Povežite se sa nama

MONITORING

SISTEM PROTIV ZVIŽDAČA: Azil kao jedina zaštita

Objavljeno prije

na

Zaštita zviždača u Crnoj Gori je na takvom nivou da većina njih prije ili kasnije mora da bježi iz domovine. Tortura prema ljudima koji su prijavili kriminal ili korupciju se stalno usavršava. Protekle nedjelje Viši sud u Bijelom Polju donio je pravosnažnu presudu prema kojoj Rožajac Muharem Fejzić kažnjen sa skoro 14.000 eura.

Fejzić je prije dvije godine javno progovorio o prekograničnom švercu cigareta. Detaljno je naveo krijumčarski lanac u kome su, kako je tvrdio, bili umiješani braća Mehdija Meho i Bajram Mujević. Tvrdio je da im je zaštitu pružao pripadnik Agencije za nacionalnu bezbjednost Enver Murić.

Prozvana trojka tužila je Fejzića za povredu časti i širenje neistinitih navoda. Bjelopoljski sud je presudio da je Fejzić dužan da im plati po tri hiljade eura, plus troškove suđenja.

I dok je sud ekspresno reagovao pri zaštiti časti, Fejzićeve tvrdnje o švercu Vrhovno državno tužilaštvo još provjerava. Provjera je ušla u treću godinu.

Nakon što je Fejzić u proljeće 2013. progovorio o prekograničnom švercu koji se svakodnevno odvijao pored njegove seoske kuće, u pograničnom selu Balotić, počele su prijetnje. Fejzić je tvrdio da su mu trojice prozvanih prijetili smrću ako ne zaćuti o korupciji.

Intervenisali su i predstavnici diplomatskog kora, tražeći zaštitu zviždača. Umjesto zaštite, krajem maja 2013. Fejziću se gubi svaki trag. Poslije višednevne potrage pronađen je na Kosovu. U policijskoj stanici u Peći dao je izjavu da je kidnapovan, doveden šumskim putevima na Kosovo, rezan oštrim predmetima i paljen letlampom!

U Crnoj Gori je u režimskim medijima plasirana priča da je sve to izmislio. Da bi dokazao svoju priču, prošao je i poligrafsko ispitivanje u Beranama.

Nakon svega Fejzić je otišao u Luksemburg.

Pokrenutu priču o švercu nastavile su, navodno, da prate institucije. A evo kako:

,,Fejzić nikada nije podnio krivičnu prijavu protiv M. M. i M.M., te pripadnika ANB-a E. M. za prekogranični šverc cigareta. Međutim, ODT je na osnovu pisanja medija, u aprilu 2013. godine, formiralo predmet, radi provjere navoda o licima, koja krijumčare robu iz Crne Gore, preko granične linije prema Republici Kosovo”, kazali su protekle nedjelje iz VDT i istakli da do sada nijesu došli do pravno valjanih dokaza u tom predmetu. A u drugom predmetu koji se takođe tiče prekograničnog šverca ,,izviđaj je još u toku”.

,,Niko se nikada nije ozbiljnije pozabavio dokazima koje imamo. Da su samo nekoliko dana proveli na terenu ili da su istražiti porijeklo ogromne imovine pominjanih osoba, lako bi se ušlo u trag. Ali nema želje ni spremnosti države da se izbori sa kriminalom. Umjesto toga, kažnjavaju se oni koji o švercu progovore”, rekao je Vijestima jedan član porodice Fejzić. I ponovio ono o čemu je i Monitor više puta pisao: da se prekogranični šverc i danas nesmetano odvija u više pograničnih mjesta.

,,Dok se šverc još držao u tajnosti, 2011, duvanska mafija je likvidirala načelnika rožajske policije Ernada Kalača, koji se spremao da objelodani i dokumentuje taj kriminal. To što je ubistvo šefa policije zataškano od nadležnih organa i usput prikazano kao samoubistvo, ilustrativno svjedoči o povezanosti duvanske mafije, bezbjednosnih struktura i pravosuđa”, naglasio je potpredsjednik PzP-a Koča Pavlović u otvorenom pismu koje je početkom ove nedjelje uputio šefu Delegacije EU Mitji Drobniču.

Pavlović navodi da je u međuvremenu duvanski šverc prema Kosovu postao javna tajna u Rožajama i danas se o tome otvoreno i bez straha priča ali da ,,Fejzićev slučaj svjedoči da je današnje stanje gore nego prije par godina i da je organizovani kriminal u međuvremenu pobijedio državu… Presuda suda u Bijelom Polju, kojom je Fejzić osuđen zbog javnog i hrabrog iznošenja istine, materijalni je iskaz te mafijaške bahatosti”.

Inspektor ANB-a Enver Murić bio je protagonista još jedne epizode povezane sa švercom. Krajem oktobra prošle godine njega je Edževit Nurković, službenik u Odsjeku za potrage u Odelјenju bezbednosti Rožaje i bivši inspektor za privredni kriminal, optužio da ga je htio pregaziti automobilom ispred Centra za socijalni rad u Rožajama. Nurković je bio kategoričan da je Murić to pokušao jer je javno govorio o švercu cigareta. Murić se branio time da je Nurković sve izmislio.

I dok tužilaštvo o svim ovim stvarima još vrši izviđaj, za Monitor su još tokom 2010. policajci Enver Dacić, Mithat Nurković, Hamdo Murić, Rešad Kalač i Nedžad Kuč detaljno svjedočili o brojnim ilegalnim magacinima u Rožajama i oko njega, koje čuva naoružano obezbjeđenje.

Policajci su bili u posjedu videomaterijala o švercu, koji su zajedno sa fotografijama i ostalim dokazima dostavili skupštinskom Odboru za bezbjednost. Na video-snimcima se moglo vidjeti kako se obavlja pretovar robe, odnosno kako je kosovski šverceri preuzimaju i odlaze preko planinskih vrleti. Na tim planinskim vrletima čitavo stočarsko naselje, na planinskom prevoju Kula, na potezu Giljevo Polje Crni Vrh, služi kao magacinski prostor za raznu akciznu robu, najčešće cigarete.

Nakon tih svjedočenja petorica policajaca dobijaju otkaze. Prijetnje se nastavljaju pa su Dacić, Nurković, Murić i Kalač utočište našli u inostranstvu. Tokom 2012. direktor UP Božidar Vuksanović lično im je garantovao bezbjednost i otpušteni policajci su sredinom ove godine vraćeni u službu. Od tada ćute po službenoj dužnosti, a njihove ranije navode nema ko da ispita.

Sa porodicom je u Luksemburgu ostao Enver Dacić. Nakon što je sa svojim kolegama javno pričao o prekograničnom švercu cigareta, kafe, šećera, ljekova i ostalih „roba”, iz Uprave policije reagovali su tako što su televizijama proslijedili snimak o navodnom primanju mita na graničnom prelazu Kula u kome su učestvovali Dacić i Mithat Nurković. Viši sud u Bijelom Polju oslobodio je obojicu optužbe. Dacić je ipak zbog raznih podmetanja i stalnih prijetnji morao sa ženom i djecom da bježi iz Crne Gore. U Luksemburgu je bio prinuđen da zatraži policijsku zaštitu, nakon što su se u toj državi dvije osobe, jedna iz Berana i druga iz Bara, raspitivale za njega.

U isto vrijeme kada i rožajski policajci, u službu je formalno vraćen i Goran Stanković. On je jedini policajac koji je javno progovorio o prebijanju i mučenju sada pokojnog Aleksandra Pejanovića 2008. godine u „betonjerci”. Stanković je, svega nekoliko mjeseci prije penzionisanja, zbog prijetnji da mu se sprema odmazda bio prinuđen da napusti posao.

Nakon prebijanja Pejanovića, pokrenut je krivični postupak protiv više službenika policije, među kojima je bio i Stanković. Poslije svjedočenja o tom događaju Stanković je pravosnažno oslobođen optužbe. Ali ne i nevolja. Odmah, nakon što je vraćen na posao, po „prijateljskom savjetu” nadređenih poslat je u penziju, da ne bi „narušio imidž Policije”.

Pejanovića je u međuvremenu ubio policajac Zoran Bulatović. Na osnovu Stankovićevog svjedočenja trojica policajca su proglašeni krivim jer su otvorili vrata specijalcima koji su došli da pretuku Pejanovića, a nisu prijavili šta se dogodilo. Osuđeni su krajem marta na tri mjeseca zatvora. Ko je tukao Pejanovića nikad nije utvrđeno.

Zbog onog što je javno govorio Stanković je trpio prijetnje i šikaniranja, ugroženo mu je zdravlje, a porodica dovedena na rub egzistencije. Tako su mu se Uprava policije i država zahvalili na hrabrosti. Tužio je UP i državu zbog pretrpljenih i budućih duševnih i fizičkih bolova i straha.

Prošle godine, uvidjevši da više nema što da traži u domovini, otišao je sa porodicom u Luksemburg. Nakon par mjeseci dobio je politički azil.

Sličnu sudbinu doživio je i policajac Suad Muratbašić iz Bijelog Polja koji je 2007. javno progovorio o pritiscima koje funkcioneri DPS vrše na pripadnike policije, optužujući Mevludina Nuhodžića, visokorangiranog funkcionera vladajuće partije, da ga je angažovao da 34 građanina nagovori da na izborima glasaju za DPS.

Muratbašić je govorio i o tome da je bio sudionik šverca cigareta u Srbiju 2002. i 2003. godine, navodeći da su isporuke cigareta obezbjeđivali ljudi iz DB-a. Zbog javnih istupa, tvrdio je, bila su mu spremljena dva pokušaja ubistva, i da su iz DB-a pokušali da mu insceniraju saobraćajku na Jabuci kod Pljevalja.

Dobio je otkaz i otišao sa porodicom da preživljava na selo. Posao nije mogao da nađe, a izbjegavaju ga bivše kolege, prijatelji i rođaci. Sredinom 2013. sa porodicom ide u Belgiju gdje traži politički azil. Azil nije dobio jer mu je Vlada Crne Gore garantovala bezbjednost.

Po povratku iz Belgije, dobijao je socijalnu pomoć, koja je jesenas ukinuta. Tokom posljednjeg masovnog iseljavanja sa sjevera, koje još traje, i Muratbašić je sa porodicom krenuo ka Njemačkoj. ,,Odlazim zbog bijede”, izjavio je.

Pojam zviždač prvi put je uveden u crnogorski pravni sistem putem Zakona o sprečavanju korupcije, koji je usvojen početkom ove godine. Iz Vlade tvrde da će poboljšati zaštitu zviždača i podstaći više ljudi da prijavi zloupotrebe. Ako se nastavi kao do sada, odlazak u inostranstvo za njih je jedina zaštita.

Zviždače koji ostanu u domovini neka opomene sudbina Slobodana Pejovića i Ibrahima Čikića koji zbog toga što su javno progovorili o nepočinstvima tokom ’90-ih i dan danas trpe.

GORAN STANKOVIĆ
Morao sam da odem

O razlozima zbog kojih je otišao iz Crne Gore Goran Stanković za Monitor kaže: ,,Usred nepravde koju smo proživljavali ja, žena i dijete, u novinama sam pročitao da mi je bolje da ćutim… Znači, ćuti mrčo – biće kako mi ‘oćemo. Kao roditelj, imam moralnu obavezu da dijete izvedem na pravi put – da sam ćutao i lagao naučio bih ga da bude lažov. Da sam poludio od pritisaka, što su i htjeli, ludi otac ne valja nikome; da sam mrtav, od mene mu ne bi bilo nikakve vajde… tako da smo riješili da odemo iz Crne Gore prvenstveno zbog njega, da bi mu pružili odrastanje bez stresova. Je li bilo lako, nije nikako, napustiti svoj dom, dijete školu, drugare. Njemu je bilo i suviše teško. Kažu, djeca se brzo navikavaju, ali isto tako i dobro pamte. Krenuli smo u stoprocentnu neizvjesnost, nije bilo lako ali uz pomoć nekoliko ljudi iz domovine, naša agonija je u roku od četiri mjeseca završila i ostvarili smo boravak.

MONITOR: Razmišljate li o povratku?
STANKOVIĆ: Crnogorac sam, patriota sam jer ne uništavam svoju zemlju kao mnogi, i naravno da ću da se vratim. Nikome zlo nijesam nanio, od zla sam se sklonio. Nadam se da će se desiti i dan poslije izreke – provedri mi više Gore Crne i da će svi slobodoumni ljudi, omladina i obični smrtnici udahnuti vazduh punim plućima, riješiti se bijede. Odgovaralo to kome ili ne, naša Crna Gora jeste samostalna, suverena i prelijepa, najljepša, ali i najokovanija zemlja, na žalost.
Želio bih ovom prilikom da pozdravim sve slobodoumne ljude u Crnoj Gori, sve one koji su me podržavali. Kao i one koji su me pratili, špijunirali i igrali se detektiva oko moje kuće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIN NOVOGODIŠNJI POKLON  SUDIJAMA USTAVNOG SUDA: Dodatak za korupciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednjeg dana prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojom je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Sudije tog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, a poklon je uslijedio nakon sukoba vlasti i opozicije oko kontrole u tom sudu

 

 

Dan prije nego je na vrata  pokucala  2025.godina, 30. decembra prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojim je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Kako se navodi u dokumentu koji je potpisao premijer Milojko Spajić, Odluka je donijeta „bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova“. Može valjda i tako.

U članu 15b Odluke, navodi se: „ U Ustavnom sudu pravo na specijalni dodatak ostvaruju Predsjednik i sudije u visini do 60 posto od osnovne zarade“.

Prema podacima koje je objavio na svojoj internet stranici Ustavni sud Crne Gore, plate sudija tog suda ni sada nijesu male. Prema zvaničnim podacima za period od 1.januara 2024. do 31. decembra 2024.godine ,  prosječna bruto zarada predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko  iznosila je 3416 eura, sudije Budimira Šćepanovića 3465 eura, sutkinje Desanke Lopičić 3493 eura, Momirke Tešić 3429 eura i Faruka Resulbegovića 3132 eura.  Sa povećanjem do 60 posto,  odnosno specijalnim dodatkom, bruto zarade sudija Ustavnog suda, mogle bi ići i i preko pet hiljada eura.  Podataka o neto zaradama  sudija Ustavnog suda nema u zvaničnim podacima. One su nešto manje. Primjera radi, prema imovinskom kartonu sudije Budimira Šćeopanovića, njegova se neto zarada kretala do 2815 eura tokom 2023. godine.

Sudije Ustavnog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, iako su neke od njihovih kolega iz pravosuđa (Apelacioni sud, Viši sud, Vrhovni sud) na tom spisku.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON TRAGEDIJE NA CETINJU: Mreža mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok policija i tužilaštvo najavljuju obračun sa sijačima mržnje nakon zločina na Cetinju, bez dovoljno informacija o konkretnim mjerama,  pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija i dalje pletu mrežu mržnje

 

 

Provala govora mržnje nakon tragedije na Cetinju ne jenjava, dodatno onespokojavajći i ulivajući strah.  Dok nadležni o tragediji daju dozirane(na početku i pogrešne) informacije, te još uvijek ne rasvjetljavaju bitne činjenice o ovom masovnom ubistvu, pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija pletu mrežu mržnje.

Podstaknuti političarima i djelom ,,analitičara”, koji su se odmah nakon tragedije osjetili pozvanim da javno saopšte nešto ,,bitno”, na društvenim mrežama se otvoreno i nekažnjeno zloupotrebljava tragedija za obračun sa Cetinjem, sa crnogorskim ili srpskim ,,krivcima”.

Uprava policije i Tužilaštvo dodatno su doprinijeli ovom problemu nedjelovanjem i zakašnjelim saopštenjima o “preduzimanju mjera i radnji”, bez dovoljno informacija o konkretno preduzetim aktivnostima, saopštili su iz Centra za demokratsku tranzicju (CDT).

Policija i tužilaštvo uključili su se tek nakon više od deset dana, saopštenjem da će procesuirati govor mržnje. Iz Uprave policije su ove sedmice poručili da su tužioca obavijestili o neprimjerenim komentarima i tekstovima na jednom portalu. Kazali su da, uzimajući u obzir da su u posljednjih 10 dana izraženi negativni i neprimjereni komentari na društvenim mrežama i drugim otvorenim izvorima, koji su uzrokovani tragedijom na Cetinju, službenici Uprave policije sa svim pojedinačnim navodima blagovremeno upoznaju državno tužilaštvo po mjesnoj nadležnosti.

Iz Višeg državnog tužilaštva su podsjetili da to tužilaštvo, u okviru svoje nadležnosti, ali i sva druga tužilaštva, kao i policija,  prate sve komentare i objave povodom tragičnog događaja na Cetinju, koji mogu sadržati elemente govora mržnje i preduzimaju mjere i radnje.

Prije nadležnih, reagovali su uznemireni građani. ,,Danima sam čitala otrovne komentare na društvenim mrežam. Nijesam mogla vjerovati da u pojedenim ljudima postoji tolika količina mržnje. U objavama i komentarima se pisalo: Cetinje ne treba razoružati, njega treba razoriti. Sjeme zla je tu posijano, Smrt Cetinju“, Nigdje krsta, nigdje Čirilice (ovo se odnosilo na smrtovnice djece). Dobro je da se izrodi pobiju između se, treba baciti atomsku bombu, tamo su  sve ludaci, potomci italijanske kopiladi, demonizovani izrodi…”, kaže za Monitor S. D. koja je prikupila 17 primjera govora mržnje povodom tragedije na Cetinju s namjerom da ih preda tužilaštvu.

,,To je trebao neko  pravno da uobliči, a pravo nije moj teren. Uputili su me na čovjeka koji je napisao preko 100 prijava. On je završio ostalo”, objašnjava sagovornica Monitora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Pregovori DPS –a i Milatovićevog pokreta navodno su imali  jedan  tehnički problem. Miloš Krstović, jedan od četiri odbornika PzPg, nije htio u koaliciju sa višedecenijskom bivšom vladajućom partijom.  No, taj problem opozicija očito nije smatrala nepremostivim kada je početkom sedmice gotovo slavila buduću vlast sa PzPG.

U utorak su  stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu.  Osvanuo je tvit predsjednika  Milatovića da   budućnost Podgorice i Crne Gore treba pronaći kroz jačanje dijaloga i međusobnog razumijevanja između političkih subjekata i aktera građanskog centra – ideje koju je na prethodnim lokalnim, predsjedničkim i parlamentarnim izborima predvodio jedinstveni PES .  I dok javnost još pokušava da shvati kako se desio obrt i otkud  preko noći  jedinstveni PES i građanski centar,  blok vlasti i Milatovićev blok  sjeli su za pregovarački sto. To im, kažu, „ide u dobrom pravcu“.  Pregovori sa DPS-om i partnerima „odgođeni su“.

Pravac je prvi javno prepoznao bivši premijer Zdravko Krivokapić, među čijih su 12 apostola bili i Milatović i Spajić, kao ministri ekonomskog sektora u tadašnjoj vladi.  On je odmah tvitnuo da podržava predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića “koji je pružio ruku svom nekadašnjem PES-u za saradnju na obostrano korisnim osnovama, u funkciji svih građana Crne Gore”.

Nakon sastanka predstavnika PZPG sa blokom koji predvodi Spajićev PES, nosilac liste koalicije PES-Demokrate Saša Mujović saopštio je  da je stvorena “dobra osnova”, ali da tek treba da se vidi hoće li to biti pretočeno “u rezultat”.

“Pokazali smo da želimo kompromis i da smo spremni na ustupke, te da smo listi koju predvodi Milatović spremni da ponudimo saradnju, a u korist građana Podgorice i cijele Crne Gore”, rekao je Mujović. Odbornica PzPG-a Nađa Ljiljanić, saopštila je da je sastanak s vladajućim strankama prošao u najboljem redu, i da su razgovarali o principima na kojima treba konstituisati vlast.  Principi su, očigledno, relativna stvar. Poklope se sa političkim interesom.

Učinak  pregovarača se broji u funkcijama. Navodno je PZPG ponuđeno više od četvrtine: mjesto zamjenika gradonačelnika, potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Sekretarijat za finansije, Upravu lokalnih javnih prihoda, Sekretarijat za socijalno staranje, Sekretarijat za kulturu, KIC Budo Tomović, Muzeji i galerije, CIS, Parking servis ili Zelenilo, Sportski objekti.

Za razliku od eventualne koalicije PZPG sa DPS i partnerima, blok vlasti ima većinu sa partijom bliskom Milatoviću,  pa vlast u Podgorici može formirati bez URE Dritana Abazovića, koalicionog partnera Milatovićevih snaga.   Iz Abazovićeve URE su stigle optužbe na račun novog pravca PzPG, dok im Mujović, kaže, drži otvorena vrata ako žele da se vrate na “poznati teren”. URA svakako više nema nepoznati teren.

Nepoznati teren je još i sastanak Milatovića i Spajića koji se odigrao krajem prethodne sedmice. Spajić je saopštio prije sastanka da ide „da izbavi Milatovića iz zagrljaja DPS-a“.  Nakon sastanka, ni on ni Milatović nijesu saopštili ništa, a do danas je tajna o čemu su razgovarali i šta su dogovorili.  Ko je koga izbavio i od čega.  Zbunjujuće je svakako što je nakon sastanka Milatović par dana nastavio da kritikuje vlast, a potom okrenuo priču na građanski centar i jedinstveni PES.  Da li  je u međuvremenu bilo još nekih razgovora iza zatvorenih vrata, javnost ne zna.

Teško  da se ovako važne pretumbacije u CrnojGori mogu desiti mimo znanja  i uticaja međunarodnog faktora. Preciznije Kvinte. Kakav i koliki je to uticaj može se samo nagađati,  ali je primijetno da su strane adrese u Crnoj Gori ovih dana,  oko formiranja vlasti u Podgorici,  vrlo suzdržane. Nemaju primjedbi, možda bi se moglo reći .

Milatović je priču o građanskom centru aktuelizovao još ranije, tokom boravka u Briselu.   Krajem novembra saopštio je da će po povratku iz Brisela pozvati premijera Milojka Spajića na dijalog. „Okupljanje građanskog i evropskog centra, koji će diktirati tempo društvenih promena do ulaska Crne Gore u EU, ideja je koja je veća od svakog pojedinca ili partije“, poručio je. Kazao je da smatra da je u narednom periodu neophodno prevazići nesuglasice između snaga koje pripadaju građanskom centru i zajednički krenuti ka ostvarivanju najvažnijeg vanjskopolitičkog cilja – članstvu Crne Gore u EU do 2028. godine.

I Brisel  je potezima davao znak da želi „građanski centar“ u Crnoj Gori, koja je ove godine dobila IBAR, ali istovremeno zaradila blokiranje zatvaranja poglavlja 31 od strane susjedne Hrvatske.  Stigla je na naplatu politika podjela i tenzija, i Rezolucija o Jasenovcu izglasana glasovima parlamentarne većine,  pogurana od strane bloka Aleksandra Vučića u Crnoj Gori.

U narednom periodu, a nakon što je Spajić zvaničnim saopštenjem prihvatio ponudu Milatovića da se sastanu radi evropskog puta zemlje, premijer i Predsjednik su zaoštrili retoriku. Sastanak se desio tek krajem prošle sedmice, a njegov rezultat ostao tajna. Javnost je isključena iz procesa.

Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta u Podgorici,sve su prilike  da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo