Povežite se sa nama

MONITORING

Kako se finansira DPS

Objavljeno prije

na

Tužilaštvo sprovodi pretkrivični postupak o spornim donacijama koje je oko 2.000 građana uplatilo Demokratskoj partiji socijalista. Postoji osnov sumnje da su se iz DPS-a bavili krivičnim djelom koje se goni po službenoj dužnosti – falsifikovanjem isprava. Vjeruje se da je najmanje 645.000 eura donacija iz 2010. zapravo novac „nepoznatog porijekla” – što je eufemizam za tajkunske ili mafijaške pare – a da su iz centrale DPS-a tu sumu podijelili na sitnije, limitirane iznose za donacije fizičkih lica do 2.000 eura koje propisuje Zakon o finansiranju političkih partija, te na bazi stranačke evidencije upisali svoje članove kao donatore.

Neke od njih, po svemu sudeći, nijesu ni obavještavali o tome, jer su u štampi demantovali da su uplaćivali novac. Nakon što se podigla prašina, po starom partijskom ritualu su revidirali. DPS je od sedam osoba pribavila izjave na temu da su svi časni i pošteni i dostavila ih nadležnom tužiocu, dok je Državna izborna komisija sa sajta povukla izvještaje o donatorima pod izgovorom zaštite ličnih podataka.

Nadzor nad poslovanjem stranaka obavlja Ministarstvo finansija – a ministar finansija od 2004. do 2010. je bio Igor Lukšić. Kada su se proljetos, uoči partijskog kongresa, pojavili napisi o lažnim donatorima, Lukšić je obećao da će slučaj istražiti posebna partijska komisija – do takve istrage nikada nije došlo.

Nije objavljeno kada je pretkrivični postupak tačno počeo, a javnost je za njega saznala tek kada je MANS nedavno podnio prijavu. Ranka Čarapić je rekla da provjeravaju navode iz medijskih napisa od maja do novembra 2011. o donacijama. I pohvalila se kako je od Nadzornog odbora DPS-a dobila informaciju s tim u vezi.

Kakva je uloga Nadzornog odbora? Prema važećem Statutu DPS-a (čl. 53), taj organ „kontroliše prihode i rashode partije i upravljanje imovinom koja je u vlasništvu partije ili kojom partija raspolaže po drugom osnovu” i „jednom godišnje podnosi izvještaj o unutrašnjoj kontroli finansijskog poslovanja Predsjedništvu partije”.

Na čelu Nadzornog odbora je Đorđije Džuverović, veteran pljevaljske privrede, lokalnih i republičkih komiteta, koji se sa ni u 71. godini nije demobilisao, naprotiv, statutarno je odgovoran za nimalo naivnu stvar – partijske finansije.

No, Džuverović je na tu dužnost izabran tek 21. maja prošle godine, na 6. kongresu DPS-a, dok su sporne donacije, ili većina njih, uplaćene 2010. kada je predsjednik Nadzornog odbora bio Asim Telaćević, takođe veteran iz Pljevalja.

Telaćević je u Pobjedi 22. juna 2011, povodom 20-godišnjice preimenovanja SKCG u DPS, opisan kao „jedan od osnivača ove stranke i čovjek koji je prošao sva iskušenja, lomove i prekretnice DPS-a”. Partiju je fiktivno napuštio novembra 2010, kada ga je Vlada Mila Đukanovića imenovala u Savjet guvernera Centralne banke Crne Gore (CBCG), gdje uz penziju od 1.000 i apanažu od 400 eura za članstvo u odboru nekakvog Investiciono-razvojnog fonda zarađuje dodatnih 1.500 eura; hvala lijepo.

Lik i djelo Asima Telaćevića (rođen 1939) je neodvojiv od karijere Mila Đukanovića, za koga je od ranih 1990-ih obavljao mali milion javnih i top-sikret poslova, kao vicepremijer, zatim u pljačkaškim privatizacijama kao šef Fonda za razvoj, član raznoraznih upravnih odbora, itd.

Preko njega ide zanimljiv porodični, finansijski i sa stanovišta borbe protiv organizovanog kriminala moguće interesantan link, jer je njegov sin, Tarik Telaćević, do 2005. šef Sektora za kontrolu banaka u CBCG, sada direktor za komercijalne poslove Hipo Alpe-Adria banke (HAAB); u istoj banci je bio izvršni direktor.

Stariji Telaćević, član Savjeta CBCG, izgleda da misli da nije u konfliktu interesa zbog lizinga od 11.350 eura kod HAAB-a od 26. oktobra prošle godine (prijava zaloga Br. R-11102600084), pa ga nije ni pomenuo u svom imovinskom kartonu javnog funkcionera.

HAAB Tarika Telaćevića odobrio je 2007. Global Montenegru misteriozni kredit od 5,5 miliona eura sa višegodišnjim grejs periodom, iako je firma imala samo osnivački ulog od jednog eura i nikakvu poslovnu reputaciju. Global Montenegro je osnovao Vuk Vučko Rajković, kum Mila Đukanovića, do oktobra 2008. važan igrač u HAAB-u konkurentskoj Prvoj banci. Nekoliko dana uoči povratka na premijersko mjesto, firmi je 27. februara 2008, kao osnivač, pristupio i Đukanović.

Još jedan od važnijih klijenata HAAB-a godinama je bio i Drako Šarić, odnosno, s njim povezana lica i firme. Šarić i Tarik Telaćević iz HAAB-a, Pljevljaci, imali su više kreditnih aranžmana, dok se preko nerezidentnog računa u poslovnici HAAB-a u Podgorici obrtali kokainski milioni uplaćivani sa of-šor destinacija.

Kako je Monitor izvještavao (aprila 2010. godine), Tarik Telaćević i drugi direktor iz HAAB-a, Kristijan Toeltli su 5. maja, 11. novembra i 30. decembra 2009. lično potpisali kredite za obrtna sredstva sa Mat kompani i of-šor firmom Mateniko LLC od najmanje 6,85 miliona eura.

U to vrijeme, Darko Šarić je, ne samo sarađivao sa pljevaljskim gradonačelnikom iz DPS-a, već je, uloživši oko dva miliona eura preko povezanih lica i firmi, postao drugi po veličini akcionar Pobjede. Direktor tog novinsko-izdavačkog preduzeća je bio Predrag Sekulić, sadašnji ministar održivog razvoja i turizma a ondašnji politički direktor DPS-a.

Drugi klijent HAAB-a, sličnog profila, bio je Dragan Fric Dudić, ubijen 2010. u Kotoru. On je odlukom uprave HAAB-a, proglašen klijentom „od posebnog značaja za banku”, dok su njegove firme, kao i ortaka mu Šarića, dobijale kredite i lizinge, najmanje oko 12,4 miliona eura.

Fric Dudić je bio, ne samo visokorangirani poslovni ortak sa DPS vlastima u Kotoru, već je, prema tvrdnji koalicione SDP, bio akter lokalnih izbora u tom gradu novembra 2008. Veze DPS-a i Dudića su bile službeno objašnjenje SDP-a zbog čega nije željela u koaliciju na lokalnom nivou. Šef izbornog štaba DPS-a u Kotoru na lokalnim izborima 2008. bio je Božidar Vuksanović, svježe „departizovani” v.d. direktora policije.

To nas dovodi do lokalnih izbora na Žabljaku 16. avgusta 2009, gdje je DPS trijumfovala a SNP izgubila odborničku većinu. Srđan Milić, predsjednik SNP-a, poraz je pravdao i tvrdnjom da su kampanju DPS-SDP finansirali neimenovani kriminalci.

Tek oko pola godine kasnije, nakon što je medijska buka sa Balkanskim ratnikom fokusirala Darka Šarića, Milić je objavio da posjeduje dokaze da je Šarić učestvovao u kampanji. Nedavno je od Ranke Čarapić, kako je rekao „pozvan da dostavi dokaze o zloupotrebama na Žabljaku”, uključujući i rasvjetljavanje uloge Milana Roćena u žabljačkim izborima.

Roćen je avgusta 2009. bio šef kampanje DPS-SDP za izbor gradonačelnika Žabljaka i pobjeda kandidata te koalicije u zavičaju mu je silno ojačala unutarpartijski rejting. Odlukom Direkcije za saobraćaj da izgradnju tunela Ivica na putu Risan – Žabljak povjeri Bemaksu, firmi navodno bliskoj Roćenu, neke je upućivala na sumnju da je taj posao iskorišćen za kampanju DPS-SDP. Ugovor u pregovaračkom postupku, tvrdilo se, sklopljen je bez prethodnog tendera; procijenjena vrijednost javne nabavke je bila 14, 5 miliona a Bemaks je dostavio punudu od 17,5 miliona i dobio posao…

Vrhovna državna tužiteljka je negirala da je Milića pozvala zbog žabljačkih izbora 2009, tvrdeći da ga je saslušavala samo o povezanosti Roćena i Bemaksa, kao i zbog fotografije na kojoj su Darko Šarić i Roćen.

Stav Ranke Čarapić da je ne interesuje konkretan slučaj finansiranja kampanje vladajućih partija u skladu je sa činjenicom da je oko navodnih donacija zatražila informaciju od Nadzornog odbora DPS-a a ne od prave adrese – Mila Đukanovića, šefa partije.

Nadzorni odbor je unutrašnji partijski organ, bez svojstva pravnog lica i njegove informacije su nerelevantne za bilo koga van DPS-a.

U Registru političkih partija Ministarstva pravde, pored naziva, sjedišta i godine osnivanja, kao odgovorno lice upisan je samo – Milo Đukanović. Isto je i u dokumentima o finansijskom poslovanju DPS-a. Na primjer, u Izvještaju o izvršenoj reviziji računa za 2010. godinu (revizor Eurorev d.o.o.), koji je DPS dostavila Državnoj izbornoj komisiji, navodi se kako „partiju predstavlja i zastupa predsjednik” – Milo Đukanović.

Svi drugi dostupni dokumenti o poslovanju DPS-a su ovjereni pečatom sa natpisom Demokratska partija socijalista – Glavni odbor. Prema do skoro važećem Statutu (čl. 56) ove stranke, definisano je da Glavni odbor upravlja imovinom, dok Predsjedništvo partije, šesnaestočlano tijelo, „usvaja finansijski plan najkasnije do 31. decembra tekuće godine za narednu godinu, na prijedlog poslovnog direktora partije”.

I Glavnim odborom i Predsjedništvom DPS-a predsjedava partijski šef – Milo Đukanović.

Šema prevare

O DPS šemi sa „donacijama” smo iscrpno pisali u tekstu Ko i kako finansira DPS još 20. avgusta 2010. u Monitoru. Analizirali smo strukturu i iznose donacija kojima je DPS baratala u kampanji za izbore u 14 opština (održani 23. maja 2010) i zaključili kako nijesu samo zlobnici ti koji mogu doći do spoznaje da je DPS akter kriminalne prevare.

Što je sporno kod „donacija”? Prvo, logika; onda sve ostalo, redom, što se utvrđuje u proceduri po Zakonu o krivičnom postupku: saslušati odgovorno lice partije, Mila Đukanovića, provjeriti da li potpisi na uplatnicama odgovaraju onima na čije ime su „donacije” upisane, a potom i vrijeme kada su uplaćene…

DPS je prijavila da je za kampanju Koalicije za evropsku Podgoricu – dr Miomir Mugoša ukupno potrošila 88.551 eura, od čega 49.730 eura prikupljenih donacijama sedamdesetak Novljana i Nikšićana. Na spisku darodavaca liste Miomira Mugoše, upoređujući matične brojeve, nijesmo identifikovati niti jednog Podgoričanina!

Iz DPS-a tvrde da je Zoran Bošnjak, direktor Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje – akter afere sa Prvom bankom i fiktivnim vraćanjem kredita od 11 miliona eura – uplatio 2.000 eura; Tonči Ćurčija, bivši izvršni direktor Prve banke, uplatio je 1.000 eura…

Za širu javnost anonimni Nikšićani, Mugoši za kampanju navodno su donirali sljedeće iznose: Radoje Todorović 2.000 eura; Andrija Mijušković 1.700; Ranko Jovović 1.500; Petar Miković 1.500; Radoslav Mićanović 1.500 ; Samir Čelebić 1.000 eura…

DPS je prikazala u svojim dokumentima da su za kampanju liste Koalicija za evropska Pljevlja – dr Filip Vuković Nikšićani uplatili 13.200 eura od 17.706 eura koliko je DPS prijavila da je ukupno potrošila za izbore u Pljevljima.

U Andrijevici su DPS uglavnom finansirali Tivćani.

Ivan Novosel, predsjednik DPS-a Tivta – iako je za 2010. imao, kao javni funkcioner, prijavljenu platu od 826 i ukupno kreditno zaduženje od 40.500 eura – listi Za evropsku Andrijevicu – Srđan Mašović uplatio je 1.900 eura. Siniša Kusovac, direktor Direkcije za investicije i razvoj SO Tivat – imao platu od 786 i kredit od 40.000 i plus kredit supruge od 20.000 eura – iskeširao je 1.900 eura. Tonko Lukšić, direktor u JP Komunalno u Tivtu, 686 plata i svega 800 eura ušteđevine, za DPS u Andrijevici je nesebično donirao 1.000 eura!

Iz Rastovca kod Nikšića izvjesni Milorad Radović je sa 1.000 eura donirao listu Za evropsko Berane – Vuka Golubović DPS-SDP.

Listi Za evropski Šavnik – Velimir Perišić DPS-SDP javnosti nepoznate Hermina Kos i Semka Šehović uplatile su odvojeno ukupno 2.390 eura.

Za evropski Kolašin – mr Darko Brajušković, tvrde iz DPS-a, izvjesni Milorad Milunović je uplatio 900 eura. Drugi Nikšićani takođe su uplatili lavovski dio za kampanju Koalicije za evropski Danilovgrad – Branislav Brano Đuranović DPS-SDP i Koalicije za evropski Bar – Žarko Pavićević DPS-SDP ; među njima su Dragoljub Krunić sa 650 i Sekule Vujovića 500 eura.

Koaliciji za evropsko Plužine DPS-SDP uplatili su Tivćani sljedeće iznose: Zoran Radović (bivši predsjednik SO Tivat) i Mileta Rabrenović po 1.950 eura, Mile Ćosović, član Savjeta mladih DPS-a 600 eura.

Isailo Ćiro Šljivančanin, gradonačelnik Žabljaka i nosilac liste Koalicija za evropski Žabljak – DPS-SDP, iz svog džepa je klicnuo samo 250 eura, dok su Tivćani opet bili široke ruke: Branko Samardžić, član poslovodstva tivatskog JP Komunalno je donirao 1.800 a ukupno 1.750 eura njegove sugrađanke, za javnost anonimne Marija Petrović i Jovanka Laličić.

Tivćanin Krsto Petrović sa 1.900 eura bio je navodno najveći pojedinačni sponzor liste Za evropsko – Rožaje Nusret Kalač.

Gradonačelnik Tivta, Miodrag Kankaraš, sa uplaćenih 1.900 eura najveći je pojedinačni sponzor Koalicije za evropski Plav DPS-SDP…

Država podstanar partiji

Još od ranih 1990-ih DPS je imala vlastitu firmu a 2003. je registrovala u Privrednom sudu MN Prominent d.o.o.

U različitim periodima u MN Prominentu direktori su Goran Vuletić i Miodrag Ivanović, kumovi Aca Đukanovića.

Mlađi Đukanović i Ivanović su krajem 1980-ih bili u jezgru studentske organizacije tokom AB revolucije. Ivanović ima 1,62 odsto akcija Prve banke, bio je direktor Pobjede, Moneta i Telekoma.

U arhivama tendera za javne nabavke moguće je pronaći podatak da je MN Prominent nabavljao kancelarijski materijal za potrebe Generalnog sekretarijata Vlade. Prošle godine je utvrđeno je da se MN Prominent uopšte i ne nalazi na službeno prijavljenoj adresi u Privrednom sudu.

Iz dokumentacije koju je dostavila Državnoj izbornoj komisiji doznaje se kako DPS ima otvorene račune i u Prvoj banci.

DPS je bez premca najbogatija partija u Crnoj Gori, čak bez obzira na činjenicu da dobija najviše novca iz državnog (944.000 eura) i opštinskih (362.000 eura) budžeta po osnovu najvećeg broja poslanika i odbornika.

Partija ima oko 70 stalno zaposlenih, vozni park od preko dvadesetak automobila

Prije izvjesnog vremena, DPS je kupila zemljište od 1.119 i upravnu zgradu od 960 kvadrata Zetatransa, državnog preduzeća bliskog Udbi koje je 1990-ih bilo umiješano u tranzit cigareta. Iz dostupne dokumentacije nije jasno porijeklo novca DPS-a za tu kupovinu. Zgrada, na atraktivnoj lokaciji u blizini strogog centra Podgorice, renovira se i biće novo sjedište partije.

Poslovni dobici DPS-a su do 2010. prikazani na ukupno 473.000 eura.

Iako Vlada nije najvećim dijelom više podstanar kod DPS-a, gro komercijalnih prihoda ova partija i dalje ostvaruje izdavanjem u zakup poslovnih prostorija državnim organima, poput Republičkog fonda zdravstva, Ministarstva socijalnog staranja, Televizije Crne Gore, opština Podgorica i Nikšić.

Najznačajniji klijent DPS je državna Uprava za imovinu, na čijem je čelu Mevludin Nuhodžić, koja partiji plaća stanarinu od 145.000 eura.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA JE ZATEKLA, A ŠTA OSTAVLJA BIVŠA VLADA: DPS je bio gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaostavština Krivokapićeve Vlade može se, u polurečenici, opisati: protesti i sukobi na Cetinju povodom ustoličenja Joanikija Mićovića i program Evropa sad. Ostalo će se, manje-više, zaboraviti. Pošto je DPS ponovo na mjestu zločina

 

Vlada premijera Dritana Abazovića stupila je na dužnost. Bivši premijer Zdravko Krivokapić i „njegovi“ ministri otišli su u istoriju. Vrijeme je za svođenje računa i procjenu obećanja. Starih i novih.

„Crna Gora do sada nije imala bolju, kompetentniju i Vladu sa više znanja i umijeća nego što je trenutna”, ustvrdio je Krivokapić dok je bio boljeg raspoloženja, u vrijeme obilježavanja prve i posljednje godišnjice njegovog kabineta.

„Godinu i po trpjeli smo najgoru Vladu – ikad“, poručila je nakon razrješenja Krivokapićeve Vlade potpredsjednica DPS-a Sanja Damjanović. Zaboraviti apostole nećemo tako lako jer su nas vratili godina(ma) unazad – slijedi vrijeme odgovornosti“. Tu je bila i najava povratka DPS-a u vlast. Ili na mjesto zločina, prema interpretacijama druge strane.

Neki su pokušali da odvagaju. Predsjednik SNP-a i aktuelni ministar poljoprivrede Vladimir Joković pred smjenu Krivokapićeve Vlade je ocijenio: „Možda je ova Vlada najbolja, ali je premijer najgori u istoriji Crne Gore“. Drugi su ukazivali na specifičnost, ili apsurdnost političke situacije. „Potpredsednik najgore Vlade u istoriji Crne Gore, Dritan Abazović, sada bi trebalo kao premijer da popravi štetu koju je ta Vlada napravila. Pa to je genijalno!“, izjavio je pisac i politički analitičar Andrej Nikolaidis. Previđajući da šteta koju treba sanirati nije od juče.

Svaka od izrečenih teza  vodi do seta pitanja: šta je zaostavština Krivokapićeve Vlade? Trebaju li njihovi nasljednici da popravljaju štetu, nastave i unaprijede započeto, ili da se uhvate u koštac sa onim što prethodna Vlada nije htjela ili nije umjela da uradi? Konačno, mogu li se u partnerstvu sa DPS-om graditi stubovi na kojima će, prema obećanjima premijera Abazovića, počivati nova izvršna vlast – vladavina prava i ekonomski razvoj.

Momentu u kome je Duško Marković predao dužnost Zdravku Krivokapiću prethodili su sukobi pozicije i opozicije u parlamentu (izglasavanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti). Bile su litije i kontralitije. Svježa sjećanja na policijsku brutalnost ispred parlamenta i po podgoričkim ulicama (jesen 2015.). Suđenje opozicionim prvacima (afere državni udar i prenje novca), afere iz arhive odbjeglog tajkuna Duška Kneževića. Ekonomska kriza bez presedana (pad BDP-a od 15,3 odsto u 2020.) uzrokovana pandemijom ali i hroničnom zapuštenošću onog dijela crnogorske privrede koji je u državnom vlasništvu. Nezaposlenost. Male plate (minimalac od 225 eura) i još manje penzije.

Predsjednica Vrhovnog suda bila je Vesna Medenica. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Upravom policije rukovodio je Veselin Veljović, a Agencijom za nacionalnu bezbjednost Dejan Peruničić. Niko od njih nije smijenjen – podnijeli su ostavke ili su penzionisani. Potom se troje od njih četvoro našlo na udaru zakona. Zašto nijesu svi, teže je objasniti. Baš kao i činjenicu da je Blažo Jovanić i dalje predsjednik Privrednog suda, Zoran Jelić senator Državne revizorske institucije, a Petar Ivanović, Branimir Gvozdenović, Predrag Bošković… poslanici najveće partije unutar novoformirane većine. Na kojoj treba da se temelje oni stubovi vladavine prava i ekonomskog razvoja. Pod patronatom Mila Đukanovića, predsjednika države i (opet) vladajuće partije.

Ako najavljena borba protiv korupcije i kriminala nije dala očekivane rezultate i zbog zatečenog stanja, bivša Vlada i parlamentarna većina dijele odgovornost za neusvajanje skoro stotinak predloženih zakona, koji su postali taoci njihovih međusobnih sukoba. Zbog čega su izostale ili su usporene mnoge od obećanih i neophodnih sistemskih reformi.

Bivšoj Vladi niko nije branio da u raspodjeli ministarskih i direktorskih funkcija bude senzibilnija kada su u pitanju manjinski narodi i regionalna (ne)zastupljenost. Tako bi im neki problemi bili bliži i jasniji, a možda bi izbjegli neke od zamki vjerske i nacionalne isključivosti koje je pred njih postavljala tadašnja opozicija. Zašto to nijesu uradili –  znaju oni. A mi možemo da naslutimo na osnovu sladostrašća sa kojim su, neki od njih, ulazili u tradicionalne crnogorsko-srpske sukobe, podstičući podjele i destabilizujući vlastite pozicije.

I Vlada i parlamentarna većina raspali su se nakon cetinjskog ustoličenja Joanikija Mićovića, sporeći se o elementarnom pitanju ravnopravnosti građana Crne Gore i vjerskih organizacija koje u njoj djeluju. Demonstrirajući da su po tom pitanju, u odnosu na bivše vlasti, samo druga strana iste batine. Nekima, u Vladi i oko nje, falilo je više policijske brutalnosti na Cetinju. Potom je početak povratka DPS-a na tek izgubljene pozicije bio samo stvar matematike.

Može da čudi što bivša Vlada, suprotno najavama, nije uspjela da normalizuje odnose sa zvaničnom Srbijom. Moguće da je narativ srpskog sveta za njih bio previše. A moguće da je počelo raslojavanje unutar srpske zajednice u Crnoj Gori, na bezuslovne pripadnike Vučićevog srpskog sveta i na, primarno, građane Crne Gore.

Još malo podsjećanja na stanje u kome je DPS ostavio Crnu Goru 2020. Koleginica Marija Mirjačić, krajem te godine, u Vijestima navodi „neke od problema“ koje čekaju resornog ministra u Krivokapićevoj Vladi: „Pitanje opstanka nacionalnog avioprevoznika Montenegro Airlinesa, definisanje dalje sudbine Aerodroma Crne Gore (ACG), aneks ugovora o novom roku za završetak radova na prvoj dionici auto-puta od Smokovca do Mateševa i zahtjevi kineskog CRBC-a za dodatna plaćanja, nerentabilno poslovanje Barske i Crnogorske plovidbe, ogromni poslovni gubici u četiri željeznička preduzeća…“. Prazna državna kasa bila je druga tema.

Šta imamo danas: Montenegro Airlines je u stečaju, a nova državna aviokompanija u problemima poslovanja u vrijeme globalne pandemije i ratne krize u Evropi. Umjesto jednog imamo dva problema. Aerodromi su, baš kao i državne energetske kompanija, (p)ostali sigurna baza za zapošljavanje članova vladajućih partija.

Gradnja prve dionice auto-puta bliži se kraju. Crnogorska plovidba je, prvi put nakon desetak godina, prošlu godinu završila uz dobit, sposobna da plati dospjelu ratu kredita za svoja dva broda. Tome je najviše doprinijela prošlogodišnja izmjena ugovora o najmu brodova, čime su raniji DPS prihodi višestruko uvećani. I Montekargo se pohvalio pozitivnim poslovanjem u prvom tromjesečju, nakon što su lani prepolovljeni gubici iz 2020. Oživjela je i Luka Bar. Makar u dijelu koji se ne dotiče carinskih skladišta sa lagerovanim cigaretama bez akciznih markica.

Negdje napredak nije vidljiv, ili ga nije ni bilo. Plantaže su primjer. Trenutno prodaju placeve u Donjoj Gorici i na Marezi da bi pregurali još mjesec-dva.

Prethodna Vlada je, zvanično, smanjila državni dug za nekih 240 miliona eura. Tačne podatke znaćemo, ipak, tek kada njihovi nasljednici steknu uvid u dospjele obaveze koje nijesu plaćene u roku.

Odričući se dijela budžetskih prihoda i odlukom o povećanju minimalne zarade, Krivokapićeva Vlada je u značajnoj mjeri povećala prihode zaposlenih u Crnoj Gori. Tako je dodatno podstakla nejednakost između onih koji primaju platu i armije penzionera i nezaposlenih. Zbog rastuće inflacije i globalnog talasa poskupljenja energenata i hrane, njihova kupovna moć danas je, vjerovatno, ista ili čak i nešto manja nego u posljednjim danima DPS vladavine. Kritičari ipak, treba da razmisle gdje bismo danas bili sa minimalnom zaradom od 225 i minimalnom penzijom od nepunih 120 eura. I kako je „najgora Vlada u istoriji“ za godinu uradila više za standard zaposlenih sa najnižim primanjima nego što je DPS za 10-15 godina.

No program Evropa sad nosi opasnost ekonomske neodrživosti. I gotovo izvjesnu potrebu za novim zaduženjima, najkasnije naredne godine. Ono će opet, poput većine prethodnih, otići u potrošnju. Manirom DPS prethodnika, Krivokapić i njegovi najbliži saradnici taj su problem prepoznali kao – tuđu brigu. Pandemija, rat u Ukrajini, globalna kriza, usporiće planirani rast ekonomije i ubrzati otkrivanje mogućih problema.

Legalizacija radnih mjesta, borba protiv ilegalnog tržišta duvanskih i naftnih proizvoda, rekordne zapljene kokaina, fiskalizacija… dio su poslova koje je prethodna Vlada započela u cilju suzbijanja sive ekonomije i borbe protiv organizovanog kriminala. Ti poslovi, ipak, nisu do kraja odrađeni kako valja.  Zato imamo kokainske tovare sa N.N. vlasnicima i nefiskalizovane advokate.

Zaustavljen je talas organizovanih ubistava na ulicama. A otvorena Pandorina kutija saradničke mreže kriminalnih klanova u pravosuđu, policiji a, čuje se, i među nekadašnjim zvaničnicima izvršne i zakonodavne vlasti. To nas, opet vraća na DPS i njegovo nasljeđe. Krivokapićevi nisu bili dobri. DPS je bio gori.

 

Proći će, prošao je

Prvi put u istoriji crnogorskog višepartizma, zvanične primopredaje dužnosti između bivšeg i sadašnjeg premijera nije bilo. Još jedan Krivokapićev korak unazad na račun obećanog povratka u normalnost. Taj gest možemo posmatrati kao kamenčić u mozaiku aktivnosti koje su omogućile povratak Đukanovićevog DPS-a na čelo novouspostavljene parlamentarne većine. Pošto su njihovi nasljednici, u mnogim segmentima (partijsko kadriranje, nepotizam, podobni i nepodobni, tajnost rada, kršenje procedura, servilnost prema novim/starim centrima moći…) previše podsjećali na DPS i satelite.  Samo bez iskustva i rutine koje su oni sticali tokom decenija vladavine.

„Sačekao sam jutros u Vladi novog premijera Zdravka Krivokapića“, saopštio je Duško Marković, bivši premijer nakon što je, u decembru 2020, predao dužnost. ,,Današnji susret i formalna primopredaja dužnosti potvrda su demokratskog sadržaja, zrelosti i odgovornosti koju baštini naša politika. Nadajmo se da će ova Vlada raditi u interesu Crne Gore i svih njenih građana”.

Slične poruke, minulih dana, čuli smo i od ministara finansija, ekonomskog razvoja, poljoprivrede, javne uprave… Ne i od bivšeg premijera.

„Primopredaja dužnosti predsjedniku Vlade kao protokolarni gest praktikuje se u uslovima nespornog legitimiteta“, poručio je  Krivokapić preko društvenih mreža. „Ne želim da simuliranjem redovnosti, pružam legitimitet očiglednom kršenju demokratskih i pravnih postulata. U kabinetu sam ostavio jasnu poruku o prolaznosti: Proći će!”

Prošao je, odgovorili su Krivokapiću njegovi politički oponenti ne prekidajući veselje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OPASNE PRIJETNJE U NEMOĆNOJ DRŽAVI: Organizovana proizvodnja panike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povodom prijetnji da su u školama postavljene bombe, upućeni sagovornici Monitora tvrde da su kapaciteti Uprave policije i drugih nadležnih bezbjednosnih službi veoma slabi. Riječ je o sektoru koji je tek počeo da se razvija. Ukoliko su poruke poslate sa internet adresa drugih država, potrebna je međunarodna saradnja koja je veoma spora. Crna Gora se, tvrde naši izvori, najviše oslanja na organe Europola i Interpola

 

Prošlo je dvadesetak dana od prijetnji da će crnogorske škole biti dignute u vazduh. Javnost još nema odgovor da li ima napretka u istrazi i da li još čekamo podatke od Interpola. Minule srijede javnost je uznemirena nakon što je na mejlove 41 škole stigla dojava o postavljenoj bombi. Prijetnje o navodno postavljenim eksplozivnim napravama stigle su i na adrese opština Nikšić, Bar, Bijelo Polje, Berane, Kotor i Tivat. Djeca su evakuisana, roditelju su bili u strahu. Državni dužnosnici su o ovome govorili ležerno.

„Na teritoriji škole podmetnuto je mnogo bombi“, navodi se u anonimnoj monstruoznoj mejl poruci. „Uvijek smo sanjali o osveti. Uvijek smo sanjali o osveti. Mi ćemo se osvetiti, doći ćemo u školu. Sve ćemo pobiti. Niko neće ostati živ. Cijeli grad će krvariti“.

O lažnim dojavama o postavljenim bombama, zvanično se oglašavala jedino Uprava policije. Vlada i ministarstva se zvanično nijednom nisu oglasili. Iako je vladao strah, funkcioneri se nisu udostojili da sazovu pres konferenciju gdje bi građane uvjerili da su naša djeca bezbjedna, umjesto što su to saopštavali usputno.

Mandatar za sastav nove vlade i odlazeći koordinator svih službi bezbjednosti Dritan Abazović tvrdi da građani treba da se „osjećaju potpuno bezbjedno“ i da nema „nikakvog razloga za paniku“. On je sa novinarima razgovarao nakon konferencije povodom završetka obrazovnog programa „Škole za 21. vijek“ i projekta „Nastavnik za 21. vijek“. Kaže da je samo riječ o pokušaju unošenja tenzija i nemira kod građana.

„Nema rasula u sektoru bezbjednosti. Ništa se ni prošli put nije desilo, nadamo se da će i sad biti tako. Upućuju se zahtjevi drugim državama da izvrše kontrolu. Na njih se ne odgovara baš promptno…“ ističe Abazović.

Međutim, upućeni sagovornici Monitora pojašnjavaju da su kapaciteti Uprave policije i drugih nadležnih bezbjednosnih službi veoma slabi. Riječ je o sektoru koji je tek počeo da se razvija. Ukoliko su poruke poslate sa internet adresa drugih država potrebna je međunarodna saradnja koja je veoma spora. Crna Gora se, kažu naši izvori, najviše oslanja na organe Europola i Interpola. Tvrde da se neko profesionalno angažovao da sakrije tragove prijetnji. Neki domeni, sa kojih su slati mejlovi, kupljeni su u stranim zemljama, a plaćani su u kripto valutama.

Ministarstvo prosvjete obustavilo je nastavu u svim školama u Crnoj Gori zbog prijetećih anonimnih poruka. Međutim, na veb sajtu resora nema ni jednog saopštenja povodom ove situacije. Ni na sajtu Vlade nema saopštenja izvršne vlasti. Nisu se oglasili ni čelnici tih resora. Na sajtu Vlade preneseno je saopštenje policije.

Uprava policije je saopštila da su u toku aktivnosti na identifikaciji osobe koja je poslala dojave o bombama na mejl adrese škola i institucija, kako kroz intenzivne policijsko-tužilačke aktivnosti u zemlji, tako i putem međunarodne policijske saradnje. Tvrde da su pregledali objekte i prostore i da nisu pronađeni sumnjivi ili opasni predmeti. „Sa aspekta izvršenih kontrola, sprovedenih procedura i postupaka koje smo do sada realizovali, postoje svi preduslovi za nesmetano odvijanje nastavnog procesa u obrazovnim ustanovama“, zaključuje se u saopštenju policije.

Abazović kaže da ove prijetnje ne bi vezivao za izbor nove vlade, koji je zakazan za petak, 28. april, na Cetinju. „Da li su to strukture koje ne žele novu vladu? Moguće, ali ne bih to vezao za 43. vladu. Ti ljudi vjerovatno imaju određene agende, a one sigurno nisu progresivne i dobronamjerne“, dodao je Abazović.

Državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova Zoran Miljanić, pak, kaže da se ne može isključiti da su prijetnje povezane sa formiranjem nove vlade. Ocijenio je da se ovakvim dojavama unosi nesigurnost i panika, i pokušava stvoriti iskrivljena slika o stanju bezbjednosti u Crnoj Gori. Navodi da je teško otkriti odakle dolaze prijetnje. „One  uglavnom dolaze iz inostranstva, kako iz regiona tako i zemalja Evrope i šire. Specijalizovane službe čine sve da dođu do pokazatelja i indicija ko bi se sve mogao baviti ovako prljavim poslovima“, rekao je on.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je pozvao nadležne institucije da hitno rasvijetle prijetnje, pronađu nalogodavce, organizatore i izvršioce. „Ne smijemo dozvoliti da obrazovanje trpi zbog onih koji namjeravaju izazivati vanredne situacije i destabilizovati državu uoči izbora nove vlade, na pragu turističke sezone“, kaže Đukanović.

Predavač nacionalne, regionalne i međunarodne bezbjednosti na Univerzitetu Donja Gorica Nikola Banićević za Monitor kaže da prijetnja aktiviranjem eksplozivne naprave ili više njih predstavlja bezbjednosni problem za svaki sistem nacionalne bezbjednosti, bez obzira što ona nije realizovana. Škole su, pojašnjava, posebno osjetljiva mjesta za ugrožavanje bezbjednosti, jer se radi o ugrožavanju života djece. „Birajući škole za potencijalna mjesta napada, napadači između ostalog žele postići psihološki efekat širenjem straha, panike i nesigurnosti. Radi se o želji za zastrašivanjem stanovništva korišćenjem prijetnji nasiljem ili vršenjem samog akta nasilja. Konačno, ideja je postići stanje pesimizma u društvu, čime se parališe svakodnevan život građana”, ističe Banićević.

On ukazuje da otklanjanje prijetnje ovog tipa zahtijeva sistematičan i združeni odgovor organa i službi u sistemu nacionalne bezbjednosti. „Od posebnog je značaja regionalna i međunarodna bezbjednosna saradnja, kako na bilateralnom nivou tako i kroz članstvo u regionalnim i međunarodnim bezbjednosnim organizacijama. Cilj svakog sistema nacionalne bezbjednost je da na bezbjednosne izazove, rizike i prijetnje pruži preventivan odgovor“, ističe Banićević.

On nasaglašava da posebna pažnja sistema nacionalne bezbjednosti treba da bude usmjerena na djecu, sa naglaskom na njihov boravak u školama, prostorima u kojima treba da budu bezbjedna i sigurna.

Zasad izgleda da zvaničnici aktivno ignorišu strah građana.

 

Vučić tvrdi da dojave šalju bezbjednosne službe

Avioni Er Srbije i dalje lete ka Moskvi dok je Rusija izložena oštrim međunarodnim sankcijama zbog invazije na Ukrajinu. Sa ovim letovima nižu se i lažne dojave o bombama u avionima. Takođe su zabilježene iste dojave za javne prostore, poput tržnih centara. Do sada ih je evidentirano ukupno četrnaest.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tvrdi da u lažnim dojavama o bombama u avionima za Moskvu učestvuju strane službe sa teritorije dvije zemlje. Tvrdi da je jedna zemlja Evropske unije, a druga je Ukrajina. Ukrajinske vlasti su negirali te navode.

Ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin ocijenio je da su dojave o bombama nastavak pritiska na Srbiju, njenu ekonomiju, ali i na Vučića da napusti politiku vojne neutralnosti i donošenja samostalnih odluka. Tvrdi da su posljednje dojave o navodnim bombama u tržnim centrima došle sa servera koji je lociran u Švajcarskoj.

„Naše službe efikasno detektuju odakle dolaze te dojave, uglavnom iz jednog centra jedne zemlјe u Evropskoj uniji i sa teritorije Ukrajine”, rekao je 21. aprila Vulin za Radio-televiziju Srbije.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo