Povežite se sa nama

MONITORING

SISTEM PROTIV ZVIŽDAČA: Azil kao jedina zaštita

Objavljeno prije

na

Zaštita zviždača u Crnoj Gori je na takvom nivou da većina njih prije ili kasnije mora da bježi iz domovine. Tortura prema ljudima koji su prijavili kriminal ili korupciju se stalno usavršava. Protekle nedjelje Viši sud u Bijelom Polju donio je pravosnažnu presudu prema kojoj Rožajac Muharem Fejzić kažnjen sa skoro 14.000 eura.

Fejzić je prije dvije godine javno progovorio o prekograničnom švercu cigareta. Detaljno je naveo krijumčarski lanac u kome su, kako je tvrdio, bili umiješani braća Mehdija Meho i Bajram Mujević. Tvrdio je da im je zaštitu pružao pripadnik Agencije za nacionalnu bezbjednost Enver Murić.

Prozvana trojka tužila je Fejzića za povredu časti i širenje neistinitih navoda. Bjelopoljski sud je presudio da je Fejzić dužan da im plati po tri hiljade eura, plus troškove suđenja.

I dok je sud ekspresno reagovao pri zaštiti časti, Fejzićeve tvrdnje o švercu Vrhovno državno tužilaštvo još provjerava. Provjera je ušla u treću godinu.

Nakon što je Fejzić u proljeće 2013. progovorio o prekograničnom švercu koji se svakodnevno odvijao pored njegove seoske kuće, u pograničnom selu Balotić, počele su prijetnje. Fejzić je tvrdio da su mu trojice prozvanih prijetili smrću ako ne zaćuti o korupciji.

Intervenisali su i predstavnici diplomatskog kora, tražeći zaštitu zviždača. Umjesto zaštite, krajem maja 2013. Fejziću se gubi svaki trag. Poslije višednevne potrage pronađen je na Kosovu. U policijskoj stanici u Peći dao je izjavu da je kidnapovan, doveden šumskim putevima na Kosovo, rezan oštrim predmetima i paljen letlampom!

U Crnoj Gori je u režimskim medijima plasirana priča da je sve to izmislio. Da bi dokazao svoju priču, prošao je i poligrafsko ispitivanje u Beranama.

Nakon svega Fejzić je otišao u Luksemburg.

Pokrenutu priču o švercu nastavile su, navodno, da prate institucije. A evo kako:

,,Fejzić nikada nije podnio krivičnu prijavu protiv M. M. i M.M., te pripadnika ANB-a E. M. za prekogranični šverc cigareta. Međutim, ODT je na osnovu pisanja medija, u aprilu 2013. godine, formiralo predmet, radi provjere navoda o licima, koja krijumčare robu iz Crne Gore, preko granične linije prema Republici Kosovo”, kazali su protekle nedjelje iz VDT i istakli da do sada nijesu došli do pravno valjanih dokaza u tom predmetu. A u drugom predmetu koji se takođe tiče prekograničnog šverca ,,izviđaj je još u toku”.

,,Niko se nikada nije ozbiljnije pozabavio dokazima koje imamo. Da su samo nekoliko dana proveli na terenu ili da su istražiti porijeklo ogromne imovine pominjanih osoba, lako bi se ušlo u trag. Ali nema želje ni spremnosti države da se izbori sa kriminalom. Umjesto toga, kažnjavaju se oni koji o švercu progovore”, rekao je Vijestima jedan član porodice Fejzić. I ponovio ono o čemu je i Monitor više puta pisao: da se prekogranični šverc i danas nesmetano odvija u više pograničnih mjesta.

,,Dok se šverc još držao u tajnosti, 2011, duvanska mafija je likvidirala načelnika rožajske policije Ernada Kalača, koji se spremao da objelodani i dokumentuje taj kriminal. To što je ubistvo šefa policije zataškano od nadležnih organa i usput prikazano kao samoubistvo, ilustrativno svjedoči o povezanosti duvanske mafije, bezbjednosnih struktura i pravosuđa”, naglasio je potpredsjednik PzP-a Koča Pavlović u otvorenom pismu koje je početkom ove nedjelje uputio šefu Delegacije EU Mitji Drobniču.

Pavlović navodi da je u međuvremenu duvanski šverc prema Kosovu postao javna tajna u Rožajama i danas se o tome otvoreno i bez straha priča ali da ,,Fejzićev slučaj svjedoči da je današnje stanje gore nego prije par godina i da je organizovani kriminal u međuvremenu pobijedio državu… Presuda suda u Bijelom Polju, kojom je Fejzić osuđen zbog javnog i hrabrog iznošenja istine, materijalni je iskaz te mafijaške bahatosti”.

Inspektor ANB-a Enver Murić bio je protagonista još jedne epizode povezane sa švercom. Krajem oktobra prošle godine njega je Edževit Nurković, službenik u Odsjeku za potrage u Odelјenju bezbednosti Rožaje i bivši inspektor za privredni kriminal, optužio da ga je htio pregaziti automobilom ispred Centra za socijalni rad u Rožajama. Nurković je bio kategoričan da je Murić to pokušao jer je javno govorio o švercu cigareta. Murić se branio time da je Nurković sve izmislio.

I dok tužilaštvo o svim ovim stvarima još vrši izviđaj, za Monitor su još tokom 2010. policajci Enver Dacić, Mithat Nurković, Hamdo Murić, Rešad Kalač i Nedžad Kuč detaljno svjedočili o brojnim ilegalnim magacinima u Rožajama i oko njega, koje čuva naoružano obezbjeđenje.

Policajci su bili u posjedu videomaterijala o švercu, koji su zajedno sa fotografijama i ostalim dokazima dostavili skupštinskom Odboru za bezbjednost. Na video-snimcima se moglo vidjeti kako se obavlja pretovar robe, odnosno kako je kosovski šverceri preuzimaju i odlaze preko planinskih vrleti. Na tim planinskim vrletima čitavo stočarsko naselje, na planinskom prevoju Kula, na potezu Giljevo Polje Crni Vrh, služi kao magacinski prostor za raznu akciznu robu, najčešće cigarete.

Nakon tih svjedočenja petorica policajaca dobijaju otkaze. Prijetnje se nastavljaju pa su Dacić, Nurković, Murić i Kalač utočište našli u inostranstvu. Tokom 2012. direktor UP Božidar Vuksanović lično im je garantovao bezbjednost i otpušteni policajci su sredinom ove godine vraćeni u službu. Od tada ćute po službenoj dužnosti, a njihove ranije navode nema ko da ispita.

Sa porodicom je u Luksemburgu ostao Enver Dacić. Nakon što je sa svojim kolegama javno pričao o prekograničnom švercu cigareta, kafe, šećera, ljekova i ostalih „roba”, iz Uprave policije reagovali su tako što su televizijama proslijedili snimak o navodnom primanju mita na graničnom prelazu Kula u kome su učestvovali Dacić i Mithat Nurković. Viši sud u Bijelom Polju oslobodio je obojicu optužbe. Dacić je ipak zbog raznih podmetanja i stalnih prijetnji morao sa ženom i djecom da bježi iz Crne Gore. U Luksemburgu je bio prinuđen da zatraži policijsku zaštitu, nakon što su se u toj državi dvije osobe, jedna iz Berana i druga iz Bara, raspitivale za njega.

U isto vrijeme kada i rožajski policajci, u službu je formalno vraćen i Goran Stanković. On je jedini policajac koji je javno progovorio o prebijanju i mučenju sada pokojnog Aleksandra Pejanovića 2008. godine u „betonjerci”. Stanković je, svega nekoliko mjeseci prije penzionisanja, zbog prijetnji da mu se sprema odmazda bio prinuđen da napusti posao.

Nakon prebijanja Pejanovića, pokrenut je krivični postupak protiv više službenika policije, među kojima je bio i Stanković. Poslije svjedočenja o tom događaju Stanković je pravosnažno oslobođen optužbe. Ali ne i nevolja. Odmah, nakon što je vraćen na posao, po „prijateljskom savjetu” nadređenih poslat je u penziju, da ne bi „narušio imidž Policije”.

Pejanovića je u međuvremenu ubio policajac Zoran Bulatović. Na osnovu Stankovićevog svjedočenja trojica policajca su proglašeni krivim jer su otvorili vrata specijalcima koji su došli da pretuku Pejanovića, a nisu prijavili šta se dogodilo. Osuđeni su krajem marta na tri mjeseca zatvora. Ko je tukao Pejanovića nikad nije utvrđeno.

Zbog onog što je javno govorio Stanković je trpio prijetnje i šikaniranja, ugroženo mu je zdravlje, a porodica dovedena na rub egzistencije. Tako su mu se Uprava policije i država zahvalili na hrabrosti. Tužio je UP i državu zbog pretrpljenih i budućih duševnih i fizičkih bolova i straha.

Prošle godine, uvidjevši da više nema što da traži u domovini, otišao je sa porodicom u Luksemburg. Nakon par mjeseci dobio je politički azil.

Sličnu sudbinu doživio je i policajac Suad Muratbašić iz Bijelog Polja koji je 2007. javno progovorio o pritiscima koje funkcioneri DPS vrše na pripadnike policije, optužujući Mevludina Nuhodžića, visokorangiranog funkcionera vladajuće partije, da ga je angažovao da 34 građanina nagovori da na izborima glasaju za DPS.

Muratbašić je govorio i o tome da je bio sudionik šverca cigareta u Srbiju 2002. i 2003. godine, navodeći da su isporuke cigareta obezbjeđivali ljudi iz DB-a. Zbog javnih istupa, tvrdio je, bila su mu spremljena dva pokušaja ubistva, i da su iz DB-a pokušali da mu insceniraju saobraćajku na Jabuci kod Pljevalja.

Dobio je otkaz i otišao sa porodicom da preživljava na selo. Posao nije mogao da nađe, a izbjegavaju ga bivše kolege, prijatelji i rođaci. Sredinom 2013. sa porodicom ide u Belgiju gdje traži politički azil. Azil nije dobio jer mu je Vlada Crne Gore garantovala bezbjednost.

Po povratku iz Belgije, dobijao je socijalnu pomoć, koja je jesenas ukinuta. Tokom posljednjeg masovnog iseljavanja sa sjevera, koje još traje, i Muratbašić je sa porodicom krenuo ka Njemačkoj. ,,Odlazim zbog bijede”, izjavio je.

Pojam zviždač prvi put je uveden u crnogorski pravni sistem putem Zakona o sprečavanju korupcije, koji je usvojen početkom ove godine. Iz Vlade tvrde da će poboljšati zaštitu zviždača i podstaći više ljudi da prijavi zloupotrebe. Ako se nastavi kao do sada, odlazak u inostranstvo za njih je jedina zaštita.

Zviždače koji ostanu u domovini neka opomene sudbina Slobodana Pejovića i Ibrahima Čikića koji zbog toga što su javno progovorili o nepočinstvima tokom ‘90-ih i dan danas trpe.

GORAN STANKOVIĆ
Morao sam da odem

O razlozima zbog kojih je otišao iz Crne Gore Goran Stanković za Monitor kaže: ,,Usred nepravde koju smo proživljavali ja, žena i dijete, u novinama sam pročitao da mi je bolje da ćutim… Znači, ćuti mrčo – biće kako mi ‘oćemo. Kao roditelj, imam moralnu obavezu da dijete izvedem na pravi put – da sam ćutao i lagao naučio bih ga da bude lažov. Da sam poludio od pritisaka, što su i htjeli, ludi otac ne valja nikome; da sam mrtav, od mene mu ne bi bilo nikakve vajde… tako da smo riješili da odemo iz Crne Gore prvenstveno zbog njega, da bi mu pružili odrastanje bez stresova. Je li bilo lako, nije nikako, napustiti svoj dom, dijete školu, drugare. Njemu je bilo i suviše teško. Kažu, djeca se brzo navikavaju, ali isto tako i dobro pamte. Krenuli smo u stoprocentnu neizvjesnost, nije bilo lako ali uz pomoć nekoliko ljudi iz domovine, naša agonija je u roku od četiri mjeseca završila i ostvarili smo boravak.

MONITOR: Razmišljate li o povratku?
STANKOVIĆ: Crnogorac sam, patriota sam jer ne uništavam svoju zemlju kao mnogi, i naravno da ću da se vratim. Nikome zlo nijesam nanio, od zla sam se sklonio. Nadam se da će se desiti i dan poslije izreke – provedri mi više Gore Crne i da će svi slobodoumni ljudi, omladina i obični smrtnici udahnuti vazduh punim plućima, riješiti se bijede. Odgovaralo to kome ili ne, naša Crna Gora jeste samostalna, suverena i prelijepa, najljepša, ali i najokovanija zemlja, na žalost.
Želio bih ovom prilikom da pozdravim sve slobodoumne ljude u Crnoj Gori, sve one koji su me podržavali. Kao i one koji su me pratili, špijunirali i igrali se detektiva oko moje kuće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo