Povežite se sa nama

MONITORING

KONKURS ZA MILOČER: Farsa u režiji ministra Gvozdenovića

Objavljeno prije

na

Na sajtu Ministarstva održivog razvoja i turizma osvanuo je spisak učesnika nedavno raspisanog konkursa za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje hotelskog rizorta Miločer. Do objavljivanja imena učesnika ovog kontroverznog konkursa u organizaciji MORT-a došlo je, po svemu sudeći, pod pritiskom kritika objavljenih u medijima. Naročito, nakon autorskog članka podgoričkog arhitekte Aleksandra Ašanina, objavljenog u Vijestima, u kulturnom dodatku Art, u kome je između ostalog, naveo da je konkurs „organizovan kao pozivni, bez prethodno definisanih kriterijuma učešća, na šta obavezuje Pravilnik o načinu i sporovođenju javnog konkursa i bez javno objavljene liste pozvanih učesnika”.

Kritika za netransparentnost je imala uticaja, pa je lista odabranih ekspresno objavljena. Tako se može vidjeti kako u organizaciji Ministarstva uređenja prostora izgleda „međunarodni, pozivni, idejni, jednostepeni, anonimni” konkurs od izuzetnog značaja, natjecanje za urbanizaciju najatraktivnijeg prostora na Crnogorskom primorju, elitnog ljetovališta Miločer i Sveti Stefan.

Ne pamti se da je neki konkurs pobudio toliko interesovanja i negativnih reakcija u javnosti kao ovaj koji je pripremilo Ministarstvo održivog razvoja i turizma za urbanizaciju prostora od 35 hektara i gradnju preko 41.000 kvadrata stanova i apartmana na najatraktivnijoj lokaciji na Jadranu.

Upućen je 21 poziv projektantskim biroima i pojedincima iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske i naravno, Grčke, zemlje iz koje dolaze posljednji po redu zakupci elitnog ljetovališta, braća Petros i Teofanis Statis.

Firma Adriatic properties, preko koje upravljaju hotelima u Miločeru i na Svetom Stefanu, potpisuje se kao investitor konkursa.

Iz Grčke učestvuju tri projektantske firme. Arhitektonska firma Elastic Arhitects iz Atine, na čijem je sajtu naveden podatak da im je jedan od internacionalnih klijenata hotelska grupa Aman Resorts. Aktuelni hotelski operater na Svecu i Miločeru. Pozvane su i firme DNP Arhitects and enginneers i Statekton O.E. Hrvatska je zastupljena sa dva predstavnika, Srbija sa pet, dok je polovina pozvanih autora iz Crne Gore.

Međunarodna odrednica zadovoljena je učešćem tri biroa iz Grčke, inače bi se ovaj konkurs, čiji nagradni fond iznosi 68.000 eura, mogao kvalifikovati kao natječaj nižeg, regionalnog karaktera, ponižavajućeg za dragocjeni prostor Miločera i Svetog Stefana.

Na osnovu stručnih referenci pozvanih učesnika može se sa lakoćom prognozirati rang lista nagrađenih. Većina pozvanih naručeni su da bi bili pobijeđeni u „oštroj” konkurenciji, u kojoj je pobjednik određen.

Pored Grka, jedan od favorita je svakako beogradski ARCVS Studio, koji vodi poznati srpski arhitekta Branislav Redžić. Nimalo ne čudi poziv ministra Branimira Gvozdenovića uspješnom i priznatom Redžiću da se okuša u Miločeru, nakon brojnih ostvarenja u Crnoj Gori, posebno na primorju.

Redžić je projektovao više objekata za firmu Planet, dok je bila u vlasništvu Gvozdenovićevog pašenoga Ljubiše Šestovića. Autor je projekta stambenog kompleksa pod magistralom u naselju Pržno, ucrtanom na neprikladnoj lokaciji u zoni magistralnog puta, u vrijeme Gvozdenovićevog mandata na čelu MORT-a.

Projektovao je i stambeno-poslovnu višespratnicu u Budvi, čiji je vlasnik takođe firma Planet. Kula Planet podiže se na mjestu nekadašnje kapetanske vile, najljepše kamene kuće i tropske bašte u centru Budve, za čiju se kupoprodaju, navodno, vezuje ministar Gvozdenović.

Poziv, očekivano, nije zaobišao sveprisutni arhitektonski Studio Synthesis iz Podgorice. U pitanju je kompanija koje je doživjela meteorski uspjeh za kratko vrijeme u oblasti arhitekture i urbanizma u Crnoj Gori. Uspjeh duguje posebnim vezama sa ministrom Branimirom Gvozdenovićem, čiji interes, navodno, stoji iza povezanih firmi koje se bave poslovima prostornog planiranja, urbanizma i arhitekture, kompanijama Synthesis i CAU, Centru za arhitekturu i urbanizam.

Osnivači obje firme kojima su uvezani visokobudžetni poslovi na urbanističko-arhitektonskoj sceni Crne Gore, su građevinski inženjer Predrag Babić i arhitekta Sonja Radović-Jelovac.

U vrijeme Gvozdenovićevog službovanja u JP PTT, u sektoru za investicije kojim je rukovodio, bio je nadređeni u Pošti zaposlenom inženjeru Predragu Babiću. Osnivanje projektantskih kompanija CAU i Synthesis poklapa se sa izborom Gvozdenovića za ministra uređenja prostora i zaštite životne sredine, tokom 2009. godine. U stručnim krugovima CAU je prepoznata kao „ljubljena” firma sa visokog, državnog nivoa.

Neposredno nakon osnivanja, 2008. godine, neiskusni CAU dobija poslove izrade velikog broja državnih studija lokacije, vrijedne više miliona eura, tvrde izvori Monitora.

Letimičan pogled na takozvani portfolio jedne i druge firme pokazuje na nevjerovatan zbir poslova čiji je investitor država. Obje firme nakačene su na državni budžet i kase opština i državnih javnih preduzeća. Na listi klijenata objavljenih na sajtu, prvo mjesto zauzima Ministarstvo održivog razvoja i turizma.

CAU je obrađivač niza planskih dokumenata, lokalnih i državnih studija lokacije, prostornih planova, urbanističkih projekata, DUP-ova.

Firma se specijalizovala za izradu planske dokumentacije za lokacije na kojoj grade vodeći strani investitori, poput Kumbora, planova za kompleks Dubovica u Baru, Pržno u Tivtu, brojnih lokacija u Budvi, Ulcinju, Herceg Novom… U fazi izrade su Prostorni plan za Durmitor, PUP za opštine Kolašin, Šavnik, Ulcinj… DUP za Jadransko-jonski autoput….

CAU je favorizovan i za javne prostore u zoni morskog dobra. Firma je dobila poslove izrade idejnih projekata brojnih šetališta i riva na primorju, u Ulcinju, Sutomoru, Čanju, Đenovićima, Krašićima, u Tivtu, pa čak i na rijeci Morači.

Studio Synthesis dopunjava angažman CAU izradom velikog broja idejnih projekata za turističke komplekse, hotele i vile u Budvi, Tivtu, Kotoru i Baru, koji broje na stotine hiljada kvadrata.

Sa ovakvim kvalifikacijama i ministrovim vjetrom u jedrima, Synthesis ulazi u trku za Miločer.

Konkursna idila narušena je javnim odbijanjem poziva arhitekte Ašanina, koji je osudio praksu naručenih konkursa koje sprovodi Ministarstvo održivog razvoja i turizma „u kojima se arhitekti takmiče zavezanih usta, ruku i nogu, u kojima na kraju svi gube, a ponajviše naš prostor. Ubijeđen sam da učešće na takvim konkursima više nikom ne služi na čast”, kazao je Ašanin.

Komentarišući uslove pod kojima se odvija konkurs za područje Miločera i kontakt zone Svetog Stefana koja nije „pokrivena” planskom dokumentacijom i koje se nalaze van građevinskih zona definisanih PPO Budve GUP-om priobalnog pojasa Opštine, kao i činjenicu da stanove i vile za prodaju predviđene u miločerskom parku Vlada proglašava objektima od opšteg interesa, Ašanin navodi: „Pozivate arhitekte da postanu instrument u službi precizno definisanog investicionog plana i to u prostoru koji je i u fizičkom i u simboličkom smislu poslednji void u kome tinja nada da možda još uvijek nismo bespovratno uništili našu obalu. Pozivate ih da se svrstaju u krug privilegovane ćuteće klijentele koja radi isključivo za novac, srozavajući svoju struku na nivo uslužne djelatnosti. Možda vam dosadašnja utilitaristička tišina i intelektualna atrofija crnogorske arhitektonske scene daju za pravo da se tako ponašate, ali je način na koji arhitekte već duže vrijeme pozivate da služe interesima privatnog kapitala postao isuviše vulgaran.

Zato vam zahvaljujem na pozivu. Ne želim da glumim u lošoj simulaciji arhitektonskog nadmetanja…”, napisao je Ašanin u svom reagovanju koje je imalo veliki odjek u javnosti.

Upućeni sagovornici Monitora tvrde kako nema sličnog primjera u Evropi da ministarstva organizuju urbanističko-arhitektonske konkurse. To rade strukovna udruženja ili savezi arhitekata, koja iza svega stoje u stručnom i moralnom smislu. Rezultati pozivnog arhitektonskog nadmetanja za degradaciju ekskluzivnog crnogorskog ljetovališta biće poznati u septembru.

Deklaracija za Miločer

Većina odbornika SO Budva potpisala je Deklaraciju o zaštiti parka Miločer i neposrednog zaleđa ostrva Sveti Stefan koja je donijeta kao reakcija na namjeru Vlade i zakupca da ovaj prostor komercijalizuje.

Inicijativu odbornika nove stranke URA, Radosava Tomovića, podržali su svi odbornici opozicije, dva odbornika SDP-a i jedan iz redova DPS-a. Budvanski parlamentarci traže da se izjašnjavanje o Deklaraciji uvrsti u dnevni red sjednice lokalnog parlamenta. Predlaže se uvođenje zone zaštite kompleksa Miločer i Sveti Stefan u postojećim granicama u kome nije dozvoljena gradnja novih stambeno-poslovnih objekata.

Odbornici osporavaju pravo Vlade da po osnovu novouvedenog člana 60a Zakona o uređenju prostora odobri gradnju u prostoru koji predstavlja kulturno i prirodno dobro od nacionalnog interesa.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo