Povežite se sa nama

MONITORING

Rizničar familije

Objavljeno prije

na

  

Duško Knežević, predsjednik Atlas Grupe, uporno tvrdi da nema veze sa firmom Fiesta investments limited, koja se našla u centru korupcionaške afere Telekom. Prema američkoj istrazi milioni eura uplaćeni su Fiesti sa Mauricijusa za fiktivne ugovore. Tako su predstavnici Matava, da bi Crnogorski Telekom tokom privatizacije preuzeli po povoljnijim uslovima, korumpirali crnogorske zvaničnike.

Pored Fieste investments, novci su se slili na još tri firme. Za jednu od tih kompanija, Sigmu inTercorp, kao konsultantkinja radila je Ana Kolarević, sestra Mila Đukanovića, kako su ovih dana obznanile Vijesti, na osnovu vještačenja koje su za tužilaštvo uradili stručnjaci Ekonomskog fakulteta.

 

Prema dokumentima američke Komisije za hartije od vrijednosti, pored članice familije ,,najvećeg crnogorskog vladinog zvaničnika”, još najmanje dva crnogorska zvaničnika primala su mito na osnovu lažnih konsultantskih ugovora. U dokumentu Komisije se kaže da je Mađar Telekom koristio posrednike da isplati korupciju vladinim zvaničnicima. Jedan od tih posrednika je bila Fiesta.

Umjesto da pripremaju dokumente za tužilaštvo i pojasne veze sa cijelom aferom, advokati Atlas grupe i Duško Knežević spremaju proces protiv Monitora zbog informacije objavljene u prošlom broju da je Knežević jedan od dva vlasnika Fieste sa Mauricijusa. Do te informacije došli smo direktno iz registra Republike Mauricijus, gdje je Fiesta registrovana 1996. godine, kada se zahuktavao tranzit crnogorskih resursa u ruke odabranih tajkuna i njihovih političkih mentora.

Firma Fiesta sa Mauricijusa, prema crnogorskom registru, osnovala je Attiku lend, jednu od kompanija povezanih sa Duškom Kneževićem. Zvaničnici sa Mauricijusa saopštili su nam da se na osnovu zahtjeva tužilaštva bilo koje države u svijetu može doći do svih detalja vezanih za firme registrovane u toj zemlji, da se arhiva brižljivo čuva, da je niko ne može izbrisati.

Fiesta nije samo posredovala u sumnjivim ugovorima vezanim za Telekom. Za posredničke poslove oko zakupa satelita sa RTCG ukalkulisala je sumu od oko 10 miliona u periodu dužem od decenije. Davne 1998. godine sklopljen je sumnjivi ugovor između RTCG i Fieste. Posao je prošao bez tendera i višestruko je precijenjena cijena zakupa satelita. Direktor RTCG bio je Goran Rakočević, koji je sada potpredsjednik Atlas Grupe.

Posljednji dokument o vezama Fieste, Atlas Grupe i RTCG datira iz maja 2011. i stavlja u centar priče Kneževića. Tada je sklopljen ugovor između RTCG i Atlas Grupe o zakupu reklamnog prostora, kojim Atlas Grupa preuzima potraživanja Fiesta investments limited prema RTCG u iznosu od 163.776 eura. Prije toga Kneževićeve Atlas Grupa i Fin invest, sklopile su sa Fiestom cesiju. Cesiju je u ime Fieste potpisala Svetlana Mijatović. Mijatovićeva je jedna od osnivača Kneževićevog Atlas Monta, uz Fin invest, Vlada Divca i još nekoliko pravnih i fizičkih lica.

Prema izjavi Gorana Đurovića, člana Savjeta RTCG (vidi boks), ugovor između Atlas Grupe i RTCG iz maja 2011. o poravnanju mogao bi biti predmet krivičnog postupka, jer je taj aranžman, tvrdi Đurović, štetan za RTCG. On ističe da je redovno na sjednicama Savjeta glasao protiv aranžmana vezanih za Fiestu.

Poslovi između RTCG i Fieste dogovarani su posljednjih godina i u direktnoj komunikaciji sa Duškom Kneževićem.

„Prenos signala na satelit od 1. januara 2010. godine, preko Fieste, rezultat je usmenog dogovora generalnog direktora RTCG i predsjednika Atlas Grupe”, piše u dokumentu koji je potpisao u maju 2010. Branko Vojičić, tadašnji direktor RTCG. U istom papiru stoji i da je godinama dio satelitskih usluga za Atlas televiziju „bez nadoknade obezbjeđivala RTCG”. Milionske fakture plaćali su građani Crne Gore. Vlada je izmirivala dio dugovanja RTCG prema Fiesti i posljednjih godina, iako je ugovor prestao da važi 2004. Na čelu Vlade bio je Milo Đukanović.

U prvom ugovoru sa RTCG od 25. decembra 1998. u ime Fieste potpisan je Mark Harison.

„Nemoguće je da sam taj ugovor potpisao. Tada je Božić, koji uvijek provodim sa porodicom u Engleskoj. Neko je falsifikovao moj potpis”, rekao je Harison ponavljajući za Monitor ranije tvrdnje da nikada nije zastupao Fiesta investments LTD. „Lako se može dokazati da to nije moj potpis”.

Duško Knežević i Fiesta investments limited nijesu zajedno samo u priči oko RTCG. Prema izvještaju Montenegroberze, vlasnik Jadranskog sajma je pored Kneževićevih Atlas Grupe i Atlas Mont fonda i Fiesta investments ltd sa 0,2583 odsto akcija. Isto toliko u Jadranskom sajmu ima i Svetlana Mijatović koja je Fiestu zastupala u nedavnom ugovoru o cesiji. Goran Rakočević, koji poriče bilo kave veze sa Fiestom, je u odboru direktora Jadranskog sajma.

Fiesta je sa 2,8 odsto akcija među deset najvećih vlasnika Montenegroekspresa, još jedne firme koju kontroliše Duško Knežević. Preuzimajući Montenegroekspres od države, Knežević je došao u posjed vrijednih nekretnina diljem bivše Jugoslavije. Ta je firma imala poslovnice na najprestižnijim lokacijama u glavnim gradovima republika. Sada bi Montenegroekspres da preuzme i dio nekretnine koja u Budvi pripada Montenegroturistu, što je predmet sudskog spora.

Fiesta investments limited je akcionar i Invest banke Podgorica, još jedne kompanije u kojoj su najkrupniji akcionari firme i lica povezana sa Kneževićem.

Atlas televizija je tehniku i prenos putem satelita plaćala preko Fieste, rekla je na sudu ovih dana bivša novinarka RTV Atlas Milica Marković, koja sa još dvije koleginice vodi spor protiv Kneževića. Markovićeva je izjavila i da je spremna o tome da svjedoči pred tužilaštvom, u okviru afere Telekom. Prema insajderskim informacijama iz Atlas Grupe, preko Fieste investments limited navodno su plaćani i drugi računi Atlas Grupe. Pokušali smo da provjerimo ove navode, ali do zaključenja ovog broja nijesmo dobili odgovor.

U pisanim tragovima u Crnoj Gori, Fiesta investment limited pojavljuje se na različitim adresama: Mauricijus, Kipar, Lugano, London, Hotel Crna Gora u Podgorici, Australijska ulica broj 9… Tako se može steći utisak da se radi o različitim firmama. Fiesta investments limited nije u registrima Švajcarske i Kipra, ali njeni vlasnici očito koriste različite adrese da bi zameli tragove. Pošto su Kneževićeve veze sa Fiestom neupitne, ključno je pitanje ko se uz njega još krije u ovoj priči?

Knežević je u periodu tranzicije napravio imperiju koja je naglo počela da raste koncem devedesetih prošlog vijeka, kako je rasla moć Mila Đukanovića. Predsjednik Atlas Grupe ne krije bliske veze sa Đukanovićem. Prema jednoj verziji veliki dio Đukanovićevog novca krije se upravo u Kneževićevom carstvu. Ove sedmice Dan je objavio faksimil računa od oko 50 hiljada eura koji je navodno u luksuznom hotelu u Dubaiju platio Knežević u proljeće lanjske godine, veselom društvu u kome su bili – Milo Đukanović, Branimir Gvozdenović i Goran Rakočević.

Kneževića i Đukanovića ne vezuju samo putovanja po Emiratima. Tu su i različiti aranžmani sa familijom. Tokom Đukanovićeve vlasti Knežević je prenosio na svoje ime brojna državna preduzeća i nekretnine. Brzinom munje preuzeo je Meljine, Jadranski sajam, Montenegroekspres i druge firme do kojih se domogao u procesu masovne vaučerske privatizacije ili na drugi način… Preko Atlas Grupe posjeduje Atlas Capital centar, Atlas Mont banku, Atlas propertes, Aqua Monte, Invest Banku, RTV Atlas, Atlas Vilu, Univerzitet Mediteran, Gorica park, RR gradnju. Preko firme Fin invest, sada Atlas invest, posjeduje Alfa trade Bar, Monteplasman, M-PAY, Rt Mimozu, Fabriku vode Lipovo, Mwest Engineering, Fakultet za hotelijerstvo Bar, Fakultet za poslovne studije. Pored ovoga, Knežević ima imovinu u Srbiji. I na Kipru ima svoje firme. Bio je i u Pireus banci, preko koje je legalizovan prvi zvanični milion Mila Đukanovića.

Sam Knežević se hvalio da je milijarder. Hvalio se i vezom sa Bilom Klintonom koga je doveo u Crnu Goru. Ko je stvarno doveo Klintona, ko otvara vrata rezidencija emira iz Dubaija i okoline? Knežević je tu samo zadužen za tehničke detalje. Rizničar familije. Sva vrata otvara Milo Đukanović sa svojim vezama, poslovima i državom koju je pretvorio u prćiju.

Sa Đukanovićima Knežević dijeli više nekretnina na prestižnim adresama. Na nekim su i Knežević, i Đukanovići i Telekom – skupa.

Crnogorski zvaničnici se trude da zabašure istinu, odgovornost oko afere Telekom i pljačkašku privatizaciju, ocijenila je i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora, nakon izjave premijera Igora Lukšića da je posao mađarskog tužilaštva da rasplete mračno klupko prevare. Lukšić prikriva korupciju, rekli su iz MANS-a. U vrijeme privatizacije Telekoma sadašnji premijer bio je ministar finansija.

Crnogorsko tužilaštvo na čijem je čelu bila Vesna Medenica, bliska prijateljica Ane Kolarević, je 2007. utvrdilo da u spornim konsultantskim ugovorima Telekoma i misterioznih firmi nema elemenata korupcije. Nakon pritiska iz SAD-a 2010. u Crnoj Gori je opet pokrenuta istraga. U međuvremenu su čitav dosije složili američki pravosudni organi.

Klupko se odmotava. Goli su i car i njegovi tajkuni. Samo crnogorsko tužilaštvo to ne vidi.

GORAN ĐUROVIĆ, ČLAN SAVJETA RTCG
Veze javnog servisa, Kneževića i Fieste

MONITOR: Kakve su veze RTCG, Atlas Grupe i Fieste investments limited, prema ugovorima i dokumentima RTCG?
ĐUROVIĆ: RTCG je od 1998. do juna 2010. godine koristila usluge emitovanja satelitskog signala preko firme Fiesta investments ltd, iako je ugovor istekao krajem 2004. godine. Godišnje je RTCG po ovom osnovu plaćala oko 800 hiljada eura za zakup signala na satelitu. Neposredno prije nego što je aktuelni Savjet RTCG prekinuo uhodanu praksu i odlučio da RTCG kupi svoju satelitsku stanicu i nađe jeftiniju ponudu za zakup signala na satelitu, potpisan je ugovor o cesiji između Fiesta investments ltd, Fin invest doo i Atlas Grupe doo. Ovim ugovorom se posljednje potraživanje preduzeća Fiesta investments ltd prema RTCG za zakup signala na satelitu prenijelo na Atlas Grupu doo. Nakon toga je, bez saglasnosti Savjeta RTCG, tadašnji generalni direktor Branko Vojičić potpisao ugovor o zakupu reklamnog prostora sa Atlas Grupom doo. Na sjednici Savjeta RTCG, održanoj 25. juna 2010. godine, donijeta je odluka da se izvrši kompenzacija sa Atlas Grupom u vezi sa dugom RTCG od 163 hiljade eura tako što bi se dug umanjio za iznos potrošene električne energije koju je godinama koristila Atlas televizija, a ostatak kroz prodaju marketing prostora.

U oktobru 2010. tadašnji generalni direktor potpisao je ugovor o kratkoročnom kreditu sa Atlas bankom u iznosu od 850 hiljada eura, koliko je trebalo za plaćanje posljednje fakture firmi Fiesta investments ltd. Taj kredit je u aprilu 2011. godine, u ime RTCG vratila Vlada Crne Gore. Savjet RTCG tek je nedavno došao do informacija o ugovorima sa Atlas Grupom doo. Nadam se da će odjeljenje za privredni kriminal Uprave policije istražiti poslovanje RTCG i detektovati sve radnje kojima je nanijeta šteta RTCG.

MONITOR: Da li je bilo pokušaja da se zaustave ti poslovi?
ĐUROVIĆ: Oni koji su u periodu od 2005. do 2009. godine rukovodili RTCG propustili su priliku da prekinu saradnju sa firmom Fiesta investments ltd. a time i da smanje troškove emitovanja satelitskog signala. Time je pričinjena šteta bez obzira na to što je taj trošak plaćala Vlada. Takođe, prethodni rukovodeći organi tolerisali su besplatno korišćenje infrastrukture RTCG, pa je Atlas televizija emitovala svoj satelitski signal sa krova RTCG bez nadoknade za utrošak struje. Ovu lošu praksu prekinuo je aktuelni Savjet RTCG, jer je u junu 2010. godine, odmah nakon što se upoznao sa problemom, dao saglasnost za kupovinu sopstvene satelitske stanice. Takođe, aktuelni Savjet RTCG, koji je počeo rad u septembru 2009. godine, obavezao je tadašnjeg generalnog direktora da dug prema Fiesti od 163 hiljade eura za zakup satelitskog signala (za period 1. 02. 2010. do 30. 6. 2010. godine) realizuje kroz kompenzaciju, a iznos umanji za troškove koje je RTCG imala po osnovu korišćenja njene infrastrukture od strane Atlas televizije. Tek prije dva dana došli smo u posjed ugovora i saznali da ovaj zaključak Savjeta RTCG nije ispoštovan i da je generalni direktor Branko Vojičić sa Atlas televizijom potpisao ugovor o kompenzaciji prostora za marketing na iznos od 163 hiljade eura, a bez umanjenja za troškove struje koju je Atlas televizija potrošila za emitovanje svog satelitskog signala.

Savjet RTCG se tek sada upoznaje sa stvarnom situacijom i nezakonitim poslovanjem bivšeg menadžmenta. Uputio sam inicijativu predsjedniku Savjeta RTCG da se konačno ustanovi odnos RTCG sa Atlas televizijom i svi aranžmani prekinu dok se ne naplate troškovi korišćenja infrastrukture RTCG. Takođe, zajedno sa predsjednikom Savjeta i koleginicom Slavicom Striković podnio sam inicijativu za izmjenu Statuta RTCG kako bi se stvorila obaveza objavljivanja svih ugovora koje RTCG potpiše sa drugim pravnim licima na veb sajtu RTCG. Inicijative će biti razmotrene na narednoj sjednici Savjeta.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BITKA ZA AMBASADORE: Između (ne)podobnosti Vladi i Predsjedniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Milo Đukanović nije saglasan da pojedini ljudi sa liste od 18 kandidata predstavljaju Crnu Goru kao ambasadori, zbog čega i dalje traju pregovori za imenovanja u diplomatskim predstavništvima Crne Gore. Obje strane ćute o konkretnim imenima a u javnosti se o njima masovno spekuliše

 

Prethodna smjena crnogorskih ambasadora izazvala je prve trzavice između Vlade Crne Gore i predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Bila je prvi test crnogorske kohabitacije. Nakon višednevnih medijskih prepucavanja obje strane su sjele za sto i dogovorile se. Sedam ambasadora je opozvano – ambasador Crne Gore u Kini Darko Pajović, ambasador u Srbiji Tarzan Milošević, ambasadorka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanka Jeknić, ambasador pri Svetoj stolici Miodrag Vlahović, ambasadorka u Italiji Sanja Vlahović, ambasador u Bosni i Hercegovini Obrad Mišo Stanišić i ambasadorka u Njemačkoj Vera Kuliš.

Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović tada je obrazložio svoju odluku kazavši da su te diplomate svojim ponašanjem „nanijele štetu po ugled Crne Gore“. To je za opoziciju i dio javnosti bio nedovoljan argument za povlačenje.

Radulović sada povlači još šest ambasadora, a ovog puta bez ikakvih argumenata. On je najavio opoziv ambasadorke Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama Milice Pejanović Đurišić, ambasadora u Hrvatskoj Bora Vučinića, ambasadora u Sloveniji Vujice Lazovića, ambasadora u Argentini Srđana Stankovića, ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu Vladimira Beratovića i ambasadora Crne Gore pri Savjetu Evrope Zorana Jankovića. U većini slučaejva riječ je o tvrdim kadrovima Demokratske partije socijalista.

Kao što smo vidjeli prošlog puta, kod pitanja postavljanja i povlačenja ambasadora iz crnogorskih predstavništava u svijetu posljednju riječ ima predsjednik Crne Gore, u ovom slučaju lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. To mu pravo daje član 95 Ustava Crne Gore – „Predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose“. Njegovu nadležnost pojačava i Zakon o vanjskim poslovima. U njemu piše da da Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) obavještava Predsjednika o značajnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa.

Đukanović je prethodni put tražio konkretne razloge za smjenu ambasadora, a isto traži i sada. Ministarstvo je prilikom traženja mišljenja od skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike pojasnilo da ambasadore smjenjuje sa ciljem „autentičnijeg zastupanja svojih politika“. Ukoliko Đukanović ne potpiše, MVP može (kao i prošlog puta) da povuče ambasadore u Crnu Goru „na konsultacije“, a da u tu zemlju pošalje takozvanog „otpravnika poslova“, koji bi vršio nadležnosti ambasadora. Ali to bi, kažu eksperti, u diplomatskom svijetu bilo nepoštovanje prema državi domaćinu.

Mnogo teža neslaganja Đukanović i Vlada imaju oko postavljenja novih ambasadora. Obje strane ćute o konkretnim imenima za ta mjesta, ali Đukanović je ranije rekao da mu je dostavljena lista od 18 kandidata za ambasadore.

„Dobio sam predlog za 18 ambasadora, usaglasili smo se oko jednog broja. Oko drugog dijela se nijesmo složili, vjerujem da se oko jednog nećemo ni složiti. Za ove za koje smo se složili tražićemo agremane“, kazao je Đukanović.

On je, međutim, u govoru provukao da su među predloženim ambasadorima ljudi koji su glasali protiv nezavisnosti Crne Gore ili u javnosti bili protiv države. Kazao je da takvi ljudi neće dobiti njegovu saglasnost.

„Ni u snu neću podržati bilo kog diplomatu koji je na bilo koji način ikada nešto radio ili govorio protiv Crne Gore. Oni koji su bili protiv obnove nezavisnosti nemaju moralno pravo da traže saglasnost države Crne Gore da budu njeni predstavnici”, istakao je Đukanović.

Ministar Radulović je u Skupštini kazao da Vlada mora da odlučuje i bude glavna u vođenju spoljne politike. Međutim, kaže da pojedini članovi DPS-a smatraju da riječ „postavlja“ (koja piše u Ustavu), daje za pravo Đukanoviću i da odlučuje o ambasadorima. Smatra da ustavni sud treba da se izjasni o nadležnostima predsjednika u ovom slučaju. Kazao je i da je postavljenje ambasadora do sada usaglašavano na spoljnopolitičkim konsultacijama predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine i Vlade i ministra vanjskih poslova, te da se, iako nema formalno zakonsko utemeljenje, radi o dobrom i korisnom formatu i da ga u uslovima kohabitacije treba nastaviti.

I u Vladi i u kabinetu predsjednika za sada ćute o kandidatima za ambasadore. Prema nezvaničnim informacijama Monitora iz Ministarstva vanjskih poslova, dijelom je riječ o tome što lista kandidata koja je dostavljena Đukanoviću nije konačna, već se i dalje vode razgovori sa potencijalnim kandidatima. Iz kabineta ministra nijesu odgovorili na pitanja Monitora u vezi sa ovom temom, a obrazložili su da detalje neće komentarisati dok se o tome ne bude raspravljalo na sjednici Vlade.

Pojedini mediji objavili su da je, između ostalih, bivši savjetnik premijera Zdravka Krivokapića Srećko Crnogorac kandidat za ambasadora Crne Gore u Argentini. S druge strane, pisalo se da Đukanović ne želi da potpiše saglasnost za dugogodišnju novinarku i direktoricu Centra za istraživačko novinarstvo Milku Tadić Mijović. Ona je autor mnogih istraživačkih tekstova o navodnim koruptivnim radnjama porodice Đukanović, a jedna je od autorki dokumentarnog filma o predsjedniku. Dugogodišnja novinarka Monitora, za nezavisnost Crne Gore se zalagala i kad je Đukanović svom snagom bio protiv nje. Izvori Monitora kažu da se njih dvoje jesu pominjali na sastancima, ali nijesu sigurni da li su njihova imena i formalno predložena Đukanovićevom kabinetu.

Izvori Monitora tvrde da će među ambasadorima i specijalnim izaslanicima ponovo biti najmanje karijernih diplomata, iako je Vlada to obećala na početku mandata. Ponovo će se, čini se, diplomatske funkcije dijeliti „zaslužnim“ kadrovima, a ne onima koji su se godinama školovali da u svijetu zastupaju interese svoje zemlje.

 

Zbog ambasadora se ljulja podrška i u Skupštini

Situacija sa ambasadorima ne prijeti samo kohabitaciji, već ozbiljno može dodatno  uzdrmati povjerenje Vlade u Skupštini. To je pokazala i posljednja sjednica skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.

Iako je odluka o opozivu šest ambasadora dobila pozitivno mišljenje odbora, gotovo svaki član tog tijela ozbiljno je kritikovao rad Ministarstva vanjskih poslova. Ministar Radulović je kritikovan jer se nije pojavio pred odborom, ali je ozbiljno kritikovana i smjena ambasadora bez formalnih kriterijuma.

Poslanik Pokreta za promjene Branko Radulović najavio je da više neće biti član tog tijela jer, kako je rekao, ne želi više da bude „taster poslanik“. On je kazao da ministar na mjesto smijenjenih ambasadora planira da dovede još gore, a on ne želi da bude dio toga. Kazao je da je riječ o „agenturama Milana Roćena i Vijesti“. Na kraju je kazao da „svim srcem“ želi da Vlada izgura četiri godine, ali da „ovako ne može“.

„Skida glave ljudima, postavlja ljude bez ikakvih kriterijuma, a ministra nema, tako da mi treba da vidimo što ćemo raditi kroz izmjene Zakona i drugih inicijativa kada da privedemo ministra ovdje“, rekao je Radulović.

Poslanik Demokratskog fronta Milun Zogović kazao je da se opozivu ovih ambasadora moralo pristupiti mnogo ranije, jer je riječ o „par ekselans“ političkom kadru DPS-a. Predstavnik Ministarstva kazao je da je državna uprava veoma spora u vezi sa tim pitanjem.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZBOR NASLJEDNIKA TRONA SVETOG PETRA CETINJSKOG: Šta se iza brda valja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, do izlaska ovog broja u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. Njegovi izgledi su u usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije prokazan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, postoje ozbiljne indicije da je moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije

 

Početak rada Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve u ponedjeljak 24. maja je privukao pažnju gotovo svih glavnih medija u regionu. Sabor kojim predsjedava nedavno izabrani patrijarh Porfirije nije do sada zvanično uvrstio u dnevni red izbor upražnjenih episkopskih katedri u Valjevu, Zagrebu i Cetinju. Međutim, iako episkopi zasijedaju, iza debelih zidova kripte kneza Lazara u Hramu Svetog Save daleko od očiju javnosti, u crkvenim, diplomatskim i političkim krugovima se uveliko barata sa imenima kandidata i utvrđuju pazari.

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, dok ovaj broj Monitora ide u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović). Njegovi izgledi i popularnost su u stalnom usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije označavan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića postoje ozbiljne indicije da je sada moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije. Raniji patrijarh Irinej Gavrilović i uticajni proruski jastreb episkop bački Irinej Bulović su tipovali na sadašnjeg episkopa kruševačkog Davida Perovića da zamijeni Amfilohija. Za takav izbor su navodno imali i većinu u Saboru i blagoslov srpskog suverena. Ipak, do realizacije nije došlo samo zbog bolesti i smrti patrijarha Irineja.

Pema informacijama Monitora, novi patrijarh se protivi politici nametanja izbora mitropolita Crnoj Gori suprotno njenoj volji, iako Patrijarh i Sabor imaju pravo da izaberu koga oni hoće – shodno postojećim kanonima. Porfirije je poznat i u beogradskim i zagrebačkim krugovima (gdje je stolovao do izbora za patrijarha) kao intelektualac i duhovnik sa suptilnim diplomatskim vještinama i neko ko razmišlja strateški.

U Patrijaršiji su veoma svjesni da episkop Joanikije uživa privrženost sveštenstva, monaštva i pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, a uz to ima i jaku podršku zvanične Podgorice i zapadnih zemalja, prevashodno Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Njihove diplomate u Beogradu su se nedavno takođe uključile u razgovore oko kadrovskih rješenja koja se očekuju od Sabora, kako nam je rečeno iz Patrijaršije. Cilj je navodno postizanje što veće stabilnosti u Crnoj Gori kako bi se omogućilo da se sa što manje smetnji i potresa demisionira autokratski sistem predsjednika Mila Đukanovića. Nije tajna da bi jednostrano nametanje mitropolita od strane Beograda išlo naruku Đukanoviću i njegovim „patrijotama“ kojima treba okidač da zaustave opadajući uticaj i krivičnu odgovornost u slučaju da izgube kontrolu nad pravosuđem.

Jedini disidentski glasovi iz nove parlamentarne većine dolaze iz dijela rukovodstva Demokratskog fronta (DF) koji zamjera Joanikiju da je podržao njihove rivale iz redova Demokrata i Vlade Crne Gore na nedavnim lokalnim izborima u Nikšiću. Dio DF-a se pribojava da će Joanikije slijediti dosadašnju politiku njegovog prethodnika sa kojim nisu bili u dobrim odnosima, prije svega zbog kadrovskih kombinatorika pokojnog mitropolita Amfilohija oko izbora premijera i članova Vlade mimo ranijih dogovora sa njima. DF je kao kontratežu razvijao bliske odnosima sa pokojnim patrijarhom i oponentom mitropolita Amfilohija.

U čitavu igru ulazi i tema potpisivanja temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i SPC-a kojim će se regulisati odnosi između države i pravoslavne crkve. Prema najnovijoj izjavi premijera Krivokapića, u tom ugovoru više nema spornih članova (ranije su pominjana dva neusaglašena člana) i ugovor će navodno uskoro biti objavljen. Sinod je odustao od ranije pripremljene verzije mitropolita Amfilohija već je napravio novi nacrt koji je naknadno usaglašavan i poslat Vladi.

Interesantno je i da ugovor treba u ime SPC potpisati patrijarh, što je odstupanje od ranije prakse u Hrvatskoj i BiH da najstariji episkop ili predsjednik episkopskog savjeta u tim državama potpiše ugovor sa svjetovnim vlastima. Ostalo je nedorečeno da li je potpisivanje ugovora uslovljeno izborom kandidata Podgorice i Zapada za mitropolita ili je dio šire političke kombinacije kojom sadašnja Vlada nastoji osigurati političku podršku od strane crkve u Crnoj Gori u nedostatku podrške dijela parlamentarne većine.

Da još ima neizvjesnosti a možda i nervoze, vidi se i po izjavi episkopa Joanikija za dnevni list Dan pred početak Sabora, gdje sadašnji administrator cetinjske mitropolije naglašava da „sveti Kanoni propisiju da se bilo koja upražnjenja eparhija popunjava u roku od tri do šest mjeseci, odnosno da se administriranje istom ne odugovlači bez potrebe“. Takođe se i zahvalio novinaru što je „pomenuo proceduru izbora“ dodavši da je treba ispoštovati „da bi svaki izbor bio regularan i bez prigovora“.

Osim gore citiranog termina za izbor upražnjenog episkopskog mjesta, prema sadašnjim kanonima SPC-a, kandidat za episkopa mora biti isključivo iz reda monaha, bilo da je obični monah, jeromonah (monah sa sveštenim činom), iguman (nadstojnik manastira), arhimandrit (nadstojnik više manastira) ili episkop. Ranije je, kao što je i dalje slučaj u Grčkoj, kandidat mogao biti i običan pop koji je udovac (primjer patrijarha Germana ili ranijeg cetinjskog mitropolita Danila Dajkovića). Za razliku od izbora patrijarha, izbor episkopa/mitropolita se obavlja prostom većinom na Saboru gdje mora biti prisutno najmanje dvije trećine svih članova Sabora (od ukupno četrdesetak). Ako nijedan kandidat odmah ne dobije apsolutnu većinu prisutnih vrši se uži izbor kandidata. Ako u užem izboru dva kandidata dobiju jednak broj glasova onda patrijarh daje svoj „zlatni glas“ jednom od dvojice i time postaje poznat novi episkop ili mitropolit.

Kad je u pitanju vremenski termin za izbor mitropolita, period od tri do šest mjeseci nije imperativan, a u prošlosti Mitropolije stolica mitropolita je ostajala upražnjena i po nekoliko godina dok su se administratori mijenjali jedan za drugim. Tako je nakon svrgavanja i hapšenja mitropolita Arsenija Bradvarevića 1954. godine od strane crnogorskih komunista „zbog zavjere u rušenju narodnog režima i antidržavne djelatnosti“ Sveti arhijerejski sinod SPC-a u avgustu 1954. postavio za administratora Mitropolije crnogorsko-primorske episkopa Makarija iz tadašnje budimsko-polimske eparhije do juna 1955. kada je poslove administratora preuzeo pratrijarh Vikentije sve do smrti jula 1958. godine. Još četiri osobe su se smijenile kao administratori sve do 20. maja 1961. godine kada je konačno izabran novi mitropolit Danilo Dajković. SPC je prethodno dobila saglasnost i blagoslov svjetovnih vlasti Crne Gore u skladu sa vjekovnim principom cezaropapizma u zemljama sa pravoslavnom većinom (princip da svjetovna vlast ima primat nad crkvenom vlašću po pitanju kadrovske politike u Crkvi a nekad i po pitanju moralnih dogmi).

Vladika Joanikije se, osim doziranog protivljenja DF-a, i dalje susrijeće sa otvorenom opozicijom u vidu lobija oko bačkog episkopa Irineja Bulovića i prljavom kampanjom ljudi bliskih Buloviću, koju vode protiv njega. Na početku zasijedanja Sabora glasnuo se srpski bogoslov Dejan Mačković sa argumentacijom da vladika Joanikije ne bi trebao zauzeti katedru Svetog Petra Cetinjskog. Mačković je izjavio da je sadašnji administrator „brđanin i ruralni tip“ koji se „totalno ne uklapa u primorski i gradski štih pastve kojoj treba biti autoritet“ te da za novog mitropolita treba biti postavljen neko ko je „obrazovan i elokventan“ implicirajući da Joanikije to nije jer je „usko plemenskog shvatanja“. Mimo toga mu se privatno zamjera i bliskost sa Zapadom a samim tim je i njegovo srpstvo upitno.

Sve u svemu tri opcije su trenutno najviše u igri: odgoditi izbor mitropolita na godinu dana kako priželjkuje dio DF-a i dio ljudi oko predsjednika Vučića; izabrati Joanikija radi dobrih odnosa sa zvaničnom Podgoricom i unutrašnje stabilnosti crnogorske vlasti – kako traži Zapad, ili izabrati ranijeg vikarnog episkopa dioklijskog i sadašnjeg episkopa buenosajreskog i južnocentralnoameričkog Kirila Bojovića čije srpstvo i rusofilstvo se manje dovodi u pitanje. U srijedu je Kurir TV objavila da je i sam Irinej Bulović u igri za mitropolita a istog dana uveče Vidovdan je objavio da je moguće da će Irinej biti novi administrator na Cetinju. U četvrtak ujutro se glasnula Nevenka Ćirović iz Demokrata poručivši Irineju „da se ne igra igara“ jer ni „one oko Đeda (Amfilohija) nisu zaboravljene“.

Ipak, konačni stav će zavisiti od odluke vladara Srbije.

Jovo MARTINOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo