Povežite se sa nama

MONITORING

MONITOROVA ANKETA: Za sebe i bržu rasprodaju Crne Gore

Objavljeno prije

na

Pitali smo – šta znači predlog premijera Mila Đukanovića da Vlada samostalno donosi odluke o ključnim investicijama, a da iz tog procesa isključi parlament

VESKO PEJAK, NVO ALTERNATIVA
Prilagođavanje strukturi podzemlja

Skupština Crne Gore već odavno nema funkciju koju bi trebalo da ima u našoj Državi. Zahtjev vrha DPS-a da se odluke o rasprodaji Crne Gore centralizuju je u stvari prilagođavanje organizacione strukture Države organizacionoj strukturi podzemlja.

Kriminogene strukture imaju centralizovan sistem odlučivanja, jer se odluke na taj način brže izvršavaju i manje su podložne preispitivanju. Našoj zemlji je u ovom momentu potrebna brzina jer je važno što ranije rasprodati posljednje ,,porodično blago” ove zemlje. Budžet je nestabilan, priliv u njega je mnogo ispod odliva.

Jedini efikasan način da se Skupštini Crne Gore vrati funkcija je da zdrave snage izađu iz nje i organizuju pobunu.

DRAGAN ŠEPELJ, NVO NAŠE OGNJIŠTE
D.O.O Crna Gora u stečaju

Isključivanje parlamenta iz cijelog procesa uvođenja potencijalnih investitora u pravni i ekonomski poredak Crne Gore, što je bila neka vrsta predloga premijera Đukanovića tokom rasprave na premijerskom satu, nije ništa do jedna jeftina teza koju je u trenutku očite političke nemoći da formira jasnu parlamentarnu većinu izgovorio kao neku vrstu predloga za izlazak iz njemu jako neugodne pozicije – nemanja pune kontrole nad crnogorskom državom.

On, despotiji i autoritarizmu sklon, ne može shvatiti ni prihvatiti da pored opozicije koja po prirodi stoji naspram njega, pored građanskog sektora koji takođe nije apriori rad da sluša isprazne tirade i aminuje sumnjive poslove koje je doktorirao, uz medije koje ne kontroliše a koji su najuticajniji u branši, sada ima protiv sebe i dojučerašnje saveznike, predsjednika parlamenta koji pokazuje jasnu nevoljnost da bude saučesnik u posljednjih dvadeset minuta ove crnohumorne triler drame. Izjavu Đukanovića otuda gledam isključivo kao iskaz njegove nesposobnosti i nemoći da percipira aktuelni momenat koji je dobrim dijelom on kreirao lomeći crnogorsku ekonomiju i praveći d.o.o. Crna Gora – u stečaju.

Društvo odbija da bude žirant njegovih kockarskih izleta u ekonomiju; samo mu to još nisu objasnili njegovi poltroni koji ga prate zbog toga što još uvijek puni korito iz kog jedu. Nema ko da mu kaže, vidjeli smo jednoglasnost u izboru. Krivokapić je bio jasan: Parlament će i dalje kontrolisati dovođenje i hiperprodukciju Mesija u likovima Investitora iz pustinjskih destinacija bez kojih – kaže Đukanović, spasa nam nema. Za takav obrt ima podršku ostatka društva jer bi zaista tužno bilo da budemo jedina država u Evropi koja interes porodice Đukanović proglašava opštim interesom, a sve to pod svjetlima političke pozornice – Skupštine.

Naše Ognjište će nastaviti da ukazuje na svu besmisao i štetnost koju proizvodi ovako insistiranje na pravnom nasilju u momentu kada pokušavamo uspostaviti evropske standarde dijametralno suprotne pomenutim pokušajima crnogorskih bankrotiranih vlastohlepaca.

OMER ŠARKIĆ, BLOGER
Formalizacija stvarnosti

Gospodar Crne Gore, koji se zbog fingiranja demokratije zove premijerom, samo želi da formalizuje stvarno stanje. Naime, on je realno: parlament, sud, tužilaštvo, policija, glavni investitor i biznismen u Crnoj Gori. On je i zakonodavna i izvršna vlast, jer se njegova ne poriče. Parlament je jedna šarada demokratije, nazovi pozicione koalicije i nazovi opozicije. Kada gospodaru trebaju nova ovlašćenja-formalnosti radi, ili da proturi neki zakon, ako i ,,zakaže” neko od njegovih koalicionih partnera uvijek je tu ,,opozicija” da ga podrži na razne načine: neprisustvovanjem na glasanju kada su njeni glasovi tobože odlučujući, ili čak otvorenom podrškom.

Dakle, ništa strašno i ništa na što nijesmo navikli-jer smo se navikli na sve. Za mene bi bilo neočekivano ako bilo koji njegov predlog ne bi prošao, pa ma koliko isti izgledao apsurdan i nespojiv sa demokratskim standardima i načelima.

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE
Skupština koja kontroliše Vladu je u interesu građana

Cijenim da Skupština Crne Gore ima sve potrebne mehanizme da bi donosila zakonite i legitimne odluke, uključujući i one koje se tiču odnosa prema ključnim investicijama. Uostalom, javni interes tj. interes građana je da imaju Skupštinu koja je sposobna da u potpunosti kontroliše izvršnu vlast.

Insistiranjem da ovakve odluke donosi isključivo Vlada koju on u cjelosti kontroliše i etiketirenjem rijetkih dinamičnih i asimetričkih glasanja u Skupštini nepostojećeom kategorijom ,,parlamentarne diktature”, Đukanović šalje nekoliko poruka. Prvo, on pokazuje ,,zamor” čak i od fingiranja učešća u demokratskim procedurama. Drugo, on šalje jasnu poruku sadašnjim i budućim koalicionim partnerima da ako on nakon narednih izbora opet bude vlast osnova koalicionog sporazuma će biti obezbjeđenje da Skupština bude puka glasačka mašina za prijedloge Vlade. Treće, Đukanović u ovom trenutku pokušava da svoju odgovornost za propale investicije prebaci na Skupštinu. Konačno, čini se da su Đukanovićevi strahovi mnogo dublji i nijesu vezani samo za ograničavanje njegove vlasti, već i za zaštitu ličnih interesa.

Naravno, radi se o opasnoj i nedemokratskoj tendenciji koja mora biti zaustavljena, a posebno u situaciji u kojoj mi konačno imamo određene demokratske iskorake u Skupštini kao nosiocu parlamentarne demokratije. Stoga bi vraćanje u situaciju u kojoj i formalno Đukanović ima diskreciju pri pregovaranju o velikim investicijama bilo kontraproduktivno za ukupnu reformu političkog i državnog sistema, koja inače ide puževom brzinom.

DEJAN MILOVAC, MREŽA ZA AFIRMACIJU NEVLADINOG SEKTORA
Vrhunac licemjerstva

Kada se sagleda dosadašnja uloga parlamenta u velikim investicijama i privatizacijama, Vlada Crne Gore je suštinski i bila bez kontrole kada je u pitanju njen rad u ovim oblastima. Kako u posljednje vrijeme postoji određeni otpor pojedinim (ne svim) potezima Vlade, Đukanović sada pokušava da se oslobodi kontrole svog rada ili kako je on to nazvao „parlamentarne diktature”. Kao i svi diktatori, i Đukanović je navikao na bespogovornu poslušnost, ne samo u redovima svoje partije, već i svih onih koje je na neki način „zadužio” i vezao za sebe, bilo kroz zajedničku koaliciju ili putem nekih drugih mehanizama, manje očiglednih prosječnom građaninu.

U situaciji kada je DPS-u potreban svjež novac da bi se održao na vlasti a Vlada nastavila da servisira socijalni mir, posljednje što je Đukanoviću potrebno su talasanja u sistemu kojim je zarobio državne institucije a javni interes podredio privatnom i partijskom. Nemogućnost da u okviru političke koalicije kojom formira Vladu pronađe konsenzus oko nekoliko investicija, u prvom redu oko Kraljičine plaže, Svetog Stefana, i Predloga zakona o eksproprijaciji, Đukanović sada pokušava da u zakonske okvire uvede situaciju u kojoj ne postoji suštinska kontrola onoga što on radi.

Smatram da je vrhunac licemjerstva poziv Đukanovića da mu se ukaže povjerenje i omogući da Vlada samostalno odlučuje o investicijama, nudeći zauzvrat punu odgovornost za odluke koje će Vlada donijeti. Tokom svih njegovih mandata nije zabilježeno da je niti on, niti bilo koji od njegovih partijskih ili koalicionih vojnika u ministarstvima, preuzeo političku, krivičnu ili bilo kakvu drugu odgovornost za katastrofalnu situaciju u kojoj se Crna Gora sada nalazi na ekonomskom planu, ali prije svega planu vladavine zakona i poštovanja osnovnih ljudskih prava. Prosto rečeno, ne postoji niti jedan razlog zbog kojega bi nakon 25 godina pustošenja resursa ove države, bilo ko u Crnoj Gori vjerovao na riječ premijeru Đukanoviću. U tom smislu, nadam se da će upravo crnogorski parlament nastaviti da pruža sve veći otpor bezumnim odlukama Vlade i konačno preuzeti ulogu glavnog kontrolora onoga što Đukanović i ekipa koju je okupio u Vladi rade.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo