Povežite se sa nama

MONITORING

Kako se finansira DPS

Objavljeno prije

na

Tužilaštvo sprovodi pretkrivični postupak o spornim donacijama koje je oko 2.000 građana uplatilo Demokratskoj partiji socijalista. Postoji osnov sumnje da su se iz DPS-a bavili krivičnim djelom koje se goni po službenoj dužnosti – falsifikovanjem isprava. Vjeruje se da je najmanje 645.000 eura donacija iz 2010. zapravo novac „nepoznatog porijekla” – što je eufemizam za tajkunske ili mafijaške pare – a da su iz centrale DPS-a tu sumu podijelili na sitnije, limitirane iznose za donacije fizičkih lica do 2.000 eura koje propisuje Zakon o finansiranju političkih partija, te na bazi stranačke evidencije upisali svoje članove kao donatore.

Neke od njih, po svemu sudeći, nijesu ni obavještavali o tome, jer su u štampi demantovali da su uplaćivali novac. Nakon što se podigla prašina, po starom partijskom ritualu su revidirali. DPS je od sedam osoba pribavila izjave na temu da su svi časni i pošteni i dostavila ih nadležnom tužiocu, dok je Državna izborna komisija sa sajta povukla izvještaje o donatorima pod izgovorom zaštite ličnih podataka.

Nadzor nad poslovanjem stranaka obavlja Ministarstvo finansija – a ministar finansija od 2004. do 2010. je bio Igor Lukšić. Kada su se proljetos, uoči partijskog kongresa, pojavili napisi o lažnim donatorima, Lukšić je obećao da će slučaj istražiti posebna partijska komisija – do takve istrage nikada nije došlo.

Nije objavljeno kada je pretkrivični postupak tačno počeo, a javnost je za njega saznala tek kada je MANS nedavno podnio prijavu. Ranka Čarapić je rekla da provjeravaju navode iz medijskih napisa od maja do novembra 2011. o donacijama. I pohvalila se kako je od Nadzornog odbora DPS-a dobila informaciju s tim u vezi.

Kakva je uloga Nadzornog odbora? Prema važećem Statutu DPS-a (čl. 53), taj organ „kontroliše prihode i rashode partije i upravljanje imovinom koja je u vlasništvu partije ili kojom partija raspolaže po drugom osnovu” i „jednom godišnje podnosi izvještaj o unutrašnjoj kontroli finansijskog poslovanja Predsjedništvu partije”.

Na čelu Nadzornog odbora je Đorđije Džuverović, veteran pljevaljske privrede, lokalnih i republičkih komiteta, koji se sa ni u 71. godini nije demobilisao, naprotiv, statutarno je odgovoran za nimalo naivnu stvar – partijske finansije.

No, Džuverović je na tu dužnost izabran tek 21. maja prošle godine, na 6. kongresu DPS-a, dok su sporne donacije, ili većina njih, uplaćene 2010. kada je predsjednik Nadzornog odbora bio Asim Telaćević, takođe veteran iz Pljevalja.

Telaćević je u Pobjedi 22. juna 2011, povodom 20-godišnjice preimenovanja SKCG u DPS, opisan kao „jedan od osnivača ove stranke i čovjek koji je prošao sva iskušenja, lomove i prekretnice DPS-a”. Partiju je fiktivno napuštio novembra 2010, kada ga je Vlada Mila Đukanovića imenovala u Savjet guvernera Centralne banke Crne Gore (CBCG), gdje uz penziju od 1.000 i apanažu od 400 eura za članstvo u odboru nekakvog Investiciono-razvojnog fonda zarađuje dodatnih 1.500 eura; hvala lijepo.

Lik i djelo Asima Telaćevića (rođen 1939) je neodvojiv od karijere Mila Đukanovića, za koga je od ranih 1990-ih obavljao mali milion javnih i top-sikret poslova, kao vicepremijer, zatim u pljačkaškim privatizacijama kao šef Fonda za razvoj, član raznoraznih upravnih odbora, itd.

Preko njega ide zanimljiv porodični, finansijski i sa stanovišta borbe protiv organizovanog kriminala moguće interesantan link, jer je njegov sin, Tarik Telaćević, do 2005. šef Sektora za kontrolu banaka u CBCG, sada direktor za komercijalne poslove Hipo Alpe-Adria banke (HAAB); u istoj banci je bio izvršni direktor.

Stariji Telaćević, član Savjeta CBCG, izgleda da misli da nije u konfliktu interesa zbog lizinga od 11.350 eura kod HAAB-a od 26. oktobra prošle godine (prijava zaloga Br. R-11102600084), pa ga nije ni pomenuo u svom imovinskom kartonu javnog funkcionera.

HAAB Tarika Telaćevića odobrio je 2007. Global Montenegru misteriozni kredit od 5,5 miliona eura sa višegodišnjim grejs periodom, iako je firma imala samo osnivački ulog od jednog eura i nikakvu poslovnu reputaciju. Global Montenegro je osnovao Vuk Vučko Rajković, kum Mila Đukanovića, do oktobra 2008. važan igrač u HAAB-u konkurentskoj Prvoj banci. Nekoliko dana uoči povratka na premijersko mjesto, firmi je 27. februara 2008, kao osnivač, pristupio i Đukanović.

Još jedan od važnijih klijenata HAAB-a godinama je bio i Drako Šarić, odnosno, s njim povezana lica i firme. Šarić i Tarik Telaćević iz HAAB-a, Pljevljaci, imali su više kreditnih aranžmana, dok se preko nerezidentnog računa u poslovnici HAAB-a u Podgorici obrtali kokainski milioni uplaćivani sa of-šor destinacija.

Kako je Monitor izvještavao (aprila 2010. godine), Tarik Telaćević i drugi direktor iz HAAB-a, Kristijan Toeltli su 5. maja, 11. novembra i 30. decembra 2009. lično potpisali kredite za obrtna sredstva sa Mat kompani i of-šor firmom Mateniko LLC od najmanje 6,85 miliona eura.

U to vrijeme, Darko Šarić je, ne samo sarađivao sa pljevaljskim gradonačelnikom iz DPS-a, već je, uloživši oko dva miliona eura preko povezanih lica i firmi, postao drugi po veličini akcionar Pobjede. Direktor tog novinsko-izdavačkog preduzeća je bio Predrag Sekulić, sadašnji ministar održivog razvoja i turizma a ondašnji politički direktor DPS-a.

Drugi klijent HAAB-a, sličnog profila, bio je Dragan Fric Dudić, ubijen 2010. u Kotoru. On je odlukom uprave HAAB-a, proglašen klijentom „od posebnog značaja za banku”, dok su njegove firme, kao i ortaka mu Šarića, dobijale kredite i lizinge, najmanje oko 12,4 miliona eura.

Fric Dudić je bio, ne samo visokorangirani poslovni ortak sa DPS vlastima u Kotoru, već je, prema tvrdnji koalicione SDP, bio akter lokalnih izbora u tom gradu novembra 2008. Veze DPS-a i Dudića su bile službeno objašnjenje SDP-a zbog čega nije željela u koaliciju na lokalnom nivou. Šef izbornog štaba DPS-a u Kotoru na lokalnim izborima 2008. bio je Božidar Vuksanović, svježe „departizovani” v.d. direktora policije.

To nas dovodi do lokalnih izbora na Žabljaku 16. avgusta 2009, gdje je DPS trijumfovala a SNP izgubila odborničku većinu. Srđan Milić, predsjednik SNP-a, poraz je pravdao i tvrdnjom da su kampanju DPS-SDP finansirali neimenovani kriminalci.

Tek oko pola godine kasnije, nakon što je medijska buka sa Balkanskim ratnikom fokusirala Darka Šarića, Milić je objavio da posjeduje dokaze da je Šarić učestvovao u kampanji. Nedavno je od Ranke Čarapić, kako je rekao „pozvan da dostavi dokaze o zloupotrebama na Žabljaku”, uključujući i rasvjetljavanje uloge Milana Roćena u žabljačkim izborima.

Roćen je avgusta 2009. bio šef kampanje DPS-SDP za izbor gradonačelnika Žabljaka i pobjeda kandidata te koalicije u zavičaju mu je silno ojačala unutarpartijski rejting. Odlukom Direkcije za saobraćaj da izgradnju tunela Ivica na putu Risan – Žabljak povjeri Bemaksu, firmi navodno bliskoj Roćenu, neke je upućivala na sumnju da je taj posao iskorišćen za kampanju DPS-SDP. Ugovor u pregovaračkom postupku, tvrdilo se, sklopljen je bez prethodnog tendera; procijenjena vrijednost javne nabavke je bila 14, 5 miliona a Bemaks je dostavio punudu od 17,5 miliona i dobio posao…

Vrhovna državna tužiteljka je negirala da je Milića pozvala zbog žabljačkih izbora 2009, tvrdeći da ga je saslušavala samo o povezanosti Roćena i Bemaksa, kao i zbog fotografije na kojoj su Darko Šarić i Roćen.

Stav Ranke Čarapić da je ne interesuje konkretan slučaj finansiranja kampanje vladajućih partija u skladu je sa činjenicom da je oko navodnih donacija zatražila informaciju od Nadzornog odbora DPS-a a ne od prave adrese – Mila Đukanovića, šefa partije.

Nadzorni odbor je unutrašnji partijski organ, bez svojstva pravnog lica i njegove informacije su nerelevantne za bilo koga van DPS-a.

U Registru političkih partija Ministarstva pravde, pored naziva, sjedišta i godine osnivanja, kao odgovorno lice upisan je samo – Milo Đukanović. Isto je i u dokumentima o finansijskom poslovanju DPS-a. Na primjer, u Izvještaju o izvršenoj reviziji računa za 2010. godinu (revizor Eurorev d.o.o.), koji je DPS dostavila Državnoj izbornoj komisiji, navodi se kako „partiju predstavlja i zastupa predsjednik” – Milo Đukanović.

Svi drugi dostupni dokumenti o poslovanju DPS-a su ovjereni pečatom sa natpisom Demokratska partija socijalista – Glavni odbor. Prema do skoro važećem Statutu (čl. 56) ove stranke, definisano je da Glavni odbor upravlja imovinom, dok Predsjedništvo partije, šesnaestočlano tijelo, „usvaja finansijski plan najkasnije do 31. decembra tekuće godine za narednu godinu, na prijedlog poslovnog direktora partije”.

I Glavnim odborom i Predsjedništvom DPS-a predsjedava partijski šef – Milo Đukanović.

Šema prevare

O DPS šemi sa „donacijama” smo iscrpno pisali u tekstu Ko i kako finansira DPS još 20. avgusta 2010. u Monitoru. Analizirali smo strukturu i iznose donacija kojima je DPS baratala u kampanji za izbore u 14 opština (održani 23. maja 2010) i zaključili kako nijesu samo zlobnici ti koji mogu doći do spoznaje da je DPS akter kriminalne prevare.

Što je sporno kod „donacija”? Prvo, logika; onda sve ostalo, redom, što se utvrđuje u proceduri po Zakonu o krivičnom postupku: saslušati odgovorno lice partije, Mila Đukanovića, provjeriti da li potpisi na uplatnicama odgovaraju onima na čije ime su „donacije” upisane, a potom i vrijeme kada su uplaćene…

DPS je prijavila da je za kampanju Koalicije za evropsku Podgoricu – dr Miomir Mugoša ukupno potrošila 88.551 eura, od čega 49.730 eura prikupljenih donacijama sedamdesetak Novljana i Nikšićana. Na spisku darodavaca liste Miomira Mugoše, upoređujući matične brojeve, nijesmo identifikovati niti jednog Podgoričanina!

Iz DPS-a tvrde da je Zoran Bošnjak, direktor Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje – akter afere sa Prvom bankom i fiktivnim vraćanjem kredita od 11 miliona eura – uplatio 2.000 eura; Tonči Ćurčija, bivši izvršni direktor Prve banke, uplatio je 1.000 eura…

Za širu javnost anonimni Nikšićani, Mugoši za kampanju navodno su donirali sljedeće iznose: Radoje Todorović 2.000 eura; Andrija Mijušković 1.700; Ranko Jovović 1.500; Petar Miković 1.500; Radoslav Mićanović 1.500 ; Samir Čelebić 1.000 eura…

DPS je prikazala u svojim dokumentima da su za kampanju liste Koalicija za evropska Pljevlja – dr Filip Vuković Nikšićani uplatili 13.200 eura od 17.706 eura koliko je DPS prijavila da je ukupno potrošila za izbore u Pljevljima.

U Andrijevici su DPS uglavnom finansirali Tivćani.

Ivan Novosel, predsjednik DPS-a Tivta – iako je za 2010. imao, kao javni funkcioner, prijavljenu platu od 826 i ukupno kreditno zaduženje od 40.500 eura – listi Za evropsku Andrijevicu – Srđan Mašović uplatio je 1.900 eura. Siniša Kusovac, direktor Direkcije za investicije i razvoj SO Tivat – imao platu od 786 i kredit od 40.000 i plus kredit supruge od 20.000 eura – iskeširao je 1.900 eura. Tonko Lukšić, direktor u JP Komunalno u Tivtu, 686 plata i svega 800 eura ušteđevine, za DPS u Andrijevici je nesebično donirao 1.000 eura!

Iz Rastovca kod Nikšića izvjesni Milorad Radović je sa 1.000 eura donirao listu Za evropsko Berane – Vuka Golubović DPS-SDP.

Listi Za evropski Šavnik – Velimir Perišić DPS-SDP javnosti nepoznate Hermina Kos i Semka Šehović uplatile su odvojeno ukupno 2.390 eura.

Za evropski Kolašin – mr Darko Brajušković, tvrde iz DPS-a, izvjesni Milorad Milunović je uplatio 900 eura. Drugi Nikšićani takođe su uplatili lavovski dio za kampanju Koalicije za evropski Danilovgrad – Branislav Brano Đuranović DPS-SDP i Koalicije za evropski Bar – Žarko Pavićević DPS-SDP ; među njima su Dragoljub Krunić sa 650 i Sekule Vujovića 500 eura.

Koaliciji za evropsko Plužine DPS-SDP uplatili su Tivćani sljedeće iznose: Zoran Radović (bivši predsjednik SO Tivat) i Mileta Rabrenović po 1.950 eura, Mile Ćosović, član Savjeta mladih DPS-a 600 eura.

Isailo Ćiro Šljivančanin, gradonačelnik Žabljaka i nosilac liste Koalicija za evropski Žabljak – DPS-SDP, iz svog džepa je klicnuo samo 250 eura, dok su Tivćani opet bili široke ruke: Branko Samardžić, član poslovodstva tivatskog JP Komunalno je donirao 1.800 a ukupno 1.750 eura njegove sugrađanke, za javnost anonimne Marija Petrović i Jovanka Laličić.

Tivćanin Krsto Petrović sa 1.900 eura bio je navodno najveći pojedinačni sponzor liste Za evropsko – Rožaje Nusret Kalač.

Gradonačelnik Tivta, Miodrag Kankaraš, sa uplaćenih 1.900 eura najveći je pojedinačni sponzor Koalicije za evropski Plav DPS-SDP…

Država podstanar partiji

Još od ranih 1990-ih DPS je imala vlastitu firmu a 2003. je registrovala u Privrednom sudu MN Prominent d.o.o.

U različitim periodima u MN Prominentu direktori su Goran Vuletić i Miodrag Ivanović, kumovi Aca Đukanovića.

Mlađi Đukanović i Ivanović su krajem 1980-ih bili u jezgru studentske organizacije tokom AB revolucije. Ivanović ima 1,62 odsto akcija Prve banke, bio je direktor Pobjede, Moneta i Telekoma.

U arhivama tendera za javne nabavke moguće je pronaći podatak da je MN Prominent nabavljao kancelarijski materijal za potrebe Generalnog sekretarijata Vlade. Prošle godine je utvrđeno je da se MN Prominent uopšte i ne nalazi na službeno prijavljenoj adresi u Privrednom sudu.

Iz dokumentacije koju je dostavila Državnoj izbornoj komisiji doznaje se kako DPS ima otvorene račune i u Prvoj banci.

DPS je bez premca najbogatija partija u Crnoj Gori, čak bez obzira na činjenicu da dobija najviše novca iz državnog (944.000 eura) i opštinskih (362.000 eura) budžeta po osnovu najvećeg broja poslanika i odbornika.

Partija ima oko 70 stalno zaposlenih, vozni park od preko dvadesetak automobila

Prije izvjesnog vremena, DPS je kupila zemljište od 1.119 i upravnu zgradu od 960 kvadrata Zetatransa, državnog preduzeća bliskog Udbi koje je 1990-ih bilo umiješano u tranzit cigareta. Iz dostupne dokumentacije nije jasno porijeklo novca DPS-a za tu kupovinu. Zgrada, na atraktivnoj lokaciji u blizini strogog centra Podgorice, renovira se i biće novo sjedište partije.

Poslovni dobici DPS-a su do 2010. prikazani na ukupno 473.000 eura.

Iako Vlada nije najvećim dijelom više podstanar kod DPS-a, gro komercijalnih prihoda ova partija i dalje ostvaruje izdavanjem u zakup poslovnih prostorija državnim organima, poput Republičkog fonda zdravstva, Ministarstva socijalnog staranja, Televizije Crne Gore, opština Podgorica i Nikšić.

Najznačajniji klijent DPS je državna Uprava za imovinu, na čijem je čelu Mevludin Nuhodžić, koja partiji plaća stanarinu od 145.000 eura.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BITKA ZA AMBASADORE: Između (ne)podobnosti Vladi i Predsjedniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Milo Đukanović nije saglasan da pojedini ljudi sa liste od 18 kandidata predstavljaju Crnu Goru kao ambasadori, zbog čega i dalje traju pregovori za imenovanja u diplomatskim predstavništvima Crne Gore. Obje strane ćute o konkretnim imenima a u javnosti se o njima masovno spekuliše

 

Prethodna smjena crnogorskih ambasadora izazvala je prve trzavice između Vlade Crne Gore i predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Bila je prvi test crnogorske kohabitacije. Nakon višednevnih medijskih prepucavanja obje strane su sjele za sto i dogovorile se. Sedam ambasadora je opozvano – ambasador Crne Gore u Kini Darko Pajović, ambasador u Srbiji Tarzan Milošević, ambasadorka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanka Jeknić, ambasador pri Svetoj stolici Miodrag Vlahović, ambasadorka u Italiji Sanja Vlahović, ambasador u Bosni i Hercegovini Obrad Mišo Stanišić i ambasadorka u Njemačkoj Vera Kuliš.

Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović tada je obrazložio svoju odluku kazavši da su te diplomate svojim ponašanjem „nanijele štetu po ugled Crne Gore“. To je za opoziciju i dio javnosti bio nedovoljan argument za povlačenje.

Radulović sada povlači još šest ambasadora, a ovog puta bez ikakvih argumenata. On je najavio opoziv ambasadorke Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama Milice Pejanović Đurišić, ambasadora u Hrvatskoj Bora Vučinića, ambasadora u Sloveniji Vujice Lazovića, ambasadora u Argentini Srđana Stankovića, ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu Vladimira Beratovića i ambasadora Crne Gore pri Savjetu Evrope Zorana Jankovića. U većini slučaejva riječ je o tvrdim kadrovima Demokratske partije socijalista.

Kao što smo vidjeli prošlog puta, kod pitanja postavljanja i povlačenja ambasadora iz crnogorskih predstavništava u svijetu posljednju riječ ima predsjednik Crne Gore, u ovom slučaju lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. To mu pravo daje član 95 Ustava Crne Gore – „Predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose“. Njegovu nadležnost pojačava i Zakon o vanjskim poslovima. U njemu piše da da Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) obavještava Predsjednika o značajnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa.

Đukanović je prethodni put tražio konkretne razloge za smjenu ambasadora, a isto traži i sada. Ministarstvo je prilikom traženja mišljenja od skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike pojasnilo da ambasadore smjenjuje sa ciljem „autentičnijeg zastupanja svojih politika“. Ukoliko Đukanović ne potpiše, MVP može (kao i prošlog puta) da povuče ambasadore u Crnu Goru „na konsultacije“, a da u tu zemlju pošalje takozvanog „otpravnika poslova“, koji bi vršio nadležnosti ambasadora. Ali to bi, kažu eksperti, u diplomatskom svijetu bilo nepoštovanje prema državi domaćinu.

Mnogo teža neslaganja Đukanović i Vlada imaju oko postavljenja novih ambasadora. Obje strane ćute o konkretnim imenima za ta mjesta, ali Đukanović je ranije rekao da mu je dostavljena lista od 18 kandidata za ambasadore.

„Dobio sam predlog za 18 ambasadora, usaglasili smo se oko jednog broja. Oko drugog dijela se nijesmo složili, vjerujem da se oko jednog nećemo ni složiti. Za ove za koje smo se složili tražićemo agremane“, kazao je Đukanović.

On je, međutim, u govoru provukao da su među predloženim ambasadorima ljudi koji su glasali protiv nezavisnosti Crne Gore ili u javnosti bili protiv države. Kazao je da takvi ljudi neće dobiti njegovu saglasnost.

„Ni u snu neću podržati bilo kog diplomatu koji je na bilo koji način ikada nešto radio ili govorio protiv Crne Gore. Oni koji su bili protiv obnove nezavisnosti nemaju moralno pravo da traže saglasnost države Crne Gore da budu njeni predstavnici”, istakao je Đukanović.

Ministar Radulović je u Skupštini kazao da Vlada mora da odlučuje i bude glavna u vođenju spoljne politike. Međutim, kaže da pojedini članovi DPS-a smatraju da riječ „postavlja“ (koja piše u Ustavu), daje za pravo Đukanoviću i da odlučuje o ambasadorima. Smatra da ustavni sud treba da se izjasni o nadležnostima predsjednika u ovom slučaju. Kazao je i da je postavljenje ambasadora do sada usaglašavano na spoljnopolitičkim konsultacijama predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine i Vlade i ministra vanjskih poslova, te da se, iako nema formalno zakonsko utemeljenje, radi o dobrom i korisnom formatu i da ga u uslovima kohabitacije treba nastaviti.

I u Vladi i u kabinetu predsjednika za sada ćute o kandidatima za ambasadore. Prema nezvaničnim informacijama Monitora iz Ministarstva vanjskih poslova, dijelom je riječ o tome što lista kandidata koja je dostavljena Đukanoviću nije konačna, već se i dalje vode razgovori sa potencijalnim kandidatima. Iz kabineta ministra nijesu odgovorili na pitanja Monitora u vezi sa ovom temom, a obrazložili su da detalje neće komentarisati dok se o tome ne bude raspravljalo na sjednici Vlade.

Pojedini mediji objavili su da je, između ostalih, bivši savjetnik premijera Zdravka Krivokapića Srećko Crnogorac kandidat za ambasadora Crne Gore u Argentini. S druge strane, pisalo se da Đukanović ne želi da potpiše saglasnost za dugogodišnju novinarku i direktoricu Centra za istraživačko novinarstvo Milku Tadić Mijović. Ona je autor mnogih istraživačkih tekstova o navodnim koruptivnim radnjama porodice Đukanović, a jedna je od autorki dokumentarnog filma o predsjedniku. Dugogodišnja novinarka Monitora, za nezavisnost Crne Gore se zalagala i kad je Đukanović svom snagom bio protiv nje. Izvori Monitora kažu da se njih dvoje jesu pominjali na sastancima, ali nijesu sigurni da li su njihova imena i formalno predložena Đukanovićevom kabinetu.

Izvori Monitora tvrde da će među ambasadorima i specijalnim izaslanicima ponovo biti najmanje karijernih diplomata, iako je Vlada to obećala na početku mandata. Ponovo će se, čini se, diplomatske funkcije dijeliti „zaslužnim“ kadrovima, a ne onima koji su se godinama školovali da u svijetu zastupaju interese svoje zemlje.

 

Zbog ambasadora se ljulja podrška i u Skupštini

Situacija sa ambasadorima ne prijeti samo kohabitaciji, već ozbiljno može dodatno  uzdrmati povjerenje Vlade u Skupštini. To je pokazala i posljednja sjednica skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.

Iako je odluka o opozivu šest ambasadora dobila pozitivno mišljenje odbora, gotovo svaki član tog tijela ozbiljno je kritikovao rad Ministarstva vanjskih poslova. Ministar Radulović je kritikovan jer se nije pojavio pred odborom, ali je ozbiljno kritikovana i smjena ambasadora bez formalnih kriterijuma.

Poslanik Pokreta za promjene Branko Radulović najavio je da više neće biti član tog tijela jer, kako je rekao, ne želi više da bude „taster poslanik“. On je kazao da ministar na mjesto smijenjenih ambasadora planira da dovede još gore, a on ne želi da bude dio toga. Kazao je da je riječ o „agenturama Milana Roćena i Vijesti“. Na kraju je kazao da „svim srcem“ želi da Vlada izgura četiri godine, ali da „ovako ne može“.

„Skida glave ljudima, postavlja ljude bez ikakvih kriterijuma, a ministra nema, tako da mi treba da vidimo što ćemo raditi kroz izmjene Zakona i drugih inicijativa kada da privedemo ministra ovdje“, rekao je Radulović.

Poslanik Demokratskog fronta Milun Zogović kazao je da se opozivu ovih ambasadora moralo pristupiti mnogo ranije, jer je riječ o „par ekselans“ političkom kadru DPS-a. Predstavnik Ministarstva kazao je da je državna uprava veoma spora u vezi sa tim pitanjem.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZBOR NASLJEDNIKA TRONA SVETOG PETRA CETINJSKOG: Šta se iza brda valja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, do izlaska ovog broja u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. Njegovi izgledi su u usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije prokazan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, postoje ozbiljne indicije da je moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije

 

Početak rada Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve u ponedjeljak 24. maja je privukao pažnju gotovo svih glavnih medija u regionu. Sabor kojim predsjedava nedavno izabrani patrijarh Porfirije nije do sada zvanično uvrstio u dnevni red izbor upražnjenih episkopskih katedri u Valjevu, Zagrebu i Cetinju. Međutim, iako episkopi zasijedaju, iza debelih zidova kripte kneza Lazara u Hramu Svetog Save daleko od očiju javnosti, u crkvenim, diplomatskim i političkim krugovima se uveliko barata sa imenima kandidata i utvrđuju pazari.

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, dok ovaj broj Monitora ide u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović). Njegovi izgledi i popularnost su u stalnom usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije označavan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića postoje ozbiljne indicije da je sada moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije. Raniji patrijarh Irinej Gavrilović i uticajni proruski jastreb episkop bački Irinej Bulović su tipovali na sadašnjeg episkopa kruševačkog Davida Perovića da zamijeni Amfilohija. Za takav izbor su navodno imali i većinu u Saboru i blagoslov srpskog suverena. Ipak, do realizacije nije došlo samo zbog bolesti i smrti patrijarha Irineja.

Pema informacijama Monitora, novi patrijarh se protivi politici nametanja izbora mitropolita Crnoj Gori suprotno njenoj volji, iako Patrijarh i Sabor imaju pravo da izaberu koga oni hoće – shodno postojećim kanonima. Porfirije je poznat i u beogradskim i zagrebačkim krugovima (gdje je stolovao do izbora za patrijarha) kao intelektualac i duhovnik sa suptilnim diplomatskim vještinama i neko ko razmišlja strateški.

U Patrijaršiji su veoma svjesni da episkop Joanikije uživa privrženost sveštenstva, monaštva i pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, a uz to ima i jaku podršku zvanične Podgorice i zapadnih zemalja, prevashodno Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Njihove diplomate u Beogradu su se nedavno takođe uključile u razgovore oko kadrovskih rješenja koja se očekuju od Sabora, kako nam je rečeno iz Patrijaršije. Cilj je navodno postizanje što veće stabilnosti u Crnoj Gori kako bi se omogućilo da se sa što manje smetnji i potresa demisionira autokratski sistem predsjednika Mila Đukanovića. Nije tajna da bi jednostrano nametanje mitropolita od strane Beograda išlo naruku Đukanoviću i njegovim „patrijotama“ kojima treba okidač da zaustave opadajući uticaj i krivičnu odgovornost u slučaju da izgube kontrolu nad pravosuđem.

Jedini disidentski glasovi iz nove parlamentarne većine dolaze iz dijela rukovodstva Demokratskog fronta (DF) koji zamjera Joanikiju da je podržao njihove rivale iz redova Demokrata i Vlade Crne Gore na nedavnim lokalnim izborima u Nikšiću. Dio DF-a se pribojava da će Joanikije slijediti dosadašnju politiku njegovog prethodnika sa kojim nisu bili u dobrim odnosima, prije svega zbog kadrovskih kombinatorika pokojnog mitropolita Amfilohija oko izbora premijera i članova Vlade mimo ranijih dogovora sa njima. DF je kao kontratežu razvijao bliske odnosima sa pokojnim patrijarhom i oponentom mitropolita Amfilohija.

U čitavu igru ulazi i tema potpisivanja temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i SPC-a kojim će se regulisati odnosi između države i pravoslavne crkve. Prema najnovijoj izjavi premijera Krivokapića, u tom ugovoru više nema spornih članova (ranije su pominjana dva neusaglašena člana) i ugovor će navodno uskoro biti objavljen. Sinod je odustao od ranije pripremljene verzije mitropolita Amfilohija već je napravio novi nacrt koji je naknadno usaglašavan i poslat Vladi.

Interesantno je i da ugovor treba u ime SPC potpisati patrijarh, što je odstupanje od ranije prakse u Hrvatskoj i BiH da najstariji episkop ili predsjednik episkopskog savjeta u tim državama potpiše ugovor sa svjetovnim vlastima. Ostalo je nedorečeno da li je potpisivanje ugovora uslovljeno izborom kandidata Podgorice i Zapada za mitropolita ili je dio šire političke kombinacije kojom sadašnja Vlada nastoji osigurati političku podršku od strane crkve u Crnoj Gori u nedostatku podrške dijela parlamentarne većine.

Da još ima neizvjesnosti a možda i nervoze, vidi se i po izjavi episkopa Joanikija za dnevni list Dan pred početak Sabora, gdje sadašnji administrator cetinjske mitropolije naglašava da „sveti Kanoni propisiju da se bilo koja upražnjenja eparhija popunjava u roku od tri do šest mjeseci, odnosno da se administriranje istom ne odugovlači bez potrebe“. Takođe se i zahvalio novinaru što je „pomenuo proceduru izbora“ dodavši da je treba ispoštovati „da bi svaki izbor bio regularan i bez prigovora“.

Osim gore citiranog termina za izbor upražnjenog episkopskog mjesta, prema sadašnjim kanonima SPC-a, kandidat za episkopa mora biti isključivo iz reda monaha, bilo da je obični monah, jeromonah (monah sa sveštenim činom), iguman (nadstojnik manastira), arhimandrit (nadstojnik više manastira) ili episkop. Ranije je, kao što je i dalje slučaj u Grčkoj, kandidat mogao biti i običan pop koji je udovac (primjer patrijarha Germana ili ranijeg cetinjskog mitropolita Danila Dajkovića). Za razliku od izbora patrijarha, izbor episkopa/mitropolita se obavlja prostom većinom na Saboru gdje mora biti prisutno najmanje dvije trećine svih članova Sabora (od ukupno četrdesetak). Ako nijedan kandidat odmah ne dobije apsolutnu većinu prisutnih vrši se uži izbor kandidata. Ako u užem izboru dva kandidata dobiju jednak broj glasova onda patrijarh daje svoj „zlatni glas“ jednom od dvojice i time postaje poznat novi episkop ili mitropolit.

Kad je u pitanju vremenski termin za izbor mitropolita, period od tri do šest mjeseci nije imperativan, a u prošlosti Mitropolije stolica mitropolita je ostajala upražnjena i po nekoliko godina dok su se administratori mijenjali jedan za drugim. Tako je nakon svrgavanja i hapšenja mitropolita Arsenija Bradvarevića 1954. godine od strane crnogorskih komunista „zbog zavjere u rušenju narodnog režima i antidržavne djelatnosti“ Sveti arhijerejski sinod SPC-a u avgustu 1954. postavio za administratora Mitropolije crnogorsko-primorske episkopa Makarija iz tadašnje budimsko-polimske eparhije do juna 1955. kada je poslove administratora preuzeo pratrijarh Vikentije sve do smrti jula 1958. godine. Još četiri osobe su se smijenile kao administratori sve do 20. maja 1961. godine kada je konačno izabran novi mitropolit Danilo Dajković. SPC je prethodno dobila saglasnost i blagoslov svjetovnih vlasti Crne Gore u skladu sa vjekovnim principom cezaropapizma u zemljama sa pravoslavnom većinom (princip da svjetovna vlast ima primat nad crkvenom vlašću po pitanju kadrovske politike u Crkvi a nekad i po pitanju moralnih dogmi).

Vladika Joanikije se, osim doziranog protivljenja DF-a, i dalje susrijeće sa otvorenom opozicijom u vidu lobija oko bačkog episkopa Irineja Bulovića i prljavom kampanjom ljudi bliskih Buloviću, koju vode protiv njega. Na početku zasijedanja Sabora glasnuo se srpski bogoslov Dejan Mačković sa argumentacijom da vladika Joanikije ne bi trebao zauzeti katedru Svetog Petra Cetinjskog. Mačković je izjavio da je sadašnji administrator „brđanin i ruralni tip“ koji se „totalno ne uklapa u primorski i gradski štih pastve kojoj treba biti autoritet“ te da za novog mitropolita treba biti postavljen neko ko je „obrazovan i elokventan“ implicirajući da Joanikije to nije jer je „usko plemenskog shvatanja“. Mimo toga mu se privatno zamjera i bliskost sa Zapadom a samim tim je i njegovo srpstvo upitno.

Sve u svemu tri opcije su trenutno najviše u igri: odgoditi izbor mitropolita na godinu dana kako priželjkuje dio DF-a i dio ljudi oko predsjednika Vučića; izabrati Joanikija radi dobrih odnosa sa zvaničnom Podgoricom i unutrašnje stabilnosti crnogorske vlasti – kako traži Zapad, ili izabrati ranijeg vikarnog episkopa dioklijskog i sadašnjeg episkopa buenosajreskog i južnocentralnoameričkog Kirila Bojovića čije srpstvo i rusofilstvo se manje dovodi u pitanje. U srijedu je Kurir TV objavila da je i sam Irinej Bulović u igri za mitropolita a istog dana uveče Vidovdan je objavio da je moguće da će Irinej biti novi administrator na Cetinju. U četvrtak ujutro se glasnula Nevenka Ćirović iz Demokrata poručivši Irineju „da se ne igra igara“ jer ni „one oko Đeda (Amfilohija) nisu zaboravljene“.

Ipak, konačni stav će zavisiti od odluke vladara Srbije.

Jovo MARTINOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo