Povežite se sa nama

MONITORING

Rizničar familije

Objavljeno prije

na

  

Duško Knežević, predsjednik Atlas Grupe, uporno tvrdi da nema veze sa firmom Fiesta investments limited, koja se našla u centru korupcionaške afere Telekom. Prema američkoj istrazi milioni eura uplaćeni su Fiesti sa Mauricijusa za fiktivne ugovore. Tako su predstavnici Matava, da bi Crnogorski Telekom tokom privatizacije preuzeli po povoljnijim uslovima, korumpirali crnogorske zvaničnike.

Pored Fieste investments, novci su se slili na još tri firme. Za jednu od tih kompanija, Sigmu inTercorp, kao konsultantkinja radila je Ana Kolarević, sestra Mila Đukanovića, kako su ovih dana obznanile Vijesti, na osnovu vještačenja koje su za tužilaštvo uradili stručnjaci Ekonomskog fakulteta.

 

Prema dokumentima američke Komisije za hartije od vrijednosti, pored članice familije ,,najvećeg crnogorskog vladinog zvaničnika”, još najmanje dva crnogorska zvaničnika primala su mito na osnovu lažnih konsultantskih ugovora. U dokumentu Komisije se kaže da je Mađar Telekom koristio posrednike da isplati korupciju vladinim zvaničnicima. Jedan od tih posrednika je bila Fiesta.

Umjesto da pripremaju dokumente za tužilaštvo i pojasne veze sa cijelom aferom, advokati Atlas grupe i Duško Knežević spremaju proces protiv Monitora zbog informacije objavljene u prošlom broju da je Knežević jedan od dva vlasnika Fieste sa Mauricijusa. Do te informacije došli smo direktno iz registra Republike Mauricijus, gdje je Fiesta registrovana 1996. godine, kada se zahuktavao tranzit crnogorskih resursa u ruke odabranih tajkuna i njihovih političkih mentora.

Firma Fiesta sa Mauricijusa, prema crnogorskom registru, osnovala je Attiku lend, jednu od kompanija povezanih sa Duškom Kneževićem. Zvaničnici sa Mauricijusa saopštili su nam da se na osnovu zahtjeva tužilaštva bilo koje države u svijetu može doći do svih detalja vezanih za firme registrovane u toj zemlji, da se arhiva brižljivo čuva, da je niko ne može izbrisati.

Fiesta nije samo posredovala u sumnjivim ugovorima vezanim za Telekom. Za posredničke poslove oko zakupa satelita sa RTCG ukalkulisala je sumu od oko 10 miliona u periodu dužem od decenije. Davne 1998. godine sklopljen je sumnjivi ugovor između RTCG i Fieste. Posao je prošao bez tendera i višestruko je precijenjena cijena zakupa satelita. Direktor RTCG bio je Goran Rakočević, koji je sada potpredsjednik Atlas Grupe.

Posljednji dokument o vezama Fieste, Atlas Grupe i RTCG datira iz maja 2011. i stavlja u centar priče Kneževića. Tada je sklopljen ugovor između RTCG i Atlas Grupe o zakupu reklamnog prostora, kojim Atlas Grupa preuzima potraživanja Fiesta investments limited prema RTCG u iznosu od 163.776 eura. Prije toga Kneževićeve Atlas Grupa i Fin invest, sklopile su sa Fiestom cesiju. Cesiju je u ime Fieste potpisala Svetlana Mijatović. Mijatovićeva je jedna od osnivača Kneževićevog Atlas Monta, uz Fin invest, Vlada Divca i još nekoliko pravnih i fizičkih lica.

Prema izjavi Gorana Đurovića, člana Savjeta RTCG (vidi boks), ugovor između Atlas Grupe i RTCG iz maja 2011. o poravnanju mogao bi biti predmet krivičnog postupka, jer je taj aranžman, tvrdi Đurović, štetan za RTCG. On ističe da je redovno na sjednicama Savjeta glasao protiv aranžmana vezanih za Fiestu.

Poslovi između RTCG i Fieste dogovarani su posljednjih godina i u direktnoj komunikaciji sa Duškom Kneževićem.

„Prenos signala na satelit od 1. januara 2010. godine, preko Fieste, rezultat je usmenog dogovora generalnog direktora RTCG i predsjednika Atlas Grupe”, piše u dokumentu koji je potpisao u maju 2010. Branko Vojičić, tadašnji direktor RTCG. U istom papiru stoji i da je godinama dio satelitskih usluga za Atlas televiziju „bez nadoknade obezbjeđivala RTCG”. Milionske fakture plaćali su građani Crne Gore. Vlada je izmirivala dio dugovanja RTCG prema Fiesti i posljednjih godina, iako je ugovor prestao da važi 2004. Na čelu Vlade bio je Milo Đukanović.

U prvom ugovoru sa RTCG od 25. decembra 1998. u ime Fieste potpisan je Mark Harison.

„Nemoguće je da sam taj ugovor potpisao. Tada je Božić, koji uvijek provodim sa porodicom u Engleskoj. Neko je falsifikovao moj potpis”, rekao je Harison ponavljajući za Monitor ranije tvrdnje da nikada nije zastupao Fiesta investments LTD. „Lako se može dokazati da to nije moj potpis”.

Duško Knežević i Fiesta investments limited nijesu zajedno samo u priči oko RTCG. Prema izvještaju Montenegroberze, vlasnik Jadranskog sajma je pored Kneževićevih Atlas Grupe i Atlas Mont fonda i Fiesta investments ltd sa 0,2583 odsto akcija. Isto toliko u Jadranskom sajmu ima i Svetlana Mijatović koja je Fiestu zastupala u nedavnom ugovoru o cesiji. Goran Rakočević, koji poriče bilo kave veze sa Fiestom, je u odboru direktora Jadranskog sajma.

Fiesta je sa 2,8 odsto akcija među deset najvećih vlasnika Montenegroekspresa, još jedne firme koju kontroliše Duško Knežević. Preuzimajući Montenegroekspres od države, Knežević je došao u posjed vrijednih nekretnina diljem bivše Jugoslavije. Ta je firma imala poslovnice na najprestižnijim lokacijama u glavnim gradovima republika. Sada bi Montenegroekspres da preuzme i dio nekretnine koja u Budvi pripada Montenegroturistu, što je predmet sudskog spora.

Fiesta investments limited je akcionar i Invest banke Podgorica, još jedne kompanije u kojoj su najkrupniji akcionari firme i lica povezana sa Kneževićem.

Atlas televizija je tehniku i prenos putem satelita plaćala preko Fieste, rekla je na sudu ovih dana bivša novinarka RTV Atlas Milica Marković, koja sa još dvije koleginice vodi spor protiv Kneževića. Markovićeva je izjavila i da je spremna o tome da svjedoči pred tužilaštvom, u okviru afere Telekom. Prema insajderskim informacijama iz Atlas Grupe, preko Fieste investments limited navodno su plaćani i drugi računi Atlas Grupe. Pokušali smo da provjerimo ove navode, ali do zaključenja ovog broja nijesmo dobili odgovor.

U pisanim tragovima u Crnoj Gori, Fiesta investment limited pojavljuje se na različitim adresama: Mauricijus, Kipar, Lugano, London, Hotel Crna Gora u Podgorici, Australijska ulica broj 9… Tako se može steći utisak da se radi o različitim firmama. Fiesta investments limited nije u registrima Švajcarske i Kipra, ali njeni vlasnici očito koriste različite adrese da bi zameli tragove. Pošto su Kneževićeve veze sa Fiestom neupitne, ključno je pitanje ko se uz njega još krije u ovoj priči?

Knežević je u periodu tranzicije napravio imperiju koja je naglo počela da raste koncem devedesetih prošlog vijeka, kako je rasla moć Mila Đukanovića. Predsjednik Atlas Grupe ne krije bliske veze sa Đukanovićem. Prema jednoj verziji veliki dio Đukanovićevog novca krije se upravo u Kneževićevom carstvu. Ove sedmice Dan je objavio faksimil računa od oko 50 hiljada eura koji je navodno u luksuznom hotelu u Dubaiju platio Knežević u proljeće lanjske godine, veselom društvu u kome su bili – Milo Đukanović, Branimir Gvozdenović i Goran Rakočević.

Kneževića i Đukanovića ne vezuju samo putovanja po Emiratima. Tu su i različiti aranžmani sa familijom. Tokom Đukanovićeve vlasti Knežević je prenosio na svoje ime brojna državna preduzeća i nekretnine. Brzinom munje preuzeo je Meljine, Jadranski sajam, Montenegroekspres i druge firme do kojih se domogao u procesu masovne vaučerske privatizacije ili na drugi način… Preko Atlas Grupe posjeduje Atlas Capital centar, Atlas Mont banku, Atlas propertes, Aqua Monte, Invest Banku, RTV Atlas, Atlas Vilu, Univerzitet Mediteran, Gorica park, RR gradnju. Preko firme Fin invest, sada Atlas invest, posjeduje Alfa trade Bar, Monteplasman, M-PAY, Rt Mimozu, Fabriku vode Lipovo, Mwest Engineering, Fakultet za hotelijerstvo Bar, Fakultet za poslovne studije. Pored ovoga, Knežević ima imovinu u Srbiji. I na Kipru ima svoje firme. Bio je i u Pireus banci, preko koje je legalizovan prvi zvanični milion Mila Đukanovića.

Sam Knežević se hvalio da je milijarder. Hvalio se i vezom sa Bilom Klintonom koga je doveo u Crnu Goru. Ko je stvarno doveo Klintona, ko otvara vrata rezidencija emira iz Dubaija i okoline? Knežević je tu samo zadužen za tehničke detalje. Rizničar familije. Sva vrata otvara Milo Đukanović sa svojim vezama, poslovima i državom koju je pretvorio u prćiju.

Sa Đukanovićima Knežević dijeli više nekretnina na prestižnim adresama. Na nekim su i Knežević, i Đukanovići i Telekom – skupa.

Crnogorski zvaničnici se trude da zabašure istinu, odgovornost oko afere Telekom i pljačkašku privatizaciju, ocijenila je i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora, nakon izjave premijera Igora Lukšića da je posao mađarskog tužilaštva da rasplete mračno klupko prevare. Lukšić prikriva korupciju, rekli su iz MANS-a. U vrijeme privatizacije Telekoma sadašnji premijer bio je ministar finansija.

Crnogorsko tužilaštvo na čijem je čelu bila Vesna Medenica, bliska prijateljica Ane Kolarević, je 2007. utvrdilo da u spornim konsultantskim ugovorima Telekoma i misterioznih firmi nema elemenata korupcije. Nakon pritiska iz SAD-a 2010. u Crnoj Gori je opet pokrenuta istraga. U međuvremenu su čitav dosije složili američki pravosudni organi.

Klupko se odmotava. Goli su i car i njegovi tajkuni. Samo crnogorsko tužilaštvo to ne vidi.

GORAN ĐUROVIĆ, ČLAN SAVJETA RTCG
Veze javnog servisa, Kneževića i Fieste

MONITOR: Kakve su veze RTCG, Atlas Grupe i Fieste investments limited, prema ugovorima i dokumentima RTCG?
ĐUROVIĆ: RTCG je od 1998. do juna 2010. godine koristila usluge emitovanja satelitskog signala preko firme Fiesta investments ltd, iako je ugovor istekao krajem 2004. godine. Godišnje je RTCG po ovom osnovu plaćala oko 800 hiljada eura za zakup signala na satelitu. Neposredno prije nego što je aktuelni Savjet RTCG prekinuo uhodanu praksu i odlučio da RTCG kupi svoju satelitsku stanicu i nađe jeftiniju ponudu za zakup signala na satelitu, potpisan je ugovor o cesiji između Fiesta investments ltd, Fin invest doo i Atlas Grupe doo. Ovim ugovorom se posljednje potraživanje preduzeća Fiesta investments ltd prema RTCG za zakup signala na satelitu prenijelo na Atlas Grupu doo. Nakon toga je, bez saglasnosti Savjeta RTCG, tadašnji generalni direktor Branko Vojičić potpisao ugovor o zakupu reklamnog prostora sa Atlas Grupom doo. Na sjednici Savjeta RTCG, održanoj 25. juna 2010. godine, donijeta je odluka da se izvrši kompenzacija sa Atlas Grupom u vezi sa dugom RTCG od 163 hiljade eura tako što bi se dug umanjio za iznos potrošene električne energije koju je godinama koristila Atlas televizija, a ostatak kroz prodaju marketing prostora.

U oktobru 2010. tadašnji generalni direktor potpisao je ugovor o kratkoročnom kreditu sa Atlas bankom u iznosu od 850 hiljada eura, koliko je trebalo za plaćanje posljednje fakture firmi Fiesta investments ltd. Taj kredit je u aprilu 2011. godine, u ime RTCG vratila Vlada Crne Gore. Savjet RTCG tek je nedavno došao do informacija o ugovorima sa Atlas Grupom doo. Nadam se da će odjeljenje za privredni kriminal Uprave policije istražiti poslovanje RTCG i detektovati sve radnje kojima je nanijeta šteta RTCG.

MONITOR: Da li je bilo pokušaja da se zaustave ti poslovi?
ĐUROVIĆ: Oni koji su u periodu od 2005. do 2009. godine rukovodili RTCG propustili su priliku da prekinu saradnju sa firmom Fiesta investments ltd. a time i da smanje troškove emitovanja satelitskog signala. Time je pričinjena šteta bez obzira na to što je taj trošak plaćala Vlada. Takođe, prethodni rukovodeći organi tolerisali su besplatno korišćenje infrastrukture RTCG, pa je Atlas televizija emitovala svoj satelitski signal sa krova RTCG bez nadoknade za utrošak struje. Ovu lošu praksu prekinuo je aktuelni Savjet RTCG, jer je u junu 2010. godine, odmah nakon što se upoznao sa problemom, dao saglasnost za kupovinu sopstvene satelitske stanice. Takođe, aktuelni Savjet RTCG, koji je počeo rad u septembru 2009. godine, obavezao je tadašnjeg generalnog direktora da dug prema Fiesti od 163 hiljade eura za zakup satelitskog signala (za period 1. 02. 2010. do 30. 6. 2010. godine) realizuje kroz kompenzaciju, a iznos umanji za troškove koje je RTCG imala po osnovu korišćenja njene infrastrukture od strane Atlas televizije. Tek prije dva dana došli smo u posjed ugovora i saznali da ovaj zaključak Savjeta RTCG nije ispoštovan i da je generalni direktor Branko Vojičić sa Atlas televizijom potpisao ugovor o kompenzaciji prostora za marketing na iznos od 163 hiljade eura, a bez umanjenja za troškove struje koju je Atlas televizija potrošila za emitovanje svog satelitskog signala.

Savjet RTCG se tek sada upoznaje sa stvarnom situacijom i nezakonitim poslovanjem bivšeg menadžmenta. Uputio sam inicijativu predsjedniku Savjeta RTCG da se konačno ustanovi odnos RTCG sa Atlas televizijom i svi aranžmani prekinu dok se ne naplate troškovi korišćenja infrastrukture RTCG. Takođe, zajedno sa predsjednikom Savjeta i koleginicom Slavicom Striković podnio sam inicijativu za izmjenu Statuta RTCG kako bi se stvorila obaveza objavljivanja svih ugovora koje RTCG potpiše sa drugim pravnim licima na veb sajtu RTCG. Inicijative će biti razmotrene na narednoj sjednici Savjeta.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Ta koalicija je na prethodne izbore izašla sa projektom ekspertske vlade, koji su njeni postizborni koalicioni partneri bili prinuđeni da prihvate – manje ili više nevoljno. DF se ljetos, nakon izglasavanje Rezolucije o Srebrenici i razrješenja ministra pravde Vladimira Leposavića odrekao Sporazuma koji je, u septembru prošle godine, u njihovo ime potpisao Krivokapić. Prethodno je u njihovoj političkoj agendi priča o EU zamijenjena srpskim svetom.

Dritan Abazović je, radi opstanka Vlade, prećutao rušenje zajedničke postizborne platforme. Nakon što je već prihvatio da se mjesta u izvršnoj vlasti, regulatornim agencijama i državnim preduzećima dijele „po dubini” prema partijskim kvotama. Makar i nezakonito.

Situacija se, početkom septembra, dodatno iskomplikovala. Koalicija: Krivokapić i (veći) dio njegove vlade – Demokrate – DF izvršila je frontalni napad na rukovodeće ljude MUP-a i Uprave policije, a samim tim i na Abazovića – potpredsjednika Vlade zaduženog za bezbjednost. Po njihovim mjerama, mlaka intervencija policije na Cetinju samo je bila povod za napade. Suština je u već započetim pripremama za naredne izbore i činjenici da je birački spisak u nadležnosti MUP-a. Pri sadašnjem rasporedu snaga, zainteresovani ga ne bi mogli krojiti i prekrajati po svom nahođenju.

Zato je izvjesno da rekonstrukcija Vlade, koju traže Demokrate i DF, podrazumijeva značajne promjene na toj poziciji. Realno je očekivati da će juriš na Sergeja Sekulovića i Zorana Brđanina  dobiti nastavak. Pod uslovom da ova vlada opstane dovoljno dugo.

Pristane li na dogovor DF-a i Demokrata o pravljenju nove vlade po mjeri političkih partija koje joj obezbjeđuju podršku, Abazović bi marginalizovao svoju poziciju i u vladajućoj koaliciji (sigurno) i u GP URA (vrlo vjerovatno). A pokretu bi prijetio raskol i nestanak sa političke scene.

Nije realna pretpostavka da je Abazović spreman za tu vrstu političkog samoubistva. To imaju na umu i njegovi koalicioni partneri. Nakon sastanka kod premijera na kome je, uz meze, dogovorena privremena obustava vatre na javnoj sceni, krenuli su u pohod na nove koalicione partnere koji bi im mogli donijeti neophodna 41 glasa u parlamentu. Monitoru je potvrđeno da su predstavnici vladajućih koalicija „ispipavali puls” manjinskih partija. Bez uspjeha.

Milo Đukanović je organizovao sastanak opozicionih predstavnika preduhitrivši tako eventualna pregrupisavanja u parlamentu i dodatno slabljenje pozicije DPS-a. Treba biti jako maštovit pa zamisliti da bi se oni koji su, koliko juče, zaključili da „Crna Gora ima marionetsku vladu koja je u potpunosti instrumentalizovana u službi tuđih, antidržavnih i anticrnogorskih interesa”, odlučili da postanu dio tog i takvog tima. Dodatno, prelazeći preko zajedničke ocjene da se „prvi put nakon 90-ih manjinski narodi osjećaju ugroženim i kao građani drugog reda, dok se njihovo prisustvo u državnoj upravi svodi na minimum”.

Koristeći neslogu, neodlučnost i odsustvo političkog umijeća vladajuće većine, Đukanović je ugrabio da raspiše izbore u Cetinju, Mojkovcu i Petnjici. Tako je preduhitrio naum vlasti da, krajem septembra, u parlamentu izglasa odluku o grupisanju i istovremenom održavanju lokalnih izbora. Predsjednik DPS-a se nada da je tako postigao dva cilja.

Njegova partija bi, sa tri očekivane pobjede na lokalnom nivou, mogla povratiti poljuljanu vjeru u brzi povratak na vlast. Đukanoviću i DPS-u na ruku ide i očigledno kalkulantski pristup vladajuće većine. Ona je već zaboravila na obećane zakone o lustraciji i preispitivanju porijekla imovine. Najava iz saopštenja Demokrata i DF-a o istovremenom izboru rekonstruisane Vlade i članova Tužilačkog savjeta svjedoči o nastavku političke trgovine, po naslijeđenom DPS obrascu.

Druga meta koju je Đukanović gađao raspisujući lokalne izbore je popis. DF je opstanak Vlade uslovio nacionalnim prebrojavanjem do kraja godine – to je jedini podatak iz popisa koji njih interesuje – a Krivokapić je (još jednom) promijenio raniji stav i priklonio se njihovim zahtjevima. Raspisivanjem izbora Đukanović je stvorio situaciju u kojoj bi se popis održavao istovremeno kad i izborna kampanja, što nije u skladu sa standardima prihvaćenim u Evropi. Tako je stvorio poziciju da opozicija, pod njegovom komandom, osporava rezultate popisa ukoliko on bude održan, ili čak pozove na bojkot popisa i popisivača. Kao uvod u nove raskole. Moglo bi se pokazati, ponovo, da će odlučujuću riječ i o održavanju popisa imati poslanici Koalicije Crno na bijelo.

Ovonedjeljna preraspodjela i grupisanje snaga u vlasti i opoziciji donijela je još dva zanimljiva „detalja”.

Ozvaničenjem jedinstvenog opozicionog bloka i najavom jedinstvenog djelovanja, SDP se i formalno vratio pod Đukanovićevo starateljstvo, odakle se uz mnogo problema (partijski raskol) otrgao prije pet godina. Time je na teoriju svedena nada o zajedničkoj političkoj platformi građanskih partija iz redova sadašnje vlasti i opozicije koje su, programski i po dubini, jedne drugima mnogo bliže nego što su to sadašnjim partnerima.

Interesantna je i pozicija premijera. U danu kada je većina njegove parlamentarne većine obznanila dogovor o rekonstrukciji Vlade, iz istih redova je došao novi napad na ministra finansija. Milojku Spajiću – već viđenom lideru partije na čijem osnivanju dio vlade predvođen premijerom radi mjesecima – prebacuje se da je član „međunarodne kriminalne grupe”.  To čini veoma upitnim njegov ostanak na toj funkciji pod okriljem aktuelne većine, nakon što je krenuo u koncentraciju ogromne moći.

Da parafraziramo Miodraga Lekića: ova svijeća (izvršna i zakonodavna vlast) gori sa oba kraja. Prostora u sredini sve je manje. I sve je neudobnije. Valja gasiti.   Priprema uslova za izbore, koji bi bili pošteniji od prethodnih, u ovom trenutku, izgleda maksim mogućeg ove vlade, ako je ne sruše. Ili ne uruši sama sebe. U  postojećem rasporedu snaga, ni to ne bi bilo malo. U svakom slučaju mnogo je više od ništa.

Zoran RADULOVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Nezaobilazna tema je svakako ruski vladar Vladimir Putin o čijoj mudrosti i aktivnostima se naširoko piše. Interesantno je da i znatan broj hrvatskih mainstream medija poput Hine, Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacije… podržava sliku Putina kao „pravog muškarca“ i „oštrog momka u divljoj prirodi“ dok ga slikaju kao konjanika golih prsa, koji neustrašivo prilazi medvjedima i lavovima. Narativ o predsjedniku koji marljivo radi za dobrobit naroda ali je i nevjerovatno svjestran i uspješan u mnogim poljima ima puno sličnosti sa ranijim kultom Josifa Visarionoviča Staljina. Istina, Staljin se nije družio sa životinjama u stilu Sv. Franje Asiškog i Putina i nije išao u crkvu ali je zato svake godine objavljivao na desetine naučnih radova iz svih oblasti na koji je stavljao potpise.

Putinu srbijanski mainstream mediji pripisuju i mesijanske uloge u zaštiti ugroženog srpstva pa tako „Putin spašava Srbiju od zapadnog pritiska“,  „SAD i NATO ratuju sa Rusijom u Srbiji” „Ludaci sa Zapada spremaju veliko zlo – 18.000 NATO vojnika sprema udar na Putina!“ itd.

Kritični tekstovi o Rusiji ili unutrašnji nezavisni pogled ne postoje  u Vučićevim medijima. Tu se Vučić očinski brine i „brani celovitost Srbije“ pa zbog toga „Amerikanci hoće da ubiju Vučića“, „CIA radi Vučiću o glavi“, „NATO i ISIS pripremaju haos na (fudbalskom) Svetskom prvenstvu“, „Srbomrsci savetuju Bajdenu: Srušite Vučića ako ne prizna Kosovo“ itd. Takođe i „EU plaća udar na Vučića“ iako EU svake godine daje upravo Vučićevoj vladi bezpovratnih 300 miliona eura i prvi je trgovinski partner Srbije (dvije trećine robne razmjene sa inostranstvom). Rusija daleko zaostaje za EU i u vezi sa pomoći i trgovinom sa svojom balkanskom „ćiriličnom i pravoslavnom braćom koju veže iskrena ljubav bez interesa“.

Identičan pristup ruski i srbijanski mediji primjenjuju i kad je u pitanju Republika Srpska u BiH. Njen lider Milorad Dodik često daje izjave za Sputnjik koje se onda prenose u srbijanskim i RS medijima. Dodik u takvoj vrsti izvještavanja takođe ima odlike mesijanstva kao i kremaljski car i srbijanski vožd.

U trouglu Sjeverna Makedonija – Srbija – Bugarska ruska propaganda nastoji da održava stanje konstantnih tenzija i ciljano podstiče višeslojne sukobe između tri zemlje iako je Rusima Bugarska, isto kao i Hrvatska, značajna baza i saveznik na Balkanu. Nakon što je konačno postignut dogovor između Makedonaca i Grka oko imena zemlje a čiji dogovor je Moskva više od decenije opstruirala, lopta je prebačena Bugarima. Bugarska je počela novo zatezanje oko makedonskih integracija sa EU, ovaj put svojatajući makedonski narod, jezik i istoriju. Srpska štampa vjerno prenosi „skandaloznu poruku“ iz Sofije „bugarski vicepremijer nazvao Srbiju dželatom Makedonije“, „Nerazumni san Bugarske: Kriva im Srbija što postoji Makedonija”, „Bugarski političar nazvao makedonske zvaničnike ‘etničkim Bugarima…”

S druge strane, srbijansko svojatanje crnogorskog identiteta i istorije nije nikakav problem i ruski propagandisti i trolovi raspaljuju debatu i tenzije sa obje strane.

Brajova studija se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu. Međutim analize izvan pomenute publikacije Fondacije Nojman ukazuju da događaji na Cetinju od 5. septembra oko ustoličenja novog mitropolita Joanikija su propraćeni do sada neviđenom medijskom halabukom u zemlji i regionu. Način na koji su dva, na prvi pogled suprotstavljena, bloka prezentirali događaje na Cetinju je bio sve samo ne stihijski i otvoreno je priželjkivano da „padne krv“ kako je i najavljivala srbijanska žuta štampa. Vokabular koji su oba bloka usvojila i njihove „činjenice“ odslikavaju obrasce koji ukazuju na postojanje sličnog scenarija kao u trouglu Bugara, Makedonaca i Srba. Mediji pod kotrolom Đukanovića i njegovog volonterskog savjetnika i možda glavnog ruskog čovjeka na Balkanu Milana Roćena su takođe po obrascu i komandi napadali velikosrpski hegemonizam, imperijalizam i sve ono što krasi današnju Srbiju i Srpsku crkvu po tim istim medijima. Interesantno je da se oba bloka uzdržavaju bilo kakve kritike protivnika zbog uništavanja ekonomije, vladavine prava, korupcije i cvjetanja organizovanog kriminala u vrhovima državnih vlasti. Takođe oba bloka izbjegavaju bilo kakvu kritiku Putina i Rusije pa čak iako su preneseni od strane vodećih svjetskih medija. Takođe, i pored napada i demonizacije Đukanovića samo zbog njegovog navodnog antisrpstva, ruska propagadna i njihovi srbijanski vazali troše puno više vremena i energije da bi diskreditirali sadašnju crnogorsku Vladu zbog njihovog antisrpstva, izdaje Srpske crkve i okretanja leđa Rusiji. Isto tako i Đukanovićevi mediji puno više energije troše protiv Krivokapića i pripisuju mu epitete klerikalizma, fašizma, nepotizma i svega onoga po čemu je bila prepoznata Demokratska partija socijalista (DPS) još od ranih devedesetih. Ruski odjel u crnogorskim „patriotskim“ medija takođe pripisuje svome gospodaru Đukanoviću mesijanske vrline koje krase i sve druge zajedničke prijatelje autokrate u regionu.

Brajova studija  kao najveći uspjeh ruskog djelovanja na Balkanu vidi kreiranje posvađanih balkanskih mini režima po nacionalnim osnovama ali koji odlično sarađuju u kriminalnim poslovima i nedozvoljavanju da ikada zaživi pravna država čime bi se osigurala trajna stabilnost i održivost regiona, a time i njegova integracija sa Evropom. Putinov sistem patronata, zasnovan na njemu bliskim oligarhima, tajnoj službi, političkoj instrumentalizaciji i prožimanju državne i državi bliske ekonomije, kontroli pravosuđa i prinudi medija, plagiran je i  doveden do savršenstva zaključuje Tomas Braj. Đukanović u Crnoj Gori, Vučić u Srbiji, njihov prijatelj Edi Rama u Albaniji, Zoran Zaev u Sjevernoj Makedoniji itd. su imena na koja Kremlj može biti ponosan. Međutim, balkanske autokrate nisu usamljene. Sadašnje elite u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj i Bugarskoj ne kriju oduševljenje sa prijateljem u Moskvi i javno ili potajno priželjkuju iste standarde i kod njih.

 Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo