Povežite se sa nama

MONITORING

MONITOROVA ANKETA: Za sebe i bržu rasprodaju Crne Gore

Objavljeno prije

na

Pitali smo – šta znači predlog premijera Mila Đukanovića da Vlada samostalno donosi odluke o ključnim investicijama, a da iz tog procesa isključi parlament

VESKO PEJAK, NVO ALTERNATIVA
Prilagođavanje strukturi podzemlja

Skupština Crne Gore već odavno nema funkciju koju bi trebalo da ima u našoj Državi. Zahtjev vrha DPS-a da se odluke o rasprodaji Crne Gore centralizuju je u stvari prilagođavanje organizacione strukture Države organizacionoj strukturi podzemlja.

Kriminogene strukture imaju centralizovan sistem odlučivanja, jer se odluke na taj način brže izvršavaju i manje su podložne preispitivanju. Našoj zemlji je u ovom momentu potrebna brzina jer je važno što ranije rasprodati posljednje ,,porodično blago” ove zemlje. Budžet je nestabilan, priliv u njega je mnogo ispod odliva.

Jedini efikasan način da se Skupštini Crne Gore vrati funkcija je da zdrave snage izađu iz nje i organizuju pobunu.

DRAGAN ŠEPELJ, NVO NAŠE OGNJIŠTE
D.O.O Crna Gora u stečaju

Isključivanje parlamenta iz cijelog procesa uvođenja potencijalnih investitora u pravni i ekonomski poredak Crne Gore, što je bila neka vrsta predloga premijera Đukanovića tokom rasprave na premijerskom satu, nije ništa do jedna jeftina teza koju je u trenutku očite političke nemoći da formira jasnu parlamentarnu većinu izgovorio kao neku vrstu predloga za izlazak iz njemu jako neugodne pozicije – nemanja pune kontrole nad crnogorskom državom.

On, despotiji i autoritarizmu sklon, ne može shvatiti ni prihvatiti da pored opozicije koja po prirodi stoji naspram njega, pored građanskog sektora koji takođe nije apriori rad da sluša isprazne tirade i aminuje sumnjive poslove koje je doktorirao, uz medije koje ne kontroliše a koji su najuticajniji u branši, sada ima protiv sebe i dojučerašnje saveznike, predsjednika parlamenta koji pokazuje jasnu nevoljnost da bude saučesnik u posljednjih dvadeset minuta ove crnohumorne triler drame. Izjavu Đukanovića otuda gledam isključivo kao iskaz njegove nesposobnosti i nemoći da percipira aktuelni momenat koji je dobrim dijelom on kreirao lomeći crnogorsku ekonomiju i praveći d.o.o. Crna Gora – u stečaju.

Društvo odbija da bude žirant njegovih kockarskih izleta u ekonomiju; samo mu to još nisu objasnili njegovi poltroni koji ga prate zbog toga što još uvijek puni korito iz kog jedu. Nema ko da mu kaže, vidjeli smo jednoglasnost u izboru. Krivokapić je bio jasan: Parlament će i dalje kontrolisati dovođenje i hiperprodukciju Mesija u likovima Investitora iz pustinjskih destinacija bez kojih – kaže Đukanović, spasa nam nema. Za takav obrt ima podršku ostatka društva jer bi zaista tužno bilo da budemo jedina država u Evropi koja interes porodice Đukanović proglašava opštim interesom, a sve to pod svjetlima političke pozornice – Skupštine.

Naše Ognjište će nastaviti da ukazuje na svu besmisao i štetnost koju proizvodi ovako insistiranje na pravnom nasilju u momentu kada pokušavamo uspostaviti evropske standarde dijametralno suprotne pomenutim pokušajima crnogorskih bankrotiranih vlastohlepaca.

OMER ŠARKIĆ, BLOGER
Formalizacija stvarnosti

Gospodar Crne Gore, koji se zbog fingiranja demokratije zove premijerom, samo želi da formalizuje stvarno stanje. Naime, on je realno: parlament, sud, tužilaštvo, policija, glavni investitor i biznismen u Crnoj Gori. On je i zakonodavna i izvršna vlast, jer se njegova ne poriče. Parlament je jedna šarada demokratije, nazovi pozicione koalicije i nazovi opozicije. Kada gospodaru trebaju nova ovlašćenja-formalnosti radi, ili da proturi neki zakon, ako i ,,zakaže” neko od njegovih koalicionih partnera uvijek je tu ,,opozicija” da ga podrži na razne načine: neprisustvovanjem na glasanju kada su njeni glasovi tobože odlučujući, ili čak otvorenom podrškom.

Dakle, ništa strašno i ništa na što nijesmo navikli-jer smo se navikli na sve. Za mene bi bilo neočekivano ako bilo koji njegov predlog ne bi prošao, pa ma koliko isti izgledao apsurdan i nespojiv sa demokratskim standardima i načelima.

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE
Skupština koja kontroliše Vladu je u interesu građana

Cijenim da Skupština Crne Gore ima sve potrebne mehanizme da bi donosila zakonite i legitimne odluke, uključujući i one koje se tiču odnosa prema ključnim investicijama. Uostalom, javni interes tj. interes građana je da imaju Skupštinu koja je sposobna da u potpunosti kontroliše izvršnu vlast.

Insistiranjem da ovakve odluke donosi isključivo Vlada koju on u cjelosti kontroliše i etiketirenjem rijetkih dinamičnih i asimetričkih glasanja u Skupštini nepostojećeom kategorijom ,,parlamentarne diktature”, Đukanović šalje nekoliko poruka. Prvo, on pokazuje ,,zamor” čak i od fingiranja učešća u demokratskim procedurama. Drugo, on šalje jasnu poruku sadašnjim i budućim koalicionim partnerima da ako on nakon narednih izbora opet bude vlast osnova koalicionog sporazuma će biti obezbjeđenje da Skupština bude puka glasačka mašina za prijedloge Vlade. Treće, Đukanović u ovom trenutku pokušava da svoju odgovornost za propale investicije prebaci na Skupštinu. Konačno, čini se da su Đukanovićevi strahovi mnogo dublji i nijesu vezani samo za ograničavanje njegove vlasti, već i za zaštitu ličnih interesa.

Naravno, radi se o opasnoj i nedemokratskoj tendenciji koja mora biti zaustavljena, a posebno u situaciji u kojoj mi konačno imamo određene demokratske iskorake u Skupštini kao nosiocu parlamentarne demokratije. Stoga bi vraćanje u situaciju u kojoj i formalno Đukanović ima diskreciju pri pregovaranju o velikim investicijama bilo kontraproduktivno za ukupnu reformu političkog i državnog sistema, koja inače ide puževom brzinom.

DEJAN MILOVAC, MREŽA ZA AFIRMACIJU NEVLADINOG SEKTORA
Vrhunac licemjerstva

Kada se sagleda dosadašnja uloga parlamenta u velikim investicijama i privatizacijama, Vlada Crne Gore je suštinski i bila bez kontrole kada je u pitanju njen rad u ovim oblastima. Kako u posljednje vrijeme postoji određeni otpor pojedinim (ne svim) potezima Vlade, Đukanović sada pokušava da se oslobodi kontrole svog rada ili kako je on to nazvao „parlamentarne diktature”. Kao i svi diktatori, i Đukanović je navikao na bespogovornu poslušnost, ne samo u redovima svoje partije, već i svih onih koje je na neki način „zadužio” i vezao za sebe, bilo kroz zajedničku koaliciju ili putem nekih drugih mehanizama, manje očiglednih prosječnom građaninu.

U situaciji kada je DPS-u potreban svjež novac da bi se održao na vlasti a Vlada nastavila da servisira socijalni mir, posljednje što je Đukanoviću potrebno su talasanja u sistemu kojim je zarobio državne institucije a javni interes podredio privatnom i partijskom. Nemogućnost da u okviru političke koalicije kojom formira Vladu pronađe konsenzus oko nekoliko investicija, u prvom redu oko Kraljičine plaže, Svetog Stefana, i Predloga zakona o eksproprijaciji, Đukanović sada pokušava da u zakonske okvire uvede situaciju u kojoj ne postoji suštinska kontrola onoga što on radi.

Smatram da je vrhunac licemjerstva poziv Đukanovića da mu se ukaže povjerenje i omogući da Vlada samostalno odlučuje o investicijama, nudeći zauzvrat punu odgovornost za odluke koje će Vlada donijeti. Tokom svih njegovih mandata nije zabilježeno da je niti on, niti bilo koji od njegovih partijskih ili koalicionih vojnika u ministarstvima, preuzeo političku, krivičnu ili bilo kakvu drugu odgovornost za katastrofalnu situaciju u kojoj se Crna Gora sada nalazi na ekonomskom planu, ali prije svega planu vladavine zakona i poštovanja osnovnih ljudskih prava. Prosto rečeno, ne postoji niti jedan razlog zbog kojega bi nakon 25 godina pustošenja resursa ove države, bilo ko u Crnoj Gori vjerovao na riječ premijeru Đukanoviću. U tom smislu, nadam se da će upravo crnogorski parlament nastaviti da pruža sve veći otpor bezumnim odlukama Vlade i konačno preuzeti ulogu glavnog kontrolora onoga što Đukanović i ekipa koju je okupio u Vladi rade.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo