Pitali smo – šta znači predlog premijera Mila Đukanovića da Vlada samostalno donosi odluke o ključnim investicijama, a da iz tog procesa isključi parlament
VESKO PEJAK, NVO ALTERNATIVA
Prilagođavanje strukturi podzemlja
Skupština Crne Gore već odavno nema funkciju koju bi trebalo da ima u našoj Državi. Zahtjev vrha DPS-a da se odluke o rasprodaji Crne Gore centralizuju je u stvari prilagođavanje organizacione strukture Države organizacionoj strukturi podzemlja.
Kriminogene strukture imaju centralizovan sistem odlučivanja, jer se odluke na taj način brže izvršavaju i manje su podložne preispitivanju. Našoj zemlji je u ovom momentu potrebna brzina jer je važno što ranije rasprodati posljednje ,,porodično blago” ove zemlje. Budžet je nestabilan, priliv u njega je mnogo ispod odliva.
Jedini efikasan način da se Skupštini Crne Gore vrati funkcija je da zdrave snage izađu iz nje i organizuju pobunu.
DRAGAN ŠEPELJ, NVO NAŠE OGNJIŠTE
D.O.O Crna Gora u stečaju
Isključivanje parlamenta iz cijelog procesa uvođenja potencijalnih investitora u pravni i ekonomski poredak Crne Gore, što je bila neka vrsta predloga premijera Đukanovića tokom rasprave na premijerskom satu, nije ništa do jedna jeftina teza koju je u trenutku očite političke nemoći da formira jasnu parlamentarnu većinu izgovorio kao neku vrstu predloga za izlazak iz njemu jako neugodne pozicije – nemanja pune kontrole nad crnogorskom državom.
On, despotiji i autoritarizmu sklon, ne može shvatiti ni prihvatiti da pored opozicije koja po prirodi stoji naspram njega, pored građanskog sektora koji takođe nije apriori rad da sluša isprazne tirade i aminuje sumnjive poslove koje je doktorirao, uz medije koje ne kontroliše a koji su najuticajniji u branši, sada ima protiv sebe i dojučerašnje saveznike, predsjednika parlamenta koji pokazuje jasnu nevoljnost da bude saučesnik u posljednjih dvadeset minuta ove crnohumorne triler drame. Izjavu Đukanovića otuda gledam isključivo kao iskaz njegove nesposobnosti i nemoći da percipira aktuelni momenat koji je dobrim dijelom on kreirao lomeći crnogorsku ekonomiju i praveći d.o.o. Crna Gora – u stečaju.
Društvo odbija da bude žirant njegovih kockarskih izleta u ekonomiju; samo mu to još nisu objasnili njegovi poltroni koji ga prate zbog toga što još uvijek puni korito iz kog jedu. Nema ko da mu kaže, vidjeli smo jednoglasnost u izboru. Krivokapić je bio jasan: Parlament će i dalje kontrolisati dovođenje i hiperprodukciju Mesija u likovima Investitora iz pustinjskih destinacija bez kojih – kaže Đukanović, spasa nam nema. Za takav obrt ima podršku ostatka društva jer bi zaista tužno bilo da budemo jedina država u Evropi koja interes porodice Đukanović proglašava opštim interesom, a sve to pod svjetlima političke pozornice – Skupštine.
Naše Ognjište će nastaviti da ukazuje na svu besmisao i štetnost koju proizvodi ovako insistiranje na pravnom nasilju u momentu kada pokušavamo uspostaviti evropske standarde dijametralno suprotne pomenutim pokušajima crnogorskih bankrotiranih vlastohlepaca.
OMER ŠARKIĆ, BLOGER
Formalizacija stvarnosti
Gospodar Crne Gore, koji se zbog fingiranja demokratije zove premijerom, samo želi da formalizuje stvarno stanje. Naime, on je realno: parlament, sud, tužilaštvo, policija, glavni investitor i biznismen u Crnoj Gori. On je i zakonodavna i izvršna vlast, jer se njegova ne poriče. Parlament je jedna šarada demokratije, nazovi pozicione koalicije i nazovi opozicije. Kada gospodaru trebaju nova ovlašćenja-formalnosti radi, ili da proturi neki zakon, ako i ,,zakaže” neko od njegovih koalicionih partnera uvijek je tu ,,opozicija” da ga podrži na razne načine: neprisustvovanjem na glasanju kada su njeni glasovi tobože odlučujući, ili čak otvorenom podrškom.
Dakle, ništa strašno i ništa na što nijesmo navikli-jer smo se navikli na sve. Za mene bi bilo neočekivano ako bilo koji njegov predlog ne bi prošao, pa ma koliko isti izgledao apsurdan i nespojiv sa demokratskim standardima i načelima.
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE
Skupština koja kontroliše Vladu je u interesu građana
Cijenim da Skupština Crne Gore ima sve potrebne mehanizme da bi donosila zakonite i legitimne odluke, uključujući i one koje se tiču odnosa prema ključnim investicijama. Uostalom, javni interes tj. interes građana je da imaju Skupštinu koja je sposobna da u potpunosti kontroliše izvršnu vlast.
Insistiranjem da ovakve odluke donosi isključivo Vlada koju on u cjelosti kontroliše i etiketirenjem rijetkih dinamičnih i asimetričkih glasanja u Skupštini nepostojećeom kategorijom ,,parlamentarne diktature”, Đukanović šalje nekoliko poruka. Prvo, on pokazuje ,,zamor” čak i od fingiranja učešća u demokratskim procedurama. Drugo, on šalje jasnu poruku sadašnjim i budućim koalicionim partnerima da ako on nakon narednih izbora opet bude vlast osnova koalicionog sporazuma će biti obezbjeđenje da Skupština bude puka glasačka mašina za prijedloge Vlade. Treće, Đukanović u ovom trenutku pokušava da svoju odgovornost za propale investicije prebaci na Skupštinu. Konačno, čini se da su Đukanovićevi strahovi mnogo dublji i nijesu vezani samo za ograničavanje njegove vlasti, već i za zaštitu ličnih interesa.
Naravno, radi se o opasnoj i nedemokratskoj tendenciji koja mora biti zaustavljena, a posebno u situaciji u kojoj mi konačno imamo određene demokratske iskorake u Skupštini kao nosiocu parlamentarne demokratije. Stoga bi vraćanje u situaciju u kojoj i formalno Đukanović ima diskreciju pri pregovaranju o velikim investicijama bilo kontraproduktivno za ukupnu reformu političkog i državnog sistema, koja inače ide puževom brzinom.
DEJAN MILOVAC, MREŽA ZA AFIRMACIJU NEVLADINOG SEKTORA
Vrhunac licemjerstva
Kada se sagleda dosadašnja uloga parlamenta u velikim investicijama i privatizacijama, Vlada Crne Gore je suštinski i bila bez kontrole kada je u pitanju njen rad u ovim oblastima. Kako u posljednje vrijeme postoji određeni otpor pojedinim (ne svim) potezima Vlade, Đukanović sada pokušava da se oslobodi kontrole svog rada ili kako je on to nazvao „parlamentarne diktature”. Kao i svi diktatori, i Đukanović je navikao na bespogovornu poslušnost, ne samo u redovima svoje partije, već i svih onih koje je na neki način „zadužio” i vezao za sebe, bilo kroz zajedničku koaliciju ili putem nekih drugih mehanizama, manje očiglednih prosječnom građaninu.
U situaciji kada je DPS-u potreban svjež novac da bi se održao na vlasti a Vlada nastavila da servisira socijalni mir, posljednje što je Đukanoviću potrebno su talasanja u sistemu kojim je zarobio državne institucije a javni interes podredio privatnom i partijskom. Nemogućnost da u okviru političke koalicije kojom formira Vladu pronađe konsenzus oko nekoliko investicija, u prvom redu oko Kraljičine plaže, Svetog Stefana, i Predloga zakona o eksproprijaciji, Đukanović sada pokušava da u zakonske okvire uvede situaciju u kojoj ne postoji suštinska kontrola onoga što on radi.
Smatram da je vrhunac licemjerstva poziv Đukanovića da mu se ukaže povjerenje i omogući da Vlada samostalno odlučuje o investicijama, nudeći zauzvrat punu odgovornost za odluke koje će Vlada donijeti. Tokom svih njegovih mandata nije zabilježeno da je niti on, niti bilo koji od njegovih partijskih ili koalicionih vojnika u ministarstvima, preuzeo političku, krivičnu ili bilo kakvu drugu odgovornost za katastrofalnu situaciju u kojoj se Crna Gora sada nalazi na ekonomskom planu, ali prije svega planu vladavine zakona i poštovanja osnovnih ljudskih prava. Prosto rečeno, ne postoji niti jedan razlog zbog kojega bi nakon 25 godina pustošenja resursa ove države, bilo ko u Crnoj Gori vjerovao na riječ premijeru Đukanoviću. U tom smislu, nadam se da će upravo crnogorski parlament nastaviti da pruža sve veći otpor bezumnim odlukama Vlade i konačno preuzeti ulogu glavnog kontrolora onoga što Đukanović i ekipa koju je okupio u Vladi rade.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA1 sedmica
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
FOKUS4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice