a.

Popović-Samardžić smatra da je nezadovoljstvo glavni razlog što ljekari odlaze iz javnog zdravstva:,,Nezadovoljstvo zaradom, uslovima rada, nedostatkom protokola i normativa rada, nedostatak objektivnih kriterijuma za napredovanje u struci, nemogućnost zaposlenja i specijalističkog usavršavanja, privilegovanje pojedinaca na osnovu partijske pripadnosti i partijskog angažovanja čemu nema mjesta u zdravstvu ukoliko hoćemo kvalitet zdravstvene usluge”.

Zbog manjka kadra u javnom zdravstvu, pored pacijenata, trpe i ljekari pa tako jedan ljekar Urgentnog centra uradi toliko intervencija koliko po evropskim standardima urade trojica njegovih kolega. Načelnik izabranih doktora za žene u Domu zdravlja Podgorica Milovan Jovanović kazao je da jedan ginekolog brine o preko 8.000 žena i da je nedostatak specijalista veliki problem.

Ni nadležni nijesu usaglašeni kolike su razmjere ovog problema. Prema računici direktorice KCCG Zorice Kovačević ovoj ustanovi nedostaje hiljadu ljekara i medicinskih tehničara, prema sistematizaciji radnih mjesta, koja predviđa 3.196 zaposlenih. Njen prethodnik Ranko Lazović je tvrdio da KCCG optimalno treba da ima 5.420 zaposlenih, te da nedostaje oko 3.000 radnika. Lazović se pozvao na evropski standard koji podrazumijeva 3,3 ljekara na hiljadu stanovnika, a Crna Gora je na 2,30.

Pored toga što ima manjak ljekara po glavi stanovnika, Crna Gora izdvaja najmanji procenat BDP-a za zdravstvo od svih evropskih zemalja (5,0%). Dalje, prema podacima Sindikata doktora medicine, Crna Gora shodno ekonomskom potencijalu najslabije plaća svoje ljekare u odnosu na sve zemlje u Evropi (1,3 prosječne zarade u državi), smanjeno je i ulaganje u zdravstvo sa 6,0% BDP u 2009. na 5,1% u 2017. A broj bolničkih kreveta u Crnoj Gori iznosi 3,92 na 1000 stanovnika dok u EU iznosi 5,29 na 1000 stanovnika.

U posljednjih osam godina Crna Gora je jedina država u Evropi koja nije imala kapitalna ulaganja u zdravstvo. Teško da će se na tom planu nešto činjeti i ubuduće. Sem u sektoru privatnog zdravstva, čiji čelnici imaju velike planove.

Ministar Kenan Hrapović je odavno detektovao da je, između ostalih, i odlazak ljekara jedan od velikih problema njegovog resora. Obećao je da se ,,radi na tome da se poboljšaju uslovi za rad doktora”. Najavio je i stimulanse kojima će se spriječiti odlazak – plaćanje prekovremenog rada, kao i nova uredba – davanje zaposlenom ,,nagrade” u iznosu do dvije bruto plate uz saglasnost ministra.

Popović-Samardžić smatra da institucije malo rade da bi spriječile odlazak ljekara: ,,Mi jedino što možemo da uradimo je da nastavimo da informišemo javnost o razmjerama ovog problema, da dovodimo u fokus pitanja koja su od značaja za cjelokupno društvo i da se nadamo da ćemo jednog dana biti u prilici da sjednemo zajedno sa nekim ko svim ovim problemima zajedno sa svima nama zaista hoće da se bavi”.

Možda se to i desi kada bar polovina direktora zdravstvenih ustanova ne bude partijski aktivna, jer je očigledno da politika i medicina ne idu zajedno.


PLATE DIREKTORIMA U JAVNIM ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA: Spisak Agencije za sprečavanje korupcije

1. Veselin Bulatović – DZ Nikšić (1.650 eura)

2. Budimir Dabetić – OB Berane (1.600 eura)

3. Ilija Ašanin – OB Nikšić (2.100 eura)

4. Omer Šahmanović – DZ Plav (2.100 eura)

5. Gordana Reljić – SB Brezovik (880 eura)

6. Hajran Kalač – DZ Rožaje (2.395 eura)

7. Biserka Bulatović – OB Bijelo Polje (1.200 eura)

8. Majda Dobardžić – DZ Bijelo Polje (975 eura)

9. Zuhra Hadrović – DZ Berane (1.035 eura)

10. Zorica Kovačević – KCCG (1.795 eura)

11. Zvonko Vuković – DZ Andrijevica (1.000 eura)

12. Dragica Popović – DZ Kolašin (1.250 eura)

13. Ikonija Minić – DZ Mojkovac (1.605 eura)

14. Mile Goločevac – OB Pljevlja (nije prijavio)

15. Ilhan Tursumović – DZ Pljevlja (1.785 eura)

16. Nenad Vušurović – DZ Cetinje (1.062 eura)

17. Zoran Špadijer – DZ Budva (1063 eura)

18. Nebojša Kavarić – DZ Podgorica (905 eura)

19. Boban Mugoša – IJZ Crne Gore (3.346 eura)

20. Jasminka Anđelić – DZ Tivat (1.536 eura)

21. Igor Kumburović – DZ Kotor (1.460 eura)

22. Ivan Ilić – OB Kotor (1.868 eura)

23. Radivoje Božović – DZ Herceg Novi (1.033 eura)

24. Zoran Kovačević – Institut Igalo (1.260 eura)

25. Dragoslav Tomanović – OB Bar (1.226 eura)

26. Borislav Lalević – DZ Bar (910 eura)

27. Pavle Marniković – DZ Ulcinj (1.010 eura)

28. Saša Stefanović – ZHMP (1.600 eura)

29. Gordana Rašović – ZTK Crne Gore (1.428 eura)

30. Dragan Čabarkapa – SB Dobrota (1.800 eura)

31. Milić Jauković – SB Risan (1.839 eura)

32. Dejan Mandić – DZ Danilovgrad (1.580 eura)

33. Sonja Radojičić – OB Cetinje (1.708 eura)

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA IZMEĐU STATISTIKE I PROJEKCIJA: San ili java

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sve teže sastavljamo kraj s krajem, statistika nas ubjeđuje da nam je sve bolje i bolje. A političari najavljuju „nikad težu” jesen i zimu. Nastavljajući da troše nezarađeno

 

Crna Gora je, prema preliminarnim statističkim podacima, imala najveću stopu ekonomskog rasta u Evropi u drugom kvartalu (april–jun) ove godine. „Stopa realnog rasta BDP-a u drugom kvartalu 2022. godine iznosila je 12,7 odsto“, saopšteno je iz Monstata.

Iz priloženih podataka vidi se da je za proljetošnji rast ekonomije najzaslužnija kategorija „lična potrošnja domaćinstava“ koja je bila nekih 200 miliona veća nego u istom periodu prošle, 2021. godine. A dosta su pripomogle i zalihe, koje su za godinu dana uvećane sa 71,5 na 199,5 miliona.

Podatke Monstata, po pravilu, ne prati detaljnije objašnjenje pa je interpretacija saopštenih podataka prepuštena zainteresovanima. Među prvima se oglasio bivši ministar ekonomije i jedan od osnivača političkog pokreta Evropa sad Jakov Milatović. „Ovo je rezultat povećanja plata zbog Programa Evropa sad i samim tim značajno veće potrošnje domaćinstava. Znanjem do uspjeha“, pohvalio se Milatović pratiocima na tviteru.

Ima tu istine. Bez uvećanih plata potrošnja bi, bez sumnje, bila manja. Ali, tu se priča ne završava. Rast zarada u Crnoj Gori pogurao je i cijene. Zato je naša ovogodišnja inflacija, takođe, među najvećima u Evropi. I za približno polovinu veća od one izmjerene u zemljama euro zone. Iako je tamo uticaj energenata (struja, gas, naftni derivati) na ukupan rast cijena neuporedivo veći nego u Crnoj Gori. Taj dio zasluga programa Evropa sad Milatović i Milojko Spajić ne pominju.

Tu su, potom, i efekti ukrajinske krize. Ne samo globalni. U izmjerenom rastu „lične potrošnje domaćinstava“ jedan pristojan dio otpada na Ukrajince i Ruse koji su, nakon početka rata, došli u Crnu Goru. Kao što je i rast zaliha u drugom kvartalu, u dobroj mjeri, posljedica grozničavog gomilanja osnovnih životnih namirnica (brašno, ulje, šećer) i u špajzima i u trgovačkim magacinima. U strahu da ćemo, usljed rata na Istoku Evrope, ostati bez hrane.

Eto tako smo se, prema stopi ekonomskog rasta, našli na vrhu Evrope.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TARGETIRANJE NOVINARA U MANIRU DPSA-a: Novinare na bandere, slobodu medija o klin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je premijer Dritan Abazović u više navrata optuživao medije i prijetio gašenjem, na mejl adresu jednog od njih stigla je prijetnja smrću

 

„Novinar si pi*ka ti materina pa piši o ovim go*nima i znaj visićeš na banderi u bulevaru za primer, kolabirantu“, jedna je od prijetnji koja je protekle sedmice upućena urednici nedavno osnovanog M portala. Riječ je o mediju koji duže vrijeme objavljuje prepiske kriminalaca, pripadnika takozvanog „škaljarskog“ klana, u kojima se pominje odlazeći premijer Dritan Abazović, funkcioneri ove i prethodne Vlade, ali i Srpska pravoslavna crkva i Demokratski front. U nekoliko mjelova koji su stigli na adresu glavne urednice M portala Danice Nikolić targetirani su novinari, građanski i nevladini aktivisti, političari i preduzeća…

Povodom tih prijetnji Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je formiralo predmet. Prijetnje M portalu stigle su nakon više Abazovićevih otužbi, da ovaj i neki drugi mediji, radeći za Demokratsku partiju socijalista (DPS), šire govor mržnje i ekstremizam, a doveo ih je u vezu sa kriminalnim klanovima. Iz M portala je prethodno saopšteno da stvari komplikuje ćutanje onih koji bi trebalo da ih zaštite kao građane i kao novinare. Na izjave premijera Abazovića reagovali su i iz Gradske televizije, čiji je osnivač Grad Podgorica, a na čijem čelu je Ivan Vuković iz DPS-a. Oni su 11. septembra od direktora Uprave policije Zorana Brđanina zatražili procjenu bezbjednosti njihovih novinara i urednika. „Kao posljedicu ovih nezapamćenih pritisaka vrha države na medije, meta smo konstantnih prijetnji i uvreda ne samo korisnika društvenih mreža, nego i nepoznatih građana na različitim javnim mjestima“, naveli su iz Gradske televizije.

Akcija za ljudska prava (HRA) je osudila optužbe koje je premijer u tehničkom mandatu iznio na račun medija, bliskih Demokratskoj partiji socijalista. Premijer je, kako kažu, odgovoran za promociju slobode medija, koja podrazumijeva i pravo na kritiku vlasti, čak i onda kad ta kritika nije potpuno utemeljena. Podsjećaju da je Abazović nekoliko puta optužio pomenute medije i pojedince da su povezani sa kriminalnim grupama i da raspiruju i šire nacionalnu mržnju.

„Jednom je zaprijetio i gašenjem medija, što je nedopustivo u demokratskom društvu, posebno jer to nije u nadležnosti premijera. Umjesto zapaljivih izjava, koje krše pretpostavku nevinosti i zagovaraju netrpeljivost prema novinarima, od premijera se očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima, koja su izvršili novinari, proslijedi državnom tužilaštvu putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, organa u njegovoj nadležnosti, umjesto da saopštava optužbe bez dokaza putem medija”, ističu u HRA.

Kritike Abazovića prema M portalu su se intenzivirale nakon što je taj portal od sredine avgusta počeo da objavljuje transkripte razgovora navodnih pripadnika šakaljarskog klana sa Sky aplikacije u kojima se pominje i lider građanskog pokreta URA i njegovi saradnici. Komentarišući objavljene transkripte razgovora navodnih pripadnika škaljarskog klana, a u kojima se pominje premijerovo ime, Abazović je optužio iste medije da sarađuju sa djelovima organizovanog kriminala.

„To što objavljuje M portal, to što radi Pobjeda, CDM i portal Analitika i drugi… sve je povezano imenima o kojima sam govorio u Specijalnom tužilaštvu“, rekao je Abazović 5. septembra nakon saslušanja u Specijalnom tužilaštvu, gdje je govorio o svojim saznanjima o švercu cigareta.

Medijski ekspert Duško Vuković za Monitor kaže da ljudi iz vlasti, pa i oni iz prvog ešalona, imaju pravo na afektivna raspoloženja, ali moraju znati da će ih ta raspoloženja kompromitovati. On primjećuje da, umjesto da uče na greškama prethodnika, vlast koju personifikuje mladi Dritan Abazović njihove greške koristi kao poželjne obrasce ponašanja.

„Obaveza je vlasti da uredi sistem i izgradi nezavisne institucije koji će obezbijediti pretpostavke za medijske i svake druge slobode, a da onda institucije sankcionišu one koji krše zakone, profesionalne standarde i etiku. To je izostalo, a optužbe i prijetnje kafanskog tipa su ostale crnogorska paradigma kada je riječ o odnosu vlasti i medija“, ističe Vuković.

Direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić smatra da je težina riječi obezvrijeđena, a da smo svakodnevno svjedoci toksičnosti koja se izliva u javni prostor zbog porasta uvredljivog i govora mržnje, što rezultira agresijom, netrpeljivošću, pojačanim stereotipima, predrasudama, na kraju i podjelama.

„Pojedini političari ne prezaju od pokušaja disciplinovanja medija, čije im uređivačke politike nijesu po volji. Targetiraju medije i novinare. Svjedoci smo sve češćeg pritiska na novinare, koji su posljednjih godina učestala meta napada i čija je bezbjednost ugrožena“, pojasnila je Nikolić.

Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ističe da Abazović nastavlja praksu koja je karakterisala bivšu višedecenijsku vlast DPS-a. Ona smatra da se, umjesto „zapaljivih izjava“, od premijera očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima novinara proslijedi državnom tužilaštvu i to putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, koji su u njegovoj nadležnosti, umjesto što saopštava optužbe bez dokaza. Konstatuje da je na sceni nastavak višedecenijske prakse koja je dovela do napada na novinare, u nekim slučajevima sa najtežim posljedicama.

Olivera Nikolić ukazuje da od odgovornosti ne mogu pobjeći ni mediji. Više su, kaže, dio problema nego rješenja. Utaboreni i podijeljeni popuštaju pred pritiscima centara moći, zamagljuju granicu između činjenica i mišljenja, selektivno pristupaju u odbrani javnog interesa.

„Sve rjeđe su prostor dijaloga, a sve češće prostor političkog obračuna, ili megafon centara moći iz politike i van nje“ kaže Nikolić. Ona pita: „Podriveno je povjerenje u medije i institucije i kome građani da vjeruju i ko će to da servisira njihovu osnovnu potrebu da budu informisani i obaviješteni?“

Siniša Bijeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, osudio je prijetnje i uvrede upućene urednici M portala, kao i ostalim novinarima i drugim javnim ličnostima koji su targetirani porukama „krajnje prizemne i uznemirujuće sadržine“. Sad, zanimljivo – iz  Ministarstva kulture i medija poručili su da „napadi i prijetnje novinarima i novinarkama, narušavaju princip slobode medija koji mora biti do kraja poštovan, bez obzira na uređivačku politiku medija“. Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Džudi Rajzing Rajnke (Judy Rising Reinke) saopštila je da nije prihvatljivo kada politički lideri kritikuju novinare ili medijske kuće jer im se ne sviđa kako oni izvještavaju, što dovodi do ugrožavanja bezbjednosti novinara.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo