Povežite se sa nama

MONITORING

KAKO NAS PLJAČKAJU U PRISUSTVU DRŽAVE: Pojela maca

Objavljeno prije

na

Jednoga dana će, može biti, građani biti zaštićeni od zelenaških kamata u bankama, možda će doći vrijeme kad cijene pojedinih ljekova neće biti nerazumno visoke, jednom će, valjda i internet i druge komunikacione usluge stvarno pojeftiniti. Niko nikad neće izračunati koliko se i ko sve bogatio prije nego je određeni problem zvanično uočen, pa dok je odlučeno da nešto treba uraditi, pa dok se smislilo šta da se radi, pa dok su potezi usaglašeni, pa dok se mjere donesu, pa dok se radnje sprovedu. I tako tokom svake godine, svakog mjeseca, svakog dana i sata njihove vlasti i naših života.

Lijek plavix se uzima kako bi pomogao pacijentima kod arterosleroze, smanjivanju mogućnosti za dobijane srčanog ili moždanog udara. Smatra se jednim od najvažnijih ljekova kod bolesti srca. Neophodan je ljudima koji su imali intervenciju na arterijama, ugradnju stentova i slično, što znači da je riječ o velikom broju pacijenata. U Srbiji košta pet, u Crnoj Gori oko 18 eura. Na pitanje kako je to moguće nadležni ne daju odgovor.

Prije nekoliko godina plavix je koštao i do sto eura. Cijena mu je naglo pala kad je 2012. isteklo vrijeme tokom kojeg je njegova proizvodnja bila zaštićena patentnim pravom. U međuvremenu je proizvedeno nekoliko paralelnih ljekova što je dovelo do pojeftinjenja. Na recept u Crnoj Gori se sada može dobiti jedan od njih, međutim, ljekari i dalje uglavnom prepisuju plavix koji mora da se kupi. Po ogromnoj cijeni za nekoga ko prima prosječnu penziju od 273 eura.

Godinama se priča o ljekovima čije su cijene kod nas u odnosu na one u regionu – nerazumne. Farmaceuti pominju lijek preduktal, takođe namijenjen srčanim bolesnicima koji kod nas košta 16 -17, a u Srbiji 8-9 eura. Velika razlika je kod kapi za oči xalatan, koje su kod nas tri do četiri eura skuplje nego u okruženju. Analizom cijena 15 skupih ljekova, među kojima su i oni najskuplji, na koje Fond u Crnoj Gori troši oko 16 odsto sredstava, utvrđeno da je kod nas 13 ljekova sa do 50 odsto višom cijenom nego u Srbiji.

Ovih dana je na pitanje novinara, zašto neki ljekovi koštaju u Crnoj Gori mnogo više nego u državama regiona, direktor Fonda za zdravstveno osiguranje Kenan Hrapović kazao da će ubuduće cijene ponuđene Crnoj Gori biti manje ili jednake cijenama u regionu. Jedini problem u vezi sa njegovim odgovorom je to što ne sadrži odgovor. Pojela maca.

Svašta se može čuti ako krenete da se raspitujete o cijenama ljekova. U veledrogerijama objašnjavaju kako cijena lijeka zavisi, pored ostalog, od veličine tržišta. Na pitanje kako to da kod nas onda coca-cola ne košta, recimo, pet eura uvrijeđeno kažu kako to nije isto. Može se čuti kako na cijenu lijeka utiče i to što za malo tržište kakvo je naše treba obezbijediti dozvole, kao i uputstva za korišćenje za svako pakovanje, ali je daleko od razuma da prevod i štampanje jednog lista papira može da objasni razliku u cijeni od trista šezdeset procenata.

Uz dužno poštovanje veledrogerije su u suštini trgovačke firme tako da, po definiciji, brinu o kupcima, ne o građanima. Druga je stvar sa državnim službama koje za brigu o građanima primaju platu.

Nakon što su, dakle uočili i analizirali problem, nadležni su odlučili da će tome stati u kraj tako što će donijeti Uredbu o maksimalnim cijenama ljekova i Uredbu o kriterijumima za stavljanje lijekova na listu. Kad tačno – nije javljeno. Svakoga dana za svaku tabletu plavixa koju popije neki pacijent u Crnoj Gori neko će u džep staviti 47 centi, koliko iznosi razlika u cijeni plaćenoj u Crnoj Gori u odnosu na onu u Srbiji.

Fond za zdravstveno osiguranje objavio je ovih dana kako je radostan zbog činjenice da počinje reforma farmaceutskog sektora u našoj zemlji, a u okviru toga i rješavanje problematike skupih ljekova. Na okruglom stolu na temu Reforma farmaceutskog sektora u Crnoj Gori, zaključeno je, pored ostalog da je ,,promjenom politike cijena” samo na skupim ljekovima, od projektovanih sedam, moguće uštedjeti blizu dva miliona. Dodatne uštede, otprilike oko tri miliona eura omogućilo bi uvođenje ugovora o podjeli rizika sa farmaceutskom industrijom.

Budući da do javnosti još nije stiglo dovoljno informacija o tome šta sve predviđa zamišljena reforma, ne zna se koliko se priča o uređivanju cijena ljekova odnosi na uštede u državnom budžetu, a koliko na snižavanje cijena koje plaćaju pacijenti. Da će se prije raditi o ovom prvom svjedoči najava da će biti uvedene ,,doplatne liste ljekova” kojima će biti propisano koliko treba da doplate oni koji žele originalni lijek, a ne njegovu zamjenu. Pa ko može, neka plati.

Ko ne može da plati ljekove, uvijek može da podigne kredit. I plati kamate za koje, evo godinama, zvaničnici ocjenjuju da su ,,u zoni zelenašenja”. I u toj priči promjene su u fazi najave.

Centralna banka priprema zakon koji treba da definiše šta je zelenaška kamata za svaku vrstu kredita – potrošački, stambeni, keš kredit, kredit za preduzeća i tako dalje. Do kraja ovog mjeseca, kako je najavljeno, zakon bi trebao da dobije formu nacrta.

,,Tek kad taj zakon bude usvojen moći ćemo da kažemo koja je kamata zelenaška”, objasnio je bankarski ombudsman Halil Kalač.

Na kraju 2014. godine ukupno odobreni krediti bili su 1,83 milijarde eura. „Prosječna ponderisana efektivna kamatna stopa na godišnjem nivou na minuse po tekućem računu je bila 18,01 odsto, za kartice 15,7 odsto”, kazao je Kalač iz napomenu da su kamate na minuse po tekućem računu u Evropskoj uniji 7,9, Hrvatskoj 11,39, a u Makedoniji 11,2 odsto.

Ombudsmanovo je da preporuči, pa je smanjivanje kamatnih stopa preporučivao, zasad uzalud. Ograničenje kamatnih stopa preporučivala je i Centralna banka, sa istim rezultatom. Doduše, kad se iz CB malo više naroguše, bankari mrvicu spuste kamate. Onda se to proglasi trendom. Tako je bilo krajem prošle godine, početkom ove kamate su ponovo počele da rastu. I tako stalno.

Smiješno je, tužno, ali ne i netačno kad u podobnim medijima osvanu naslovi kako kamatne stope padaju. Ko pročita samo naslov neće saznati da je riječ o padu koji bi bilo lakše izraziti u promilima nego u procentima. Prema posljednjim podacima CBCG, prosječna ponderisana efektivna kamatna stopa na odobrene kredite, koja obuhvata sve njihove troškove, u martu je pala 0,06 procentnih poena i iznosila je 9,11 odsto. Prosječna ponderisana nominalna kamatna stopa u martu je oslabila 0,05 procentnih bodova na 8,3 odsto.

Pale su i kamatne stope mikrokreditnih finansijskih institucija , efektivna 0,18 procentnih poena na 25,24 odsto, a nominalna 0,1 procentni bod na 21,11 odsto.

Bankari i njihova udruženja su zgranuti kad god se pomene da njihovo pravo da ljudima gule kožu može biti ograničeno. Obavezno se pozovu na slobodu tržišta. ,,Limitiranjem kamata zadire se u tržišne mehanizme, ocijenio je ovih dana generalni sekretar Udruženja banaka Crne Gore Mirko Radonjić i dodao da je ograničenje cijene novca, odnosno kamatne stope, suprotno temeljnim principima EU.

Zelenašenje je, pak, suprotno zakonu. Krivični zakonik Crne Gore propisuje u članu 252 pod imenom ,,Zelenaštvo”: “Ko za davanje novca ili drugih potrošnih stvari na zajam nekom licu primi ili ugovori za sebe ili drugog nesrazmjernu imovinsku korist, iskorišćavajući teško imovinsko stanje, teške prilike, nuždu, lakomislenost ili nedovoljnu sposobnost za rasuđivanje oštećenog,kazniće se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom”. Može se glavom garantovati da nema među običnim, kreditno zaduženim građanima, ni jednog koji se ne prepoznaje u situaciji koju opisuje Krivični zakonik. Jednako je garantovano da nijedna banka neće biti optužena za zelenašenje.

No, dobro, eto država obećava da će i tu nešto da uradi. Moguće je čak i do kraja godine. Ako ne do kraja godine, onda odmah poslije ili tu neđe. Ko je u ,,dozvoljenom minusu” hiljadu eura, svakoga dana mora da za banku izdvoji oko 50 centi. Jedan hljeb.

Slikovit je i primjer cijena interneta u Crnoj Gori. Godinama se piše da je taj domet civilizacije kod nas preskup, krajem prošle godine resorni ministar Vujica Lazović slavodobitno je najavio, Vlada usvojila odluku da internet pojeftini čitavih 30 odsto. Kad je cijela stvar prošla kroz Telekomove korporativne tunele za većinu građana desilo se – ništa. Sve u svemu, pojeftinili su najskuplji ,,paketi”, oni koji mogu da plate neki srednji ili najjeftiniji paket ostali su na istom.

Direktor Agencije za elektronske komunikacije Zoran Sekulić objasnio je neznavenima da mu nije u nadležnosti da formira ,,pakete” koji pored interneta uključuju i prijem TV signala i telefoniranje, te on tu ne može ništa. Extra, rekli bi tinejdžeri.

Trenutno, sa pojeftinjenjem koje je propisala Vlada stvari stoje tako da su, na primjer u Hrvatskoj sa 50 odsto većom prosječnom zaradom, Telekomove usluge znatno jeftinije nego kod nas. Isti paket koji kod nas košta 52, tamo je 43 eura. U BiH postoje ponude operatera koje su tri do četiri puta jeftinije. Drastičan je primjer operatera koji radi kod nas i u Srbiji kod kojeg 15 GB interneta u toj zemlji košta 9,09, a kod nas 25,96 eura. Paket od 30 GB koji je i Srbiji 12, 41 eura ovdje je 35,95.

Suštinski, nema se šta zamjeriti ni farmaceutskoj industriji, ni bankarima ni telekomunikacionim kompanijama. Oni hoće da zarade i da zarade što više. Da se njihova želja ne pretvori u pljačku morala bi da sprječava država. Ako to ne radi može da znači da je nije briga ili da neko od nečinjenja ima koristi. Najvjerovatnije – kombinovano.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo