Povežite se sa nama

MONITORING

KAKO NAS PLJAČKAJU U PRISUSTVU DRŽAVE: Pojela maca

Objavljeno prije

na

Jednoga dana će, može biti, građani biti zaštićeni od zelenaških kamata u bankama, možda će doći vrijeme kad cijene pojedinih ljekova neće biti nerazumno visoke, jednom će, valjda i internet i druge komunikacione usluge stvarno pojeftiniti. Niko nikad neće izračunati koliko se i ko sve bogatio prije nego je određeni problem zvanično uočen, pa dok je odlučeno da nešto treba uraditi, pa dok se smislilo šta da se radi, pa dok su potezi usaglašeni, pa dok se mjere donesu, pa dok se radnje sprovedu. I tako tokom svake godine, svakog mjeseca, svakog dana i sata njihove vlasti i naših života.

Lijek plavix se uzima kako bi pomogao pacijentima kod arterosleroze, smanjivanju mogućnosti za dobijane srčanog ili moždanog udara. Smatra se jednim od najvažnijih ljekova kod bolesti srca. Neophodan je ljudima koji su imali intervenciju na arterijama, ugradnju stentova i slično, što znači da je riječ o velikom broju pacijenata. U Srbiji košta pet, u Crnoj Gori oko 18 eura. Na pitanje kako je to moguće nadležni ne daju odgovor.

Prije nekoliko godina plavix je koštao i do sto eura. Cijena mu je naglo pala kad je 2012. isteklo vrijeme tokom kojeg je njegova proizvodnja bila zaštićena patentnim pravom. U međuvremenu je proizvedeno nekoliko paralelnih ljekova što je dovelo do pojeftinjenja. Na recept u Crnoj Gori se sada može dobiti jedan od njih, međutim, ljekari i dalje uglavnom prepisuju plavix koji mora da se kupi. Po ogromnoj cijeni za nekoga ko prima prosječnu penziju od 273 eura.

Godinama se priča o ljekovima čije su cijene kod nas u odnosu na one u regionu – nerazumne. Farmaceuti pominju lijek preduktal, takođe namijenjen srčanim bolesnicima koji kod nas košta 16 -17, a u Srbiji 8-9 eura. Velika razlika je kod kapi za oči xalatan, koje su kod nas tri do četiri eura skuplje nego u okruženju. Analizom cijena 15 skupih ljekova, među kojima su i oni najskuplji, na koje Fond u Crnoj Gori troši oko 16 odsto sredstava, utvrđeno da je kod nas 13 ljekova sa do 50 odsto višom cijenom nego u Srbiji.

Ovih dana je na pitanje novinara, zašto neki ljekovi koštaju u Crnoj Gori mnogo više nego u državama regiona, direktor Fonda za zdravstveno osiguranje Kenan Hrapović kazao da će ubuduće cijene ponuđene Crnoj Gori biti manje ili jednake cijenama u regionu. Jedini problem u vezi sa njegovim odgovorom je to što ne sadrži odgovor. Pojela maca.

Svašta se može čuti ako krenete da se raspitujete o cijenama ljekova. U veledrogerijama objašnjavaju kako cijena lijeka zavisi, pored ostalog, od veličine tržišta. Na pitanje kako to da kod nas onda coca-cola ne košta, recimo, pet eura uvrijeđeno kažu kako to nije isto. Može se čuti kako na cijenu lijeka utiče i to što za malo tržište kakvo je naše treba obezbijediti dozvole, kao i uputstva za korišćenje za svako pakovanje, ali je daleko od razuma da prevod i štampanje jednog lista papira može da objasni razliku u cijeni od trista šezdeset procenata.

Uz dužno poštovanje veledrogerije su u suštini trgovačke firme tako da, po definiciji, brinu o kupcima, ne o građanima. Druga je stvar sa državnim službama koje za brigu o građanima primaju platu.

Nakon što su, dakle uočili i analizirali problem, nadležni su odlučili da će tome stati u kraj tako što će donijeti Uredbu o maksimalnim cijenama ljekova i Uredbu o kriterijumima za stavljanje lijekova na listu. Kad tačno – nije javljeno. Svakoga dana za svaku tabletu plavixa koju popije neki pacijent u Crnoj Gori neko će u džep staviti 47 centi, koliko iznosi razlika u cijeni plaćenoj u Crnoj Gori u odnosu na onu u Srbiji.

Fond za zdravstveno osiguranje objavio je ovih dana kako je radostan zbog činjenice da počinje reforma farmaceutskog sektora u našoj zemlji, a u okviru toga i rješavanje problematike skupih ljekova. Na okruglom stolu na temu Reforma farmaceutskog sektora u Crnoj Gori, zaključeno je, pored ostalog da je ,,promjenom politike cijena” samo na skupim ljekovima, od projektovanih sedam, moguće uštedjeti blizu dva miliona. Dodatne uštede, otprilike oko tri miliona eura omogućilo bi uvođenje ugovora o podjeli rizika sa farmaceutskom industrijom.

Budući da do javnosti još nije stiglo dovoljno informacija o tome šta sve predviđa zamišljena reforma, ne zna se koliko se priča o uređivanju cijena ljekova odnosi na uštede u državnom budžetu, a koliko na snižavanje cijena koje plaćaju pacijenti. Da će se prije raditi o ovom prvom svjedoči najava da će biti uvedene ,,doplatne liste ljekova” kojima će biti propisano koliko treba da doplate oni koji žele originalni lijek, a ne njegovu zamjenu. Pa ko može, neka plati.

Ko ne može da plati ljekove, uvijek može da podigne kredit. I plati kamate za koje, evo godinama, zvaničnici ocjenjuju da su ,,u zoni zelenašenja”. I u toj priči promjene su u fazi najave.

Centralna banka priprema zakon koji treba da definiše šta je zelenaška kamata za svaku vrstu kredita – potrošački, stambeni, keš kredit, kredit za preduzeća i tako dalje. Do kraja ovog mjeseca, kako je najavljeno, zakon bi trebao da dobije formu nacrta.

,,Tek kad taj zakon bude usvojen moći ćemo da kažemo koja je kamata zelenaška”, objasnio je bankarski ombudsman Halil Kalač.

Na kraju 2014. godine ukupno odobreni krediti bili su 1,83 milijarde eura. „Prosječna ponderisana efektivna kamatna stopa na godišnjem nivou na minuse po tekućem računu je bila 18,01 odsto, za kartice 15,7 odsto”, kazao je Kalač iz napomenu da su kamate na minuse po tekućem računu u Evropskoj uniji 7,9, Hrvatskoj 11,39, a u Makedoniji 11,2 odsto.

Ombudsmanovo je da preporuči, pa je smanjivanje kamatnih stopa preporučivao, zasad uzalud. Ograničenje kamatnih stopa preporučivala je i Centralna banka, sa istim rezultatom. Doduše, kad se iz CB malo više naroguše, bankari mrvicu spuste kamate. Onda se to proglasi trendom. Tako je bilo krajem prošle godine, početkom ove kamate su ponovo počele da rastu. I tako stalno.

Smiješno je, tužno, ali ne i netačno kad u podobnim medijima osvanu naslovi kako kamatne stope padaju. Ko pročita samo naslov neće saznati da je riječ o padu koji bi bilo lakše izraziti u promilima nego u procentima. Prema posljednjim podacima CBCG, prosječna ponderisana efektivna kamatna stopa na odobrene kredite, koja obuhvata sve njihove troškove, u martu je pala 0,06 procentnih poena i iznosila je 9,11 odsto. Prosječna ponderisana nominalna kamatna stopa u martu je oslabila 0,05 procentnih bodova na 8,3 odsto.

Pale su i kamatne stope mikrokreditnih finansijskih institucija , efektivna 0,18 procentnih poena na 25,24 odsto, a nominalna 0,1 procentni bod na 21,11 odsto.

Bankari i njihova udruženja su zgranuti kad god se pomene da njihovo pravo da ljudima gule kožu može biti ograničeno. Obavezno se pozovu na slobodu tržišta. ,,Limitiranjem kamata zadire se u tržišne mehanizme, ocijenio je ovih dana generalni sekretar Udruženja banaka Crne Gore Mirko Radonjić i dodao da je ograničenje cijene novca, odnosno kamatne stope, suprotno temeljnim principima EU.

Zelenašenje je, pak, suprotno zakonu. Krivični zakonik Crne Gore propisuje u članu 252 pod imenom ,,Zelenaštvo”: “Ko za davanje novca ili drugih potrošnih stvari na zajam nekom licu primi ili ugovori za sebe ili drugog nesrazmjernu imovinsku korist, iskorišćavajući teško imovinsko stanje, teške prilike, nuždu, lakomislenost ili nedovoljnu sposobnost za rasuđivanje oštećenog,kazniće se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom”. Može se glavom garantovati da nema među običnim, kreditno zaduženim građanima, ni jednog koji se ne prepoznaje u situaciji koju opisuje Krivični zakonik. Jednako je garantovano da nijedna banka neće biti optužena za zelenašenje.

No, dobro, eto država obećava da će i tu nešto da uradi. Moguće je čak i do kraja godine. Ako ne do kraja godine, onda odmah poslije ili tu neđe. Ko je u ,,dozvoljenom minusu” hiljadu eura, svakoga dana mora da za banku izdvoji oko 50 centi. Jedan hljeb.

Slikovit je i primjer cijena interneta u Crnoj Gori. Godinama se piše da je taj domet civilizacije kod nas preskup, krajem prošle godine resorni ministar Vujica Lazović slavodobitno je najavio, Vlada usvojila odluku da internet pojeftini čitavih 30 odsto. Kad je cijela stvar prošla kroz Telekomove korporativne tunele za većinu građana desilo se – ništa. Sve u svemu, pojeftinili su najskuplji ,,paketi”, oni koji mogu da plate neki srednji ili najjeftiniji paket ostali su na istom.

Direktor Agencije za elektronske komunikacije Zoran Sekulić objasnio je neznavenima da mu nije u nadležnosti da formira ,,pakete” koji pored interneta uključuju i prijem TV signala i telefoniranje, te on tu ne može ništa. Extra, rekli bi tinejdžeri.

Trenutno, sa pojeftinjenjem koje je propisala Vlada stvari stoje tako da su, na primjer u Hrvatskoj sa 50 odsto većom prosječnom zaradom, Telekomove usluge znatno jeftinije nego kod nas. Isti paket koji kod nas košta 52, tamo je 43 eura. U BiH postoje ponude operatera koje su tri do četiri puta jeftinije. Drastičan je primjer operatera koji radi kod nas i u Srbiji kod kojeg 15 GB interneta u toj zemlji košta 9,09, a kod nas 25,96 eura. Paket od 30 GB koji je i Srbiji 12, 41 eura ovdje je 35,95.

Suštinski, nema se šta zamjeriti ni farmaceutskoj industriji, ni bankarima ni telekomunikacionim kompanijama. Oni hoće da zarade i da zarade što više. Da se njihova želja ne pretvori u pljačku morala bi da sprječava država. Ako to ne radi može da znači da je nije briga ili da neko od nečinjenja ima koristi. Najvjerovatnije – kombinovano.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo