Povežite se sa nama

MONITORING

KONKURS ZA MILOČER: Farsa u režiji ministra Gvozdenovića

Objavljeno prije

na

Na sajtu Ministarstva održivog razvoja i turizma osvanuo je spisak učesnika nedavno raspisanog konkursa za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje hotelskog rizorta Miločer. Do objavljivanja imena učesnika ovog kontroverznog konkursa u organizaciji MORT-a došlo je, po svemu sudeći, pod pritiskom kritika objavljenih u medijima. Naročito, nakon autorskog članka podgoričkog arhitekte Aleksandra Ašanina, objavljenog u Vijestima, u kulturnom dodatku Art, u kome je između ostalog, naveo da je konkurs „organizovan kao pozivni, bez prethodno definisanih kriterijuma učešća, na šta obavezuje Pravilnik o načinu i sporovođenju javnog konkursa i bez javno objavljene liste pozvanih učesnika”.

Kritika za netransparentnost je imala uticaja, pa je lista odabranih ekspresno objavljena. Tako se može vidjeti kako u organizaciji Ministarstva uređenja prostora izgleda „međunarodni, pozivni, idejni, jednostepeni, anonimni” konkurs od izuzetnog značaja, natjecanje za urbanizaciju najatraktivnijeg prostora na Crnogorskom primorju, elitnog ljetovališta Miločer i Sveti Stefan.

Ne pamti se da je neki konkurs pobudio toliko interesovanja i negativnih reakcija u javnosti kao ovaj koji je pripremilo Ministarstvo održivog razvoja i turizma za urbanizaciju prostora od 35 hektara i gradnju preko 41.000 kvadrata stanova i apartmana na najatraktivnijoj lokaciji na Jadranu.

Upućen je 21 poziv projektantskim biroima i pojedincima iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske i naravno, Grčke, zemlje iz koje dolaze posljednji po redu zakupci elitnog ljetovališta, braća Petros i Teofanis Statis.

Firma Adriatic properties, preko koje upravljaju hotelima u Miločeru i na Svetom Stefanu, potpisuje se kao investitor konkursa.

Iz Grčke učestvuju tri projektantske firme. Arhitektonska firma Elastic Arhitects iz Atine, na čijem je sajtu naveden podatak da im je jedan od internacionalnih klijenata hotelska grupa Aman Resorts. Aktuelni hotelski operater na Svecu i Miločeru. Pozvane su i firme DNP Arhitects and enginneers i Statekton O.E. Hrvatska je zastupljena sa dva predstavnika, Srbija sa pet, dok je polovina pozvanih autora iz Crne Gore.

Međunarodna odrednica zadovoljena je učešćem tri biroa iz Grčke, inače bi se ovaj konkurs, čiji nagradni fond iznosi 68.000 eura, mogao kvalifikovati kao natječaj nižeg, regionalnog karaktera, ponižavajućeg za dragocjeni prostor Miločera i Svetog Stefana.

Na osnovu stručnih referenci pozvanih učesnika može se sa lakoćom prognozirati rang lista nagrađenih. Većina pozvanih naručeni su da bi bili pobijeđeni u „oštroj” konkurenciji, u kojoj je pobjednik određen.

Pored Grka, jedan od favorita je svakako beogradski ARCVS Studio, koji vodi poznati srpski arhitekta Branislav Redžić. Nimalo ne čudi poziv ministra Branimira Gvozdenovića uspješnom i priznatom Redžiću da se okuša u Miločeru, nakon brojnih ostvarenja u Crnoj Gori, posebno na primorju.

Redžić je projektovao više objekata za firmu Planet, dok je bila u vlasništvu Gvozdenovićevog pašenoga Ljubiše Šestovića. Autor je projekta stambenog kompleksa pod magistralom u naselju Pržno, ucrtanom na neprikladnoj lokaciji u zoni magistralnog puta, u vrijeme Gvozdenovićevog mandata na čelu MORT-a.

Projektovao je i stambeno-poslovnu višespratnicu u Budvi, čiji je vlasnik takođe firma Planet. Kula Planet podiže se na mjestu nekadašnje kapetanske vile, najljepše kamene kuće i tropske bašte u centru Budve, za čiju se kupoprodaju, navodno, vezuje ministar Gvozdenović.

Poziv, očekivano, nije zaobišao sveprisutni arhitektonski Studio Synthesis iz Podgorice. U pitanju je kompanija koje je doživjela meteorski uspjeh za kratko vrijeme u oblasti arhitekture i urbanizma u Crnoj Gori. Uspjeh duguje posebnim vezama sa ministrom Branimirom Gvozdenovićem, čiji interes, navodno, stoji iza povezanih firmi koje se bave poslovima prostornog planiranja, urbanizma i arhitekture, kompanijama Synthesis i CAU, Centru za arhitekturu i urbanizam.

Osnivači obje firme kojima su uvezani visokobudžetni poslovi na urbanističko-arhitektonskoj sceni Crne Gore, su građevinski inženjer Predrag Babić i arhitekta Sonja Radović-Jelovac.

U vrijeme Gvozdenovićevog službovanja u JP PTT, u sektoru za investicije kojim je rukovodio, bio je nadređeni u Pošti zaposlenom inženjeru Predragu Babiću. Osnivanje projektantskih kompanija CAU i Synthesis poklapa se sa izborom Gvozdenovića za ministra uređenja prostora i zaštite životne sredine, tokom 2009. godine. U stručnim krugovima CAU je prepoznata kao „ljubljena” firma sa visokog, državnog nivoa.

Neposredno nakon osnivanja, 2008. godine, neiskusni CAU dobija poslove izrade velikog broja državnih studija lokacije, vrijedne više miliona eura, tvrde izvori Monitora.

Letimičan pogled na takozvani portfolio jedne i druge firme pokazuje na nevjerovatan zbir poslova čiji je investitor država. Obje firme nakačene su na državni budžet i kase opština i državnih javnih preduzeća. Na listi klijenata objavljenih na sajtu, prvo mjesto zauzima Ministarstvo održivog razvoja i turizma.

CAU je obrađivač niza planskih dokumenata, lokalnih i državnih studija lokacije, prostornih planova, urbanističkih projekata, DUP-ova.

Firma se specijalizovala za izradu planske dokumentacije za lokacije na kojoj grade vodeći strani investitori, poput Kumbora, planova za kompleks Dubovica u Baru, Pržno u Tivtu, brojnih lokacija u Budvi, Ulcinju, Herceg Novom… U fazi izrade su Prostorni plan za Durmitor, PUP za opštine Kolašin, Šavnik, Ulcinj… DUP za Jadransko-jonski autoput….

CAU je favorizovan i za javne prostore u zoni morskog dobra. Firma je dobila poslove izrade idejnih projekata brojnih šetališta i riva na primorju, u Ulcinju, Sutomoru, Čanju, Đenovićima, Krašićima, u Tivtu, pa čak i na rijeci Morači.

Studio Synthesis dopunjava angažman CAU izradom velikog broja idejnih projekata za turističke komplekse, hotele i vile u Budvi, Tivtu, Kotoru i Baru, koji broje na stotine hiljada kvadrata.

Sa ovakvim kvalifikacijama i ministrovim vjetrom u jedrima, Synthesis ulazi u trku za Miločer.

Konkursna idila narušena je javnim odbijanjem poziva arhitekte Ašanina, koji je osudio praksu naručenih konkursa koje sprovodi Ministarstvo održivog razvoja i turizma „u kojima se arhitekti takmiče zavezanih usta, ruku i nogu, u kojima na kraju svi gube, a ponajviše naš prostor. Ubijeđen sam da učešće na takvim konkursima više nikom ne služi na čast”, kazao je Ašanin.

Komentarišući uslove pod kojima se odvija konkurs za područje Miločera i kontakt zone Svetog Stefana koja nije „pokrivena” planskom dokumentacijom i koje se nalaze van građevinskih zona definisanih PPO Budve GUP-om priobalnog pojasa Opštine, kao i činjenicu da stanove i vile za prodaju predviđene u miločerskom parku Vlada proglašava objektima od opšteg interesa, Ašanin navodi: „Pozivate arhitekte da postanu instrument u službi precizno definisanog investicionog plana i to u prostoru koji je i u fizičkom i u simboličkom smislu poslednji void u kome tinja nada da možda još uvijek nismo bespovratno uništili našu obalu. Pozivate ih da se svrstaju u krug privilegovane ćuteće klijentele koja radi isključivo za novac, srozavajući svoju struku na nivo uslužne djelatnosti. Možda vam dosadašnja utilitaristička tišina i intelektualna atrofija crnogorske arhitektonske scene daju za pravo da se tako ponašate, ali je način na koji arhitekte već duže vrijeme pozivate da služe interesima privatnog kapitala postao isuviše vulgaran.

Zato vam zahvaljujem na pozivu. Ne želim da glumim u lošoj simulaciji arhitektonskog nadmetanja…”, napisao je Ašanin u svom reagovanju koje je imalo veliki odjek u javnosti.

Upućeni sagovornici Monitora tvrde kako nema sličnog primjera u Evropi da ministarstva organizuju urbanističko-arhitektonske konkurse. To rade strukovna udruženja ili savezi arhitekata, koja iza svega stoje u stručnom i moralnom smislu. Rezultati pozivnog arhitektonskog nadmetanja za degradaciju ekskluzivnog crnogorskog ljetovališta biće poznati u septembru.

Deklaracija za Miločer

Većina odbornika SO Budva potpisala je Deklaraciju o zaštiti parka Miločer i neposrednog zaleđa ostrva Sveti Stefan koja je donijeta kao reakcija na namjeru Vlade i zakupca da ovaj prostor komercijalizuje.

Inicijativu odbornika nove stranke URA, Radosava Tomovića, podržali su svi odbornici opozicije, dva odbornika SDP-a i jedan iz redova DPS-a. Budvanski parlamentarci traže da se izjašnjavanje o Deklaraciji uvrsti u dnevni red sjednice lokalnog parlamenta. Predlaže se uvođenje zone zaštite kompleksa Miločer i Sveti Stefan u postojećim granicama u kome nije dozvoljena gradnja novih stambeno-poslovnih objekata.

Odbornici osporavaju pravo Vlade da po osnovu novouvedenog člana 60a Zakona o uređenju prostora odobri gradnju u prostoru koji predstavlja kulturno i prirodno dobro od nacionalnog interesa.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA IZ CRNOGORSKIH RIJEKA: Medijski rat vlasti s građevinskom mafijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Vlade su konačno obećali da će zaustaviti apokaliptične razmjere uništavanja rijeka od strane građevinskog lobija. Objavili su im rat. Za sada samo preko medija

 

Za deceniju i po Morača je usljed krađe šljunka i pijeska toliko uništena da će za oporavak ove rijeke biti potrebno 100 godina, govore stručne analize. Vijek, ukoliko država uspije da dobije objavljeni rat građevinskoj mafiji i spriječi dalju poharu riječnih korita.

O razmjerama ovog ekocida na kom su povlašćeni stekli milione konačno je progovorio i neko iz institucija pa je ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović  konstatovao da su rijeke uništavane na zvjerski način: ,,Ako se koriste neka dobra, ta dobra moraju pripadati svim građanima… A ne pod plaštom regulacije korita, a onda nema korita. Morača više ne liči na prirodnu rijeku, Cijevna, kao da je više nema”, kazao je Stijović. Tara, Lim, Grnčar, Gračanica, Ibar i druge napadnute rijeke mogle bi se slično opisati.

Nakon decenijskog nedjelovanja institucija i upornog ukazivanja na ovaj problem od strane medija, protekle nedjelje su uhapšeni vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još par osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević – Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. A kamioni Cijevne Comerc su i pored zabrane i hapšenja snimljeni kako nesmetano odnose šljunak. Uprkos najavama i ministrovom ponavljanju da od kraja 2020. godine nijedan kamion šljunka nije legalno izvađen.

Hapšenja su ipak uzbunila javnost pa je uništavanje rijeka, prije svega Morače, postala udarna vijest. Slike koje se plasiraju preko medija ne mogu vjerno da opišu apokaliptičke slike razvaljene rijeke u toku kod Botuna i KAP-a, predio slikan šljunom i bagerima. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivi vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja, jer je zbog iskopavanja šljunka iz Morače kapacitet vodoizvorišta Bolje sestre za deset godina smanjen za 80 odsto.

Pored uništene rijeke i ekosistema, Centar za zaštitu i proučavanje ptica je iznio računicu da je do sada samo iz Morače izvučeno 138 miliona eura. Ministar Stijović smatra da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede iz  crnogorskih rijeka Morače, Lima, Gračanice, Tare, Ibra, Cijevne i drugih, od 2010. do kraja 2020. izvađeno je 362.335 kubika šljunka, od čega je državi plaćeno samo 1,2 miliona eura.  Koncesionari su u prosjeku državi za kubik riječnog materijala plaćali oko tri eura, dok je na tržištu kubik prodavan za najmanje deset eura. I dok je građevinski lobi zarađivao milione uništavajući Moraču, za rubriku vjerovali ili ne je informacija iz 2016. da je Opština Podgorica na osnovu naknade za korišćenje šljunka imala prihod od 3,91 eura.

Eksploatacija ovog prirodnog resursa omogućena je privilegovanima tokom 90-ih, a zamah, uz potporu vlasti, dobila je nakon referenduma. Stanje je bilo katastrofalno, pa je čak i bivša Vlada 2017. uvela moratorijum na eksploataciju rječnih nanosa. Tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović je konstatovao „rijeke su uništene, krećemo sa rigoroznim kontrolama“, te upozorio da će onaj ko prkosi državi dobiti odgovor. Odgovor države je bio da se izabranima omogući dalje bogaćenje kroz formu takozvane regulacije vodotoka. Kako su ih regulisali vidimo danas.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ U NOVOJ MEĐUNARODNOJ AFERI: Što li opet ja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik zna. Sve dok se ne reformiše tužilaštvo i institucije zadužene za otkrivanje korupcije, afere u kojima se njegovo ime pominje „raspadaće se kao kule od karata“

 

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović našao se u centu još jedne međunarodne afere. Samo par mjeseci nakon globalne afere Pandorini papiri, koja je pokazala kako svjetski moćnici skrivaju biznise i bogatstvo iza of-šor kompanija na egzotičnim destinacijama, Đukanovićevo ime našlo se i u sudskim spisima u Palermu.

Kako je objavio portal RTCG početkom sedmice,  predsjednik Crne Gore  pomenut je u dokumentu istražnog sudije suda u Palermu Alfreda Montalta u predmetu kojim je obuhvaćen bivši albanski naftni tajkun Rezart Tači. Tači i nekoliko italijanskih državljana, od kojih su neki povezani sa Koza Nostrom,  sumnjiče se zbog mogućeg pranja preko 20 miliona eura.  U spisima suda u Palermu, Đukanović se dovodi u vezu sa Tačijem, na osnovu prisluškivanih razgovora bivšeg albanskog naftnog tajkuna sa osumnjičenim italijanskim državljaninom Danijelom Kestagalijem. U tim razgovorima, čiji se transkripti nalaze u sudskim spisima, Tači objašnjava kako je sa Đukanovićem dogovorio da se preko ,,predsjedničke banke” (Prva banka Crne Gore) obavi međunarodna isplata.

U izvještaju sudije u Palermu, u koji je uvid imao portal RTCG, pomenut je i predsjednikov brat Aleksandar, pojedinačno najveći akcionar Prve banke Crne Gore, piše ovaj medij.

Afera je, s obzirom na to da je u njenom centru albanski tajkun, mjesecima u centru tamošnjih medija. U transkripitima objavljenim u junu u albanskim portalima  se navodi da je Tači intervenisao kod Đukanovića i da je koristio ,,predsjednikovu banku” za transfer, a da je banka uzimala proviziju.

,,Rezart Tači intervenisao je kod predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića za transfer iz ‘predsjednikove banke’, koja bi takođe dobijala sopstveni iznos novca kada se transfer završi”, prenose  albanski portali dosja.al, kao i cna.al.

Ti portali  su objavili neke od transkripta prisluškivanih razgovora Tačija sa Danijelom Kestagalijem, u kojima se pominje Đukanović.

,,Danijele:… sad sam bio na telefonu sa njim da dogovorimo sastanak… četvrtak, popodne… doći će u Tiranu… zato se nisam javio, zvao me predsjednik Bosne… ne, izvini, Crne Gore. Otvoriće račun…”, jedan je od objavljenih razgovora.

Tači je, inače, godinama poznat po poslovanju u naftnoj industriji, a važio je svojevremeno za najbogatijeg čovjeka u Albaniji. Bio je vlasnik firme Tači oil, odnosno lanca benzinskih pumpi u Albaniji. Takođe, bio je vlasnik italijanskog fudbalskog kluba Parma.

U okviru istrage u Palermu,  do sada je uhapšen Frančesko Zumo, poznati građevinar iz Palerma, za koga rimska Republika piše da je povezan sa mafijaškom Koza Nostrom, te  Fabio Petrucela, računovođa, optužen da je prenio Zumovu imovinu na teritoriju Albanije da bi se izbjegla primjena naloga za konfiskaciju. Ranije je policija uhapsila i dvije osobe bliske Tačiju, njegovog bivšeg telohranitelja i zeta, zbog sumnje da su učestvovali u pranju novca i time prisvojili više od 18,3 miliona eura.. Albanski mediji prenijeli su da je za Tačijem raspisana potjernica.

Njih trojica su okrivljeni da su sarađivali sa Zumom i Petrucelijem. Albansko specijalno tužilaštvo i Direktorat za borbu protiv mafije, odjeljenje iz Palerma, vode paralelno istrage o ovom slučaju.

Predsjednik Crne Gore je i na ovu aferu, odgovorio na uobičajeni način, tvrdeći da je i slučaj u Palermu iskonstruisan kako bi se diskreditovao on i ,,njegovi učinci u prethodnom periodu”. O učincima njegove Demokratske partije socijalista, dovoljno govori situacija u zemlji nakon njihove tridesetogodišnje vladavine.  Diskreditacija spolja nije potrebna.

I Prva banka Crne Gore reagovala je na navode portala RTCG, tvrdeći da ta transakcija nikada nije obavljena preko te banke.

,,U središtu tih afera sam ja, a njihov cilj je diskreditovati ono što su učinci Crne Gore u prethodnom periodu. Ne bih rekao da su ti učinci mali. Zaista vjerujem u sve što sam radio. Imamo jak politički pokret koji pokušava sve to diskreditovati. Potrebno je samo nekoliko dana da se sve te afere raspadnu kao kula od karata. Danas više niko ne pominje Pandorine papire, jednako tako neće pominjati i ove priče iz Italije i Albanije”, kazao je Đukanović.

Predsjednik zna. Sve dok se ne reformiše tužilaštvo i institucije zadužene za otkrivanje korupcije, afere u kojima se njegovo ime pominje „raspadaće se kao kule od karata“.

Specijalno državno tužilaštvo formiralo je predmet i o ovom slučaju. Poznavaoci ovdašnjih prilika, međutim, s razlogom nemaju vjere da bi se puna istina o ovoj aferi mogla otkriti pred ovdašnjim pravosuđem. Svi predmeti u kojima se pominje ime predsjednika Đukanovića, ili njegove porodice, do sada nisu završili ni optužnicom, a kamoli sudskim epilogom. Iako su za neke od njih, poput afere Telekom,  postojali  dostupni spisi i međunarodnih institucija, koje su dokazale da je bilo korupcije.  Afera Telekom je samo jedna u nizu.  Počelo je takođe sa istragom u Italiji, i međunarodnom optužnicom za šverc cigareta. Ništa od istrage  kod kuće, izuzev brojnih napisa ovdašnjih medija.  Krivična prijava za zločin deportacija bosanskih izbjeglica, koju su podnijeli profesor Milan Popović, glavni i odgovorni urednik Monitora Esad Kočan, te pokojni poslanik DF-a Koča Pavlović, u čijem se središtu nalazio Đukanović, te njegova odgovornost za zločin, kao predsjednika Vlade, odbačena je. Prva banka braće Đukanović takođe je više puta bila predmet uzaludnih istraga. Kao onda kada se našla u centru optužbi protiv narkobosa Darka Šarića, osuđenog u Srbiji. Ovdašnje tužilaštvo teretilo je njegovog brata Duška za pranje novca. Banke preko kojih su te transakcije obavljane su Prva i Hipo alpe adria banka. Na kraju, Šarić je oslobođen optužbi, a odgovornost banaka nikada nije dovođena u pitanje. I tako redom.

I dok je za rasvjetljavanje nekih od afera, poput afere Telekom, te slučaja Pandorini papiri, bilo potrebno finasijskih vještina i ekspertiza,  ne treba mnogo znanja  da se utvrdi da li je preko Prve banke braće Đukanović sprovedena sporna transakcija koja se pominje u sudu u Palermu. Takav podatak trebalo bi, recimo, da posjeduje Centralna banka Crne Gore. Na čelu Centralne banke je guverner Radoje Žugić, bivši savjetnik predsjednika Đukanovića, te ministar finansija u njegovoj Vladi.

Uz Milivoja Katnića na čelu Specijalnog tužilaštva, Đukanović se s razlogom  rado odaziva „državnim organima“.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA: Nakon Eskobara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako vidite poruke američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara tokom posjete Crnoj Gori? Mogu li one doprinijeti reformama i raspletu političke krize?

 

ZARIJA PEJOVIĆ, ANALITIČAR
Pacifikacija ekstrema

Poruka američkog izaslanika je primarno upućena liderima na polovima političkog sistema. Ta poruka, po mom mišljenju, glasi da je korupcija isuviše atrofirala crnogorsko društvo kroz siromaštvo i slabljenje institucija. Odnosno, poruka glasi da se Crna Gora ne može vratiti u stanje prije referenduma,  tačnije u 90-e godine, te da je rječnik šovinizma neprihvativ. Držim da su lideri kojima je poruka upućena, shvatili njenu ozbiljnost budući da su Sjedinjene Države moćan i djelatan politički subjekat. (Sjetimo se formiranja Haškog tribunala i sudbine „gospodara rata“ sa ovih prostora).

Na žalost SAD su kao i EU, da se poslužim eufemizmom slovačkog diplomate Miroslava Lajčaka, već dugo vremena  „istupile riječju i djelom“ sa prostora  zapadnog Balkana. Kao posljedica navedenog, u Crnoj Gori je u protekloj deceniji došlo do jačanja autokratije na jednoj strani i velikosrpskog nacionalizma na drugoj, koji su se međusobno  „hranili” i održavali principom spojenih sudova. Pokušaj DPS-a i DF-a da stvore dvopartijski politički sistem, pretvorio se u svojevrsni „politikocid”, odnosno  progon građanskog i intelektualnog sa političke scene. Upravo ovdje se nalazi slabost domaće političke scene, jer aktuelna vlada koja je trebala artikulisati politički centar, nema dovoljno rezultata i uspjeha koji bi joj dali legitimitet.

Nadam se da će SAD i EU promovisati možda ključnu riječ koja se čula prilikom posjete američkog izaslanika, a to je inkluzija. Za početak „pacifikacija“  ekstrema na političkoj sceni Crne Gore je značajan korak. Možda u odsustvu zaglušujućeg  populizma, oni koji imaju što da kažu za dobrobit naroda Crne Gore dobiju više prostora.

 

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA 
Odloženo gašenje

Eskobar je dunuo u tinjajući plamen dimom zagušenog prostora političkog djelovanja koji je prijetio da uguši sve oko sebe i samu politiku. Duvanje je bilo znalački kontrolisano i dozirano tako da su ostali vitalni žišci na periferiji koji što entuzijastički, što optimistički, što oportunistički, što fašistički svjetlucaju iz svojih uglova čekajući. Izostaje centralni efekat. Sad je praznina i tišina, još se ne zna što će se desiti – da li normalna vatra, da li požar? Gašenje je odloženo.To budni, još više nadobudni ispunjavaju vlastitim preferencijama i interpretacijama a i konfabulacijama poniženi  i poraženi. Po ustaljenoj navici onog koji se pita Predsjednik je konstatovao – konstuktivni politički dijalog je ključni za razvoj države uz deficit karakterističan za region u kojem živimo. Koje otkriće! Saglasje sa svih strana, što vlasti, što opozicije, što vladinih,  što nevladinih, što naših, što njihovih, uz apsolutnu svjesnost svih koji o tome govore da je to nemoguće upravo zbog  „deficita“ koji je smišljeno projektovan da uguši svaki politički dijalog a i dijalog uopšte. Ma šta god bio „deficit“, sa njim se hrane sve protuve i nasilnici u politici do dan danas i to se u ovom trenutku  praznine nakon  Eskobara jasno vidi. Žišci koji ne znaju što dijalog znači.

Na nama je da vodom  gasimo i novu vatru palimo. Da mislimo iz egzistencijalne ugroženosti  i da pravo na mišljenje branimo, to je jedina luč koja obećava u globalnom zagušenju političkog djelovanja.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Poruke će biti oštrije 

Posjeta gospodina Eskobara i javno saopštene poruke mogu pomoći političkim subjektima u vlasti i opoziciji da razumiju poglede jednog od ključnih partnera Crne Gore u odnosu na budući razvoj naše zajednice i politiku koja može računati na podršku SAD-a. Jasno je naznačeno koje političke subjekte SAD smatraju partnerima u Crnoj Gori. O tim porukama vlast bi morala da vodi računa jer je Crna Gora izabrala da bude saveznik sa SAD i drugim državama NATO-a kao i da svoju politiku usklađuje sa stavovima EU, a ne bilo koje treće strane. Ignorisanje stavova partnerskih država u pogledu vrijednosti koje vlast treba da poštuje u svom djelovanju može dovesti do pogoršanja odnosa, smanjenja podrške (ekspertske, fiansijske itd…) razvoju države.

Poslate poruke se sigurno nisu svidjele svim političkim subjektima a neke reakcije (DPS-a i DF-a) pokazuju nespremnost da svoje djelovanje preispitaju i pokušaju se približiti, na vrijednosnoj ravni, drugim poltičkim subjektima.

DPS je dobio jasnu poruku, ali je pitanje da li u toj partiji ima hrabrih pojednaca koji smiju pokrenuti pitanje suštinskih promjena i izbor novog rukovodstva. DPS je, nakon 30 godina vlasti, izgubio izbore zahvaljujući predsjedniku partije i najvišim rukovodiocima, koji su stekli neobjašnjivo bogatstvo, zarobili institucije, koji su svoju bahatost kao „stil“ ponašanja prenijeli na mnoge mlađe partijske funkcionere koji su do 30. avgusta 2020. mislili da su budući vladari Crne Gore. Predsjednik DPS-a je postao najveći balast ovom političkom subjektu za uspostavljanje koalicionih odnosa sa partijama koje žele demokratizaciju crnogorskog društva na Ustavom utvrđenim principima.

Najavljene sankcije SAD-a za one poltičke lidere koji svojim djelovanjem urušavaju stabilnost regiona (zbog poltičkog djelovanja, nacionalizma, korupcije itd.) je upozorenje koje će možda biti shvaćeno na pravi način. Ukoliko ne bude skore reakcije i najave izbora novog rukovodstva i promjene politika onih koji nastupaju na nacionalistčkim (srpskim –crnogorskim) osnovama i onih koji su ukorijenili korupciju u naše društvo, može se očekivati još jasnija poruka za političke lidere. Svaka naredna poruka SAD biće gora i teža za one kojima je namijenjena.

 

OMER ŠARKIĆ, BLOGER
Đukanović i DF – problem

Posjetu Eskobara vidim kao znak da su SAD riješile da uzmu aktivno učešće u rješavanju stanja u Crnoj Gori i na Balkanu, koliko god se to nekome dopadalo ili ne. Očito je svima da nova većina ne funkcioniše, a da stara više nema podršku međunarodnih centara moći. Kako smo očito nesposobni da sami rješavamo probleme, tutorstvo sa strane nam je izgleda neophodno. Od samih poruka koje je poslije sastanaka prenio Eskobar i Američka ambasada, zanimljivije mi je da je posjeta trajala puna tri dana – što je neubičajno, a da je završni sastanak Eskobar upriličio sa liderom URA-e Abazovićem, koji očigledno postaje favorit međunarodne zajednice, što u domaćem kontekstu podrške glasača može biti mač sa dvije oštrice.

Kao glavne poruke te posjete sam vidio da je DPS-u i cjelokupnoj javnosti otvoreno dato do znanja da međunarodni faktor na Đukanovića više ne računa, kao i da DF vidi kao glavni problem u aktuelnoj većini, nerpihvatljiv za bilo kakvu ozbiljniju participaciju u Vladi. To je bio i diplomatski odgovor njihovim liderima koji su uporno ponavljali priču da se Zapad ne protivi njihovom ulasku u izvršnu vlast, već da je to (izmišljena) priča Krivokapića i Abazovića. Čudna mi je „bezrezervna“ podrška američke administracije aktuelnoj vladi i premijeru, uz napomenu da se od nje očekuje da nastavi sa „afirmacijom Crne Gore kao suverene države, koja će biti inkluzivna“. Koliko je inkluzivna aktuelna vlada najbolje pokazuje statistika po kojoj su iz namještenja po „dubini“ i u samoj vladi pripadnici manjinskih naroda prosto eliminisani, zbrisani, nema ih – osim na nivou statističke greške. Međutim, osim javnih poruka, one koje su tajne, saopštene u četiri oka, ne znamo. O njima samo možemo nagađati. Moje nagađanje je da je prenijeta poruka da bi Americi i Zapadu bila prihvatljiva manjinska vlada koju bi podržao DPS, ali bez Đukanovića i najbližeg mu okruženja, ako se aktuelna pokaže i dalje nefunkcionalnom i nastavi sa dosadašnjim kleronacionalizmom.

 

DEJAN MILOVAC, MANS
Početak značajnijeg prisustva SAD

Smatram da posjeta američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara, te poruke koje je poslao tokom sastanka sa crnogorskim zvaničnicima, posebno one koje se odnose na vladavinu prava i borbu protiv korupcije, označava početak značajnijeg prisustva SAD-a u ovom dijelu Evrope, ali i daleko konkretnija očekivanja kada su u pitanju rezultati u sprovođenju ključnih reformi. Vidjeli smo da su svi politički akteri poruke Eskobara doživljeli na svoj način, ali mislim da ono što ne možemo da sporimo i tumačimo u skladu sa pojedinačnim partijskim interesima, jeste jasno iskazana spremnost za partnerstvo sa svima onima koji ne prave bilo kakve kompromise kada je borba protiv korupcije u pitanju.

Vjerujem da će u tom smjeru biti i naglašena očekivanja od nove vlasti, te da uz konkretnu podršku američke administracije ostaje vrlo malo izgovora da nakon 30 godina vlasti DPS-a, Crna Gora konačno ne zakorači u prave reforme.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo