Povežite se sa nama

MONITORING

ODLAZAK DOKTORA IZ JAVNOG ZDRAVSTVA: Direktorima plate petostruko veće nego ljekarima

Objavljeno prije

na

Preko 80 ljekara napustilo je javni zdravstveni sistem Crne Gore od 2014. godine. Sindikat doktora medicine je nedavno objavio spisak ljekara – imena i prezimena, kao i gdje su radili i gdje otišli. Spisak je nepotpun, kažu za Monitor iz Sindikata jer im nedostaju podaci iz mnogih opština: Ulcinj, Pljevlja, Kolašin, Cetinje, Herceg Novi…

Iz Sindikata objašnjavaju da spisak ažuriraju pomoću svojih članova, te samih ljekara koji su napustili Crnu Goru, a koji prate rad ove strukovne organizacije. Zvanične statistike nema.

,,Ljekarska komora je bila blokirana cijelih godinu dana, a prethodno rukovodstvo nije doprinijelo da se ovakvi podaci stave na uvid javnosti. To su pojedine institucije i resori koristili u svrhu minimiziranja problema odliva ljekara ili čak njegovog nepriznavanja. Iz Ministarstva zdravlja, pa i iz KCCG ćete čuti da se sve više ljekara iz privatnog sektora vraća u javni zdravstveni sistem ali nikad nismo saznali koji je to broj ljekara, niti ko su ti ljekari. Ostaje da im vjerujemo da je to značajan broj, kako kažu predstavnici ovih ustanova”, kaže za Monitor dr Milena Popović-Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine Crne Gore.

Brojni deficitarni specijalisti – hirurzi, pedijatri, anesteziolozi, ginekolozi, radiolozi… napustili su javno zdravsto. Polovina je otišla u inostranstvo, dok je skoro isti broj svoju karijeru nastavio u privatnim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori. To samo potvrđuje tezu da javno zdravstvo sve više gubi trku sa privatnim – sve veći broj pacijenata je, često prinuđen, da se liječi kod privatnika. Sve to prati višemilionski odliv novca iz javnog u privatno zdravstvo.

Najviše ljekara otišlo je iz Kliničkog centra Crne Gore preko 30, zatim slijede domovi zdravlja 18, pa opšte bolnice preko 10…

Znakovit je primjer Bijelog Polja – tamošnju Opštu bolnicu i hitnu pomoć od 2013. napustilo je 10 ljekara. U Njemačku je rad nastavilo dvoje ljekara, jedan u Sloveniji, a nekadašnji student generacije je novi radni odnos zasnovao u Švedskoj. Ostali ljekari nastavili su da rade u Crnoj Gori, ali u prvatnim ustanovama.

Pored toga što se na ovaj način smanjuje kvalitet javnog zdravstva, treba napomenuti da školovanje jednog studenta medicine državu Crnu Goru košta 20.000 eura, a specijaliste i do 100.000 eura.

Plata je jedan od glavnih razloga napuštanja javnog zdravstva. Iz Sindikata tvrde da doktor medicine rada prima 550 eura, doktor specijalista ima platu 650, a doktor subspecijalista oko 700 eura. Iz Fonda za zdravstveno osiguranje tvrde suprotno – po njima prosječna zarada ljekara iznosi preko 900 eura. Taj broj se dobija jer u Fondu računaju da 15 najvećih plata ljekarima, od njih preko 1.600, prelazi 2.000 eura.

Bez obzira na matematiku, po anketama preko 90 odsto ljekara je nezadovoljno svojom platom. Ističu činjenicu da, na primjer, radnik zaposlen na rampi u tunelu Sozina i fizički radnici na Aerodromu Podgorica rade za platu veću od njihovih. Da ne pominjemo da često sekretari ministara imaju veće plate od hirurga, koji s druge strane imaju najmanje 10 godina visokoškolskog obrazovanja.

O kakvoj se raspodjeli radi dovoljno govore i podaci Agencije za sprečavanje korupcije o zaradama direktora u javnim zdravstvenim ustanovama. Najveću platu prima Boban Mugoša, direktor Instituta za javno zdravlje CG, čak 3.346 eura. Ona je za 1.500 eura i kusur veća od plate direktorice najznačajnije zdravstvene ustanove – KCCG, Zorice Kovačević koja iznosi 1.795 eura.

Da pravila nema potvrđuju i plate direktora domova zdravlja. Dok je direktor podgoričkog Doma zdravlja Nebojša Kavarić, jedan od rijetkih direktora koji prima ispod hiljadu – 905 eura, njegov kolega po fotelji i partiji, direktor DZ u Rožajama Hajran Kalač, mjesečno zaradi 2.395 eura.

Više od visokih plata, zabrinjava činjenica da se od 33 direktora, 26 nalazi na odboričkim listama političkih partija. Uglavnom DPS-a.

Popović-Samardžić smatra da je nezadovoljstvo glavni razlog što ljekari odlaze iz javnog zdravstva:,,Nezadovoljstvo zaradom, uslovima rada, nedostatkom protokola i normativa rada, nedostatak objektivnih kriterijuma za napredovanje u struci, nemogućnost zaposlenja i specijalističkog usavršavanja, privilegovanje pojedinaca na osnovu partijske pripadnosti i partijskog angažovanja čemu nema mjesta u zdravstvu ukoliko hoćemo kvalitet zdravstvene usluge”.

Zbog manjka kadra u javnom zdravstvu, pored pacijenata, trpe i ljekari pa tako jedan ljekar Urgentnog centra uradi toliko intervencija koliko po evropskim standardima urade trojica njegovih kolega. Načelnik izabranih doktora za žene u Domu zdravlja Podgorica Milovan Jovanović kazao je da jedan ginekolog brine o preko 8.000 žena i da je nedostatak specijalista veliki problem.

Ni nadležni nijesu usaglašeni kolike su razmjere ovog problema. Prema računici direktorice KCCG Zorice Kovačević ovoj ustanovi nedostaje hiljadu ljekara i medicinskih tehničara, prema sistematizaciji radnih mjesta, koja predviđa 3.196 zaposlenih. Njen prethodnik Ranko Lazović je tvrdio da KCCG optimalno treba da ima 5.420 zaposlenih, te da nedostaje oko 3.000 radnika. Lazović se pozvao na evropski standard koji podrazumijeva 3,3 ljekara na hiljadu stanovnika, a Crna Gora je na 2,30.

Pored toga što ima manjak ljekara po glavi stanovnika, Crna Gora izdvaja najmanji procenat BDP-a za zdravstvo od svih evropskih zemalja (5,0%). Dalje, prema podacima Sindikata doktora medicine, Crna Gora shodno ekonomskom potencijalu najslabije plaća svoje ljekare u odnosu na sve zemlje u Evropi (1,3 prosječne zarade u državi), smanjeno je i ulaganje u zdravstvo sa 6,0% BDP u 2009. na 5,1% u 2017. A broj bolničkih kreveta u Crnoj Gori iznosi 3,92 na 1000 stanovnika dok u EU iznosi 5,29 na 1000 stanovnika.

U posljednjih osam godina Crna Gora je jedina država u Evropi koja nije imala kapitalna ulaganja u zdravstvo. Teško da će se na tom planu nešto činjeti i ubuduće. Sem u sektoru privatnog zdravstva, čiji čelnici imaju velike planove.

Ministar Kenan Hrapović je odavno detektovao da je, između ostalih, i odlazak ljekara jedan od velikih problema njegovog resora. Obećao je da se ,,radi na tome da se poboljšaju uslovi za rad doktora”. Najavio je i stimulanse kojima će se spriječiti odlazak – plaćanje prekovremenog rada, kao i nova uredba – davanje zaposlenom ,,nagrade” u iznosu do dvije bruto plate uz saglasnost ministra.

Popović-Samardžić smatra da institucije malo rade da bi spriječile odlazak ljekara: ,,Mi jedino što možemo da uradimo je da nastavimo da informišemo javnost o razmjerama ovog problema, da dovodimo u fokus pitanja koja su od značaja za cjelokupno društvo i da se nadamo da ćemo jednog dana biti u prilici da sjednemo zajedno sa nekim ko svim ovim problemima zajedno sa svima nama zaista hoće da se bavi”.

Možda se to i desi kada bar polovina direktora zdravstvenih ustanova ne bude partijski aktivna, jer je očigledno da politika i medicina ne idu zajedno.


PLATE DIREKTORIMA U JAVNIM ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA: Spisak Agencije za sprečavanje korupcije

1. Veselin Bulatović – DZ Nikšić (1.650 eura)

2. Budimir Dabetić – OB Berane (1.600 eura)

3. Ilija Ašanin – OB Nikšić (2.100 eura)

4. Omer Šahmanović – DZ Plav (2.100 eura)

5. Gordana Reljić – SB Brezovik (880 eura)

6. Hajran Kalač – DZ Rožaje (2.395 eura)

7. Biserka Bulatović – OB Bijelo Polje (1.200 eura)

8. Majda Dobardžić – DZ Bijelo Polje (975 eura)

9. Zuhra Hadrović – DZ Berane (1.035 eura)

10. Zorica Kovačević – KCCG (1.795 eura)

11. Zvonko Vuković – DZ Andrijevica (1.000 eura)

12. Dragica Popović – DZ Kolašin (1.250 eura)

13. Ikonija Minić – DZ Mojkovac (1.605 eura)

14. Mile Goločevac – OB Pljevlja (nije prijavio)

15. Ilhan Tursumović – DZ Pljevlja (1.785 eura)

16. Nenad Vušurović – DZ Cetinje (1.062 eura)

17. Zoran Špadijer – DZ Budva (1063 eura)

18. Nebojša Kavarić – DZ Podgorica (905 eura)

19. Boban Mugoša – IJZ Crne Gore (3.346 eura)

20. Jasminka Anđelić – DZ Tivat (1.536 eura)

21. Igor Kumburović – DZ Kotor (1.460 eura)

22. Ivan Ilić – OB Kotor (1.868 eura)

23. Radivoje Božović – DZ Herceg Novi (1.033 eura)

24. Zoran Kovačević – Institut Igalo (1.260 eura)

25. Dragoslav Tomanović – OB Bar (1.226 eura)

26. Borislav Lalević – DZ Bar (910 eura)

27. Pavle Marniković – DZ Ulcinj (1.010 eura)

28. Saša Stefanović – ZHMP (1.600 eura)

29. Gordana Rašović – ZTK Crne Gore (1.428 eura)

30. Dragan Čabarkapa – SB Dobrota (1.800 eura)

31. Milić Jauković – SB Risan (1.839 eura)

32. Dejan Mandić – DZ Danilovgrad (1.580 eura)

33. Sonja Radojičić – OB Cetinje (1.708 eura)

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo