Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO SE STRUČNO USAVRŠAVAJU LJEKARI: O svom trošku i uz pomoć sponzora

Objavljeno prije

na

Savremena medicina tako brzo napreduje da ljekari, ali i ostalo medicinsko osoblje, sa znanjem stečenim na fakultetima i specijalizacijama ne mogu da prate ta dostignuća bez stalnog usavršavanja na kongresima, seminarima, simpozijumima i drugim oblicima edukacije. Ipak, bez obzira na izuzetni značaj kontinuiranog edukovanja zdravstvenog kadra, tek je 1. februara ove godine prvi put u Crnoj Gori pokrenut sveobuhvatan program edukacije, koji uključuje ljekare, stomatologe, medicinske sestre i tehničare.

Edukacija nije više fokusirana na nekoliko bolnica, najvećim dijelom na Klinički centar Crne Gore, nego se težište stavlja na organizovanje različitih vidova edukacije u Crnoj Gori dolaskom stranih predavača ili angažovanjem stručnjaka iz Crne Gore, izjavio je nedavno koordinator programa dr Elvir Zvrko.

Nakon toga ljekar dobija sertifikat na osnovu kojeg može da ostvari određeni broj bodova, a svaki ljekar je obavezan da tokom sedam godina skupi, u okviru različitih vidova edukacije, 120 bodova kako bi mogao da kod Ljekarske komore ili dobije ili obnovi licencu.

Više ni zakonski nije moguće završiti fakultet, dobiti diplomu i raditi, a ne pohađati nijedan seminar do kraja radne karijere, objasnio je Zvrko.

“Ministarstvo zdravlja je prvi put ove godine odvojilo oko 700 000 eura za kontinuiranu medicinsku edukaciju. Ona podrazumijeva da se u svim zdravstvenim ustanovama ili prostorima za predavanja održe iz raznih oblasti predavanja kako bi ljekari pratili najnovija dostignuća i bili informisani o novinama iz medicine. Plan je napravljen na početku godine, podijeljen ustanovama i realizuje se sa predavačima uglavnom iz KBC Podgorica”, kaže za Monitor dr Ljiljana Pavićević, kardiolog iz KBC-a.

Drugi vid edukacije, kaže dr Pavićević, je praćenje simpozijuma, work shopova i kongresa u inostranstvu, bilo kao pasivni – da se slušaju predavanja, ili aktivni učesnik ukoliko imate prijavljen i prihvaćen rad.

“Na taj oblik edukacije ide se uglavnom preko farmaceutskih kuća, koje učesnicima obezbijede sve – smješaj, kotizaciju i put. Dnevnice bi trebalo da obezbijedi ustanova, ali one obično nemaju sredstava za to. Broj učesnika je mali, jer je u posljednje vrijeme zbog ekonomske krize sve manje farmaceutskih kuća koje šalju ljekare na kongrese”, objašnjava dr Pavićević.

Kako ljekari stižu do seminara i simpozijuma?

Ljekar na seminare u zemlji i inostranstvu odlazi sa željom da se edukuje, piše stručni rad mjesecima ranije, dobije potvrdu da je rad prihvaćen i zakazan termin u određenom hotelu, sa visinom kotizacije, a onda nastaju prave muke, prenosi nam jedan ljekar svoje i iskustva nekoliko kolega.

Ni Klinički centar ni Dom zdravlja neće ili ne mogu da ljekarima plate troškove puta, smještaj i dnevnice, kaže on. Ljekari specijalisti, koji treba da prikažu svoj rad, sa platom od 650-800 eura, ne mogu da pođu ni do Kolašina a kamoli u Barselonu ili Beč, pa traže sponzore iz farmaceutskih kuća uz neizvjesno moljakanje. Za put i kotizaciju sakupe najčešće za drugorazredni smještaj, daleko od mjesta gdje se seminar održava. Uz to, treba da nađu zamjenu dok su na putu, a dani provedeni na putu i seminaru odbijaju im se od odmora, jer ni Dom zdravlja ni KBC ne stoje iza njih.

Povratkom na svoja radna mjesta nastaju novi problemi – kako opravdati dobijeni novac od farmaceutskih kuća? Zato su se one same pobrinule, kaže naš sagovornik. Dešava se da njihovi predstavnici ljekare koje su sponzorisali posjete u ordinacijama, daju im spisak ljekova koje treba da predlažu pacijentima, kao što su veoma skupe pumpe za bronhitis, kapi za nos, adaptirano mlijeko za bebe…

“Zašto ovaj dugometražni put? Zar ni Ministarstvo zdravlja ni matične zdravstvene kuće ne žele ljekare koji ulažu sopstveni novac u svoje znanje i koji žele da to znanje stalno osavremenjavaju”, pita se jedan naš sagovornik.

Drugi naš sagovornik, koji iz svog džepa godinama plaća odlazak na brojne simpozijume, a platio je čak i subspecijalizaciju, tvrdi da na stručno ustavršavanje izvan Crne Gore bez problema mogu da idu samo oni koji su “prikačeni za DPS”. Po njegovim riječima, ukoliko niste miljenik Đukanovićeve partije možete biti Kristijan Barnard ili De Bejki niko vas neće ni za šta konsultovati.

Ovakvih problema nemaju, na primjer, sudije i tužioci. Na usavršavanje u zemlji i inostranstvu idu o trošku poreskih obveznika. U Austriju, Mađarsku, Albaniju… Ili u crnogorske hotele kao što su Splendid, Avala, Bjanka, Maestral. Vesna Medenica je prošle godine išla u Indiju na skup zdravstvenih radnika i to sa vozačem.

Ljiljana Pavićević kaže da je ranije bilo zloupotreba od strane kolega koji su na kongrese vodili članove familija, ali to nisu plaćali sopstvenim sredstvima.

“Tome se stalo na put direktnom kontrolom menadžmenta farmaceutskih kuća. U narednom periodu potrebno je napraviti plan sa imenima onih koji idu na takve edukacije kako godinama ne bi išli isti ljudi, a drugima nije ni ponuđeno da idu. Nadam se da će ubuduće veći broj kolega moći da pohađa razne oblike edukacije, jer se samo na taj način prikupljaju poeni za produženje licence za rad”, kaže dr Pavićević.

O usavršavanju medicinara, razgovarali smo sa još nekoliko bivših i sadašnjih ljekara Kliničko-bolničkog centra. Svi se, naravno, slažu da bez kontinuiranog usavršavanja nema kvalitetnog medicinskog kadra, posebno ljekara, ali svi poručuju da za to startna pozicija treba da budu Beograd, Sarajevo, Zagreb, Ljubljana i referentne klinike u drugim svjetskim centrima. Ono što se može čuti i ranije i sada na predavanjima u Podgorici, tvrde oni, može se uglavnom naći na internetu i zato – “na simpozijume što dalje odavde”.

“Stručno usavršavanje se ne može obavljati u KBC-u, jer za to nema uslova, nego Ministarstvo zdravlja i Fond zdravstva treba da izdvoje sredstva za stručno usavršavanje u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, u poznatim evropskim i svjetskim klinikama. A kako medicina napreduje, ilustrativan je i podatak da smo nekad u Kliničkom centru jmali samo rentgen, a sada ultrazvuk, skener i magnetnu rezonancu”, kaže, u razgovoru za Monitor, dr Ivo Đurišić, bivši direktor Doma zdravlja Podgorica.

Đurišić ovako objašnjava zašto ne postoje uslovi za usavršavanje ljekara u Podgorici: “Medicinski insititut kao dio Medicinskog zavoda (naučno-istraživačke jedinice) predložio je 1975. godine Savjetu i Upravnom odboru Medicinskog zavoda (Đurišić je bio predsjenik Upravnog odbora i član Savjeta) da se otvori Medicinski fakultet u Titogradu. Svi su bili za, samo ja protiv. Zašto? Zato što su elementarni uslovi za to kadar, oprema i prostor, plus leševi za obuku. A mi nismo imali ni kadar, ni prostor, a o opremi da i ne govorim. Tada su primarijuse unapređivali u profesore, eventualno u docente. Da sam bio u pravu pokazala se prve godine rada Medicinskog fakulteta. Studenti anatomije imali su na raspolaganju samo jedan leš, a u Sarajevu, na primjer, četrdeset. Studentima prve, druge i treće godine predavali su viđeniji doktori iz KBC-a. Oni su postali profesori, ali fakultet nije priznat nigdje u inostranstvu. Medicinski fakultet je, u stvari, brat Univerziteta Donja Gorica”.

Đurišić podsjeća da je Dom zdravlja Podgorica 2004. godine sa Svjetskom bankom sklopio ugovor da Svjetska banka odobri kredit od sedam i po miliona eura za program izabrani ljekar, a od toga 900 hiljada za stručno usavršavanje.

“Kako je taj novac i na što potrošen nije mi poznato. No, iz tog vremena ostala je za pamćenje rečenica – dabogda današnje doktore liječili njihovi studenti. I zato, ma koliko iz budžeta izdvojeno za stručno uavršavanje uvijek će to biti malo. Nedavno je ministar zdravlja Budimir Šegrt rekao da mu je dosta pet miliona eura za zdravstvo iako je Vlada bila predložila da se izdvoji iz budžeta petnaest miliona”, kaže Đurišić.

Ministar je takvu računicu izgleda izveo na osnovu troškovnika “nepodobnih ljekara” koji svoje usavršavanje plaćaju iz sopstvenog džepa. Ili moljakaju sponozore da im nešto udijele.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo