Povežite se sa nama

MONITORING

Rizničar familije

Objavljeno prije

na

  

Duško Knežević, predsjednik Atlas Grupe, uporno tvrdi da nema veze sa firmom Fiesta investments limited, koja se našla u centru korupcionaške afere Telekom. Prema američkoj istrazi milioni eura uplaćeni su Fiesti sa Mauricijusa za fiktivne ugovore. Tako su predstavnici Matava, da bi Crnogorski Telekom tokom privatizacije preuzeli po povoljnijim uslovima, korumpirali crnogorske zvaničnike.

Pored Fieste investments, novci su se slili na još tri firme. Za jednu od tih kompanija, Sigmu inTercorp, kao konsultantkinja radila je Ana Kolarević, sestra Mila Đukanovića, kako su ovih dana obznanile Vijesti, na osnovu vještačenja koje su za tužilaštvo uradili stručnjaci Ekonomskog fakulteta.

 

Prema dokumentima američke Komisije za hartije od vrijednosti, pored članice familije ,,najvećeg crnogorskog vladinog zvaničnika”, još najmanje dva crnogorska zvaničnika primala su mito na osnovu lažnih konsultantskih ugovora. U dokumentu Komisije se kaže da je Mađar Telekom koristio posrednike da isplati korupciju vladinim zvaničnicima. Jedan od tih posrednika je bila Fiesta.

Umjesto da pripremaju dokumente za tužilaštvo i pojasne veze sa cijelom aferom, advokati Atlas grupe i Duško Knežević spremaju proces protiv Monitora zbog informacije objavljene u prošlom broju da je Knežević jedan od dva vlasnika Fieste sa Mauricijusa. Do te informacije došli smo direktno iz registra Republike Mauricijus, gdje je Fiesta registrovana 1996. godine, kada se zahuktavao tranzit crnogorskih resursa u ruke odabranih tajkuna i njihovih političkih mentora.

Firma Fiesta sa Mauricijusa, prema crnogorskom registru, osnovala je Attiku lend, jednu od kompanija povezanih sa Duškom Kneževićem. Zvaničnici sa Mauricijusa saopštili su nam da se na osnovu zahtjeva tužilaštva bilo koje države u svijetu može doći do svih detalja vezanih za firme registrovane u toj zemlji, da se arhiva brižljivo čuva, da je niko ne može izbrisati.

Fiesta nije samo posredovala u sumnjivim ugovorima vezanim za Telekom. Za posredničke poslove oko zakupa satelita sa RTCG ukalkulisala je sumu od oko 10 miliona u periodu dužem od decenije. Davne 1998. godine sklopljen je sumnjivi ugovor između RTCG i Fieste. Posao je prošao bez tendera i višestruko je precijenjena cijena zakupa satelita. Direktor RTCG bio je Goran Rakočević, koji je sada potpredsjednik Atlas Grupe.

Posljednji dokument o vezama Fieste, Atlas Grupe i RTCG datira iz maja 2011. i stavlja u centar priče Kneževića. Tada je sklopljen ugovor između RTCG i Atlas Grupe o zakupu reklamnog prostora, kojim Atlas Grupa preuzima potraživanja Fiesta investments limited prema RTCG u iznosu od 163.776 eura. Prije toga Kneževićeve Atlas Grupa i Fin invest, sklopile su sa Fiestom cesiju. Cesiju je u ime Fieste potpisala Svetlana Mijatović. Mijatovićeva je jedna od osnivača Kneževićevog Atlas Monta, uz Fin invest, Vlada Divca i još nekoliko pravnih i fizičkih lica.

Prema izjavi Gorana Đurovića, člana Savjeta RTCG (vidi boks), ugovor između Atlas Grupe i RTCG iz maja 2011. o poravnanju mogao bi biti predmet krivičnog postupka, jer je taj aranžman, tvrdi Đurović, štetan za RTCG. On ističe da je redovno na sjednicama Savjeta glasao protiv aranžmana vezanih za Fiestu.

Poslovi između RTCG i Fieste dogovarani su posljednjih godina i u direktnoj komunikaciji sa Duškom Kneževićem.

„Prenos signala na satelit od 1. januara 2010. godine, preko Fieste, rezultat je usmenog dogovora generalnog direktora RTCG i predsjednika Atlas Grupe”, piše u dokumentu koji je potpisao u maju 2010. Branko Vojičić, tadašnji direktor RTCG. U istom papiru stoji i da je godinama dio satelitskih usluga za Atlas televiziju „bez nadoknade obezbjeđivala RTCG”. Milionske fakture plaćali su građani Crne Gore. Vlada je izmirivala dio dugovanja RTCG prema Fiesti i posljednjih godina, iako je ugovor prestao da važi 2004. Na čelu Vlade bio je Milo Đukanović.

U prvom ugovoru sa RTCG od 25. decembra 1998. u ime Fieste potpisan je Mark Harison.

„Nemoguće je da sam taj ugovor potpisao. Tada je Božić, koji uvijek provodim sa porodicom u Engleskoj. Neko je falsifikovao moj potpis”, rekao je Harison ponavljajući za Monitor ranije tvrdnje da nikada nije zastupao Fiesta investments LTD. „Lako se može dokazati da to nije moj potpis”.

Duško Knežević i Fiesta investments limited nijesu zajedno samo u priči oko RTCG. Prema izvještaju Montenegroberze, vlasnik Jadranskog sajma je pored Kneževićevih Atlas Grupe i Atlas Mont fonda i Fiesta investments ltd sa 0,2583 odsto akcija. Isto toliko u Jadranskom sajmu ima i Svetlana Mijatović koja je Fiestu zastupala u nedavnom ugovoru o cesiji. Goran Rakočević, koji poriče bilo kave veze sa Fiestom, je u odboru direktora Jadranskog sajma.

Fiesta je sa 2,8 odsto akcija među deset najvećih vlasnika Montenegroekspresa, još jedne firme koju kontroliše Duško Knežević. Preuzimajući Montenegroekspres od države, Knežević je došao u posjed vrijednih nekretnina diljem bivše Jugoslavije. Ta je firma imala poslovnice na najprestižnijim lokacijama u glavnim gradovima republika. Sada bi Montenegroekspres da preuzme i dio nekretnine koja u Budvi pripada Montenegroturistu, što je predmet sudskog spora.

Fiesta investments limited je akcionar i Invest banke Podgorica, još jedne kompanije u kojoj su najkrupniji akcionari firme i lica povezana sa Kneževićem.

Atlas televizija je tehniku i prenos putem satelita plaćala preko Fieste, rekla je na sudu ovih dana bivša novinarka RTV Atlas Milica Marković, koja sa još dvije koleginice vodi spor protiv Kneževića. Markovićeva je izjavila i da je spremna o tome da svjedoči pred tužilaštvom, u okviru afere Telekom. Prema insajderskim informacijama iz Atlas Grupe, preko Fieste investments limited navodno su plaćani i drugi računi Atlas Grupe. Pokušali smo da provjerimo ove navode, ali do zaključenja ovog broja nijesmo dobili odgovor.

U pisanim tragovima u Crnoj Gori, Fiesta investment limited pojavljuje se na različitim adresama: Mauricijus, Kipar, Lugano, London, Hotel Crna Gora u Podgorici, Australijska ulica broj 9… Tako se može steći utisak da se radi o različitim firmama. Fiesta investments limited nije u registrima Švajcarske i Kipra, ali njeni vlasnici očito koriste različite adrese da bi zameli tragove. Pošto su Kneževićeve veze sa Fiestom neupitne, ključno je pitanje ko se uz njega još krije u ovoj priči?

Knežević je u periodu tranzicije napravio imperiju koja je naglo počela da raste koncem devedesetih prošlog vijeka, kako je rasla moć Mila Đukanovića. Predsjednik Atlas Grupe ne krije bliske veze sa Đukanovićem. Prema jednoj verziji veliki dio Đukanovićevog novca krije se upravo u Kneževićevom carstvu. Ove sedmice Dan je objavio faksimil računa od oko 50 hiljada eura koji je navodno u luksuznom hotelu u Dubaiju platio Knežević u proljeće lanjske godine, veselom društvu u kome su bili – Milo Đukanović, Branimir Gvozdenović i Goran Rakočević.

Kneževića i Đukanovića ne vezuju samo putovanja po Emiratima. Tu su i različiti aranžmani sa familijom. Tokom Đukanovićeve vlasti Knežević je prenosio na svoje ime brojna državna preduzeća i nekretnine. Brzinom munje preuzeo je Meljine, Jadranski sajam, Montenegroekspres i druge firme do kojih se domogao u procesu masovne vaučerske privatizacije ili na drugi način… Preko Atlas Grupe posjeduje Atlas Capital centar, Atlas Mont banku, Atlas propertes, Aqua Monte, Invest Banku, RTV Atlas, Atlas Vilu, Univerzitet Mediteran, Gorica park, RR gradnju. Preko firme Fin invest, sada Atlas invest, posjeduje Alfa trade Bar, Monteplasman, M-PAY, Rt Mimozu, Fabriku vode Lipovo, Mwest Engineering, Fakultet za hotelijerstvo Bar, Fakultet za poslovne studije. Pored ovoga, Knežević ima imovinu u Srbiji. I na Kipru ima svoje firme. Bio je i u Pireus banci, preko koje je legalizovan prvi zvanični milion Mila Đukanovića.

Sam Knežević se hvalio da je milijarder. Hvalio se i vezom sa Bilom Klintonom koga je doveo u Crnu Goru. Ko je stvarno doveo Klintona, ko otvara vrata rezidencija emira iz Dubaija i okoline? Knežević je tu samo zadužen za tehničke detalje. Rizničar familije. Sva vrata otvara Milo Đukanović sa svojim vezama, poslovima i državom koju je pretvorio u prćiju.

Sa Đukanovićima Knežević dijeli više nekretnina na prestižnim adresama. Na nekim su i Knežević, i Đukanovići i Telekom – skupa.

Crnogorski zvaničnici se trude da zabašure istinu, odgovornost oko afere Telekom i pljačkašku privatizaciju, ocijenila je i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora, nakon izjave premijera Igora Lukšića da je posao mađarskog tužilaštva da rasplete mračno klupko prevare. Lukšić prikriva korupciju, rekli su iz MANS-a. U vrijeme privatizacije Telekoma sadašnji premijer bio je ministar finansija.

Crnogorsko tužilaštvo na čijem je čelu bila Vesna Medenica, bliska prijateljica Ane Kolarević, je 2007. utvrdilo da u spornim konsultantskim ugovorima Telekoma i misterioznih firmi nema elemenata korupcije. Nakon pritiska iz SAD-a 2010. u Crnoj Gori je opet pokrenuta istraga. U međuvremenu su čitav dosije složili američki pravosudni organi.

Klupko se odmotava. Goli su i car i njegovi tajkuni. Samo crnogorsko tužilaštvo to ne vidi.

GORAN ĐUROVIĆ, ČLAN SAVJETA RTCG
Veze javnog servisa, Kneževića i Fieste

MONITOR: Kakve su veze RTCG, Atlas Grupe i Fieste investments limited, prema ugovorima i dokumentima RTCG?
ĐUROVIĆ: RTCG je od 1998. do juna 2010. godine koristila usluge emitovanja satelitskog signala preko firme Fiesta investments ltd, iako je ugovor istekao krajem 2004. godine. Godišnje je RTCG po ovom osnovu plaćala oko 800 hiljada eura za zakup signala na satelitu. Neposredno prije nego što je aktuelni Savjet RTCG prekinuo uhodanu praksu i odlučio da RTCG kupi svoju satelitsku stanicu i nađe jeftiniju ponudu za zakup signala na satelitu, potpisan je ugovor o cesiji između Fiesta investments ltd, Fin invest doo i Atlas Grupe doo. Ovim ugovorom se posljednje potraživanje preduzeća Fiesta investments ltd prema RTCG za zakup signala na satelitu prenijelo na Atlas Grupu doo. Nakon toga je, bez saglasnosti Savjeta RTCG, tadašnji generalni direktor Branko Vojičić potpisao ugovor o zakupu reklamnog prostora sa Atlas Grupom doo. Na sjednici Savjeta RTCG, održanoj 25. juna 2010. godine, donijeta je odluka da se izvrši kompenzacija sa Atlas Grupom u vezi sa dugom RTCG od 163 hiljade eura tako što bi se dug umanjio za iznos potrošene električne energije koju je godinama koristila Atlas televizija, a ostatak kroz prodaju marketing prostora.

U oktobru 2010. tadašnji generalni direktor potpisao je ugovor o kratkoročnom kreditu sa Atlas bankom u iznosu od 850 hiljada eura, koliko je trebalo za plaćanje posljednje fakture firmi Fiesta investments ltd. Taj kredit je u aprilu 2011. godine, u ime RTCG vratila Vlada Crne Gore. Savjet RTCG tek je nedavno došao do informacija o ugovorima sa Atlas Grupom doo. Nadam se da će odjeljenje za privredni kriminal Uprave policije istražiti poslovanje RTCG i detektovati sve radnje kojima je nanijeta šteta RTCG.

MONITOR: Da li je bilo pokušaja da se zaustave ti poslovi?
ĐUROVIĆ: Oni koji su u periodu od 2005. do 2009. godine rukovodili RTCG propustili su priliku da prekinu saradnju sa firmom Fiesta investments ltd. a time i da smanje troškove emitovanja satelitskog signala. Time je pričinjena šteta bez obzira na to što je taj trošak plaćala Vlada. Takođe, prethodni rukovodeći organi tolerisali su besplatno korišćenje infrastrukture RTCG, pa je Atlas televizija emitovala svoj satelitski signal sa krova RTCG bez nadoknade za utrošak struje. Ovu lošu praksu prekinuo je aktuelni Savjet RTCG, jer je u junu 2010. godine, odmah nakon što se upoznao sa problemom, dao saglasnost za kupovinu sopstvene satelitske stanice. Takođe, aktuelni Savjet RTCG, koji je počeo rad u septembru 2009. godine, obavezao je tadašnjeg generalnog direktora da dug prema Fiesti od 163 hiljade eura za zakup satelitskog signala (za period 1. 02. 2010. do 30. 6. 2010. godine) realizuje kroz kompenzaciju, a iznos umanji za troškove koje je RTCG imala po osnovu korišćenja njene infrastrukture od strane Atlas televizije. Tek prije dva dana došli smo u posjed ugovora i saznali da ovaj zaključak Savjeta RTCG nije ispoštovan i da je generalni direktor Branko Vojičić sa Atlas televizijom potpisao ugovor o kompenzaciji prostora za marketing na iznos od 163 hiljade eura, a bez umanjenja za troškove struje koju je Atlas televizija potrošila za emitovanje svog satelitskog signala.

Savjet RTCG se tek sada upoznaje sa stvarnom situacijom i nezakonitim poslovanjem bivšeg menadžmenta. Uputio sam inicijativu predsjedniku Savjeta RTCG da se konačno ustanovi odnos RTCG sa Atlas televizijom i svi aranžmani prekinu dok se ne naplate troškovi korišćenja infrastrukture RTCG. Takođe, zajedno sa predsjednikom Savjeta i koleginicom Slavicom Striković podnio sam inicijativu za izmjenu Statuta RTCG kako bi se stvorila obaveza objavljivanja svih ugovora koje RTCG potpiše sa drugim pravnim licima na veb sajtu RTCG. Inicijative će biti razmotrene na narednoj sjednici Savjeta.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA JE ZATEKLA, A ŠTA OSTAVLJA BIVŠA VLADA: DPS je bio gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaostavština Krivokapićeve Vlade može se, u polurečenici, opisati: protesti i sukobi na Cetinju povodom ustoličenja Joanikija Mićovića i program Evropa sad. Ostalo će se, manje-više, zaboraviti. Pošto je DPS ponovo na mjestu zločina

 

Vlada premijera Dritana Abazovića stupila je na dužnost. Bivši premijer Zdravko Krivokapić i „njegovi“ ministri otišli su u istoriju. Vrijeme je za svođenje računa i procjenu obećanja. Starih i novih.

„Crna Gora do sada nije imala bolju, kompetentniju i Vladu sa više znanja i umijeća nego što je trenutna”, ustvrdio je Krivokapić dok je bio boljeg raspoloženja, u vrijeme obilježavanja prve i posljednje godišnjice njegovog kabineta.

„Godinu i po trpjeli smo najgoru Vladu – ikad“, poručila je nakon razrješenja Krivokapićeve Vlade potpredsjednica DPS-a Sanja Damjanović. Zaboraviti apostole nećemo tako lako jer su nas vratili godina(ma) unazad – slijedi vrijeme odgovornosti“. Tu je bila i najava povratka DPS-a u vlast. Ili na mjesto zločina, prema interpretacijama druge strane.

Neki su pokušali da odvagaju. Predsjednik SNP-a i aktuelni ministar poljoprivrede Vladimir Joković pred smjenu Krivokapićeve Vlade je ocijenio: „Možda je ova Vlada najbolja, ali je premijer najgori u istoriji Crne Gore“. Drugi su ukazivali na specifičnost, ili apsurdnost političke situacije. „Potpredsednik najgore Vlade u istoriji Crne Gore, Dritan Abazović, sada bi trebalo kao premijer da popravi štetu koju je ta Vlada napravila. Pa to je genijalno!“, izjavio je pisac i politički analitičar Andrej Nikolaidis. Previđajući da šteta koju treba sanirati nije od juče.

Svaka od izrečenih teza  vodi do seta pitanja: šta je zaostavština Krivokapićeve Vlade? Trebaju li njihovi nasljednici da popravljaju štetu, nastave i unaprijede započeto, ili da se uhvate u koštac sa onim što prethodna Vlada nije htjela ili nije umjela da uradi? Konačno, mogu li se u partnerstvu sa DPS-om graditi stubovi na kojima će, prema obećanjima premijera Abazovića, počivati nova izvršna vlast – vladavina prava i ekonomski razvoj.

Momentu u kome je Duško Marković predao dužnost Zdravku Krivokapiću prethodili su sukobi pozicije i opozicije u parlamentu (izglasavanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti). Bile su litije i kontralitije. Svježa sjećanja na policijsku brutalnost ispred parlamenta i po podgoričkim ulicama (jesen 2015.). Suđenje opozicionim prvacima (afere državni udar i prenje novca), afere iz arhive odbjeglog tajkuna Duška Kneževića. Ekonomska kriza bez presedana (pad BDP-a od 15,3 odsto u 2020.) uzrokovana pandemijom ali i hroničnom zapuštenošću onog dijela crnogorske privrede koji je u državnom vlasništvu. Nezaposlenost. Male plate (minimalac od 225 eura) i još manje penzije.

Predsjednica Vrhovnog suda bila je Vesna Medenica. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Upravom policije rukovodio je Veselin Veljović, a Agencijom za nacionalnu bezbjednost Dejan Peruničić. Niko od njih nije smijenjen – podnijeli su ostavke ili su penzionisani. Potom se troje od njih četvoro našlo na udaru zakona. Zašto nijesu svi, teže je objasniti. Baš kao i činjenicu da je Blažo Jovanić i dalje predsjednik Privrednog suda, Zoran Jelić senator Državne revizorske institucije, a Petar Ivanović, Branimir Gvozdenović, Predrag Bošković… poslanici najveće partije unutar novoformirane većine. Na kojoj treba da se temelje oni stubovi vladavine prava i ekonomskog razvoja. Pod patronatom Mila Đukanovića, predsjednika države i (opet) vladajuće partije.

Ako najavljena borba protiv korupcije i kriminala nije dala očekivane rezultate i zbog zatečenog stanja, bivša Vlada i parlamentarna većina dijele odgovornost za neusvajanje skoro stotinak predloženih zakona, koji su postali taoci njihovih međusobnih sukoba. Zbog čega su izostale ili su usporene mnoge od obećanih i neophodnih sistemskih reformi.

Bivšoj Vladi niko nije branio da u raspodjeli ministarskih i direktorskih funkcija bude senzibilnija kada su u pitanju manjinski narodi i regionalna (ne)zastupljenost. Tako bi im neki problemi bili bliži i jasniji, a možda bi izbjegli neke od zamki vjerske i nacionalne isključivosti koje je pred njih postavljala tadašnja opozicija. Zašto to nijesu uradili –  znaju oni. A mi možemo da naslutimo na osnovu sladostrašća sa kojim su, neki od njih, ulazili u tradicionalne crnogorsko-srpske sukobe, podstičući podjele i destabilizujući vlastite pozicije.

I Vlada i parlamentarna većina raspali su se nakon cetinjskog ustoličenja Joanikija Mićovića, sporeći se o elementarnom pitanju ravnopravnosti građana Crne Gore i vjerskih organizacija koje u njoj djeluju. Demonstrirajući da su po tom pitanju, u odnosu na bivše vlasti, samo druga strana iste batine. Nekima, u Vladi i oko nje, falilo je više policijske brutalnosti na Cetinju. Potom je početak povratka DPS-a na tek izgubljene pozicije bio samo stvar matematike.

Može da čudi što bivša Vlada, suprotno najavama, nije uspjela da normalizuje odnose sa zvaničnom Srbijom. Moguće da je narativ srpskog sveta za njih bio previše. A moguće da je počelo raslojavanje unutar srpske zajednice u Crnoj Gori, na bezuslovne pripadnike Vučićevog srpskog sveta i na, primarno, građane Crne Gore.

Još malo podsjećanja na stanje u kome je DPS ostavio Crnu Goru 2020. Koleginica Marija Mirjačić, krajem te godine, u Vijestima navodi „neke od problema“ koje čekaju resornog ministra u Krivokapićevoj Vladi: „Pitanje opstanka nacionalnog avioprevoznika Montenegro Airlinesa, definisanje dalje sudbine Aerodroma Crne Gore (ACG), aneks ugovora o novom roku za završetak radova na prvoj dionici auto-puta od Smokovca do Mateševa i zahtjevi kineskog CRBC-a za dodatna plaćanja, nerentabilno poslovanje Barske i Crnogorske plovidbe, ogromni poslovni gubici u četiri željeznička preduzeća…“. Prazna državna kasa bila je druga tema.

Šta imamo danas: Montenegro Airlines je u stečaju, a nova državna aviokompanija u problemima poslovanja u vrijeme globalne pandemije i ratne krize u Evropi. Umjesto jednog imamo dva problema. Aerodromi su, baš kao i državne energetske kompanija, (p)ostali sigurna baza za zapošljavanje članova vladajućih partija.

Gradnja prve dionice auto-puta bliži se kraju. Crnogorska plovidba je, prvi put nakon desetak godina, prošlu godinu završila uz dobit, sposobna da plati dospjelu ratu kredita za svoja dva broda. Tome je najviše doprinijela prošlogodišnja izmjena ugovora o najmu brodova, čime su raniji DPS prihodi višestruko uvećani. I Montekargo se pohvalio pozitivnim poslovanjem u prvom tromjesečju, nakon što su lani prepolovljeni gubici iz 2020. Oživjela je i Luka Bar. Makar u dijelu koji se ne dotiče carinskih skladišta sa lagerovanim cigaretama bez akciznih markica.

Negdje napredak nije vidljiv, ili ga nije ni bilo. Plantaže su primjer. Trenutno prodaju placeve u Donjoj Gorici i na Marezi da bi pregurali još mjesec-dva.

Prethodna Vlada je, zvanično, smanjila državni dug za nekih 240 miliona eura. Tačne podatke znaćemo, ipak, tek kada njihovi nasljednici steknu uvid u dospjele obaveze koje nijesu plaćene u roku.

Odričući se dijela budžetskih prihoda i odlukom o povećanju minimalne zarade, Krivokapićeva Vlada je u značajnoj mjeri povećala prihode zaposlenih u Crnoj Gori. Tako je dodatno podstakla nejednakost između onih koji primaju platu i armije penzionera i nezaposlenih. Zbog rastuće inflacije i globalnog talasa poskupljenja energenata i hrane, njihova kupovna moć danas je, vjerovatno, ista ili čak i nešto manja nego u posljednjim danima DPS vladavine. Kritičari ipak, treba da razmisle gdje bismo danas bili sa minimalnom zaradom od 225 i minimalnom penzijom od nepunih 120 eura. I kako je „najgora Vlada u istoriji“ za godinu uradila više za standard zaposlenih sa najnižim primanjima nego što je DPS za 10-15 godina.

No program Evropa sad nosi opasnost ekonomske neodrživosti. I gotovo izvjesnu potrebu za novim zaduženjima, najkasnije naredne godine. Ono će opet, poput većine prethodnih, otići u potrošnju. Manirom DPS prethodnika, Krivokapić i njegovi najbliži saradnici taj su problem prepoznali kao – tuđu brigu. Pandemija, rat u Ukrajini, globalna kriza, usporiće planirani rast ekonomije i ubrzati otkrivanje mogućih problema.

Legalizacija radnih mjesta, borba protiv ilegalnog tržišta duvanskih i naftnih proizvoda, rekordne zapljene kokaina, fiskalizacija… dio su poslova koje je prethodna Vlada započela u cilju suzbijanja sive ekonomije i borbe protiv organizovanog kriminala. Ti poslovi, ipak, nisu do kraja odrađeni kako valja.  Zato imamo kokainske tovare sa N.N. vlasnicima i nefiskalizovane advokate.

Zaustavljen je talas organizovanih ubistava na ulicama. A otvorena Pandorina kutija saradničke mreže kriminalnih klanova u pravosuđu, policiji a, čuje se, i među nekadašnjim zvaničnicima izvršne i zakonodavne vlasti. To nas, opet vraća na DPS i njegovo nasljeđe. Krivokapićevi nisu bili dobri. DPS je bio gori.

 

Proći će, prošao je

Prvi put u istoriji crnogorskog višepartizma, zvanične primopredaje dužnosti između bivšeg i sadašnjeg premijera nije bilo. Još jedan Krivokapićev korak unazad na račun obećanog povratka u normalnost. Taj gest možemo posmatrati kao kamenčić u mozaiku aktivnosti koje su omogućile povratak Đukanovićevog DPS-a na čelo novouspostavljene parlamentarne većine. Pošto su njihovi nasljednici, u mnogim segmentima (partijsko kadriranje, nepotizam, podobni i nepodobni, tajnost rada, kršenje procedura, servilnost prema novim/starim centrima moći…) previše podsjećali na DPS i satelite.  Samo bez iskustva i rutine koje su oni sticali tokom decenija vladavine.

„Sačekao sam jutros u Vladi novog premijera Zdravka Krivokapića“, saopštio je Duško Marković, bivši premijer nakon što je, u decembru 2020, predao dužnost. ,,Današnji susret i formalna primopredaja dužnosti potvrda su demokratskog sadržaja, zrelosti i odgovornosti koju baštini naša politika. Nadajmo se da će ova Vlada raditi u interesu Crne Gore i svih njenih građana”.

Slične poruke, minulih dana, čuli smo i od ministara finansija, ekonomskog razvoja, poljoprivrede, javne uprave… Ne i od bivšeg premijera.

„Primopredaja dužnosti predsjedniku Vlade kao protokolarni gest praktikuje se u uslovima nespornog legitimiteta“, poručio je  Krivokapić preko društvenih mreža. „Ne želim da simuliranjem redovnosti, pružam legitimitet očiglednom kršenju demokratskih i pravnih postulata. U kabinetu sam ostavio jasnu poruku o prolaznosti: Proći će!”

Prošao je, odgovorili su Krivokapiću njegovi politički oponenti ne prekidajući veselje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OPASNE PRIJETNJE U NEMOĆNOJ DRŽAVI: Organizovana proizvodnja panike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povodom prijetnji da su u školama postavljene bombe, upućeni sagovornici Monitora tvrde da su kapaciteti Uprave policije i drugih nadležnih bezbjednosnih službi veoma slabi. Riječ je o sektoru koji je tek počeo da se razvija. Ukoliko su poruke poslate sa internet adresa drugih država, potrebna je međunarodna saradnja koja je veoma spora. Crna Gora se, tvrde naši izvori, najviše oslanja na organe Europola i Interpola

 

Prošlo je dvadesetak dana od prijetnji da će crnogorske škole biti dignute u vazduh. Javnost još nema odgovor da li ima napretka u istrazi i da li još čekamo podatke od Interpola. Minule srijede javnost je uznemirena nakon što je na mejlove 41 škole stigla dojava o postavljenoj bombi. Prijetnje o navodno postavljenim eksplozivnim napravama stigle su i na adrese opština Nikšić, Bar, Bijelo Polje, Berane, Kotor i Tivat. Djeca su evakuisana, roditelju su bili u strahu. Državni dužnosnici su o ovome govorili ležerno.

„Na teritoriji škole podmetnuto je mnogo bombi“, navodi se u anonimnoj monstruoznoj mejl poruci. „Uvijek smo sanjali o osveti. Uvijek smo sanjali o osveti. Mi ćemo se osvetiti, doći ćemo u školu. Sve ćemo pobiti. Niko neće ostati živ. Cijeli grad će krvariti“.

O lažnim dojavama o postavljenim bombama, zvanično se oglašavala jedino Uprava policije. Vlada i ministarstva se zvanično nijednom nisu oglasili. Iako je vladao strah, funkcioneri se nisu udostojili da sazovu pres konferenciju gdje bi građane uvjerili da su naša djeca bezbjedna, umjesto što su to saopštavali usputno.

Mandatar za sastav nove vlade i odlazeći koordinator svih službi bezbjednosti Dritan Abazović tvrdi da građani treba da se „osjećaju potpuno bezbjedno“ i da nema „nikakvog razloga za paniku“. On je sa novinarima razgovarao nakon konferencije povodom završetka obrazovnog programa „Škole za 21. vijek“ i projekta „Nastavnik za 21. vijek“. Kaže da je samo riječ o pokušaju unošenja tenzija i nemira kod građana.

„Nema rasula u sektoru bezbjednosti. Ništa se ni prošli put nije desilo, nadamo se da će i sad biti tako. Upućuju se zahtjevi drugim državama da izvrše kontrolu. Na njih se ne odgovara baš promptno…“ ističe Abazović.

Međutim, upućeni sagovornici Monitora pojašnjavaju da su kapaciteti Uprave policije i drugih nadležnih bezbjednosnih službi veoma slabi. Riječ je o sektoru koji je tek počeo da se razvija. Ukoliko su poruke poslate sa internet adresa drugih država potrebna je međunarodna saradnja koja je veoma spora. Crna Gora se, kažu naši izvori, najviše oslanja na organe Europola i Interpola. Tvrde da se neko profesionalno angažovao da sakrije tragove prijetnji. Neki domeni, sa kojih su slati mejlovi, kupljeni su u stranim zemljama, a plaćani su u kripto valutama.

Ministarstvo prosvjete obustavilo je nastavu u svim školama u Crnoj Gori zbog prijetećih anonimnih poruka. Međutim, na veb sajtu resora nema ni jednog saopštenja povodom ove situacije. Ni na sajtu Vlade nema saopštenja izvršne vlasti. Nisu se oglasili ni čelnici tih resora. Na sajtu Vlade preneseno je saopštenje policije.

Uprava policije je saopštila da su u toku aktivnosti na identifikaciji osobe koja je poslala dojave o bombama na mejl adrese škola i institucija, kako kroz intenzivne policijsko-tužilačke aktivnosti u zemlji, tako i putem međunarodne policijske saradnje. Tvrde da su pregledali objekte i prostore i da nisu pronađeni sumnjivi ili opasni predmeti. „Sa aspekta izvršenih kontrola, sprovedenih procedura i postupaka koje smo do sada realizovali, postoje svi preduslovi za nesmetano odvijanje nastavnog procesa u obrazovnim ustanovama“, zaključuje se u saopštenju policije.

Abazović kaže da ove prijetnje ne bi vezivao za izbor nove vlade, koji je zakazan za petak, 28. april, na Cetinju. „Da li su to strukture koje ne žele novu vladu? Moguće, ali ne bih to vezao za 43. vladu. Ti ljudi vjerovatno imaju određene agende, a one sigurno nisu progresivne i dobronamjerne“, dodao je Abazović.

Državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova Zoran Miljanić, pak, kaže da se ne može isključiti da su prijetnje povezane sa formiranjem nove vlade. Ocijenio je da se ovakvim dojavama unosi nesigurnost i panika, i pokušava stvoriti iskrivljena slika o stanju bezbjednosti u Crnoj Gori. Navodi da je teško otkriti odakle dolaze prijetnje. „One  uglavnom dolaze iz inostranstva, kako iz regiona tako i zemalja Evrope i šire. Specijalizovane službe čine sve da dođu do pokazatelja i indicija ko bi se sve mogao baviti ovako prljavim poslovima“, rekao je on.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je pozvao nadležne institucije da hitno rasvijetle prijetnje, pronađu nalogodavce, organizatore i izvršioce. „Ne smijemo dozvoliti da obrazovanje trpi zbog onih koji namjeravaju izazivati vanredne situacije i destabilizovati državu uoči izbora nove vlade, na pragu turističke sezone“, kaže Đukanović.

Predavač nacionalne, regionalne i međunarodne bezbjednosti na Univerzitetu Donja Gorica Nikola Banićević za Monitor kaže da prijetnja aktiviranjem eksplozivne naprave ili više njih predstavlja bezbjednosni problem za svaki sistem nacionalne bezbjednosti, bez obzira što ona nije realizovana. Škole su, pojašnjava, posebno osjetljiva mjesta za ugrožavanje bezbjednosti, jer se radi o ugrožavanju života djece. „Birajući škole za potencijalna mjesta napada, napadači između ostalog žele postići psihološki efekat širenjem straha, panike i nesigurnosti. Radi se o želji za zastrašivanjem stanovništva korišćenjem prijetnji nasiljem ili vršenjem samog akta nasilja. Konačno, ideja je postići stanje pesimizma u društvu, čime se parališe svakodnevan život građana”, ističe Banićević.

On ukazuje da otklanjanje prijetnje ovog tipa zahtijeva sistematičan i združeni odgovor organa i službi u sistemu nacionalne bezbjednosti. „Od posebnog je značaja regionalna i međunarodna bezbjednosna saradnja, kako na bilateralnom nivou tako i kroz članstvo u regionalnim i međunarodnim bezbjednosnim organizacijama. Cilj svakog sistema nacionalne bezbjednost je da na bezbjednosne izazove, rizike i prijetnje pruži preventivan odgovor“, ističe Banićević.

On nasaglašava da posebna pažnja sistema nacionalne bezbjednosti treba da bude usmjerena na djecu, sa naglaskom na njihov boravak u školama, prostorima u kojima treba da budu bezbjedna i sigurna.

Zasad izgleda da zvaničnici aktivno ignorišu strah građana.

 

Vučić tvrdi da dojave šalju bezbjednosne službe

Avioni Er Srbije i dalje lete ka Moskvi dok je Rusija izložena oštrim međunarodnim sankcijama zbog invazije na Ukrajinu. Sa ovim letovima nižu se i lažne dojave o bombama u avionima. Takođe su zabilježene iste dojave za javne prostore, poput tržnih centara. Do sada ih je evidentirano ukupno četrnaest.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tvrdi da u lažnim dojavama o bombama u avionima za Moskvu učestvuju strane službe sa teritorije dvije zemlje. Tvrdi da je jedna zemlja Evropske unije, a druga je Ukrajina. Ukrajinske vlasti su negirali te navode.

Ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin ocijenio je da su dojave o bombama nastavak pritiska na Srbiju, njenu ekonomiju, ali i na Vučića da napusti politiku vojne neutralnosti i donošenja samostalnih odluka. Tvrdi da su posljednje dojave o navodnim bombama u tržnim centrima došle sa servera koji je lociran u Švajcarskoj.

„Naše službe efikasno detektuju odakle dolaze te dojave, uglavnom iz jednog centra jedne zemlјe u Evropskoj uniji i sa teritorije Ukrajine”, rekao je 21. aprila Vulin za Radio-televiziju Srbije.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo