Povežite se sa nama

MONITORING

KAKO NAS PLJAČKAJU U PRISUSTVU DRŽAVE: Pojela maca

Objavljeno prije

na

kamate

Jednoga dana će, može biti, građani biti zaštićeni od zelenaških kamata u bankama, možda će doći vrijeme kad cijene pojedinih ljekova neće biti nerazumno visoke, jednom će, valjda i internet i druge komunikacione usluge stvarno pojeftiniti. Niko nikad neće izračunati koliko se i ko sve bogatio prije nego je određeni problem zvanično uočen, pa dok je odlučeno da nešto treba uraditi, pa dok se smislilo šta da se radi, pa dok su potezi usaglašeni, pa dok se mjere donesu, pa dok se radnje sprovedu. I tako tokom svake godine, svakog mjeseca, svakog dana i sata njihove vlasti i naših života.

Lijek plavix se uzima kako bi pomogao pacijentima kod arterosleroze, smanjivanju mogućnosti za dobijane srčanog ili moždanog udara. Smatra se jednim od najvažnijih ljekova kod bolesti srca. Neophodan je ljudima koji su imali intervenciju na arterijama, ugradnju stentova i slično, što znači da je riječ o velikom broju pacijenata. U Srbiji košta pet, u Crnoj Gori oko 18 eura. Na pitanje kako je to moguće nadležni ne daju odgovor.

Prije nekoliko godina plavix je koštao i do sto eura. Cijena mu je naglo pala kad je 2012. isteklo vrijeme tokom kojeg je njegova proizvodnja bila zaštićena patentnim pravom. U međuvremenu je proizvedeno nekoliko paralelnih ljekova što je dovelo do pojeftinjenja. Na recept u Crnoj Gori se sada može dobiti jedan od njih, međutim, ljekari i dalje uglavnom prepisuju plavix koji mora da se kupi. Po ogromnoj cijeni za nekoga ko prima prosječnu penziju od 273 eura.

Godinama se priča o ljekovima čije su cijene kod nas u odnosu na one u regionu – nerazumne. Farmaceuti pominju lijek preduktal, takođe namijenjen srčanim bolesnicima koji kod nas košta 16 -17, a u Srbiji 8-9 eura. Velika razlika je kod kapi za oči xalatan, koje su kod nas tri do četiri eura skuplje nego u okruženju. Analizom cijena 15 skupih ljekova, među kojima su i oni najskuplji, na koje Fond u Crnoj Gori troši oko 16 odsto sredstava, utvrđeno da je kod nas 13 ljekova sa do 50 odsto višom cijenom nego u Srbiji.

Ovih dana je na pitanje novinara, zašto neki ljekovi koštaju u Crnoj Gori mnogo više nego u državama regiona, direktor Fonda za zdravstveno osiguranje Kenan Hrapović kazao da će ubuduće cijene ponuđene Crnoj Gori biti manje ili jednake cijenama u regionu. Jedini problem u vezi sa njegovim odgovorom je to što ne sadrži odgovor. Pojela maca.

Svašta se može čuti ako krenete da se raspitujete o cijenama ljekova. U veledrogerijama objašnjavaju kako cijena lijeka zavisi, pored ostalog, od veličine tržišta. Na pitanje kako to da kod nas onda coca-cola ne košta, recimo, pet eura uvrijeđeno kažu kako to nije isto. Može se čuti kako na cijenu lijeka utiče i to što za malo tržište kakvo je naše treba obezbijediti dozvole, kao i uputstva za korišćenje za svako pakovanje, ali je daleko od razuma da prevod i štampanje jednog lista papira može da objasni razliku u cijeni od trista šezdeset procenata.

Uz dužno poštovanje veledrogerije su u suštini trgovačke firme tako da, po definiciji, brinu o kupcima, ne o građanima. Druga je stvar sa državnim službama koje za brigu o građanima primaju platu.

Nakon što su, dakle uočili i analizirali problem, nadležni su odlučili da će tome stati u kraj tako što će donijeti Uredbu o maksimalnim cijenama ljekova i Uredbu o kriterijumima za stavljanje lijekova na listu. Kad tačno – nije javljeno. Svakoga dana za svaku tabletu plavixa koju popije neki pacijent u Crnoj Gori neko će u džep staviti 47 centi, koliko iznosi razlika u cijeni plaćenoj u Crnoj Gori u odnosu na onu u Srbiji.

Fond za zdravstveno osiguranje objavio je ovih dana kako je radostan zbog činjenice da počinje reforma farmaceutskog sektora u našoj zemlji, a u okviru toga i rješavanje problematike skupih ljekova. Na okruglom stolu na temu Reforma farmaceutskog sektora u Crnoj Gori, zaključeno je, pored ostalog da je ,,promjenom politike cijena” samo na skupim ljekovima, od projektovanih sedam, moguće uštedjeti blizu dva miliona. Dodatne uštede, otprilike oko tri miliona eura omogućilo bi uvođenje ugovora o podjeli rizika sa farmaceutskom industrijom.

Budući da do javnosti još nije stiglo dovoljno informacija o tome šta sve predviđa zamišljena reforma, ne zna se koliko se priča o uređivanju cijena ljekova odnosi na uštede u državnom budžetu, a koliko na snižavanje cijena koje plaćaju pacijenti. Da će se prije raditi o ovom prvom svjedoči najava da će biti uvedene ,,doplatne liste ljekova” kojima će biti propisano koliko treba da doplate oni koji žele originalni lijek, a ne njegovu zamjenu. Pa ko može, neka plati.

Ko ne može da plati ljekove, uvijek može da podigne kredit. I plati kamate za koje, evo godinama, zvaničnici ocjenjuju da su ,,u zoni zelenašenja”. I u toj priči promjene su u fazi najave.

Centralna banka priprema zakon koji treba da definiše šta je zelenaška kamata za svaku vrstu kredita – potrošački, stambeni, keš kredit, kredit za preduzeća i tako dalje. Do kraja ovog mjeseca, kako je najavljeno, zakon bi trebao da dobije formu nacrta.

,,Tek kad taj zakon bude usvojen moći ćemo da kažemo koja je kamata zelenaška”, objasnio je bankarski ombudsman Halil Kalač.

Na kraju 2014. godine ukupno odobreni krediti bili su 1,83 milijarde eura. „Prosječna ponderisana efektivna kamatna stopa na godišnjem nivou na minuse po tekućem računu je bila 18,01 odsto, za kartice 15,7 odsto”, kazao je Kalač iz napomenu da su kamate na minuse po tekućem računu u Evropskoj uniji 7,9, Hrvatskoj 11,39, a u Makedoniji 11,2 odsto.

Ombudsmanovo je da preporuči, pa je smanjivanje kamatnih stopa preporučivao, zasad uzalud. Ograničenje kamatnih stopa preporučivala je i Centralna banka, sa istim rezultatom. Doduše, kad se iz CB malo više naroguše, bankari mrvicu spuste kamate. Onda se to proglasi trendom. Tako je bilo krajem prošle godine, početkom ove kamate su ponovo počele da rastu. I tako stalno.

Smiješno je, tužno, ali ne i netačno kad u podobnim medijima osvanu naslovi kako kamatne stope padaju. Ko pročita samo naslov neće saznati da je riječ o padu koji bi bilo lakše izraziti u promilima nego u procentima. Prema posljednjim podacima CBCG, prosječna ponderisana efektivna kamatna stopa na odobrene kredite, koja obuhvata sve njihove troškove, u martu je pala 0,06 procentnih poena i iznosila je 9,11 odsto. Prosječna ponderisana nominalna kamatna stopa u martu je oslabila 0,05 procentnih bodova na 8,3 odsto.

Pale su i kamatne stope mikrokreditnih finansijskih institucija , efektivna 0,18 procentnih poena na 25,24 odsto, a nominalna 0,1 procentni bod na 21,11 odsto.

Bankari i njihova udruženja su zgranuti kad god se pomene da njihovo pravo da ljudima gule kožu može biti ograničeno. Obavezno se pozovu na slobodu tržišta. ,,Limitiranjem kamata zadire se u tržišne mehanizme, ocijenio je ovih dana generalni sekretar Udruženja banaka Crne Gore Mirko Radonjić i dodao da je ograničenje cijene novca, odnosno kamatne stope, suprotno temeljnim principima EU.

Zelenašenje je, pak, suprotno zakonu. Krivični zakonik Crne Gore propisuje u članu 252 pod imenom ,,Zelenaštvo”: “Ko za davanje novca ili drugih potrošnih stvari na zajam nekom licu primi ili ugovori za sebe ili drugog nesrazmjernu imovinsku korist, iskorišćavajući teško imovinsko stanje, teške prilike, nuždu, lakomislenost ili nedovoljnu sposobnost za rasuđivanje oštećenog,kazniće se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom”. Može se glavom garantovati da nema među običnim, kreditno zaduženim građanima, ni jednog koji se ne prepoznaje u situaciji koju opisuje Krivični zakonik. Jednako je garantovano da nijedna banka neće biti optužena za zelenašenje.

No, dobro, eto država obećava da će i tu nešto da uradi. Moguće je čak i do kraja godine. Ako ne do kraja godine, onda odmah poslije ili tu neđe. Ko je u ,,dozvoljenom minusu” hiljadu eura, svakoga dana mora da za banku izdvoji oko 50 centi. Jedan hljeb.

Slikovit je i primjer cijena interneta u Crnoj Gori. Godinama se piše da je taj domet civilizacije kod nas preskup, krajem prošle godine resorni ministar Vujica Lazović slavodobitno je najavio, Vlada usvojila odluku da internet pojeftini čitavih 30 odsto. Kad je cijela stvar prošla kroz Telekomove korporativne tunele za većinu građana desilo se – ništa. Sve u svemu, pojeftinili su najskuplji ,,paketi”, oni koji mogu da plate neki srednji ili najjeftiniji paket ostali su na istom.

Direktor Agencije za elektronske komunikacije Zoran Sekulić objasnio je neznavenima da mu nije u nadležnosti da formira ,,pakete” koji pored interneta uključuju i prijem TV signala i telefoniranje, te on tu ne može ništa. Extra, rekli bi tinejdžeri.

Trenutno, sa pojeftinjenjem koje je propisala Vlada stvari stoje tako da su, na primjer u Hrvatskoj sa 50 odsto većom prosječnom zaradom, Telekomove usluge znatno jeftinije nego kod nas. Isti paket koji kod nas košta 52, tamo je 43 eura. U BiH postoje ponude operatera koje su tri do četiri puta jeftinije. Drastičan je primjer operatera koji radi kod nas i u Srbiji kod kojeg 15 GB interneta u toj zemlji košta 9,09, a kod nas 25,96 eura. Paket od 30 GB koji je i Srbiji 12, 41 eura ovdje je 35,95.

Suštinski, nema se šta zamjeriti ni farmaceutskoj industriji, ni bankarima ni telekomunikacionim kompanijama. Oni hoće da zarade i da zarade što više. Da se njihova želja ne pretvori u pljačku morala bi da sprječava država. Ako to ne radi može da znači da je nije briga ili da neko od nečinjenja ima koristi. Najvjerovatnije – kombinovano.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

,,Bez obzira što se može desiti da neki predlog ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića ne dobije podršku ni naše stranke, u ime UCG, ipak, saopštavam da svi kandidati nisu isti i da ni po koju cijenu, pa ni javnog sporenja sa kolegama, ne pristajem da se paušalno svi kandidati svrstaju u isti koš i uz to još označe kao kandidati bivšeg režima”, saopštio je Danilović.

U svakom slučaju, nastavak priča o tome da li su sadašnji vršilac dužnosti direktora Uprave policije i njegovi protivkandidati na bilo koji način povezani sa bivšim režimom, neće povratiti sigurnost i osjećaj bezbjednosti građanima Crne Gore. A Brađaninu to mora biti jedan od najvažnijih zadataka.

Prednost Brđanina je, smatraju njegovi promoteri, to što se odmah može uhvatiti u koštac sa organizovanim kriminalnim grupama, budući da je kao dojučerašnji analitičar morao imati pristup tajnim podacima. Zato vjeruju da on ima priprenljen plan djelovanja. I dok novoimenovani v.d. direktora bude spremao taktiku za očekivani obračun sa kriminalom, koji mora prvo sprovesti u redovima UP-a, javnost čeka da vidi koga će imenovati za svoje najbliže saradnike.

Oponenti mu, sa druge strane, već sada zamjeraju da, osim to što je završio FBI akademiju, nijesmo mogli čuti još neku ozbiljniju pohvalu za njegov rad prethodnih godina. Makar kada je riječ o postignutim rezultatima. Abazović ima objašnjenje za to: ,,Mnogi ljudi koji su bili u policiji nisu mogli da dođu do rezultata jer je struktura u samom vrhu bila postavljena potpuno pogrešno i određivanje prioriteta UP-a je bilo potpuno pogrešno“. Potpredsjednik Vlade naglašava da su pripadnici policije protekla dva mjeseca ostvarili „značajne rezultate“ ali navodi kako „može to još bolje“.

Abazović zaključuje da je za efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala neophodno dovesti nove ljude na ključna mjesta u policiji. ,,Ne znam šta su njegovi (misli na Z. Brđanina) planovi ali znam šta su planovi Vlade CG, znam šta su planovi potpredsjednika zaduženog za bezbjednost, znam šta su planovi ministra unutrašnjih poslova: ljudi koji su bili na najvišim pozicijama u UP-u moraju da budu razriješeni, penzionisani, postavljeni na neka druga mjesta, a u svakom slučaju ne mogu više da obavljaju te dužnosti. Dakle, novi ljudi, novi menadžment, novi pomoćnici. Trebaju nam drugi ljudi, treba nam svježa energija, drugi koncept, drugi prioriteti i to je to. Ko je spreman na to – nek izvoli. Svi su dobrodošli koji mogu da rade profesionalno, a nekima koji su imali tu šansu a nisu radili na taj način treba se zahvaliti”, pojasnio je potpredsjednik Vlade.

Kako god, Brđanin će jedno vrijeme biti v.d. direktora Uprave policije. Sve dalje ostaje neizvjesno. Možda njegovo imenovanje u „pravog“ direktora ne zavisi od mišljenja skupštinskog Odbora za bezbjednost (računica pokazuje da, bez DF-a, Vladin prijedlog neće dobiti podršku), ali će svakako zavisti od odluke ostalih kandidata da li će se žaliti Upravnom sudu. Tačnije, da li će pokušati da ospore i ponište tek okončani konkurs.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Predsjednik Opštine Tuzi Nik Đeljošaj nove je mjere nazvao diskriminatorskim  i najavio da će ugostiteljski objekti, po odluci rukovodstva Opštine Tuzi, ostati otvoreni. „Svim našim prijateljima ugodna kafa, a neprijatelji ako nas budu ometali, imaćemo iznenađenje i za njih”, poručio je Đeljošaj u srijedu veče, nakon sastanka sa ugostiteljima iz Tuzi.

Iz Vlade, izgleda, te najave nijesu uzeli za ozbiljno pa su ih u četvrtak otvoreni kafići u Tuzima zatekli nespremne. Na to su premijer Zdravko Krivokapić i potpredsjednik Vlade nadležan za pitanja bezbjednosti Dritan Abazović reagovali kao da su na vlasti trideset godina, a ne nepuna tri mjeseca. Srdito. Poslali su policajce u Tuzi da zatvore lokale i privedu neposlušne. Ali, pred njih su izašli građani najmlađe opštine u Crnoj Gori, blokirajući međunarodni put Podgorica – Skadar.

Đeljošaj je dodatno podigao temperaturu. ,,Ova odluka je lična, kao osveta za postavljanje zastava Albanije i Kosova na zgradu Opštine“, prenijeli su elektronski mediji izjavu u kojoj tvrdi da mu se Krivokapić i Abazović svete zbog prethodnih političkih razmirica. Potom je najavio da će premijer doći na razgovore. „Konačno me nazvao predsjednik Vlade g. Krivokapić i dogovorili smo sastanak u 14:00 u zgradi Opštine Tuzi“, objavio je Đeljošaj na društvenim mrežama. „Tražio je od mene da održimo sastanak u Vladi, međutim kao predstavnik naroda, a znajući da će za mnom doći i okupljeni građani, konačno smo došli do dogovora, da se sastanak održi u Tuzima“.

Do najavljenog sastanka, koji će biti održan nakon završetka ovog teksta, ostalo je još nekoliko sati, a na društvenim mrežama već je krenuo obračun onih koji računaju da je jučerašnjom odlukom o zatvaranju lokala u Tuzima Vlada diskriminisala Albance (Danilovgrad i Bar ne potkrjepljuju tu tezu) sa onima koji smatraju da se Đeljošaj, odbijajući da se povinuje mjerama Ministarstva zdravlja, stavio na čelo svojevrsne pobune. Sve je to, naravno, začinjeno nacionalnim prepucavanjima i prebrojavanjima na prijatelje i neprijatelje. I imenovanjem navodno glavnog krivca – potpredsjednika Vlade. Jedni mu spočitavaju da je izdao svoje, drugi da je prema njima bio suviše mek a treći, oni koji ga već mjesecima vrijeđaju na ljudskoj i nacionalnoj osnovi, i jedno i drugo.

Za glasove razuma sve je manje mjesta. A u najavi je još jedna vruća tema.

,,Veliki broj građana koji godinama žive u Crnoj Gori, a nisu dobili državljanstvo naše zemlje zaslužili su da se to pitanje konačno riješi. Vlada Crne Gore u narednom periodu pristupiće rješavanju ovog problema”, tvitnuo je Krivokapić početkom nedjelje. I ostao nedorečen.

Da li Vlada namjerava da mijenja Zakon o državljanstvu ili  će samo primijeniti odredbe postojećeg, prema kome se crnogorsko državljanstvo može dobiti preko roditelja, mjestom rođenja, brakom i(li) boravkom u Crnoj Gori?

U prvom slučaju, Crna Gora bi brzo mogla udvostručiti, pa i utrostručiti broj svojih državljana, upisom svih stanovnika susjednih zemalja, a prije svega državljana Srbije, koji imaju neke porodične ili imovinske kopče sa Crnom Gorom. Tim pitanjem Krivokapić  se bavio još jesenas. Tada je, u razgovoru za Minu, rekao da brojni građani Srbije čekaju dvojno državljanstvo i da to „ne treba nikome braniti“. Budući premijer je, ipak, istovremeno i upozorio kako „Crna Gora ima mali broj stanovnika i svaka promjena u tome bi mogla da poremeti odnos snaga“. Da li je zadržao taj oprez – tek ćemo vidjeti. Uglavnom Krivokapić je tada promovisao logiku zapadnih država, da „tamo gdje neko plaća porez tu treba i da glasa“.

Pravo glasa je, ipak, samo dio problema na koji bi mogla uticati promjena politike dodjele državljanstva. Jasno je da bi tako došlo do neminovne promjene nacionalne, vjerske i jezičke strukture među državljanima Crne Gore. Toga je svjesna i većina malih evropskih država koje su prilično restriktivne po pitanju prijema u državljanstvo.

Nešto drugačije stvari stoje kada je u pitanju mogućnost dodjele državljanstva onima (izbjegla i raseljena lica) koji decenijama žive i rade u Crnoj Gori. Nezvanično, broj tih osoba koje ispunjavaju uslov za dobijanje crnogorskog državljanstva, što podrazumijeva istovremeno odricanja od državljanstva zemlje iz koje su došli, mjeri se stotinama. Poseban problem među njima imaju oni rođeni u Crnoj Gori. Oni, trenutno, nemaju nijedno državljanstvo, pa ni mogućnost da dobiju putne isprave. Pravnici smatraju da bi se većini od njih moglo izaći u susret prema odredbama postojećeg Zakona. Dovoljna bi, kažu, bila samo dobra volja. Koju bivše vlasti nijesu imale, kalkulišući njihovim političkim opredjeljenjem.

Premijer se pitanjem državljanstva pozabavio i u svom ekspozeu. ,,Želimo da i postojeći program ekonomskog državljanstva promijenimo u program državljanstva za visokokvalifikovani kadar”, najavio je, bez detalja.

Dodatna objašnjenja tek očekujemo. Mada, Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom će već biti jasnije šta je kome činjeti.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Obrazloženje odluke o davanju saglasnosti na gradnju dvospratnog restorana, ogromnog parkinga i drugih sadržaja u zaštićenoj zoni Turskog rta, od strane direktorice Miranović, karakteriše površnost, nestručnost i stavljanje Uprave za zaštitu u službu pojedinačnih i partijskih interesa koji su bili važniji od poštovanja UNESCO standarda. Anastazija Miranović ocijenila je kako će kafe-restoran na Verigama oplemeniti taj zapušteni prostor, na kome su se nalazile tezge za prodaju šarenih džempera i raznih drangulija, te da se iz kafea može uživati u pogledu na zaliv.

Da društvo Hefesta dobije dozvolu za gradnju restorana na Turskom rtu, upregle su se mnoge državne institucije. Prije svih Ministarstvo održivog razvoja i turizma i tadašnji ministar Branimir Gvozdenović lično. On je zaslužan za donošenje izmjena i dopuna Plana privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2013 –2015,  kojim je, umjesto predviđenog turističkog info-punkta površine 4 kvadrata, odobrio da se na platou vidikovca na Turskom rtu ucrta ugostiteljski objekat armirano-betonske konstrukcije, površine 190 m2 u osnovi, sa prostranim parkingom, koji ni po čemu ne pripada kategoriji privremenosti.

Idejni projekat „privremenog” kafe-restorana Verige 65 izradio je arhitekta Goran Radović, nekadašnji dekan Arhitektonskog fakulteta. On nije imao problem sa lokacijom i položajem tog objekta u odnosu na okruženje, koji su prema navodima eksperata ICOMOS-a presudni za njegovo uklanjanje.

„Odluka da se dozvoli ova gradnja ukazuje na hitnu potrebu da se razvije definicija privremenog karaktera za potrebe Plana. Privremeni objekti treba da budu takvi da se lako mogu demontirati, ostavljajući malo tragova svog ograničenog prisustva. Treba staviti vremenski limit na sve što je dozvoljeno ovim zakonodavstvom, a i dalje postoji”, zaključuje se u Izvještaju.

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici „da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebala da bude ključna karakteristika”.

Za sprovođenje ove preporuke određuju se Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, Opština Kotor i opštinski Savjet za baštinu.

Ugovor koji je društvo Hefesta zaključilo sa JP Morsko dobro o korišćenju lokacije Turski rt, ističe već krajem 2021. godine sa pravom produžetka do 2023.  Na osnovu Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2019–2023. zaključen je posljednji ugovor sa Hefestom za korišćenje morskog dobra, koji je Aneksom III u novembru prošle godine produžen do kraja 2021.

Ocjena da jedan ugostiteljski objekat ugrožava Izuzetnu univerzalnu vrijednost prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora predstavlja svojevrsni „crveni karton” institucijama i pojednicima koji su omogućili devastaciju Turskog rta. Da li će pojedinačni privatni interesi prevagnuti u odnosu na interes društva da područje Kotora ni u kom slučaju ne izgubi mjesto na Listi svjetske baštine, pokazaće se najkasnije za dvije godine.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo