Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO STIĆI DO KATUNA: K’o u doba kralja Nikole

Objavljeno prije

na

Stočari, odavno navikli da ne očekuju previše, u nekim mjestima se sami organizuju i popravljaju puteve, dok će neki i ove godine do koliba sa stokom mnogo dužim zaobilaznicama.

Prije nekoliko godina, zbog loših puteva, do Lukavice, katuna kod Kapetnovog jezera, neki stočari bili su primorani da iz Veljeg Dubokog u Rovcima sa stokom idu preko Nikšića. To se, kažu, ovog ljeta neće ponoviti, ali samo zbog činjenice da je bila blaga zima, pa su i lokalne saobraćajnice pretrpjele manje štete. Ukoliko, ipak, ne bude tako, ostaje im varijanta od nekoliko desetina kilometara do koliba. Neki od planinskih puteva na sjeveru, ironično kažu poljoprivrednici: ,,Isti su kao što ih je kralj Nikola ostavio”. Na onima koji se popravljaju, već naredne sezone pojave se isti problemi. Radovi se izvode površno i nekvaliteno, dugoročna rješenja se ne traže zbog nedostatka novca.

Na području kolašinske opštine, priznaju u izvršnoj vlasti, tokom minulih mjeseci malo je uloženo u putnu infrastrukturu, a nema izgleda da će značajnijih popravki biti ni u narednom periodu. Na području te opštine je oko 287 kilometara lokalnih i oko 240 nekategorisanih puteva, a svega 68,7 kilometara seoskih sabraćajnica je asfaltirano. Na većini tih puteva česta su klizišta, a bujice ponekad ponesu i po nekoliko stotina metara makadama. Za tako dugačku putnu mrežu budžetom za ovu godinu predviđeno je svega 10.000 eura. Više od toga nije bilo moguće, tvrde opštinski rukovodioci, a poljoprivrednici odgovaraju da bi ozbiljnija rekonstukcija samo jednog pravca do katuna na Sinjavini ,,pojela” mnogo veći iznos.

Izdig na planine veliki je trošak za stočare i samo djelimično se nadoknađuje sredstvima resornog Ministrastva.

,,Svjesni smo da većina tih puteva zahtijeva hitne i ozbiljne radove, ali nema novca da se ispravi višegodišnja nebriga. Ono što možemo da učinimo je da kada se mještani sami organizuju, pomognemo bilo da je riječ o angažovanju mehanizacije ili manjim novčanim iznosima”, kažu u kolašinskoj Opštini, podsjećajući da su još u fazi konsolidacije lokalnih finansija.

Kolašinska stočarka Svetlana Milošević kaže da je zadovoljna jer do koliba gdje ona izdiže postoji put. Do mnogih katuna, podsjeća, može se samo pješke. Skoro je 13 kilometara makadama od magistrale Kolašin – Mojkovac do Sinjavine. Put, kaže Svetlana, s velikim naporima održavaju mještani.

,,Valjda smo navikli da se uzdamo samo u svoj novac i svoju snagu, pa i ne kritikujemo mnogo. Svakodnevno slušamo o lošoj finansijskoj situaciji u Opštini, pa se ustručavamo i da tražimo. Do katuna su mještani nekoliko puta popravljali put, što sami ručno, što skupljajući novac za angažovanje mehanizacije. Ranije je dva puta lokalna uprava na jednom dijelu pomogla. Do koliba se i dalje može samo terenskim vozilima”, kaže ona.

Put do sinjavinskih katuna vrlo je problematičan zbog brojnih odrona i neregulisanog izlivanja vrela i izvora, pa često obilnija kiša uništi rezultate napornog rada poljoprivrednika. Regulisanje te saobraćajnice, kažu stočari, pored toga što bi im olakšalo svakodnevicu i smanjilo troškove, otvorilo bi tu planinu i za turiste.

Na području Mojkovca je oko 72 kilometra lokalnih i čak oko 370 kilometara nekategorisnih puteva, u koje spadaju i oni prema Bjelasici, Sinjavini i Prošćenskim paninama. Manje od 45 kilometara je asfaltirano, preko 210 kilometara su zemljani putevi, a ostalo makadam.

,,Za održavanje svih tih puteve izdvaja se oko 20.000 eura. Naravno, samo jedan dio predviđen je za održavanje onih do katuna. U okviru tih sredstava trudimo se da uradimo koliko možemo, a putevi se održavaju mehanizacijom, kojom raspolaže Opština i u skladu s ugovrima koje potpisujemo s preduzetnicima”, kaže sekretar za urbanizam Jović Marković.

I pored toga, nekolicina mojkovačkih stočara tvrdi da im je, uz nedostatak struje, na katunima najproblematičnija putna infrastruktura i da ih to mnogo košta. Zato se svake godine smanjuje broj stočara.

U beranskoj opštini mještani nekoliko sela muku muče i s dodatnim problemom, puteve im, kažu, uništavaju koncesionari šuma. Iz lokalne vlasti obećavaju da će uskoro biti bolje. Prema riječima Mira Vešovića, direktora Agencije za investicije i razvoj, na sastancima Uprave za šume i opštinskih prestavnika dogovoreno je da se ubuduće i koncesionari uključe u održavanje puteva koje koriste. Lokalna uprava će, takođe, kaže on, izdvajati sve više novca za putnu mrežu k planinama.

,,Četiri puta prema katunima već su popravljena opštinskim novcem. Putevi prema Kojanovcu, Reljinama i Smiljevici već su u solidnom stanju. Koristićemo i mehnizaciju mašinskog prstena kako bi osposobili neke puteve. Naravno, ima još mnogo puteva prema katunima, koji su višegodišnjom nebrigom naših prethodnika na vlasti zapušteni i u koje se decenijama nije ulagalo”, tvrdi Vešović.

Malobrojni stočari iz žabljačkih sela, koji ljeti izdižu na katune, imaju iste probleme. U malo boljoj poziciji su oni iz Dobrog dola, zbog regionalnog puta Žabljak-Trsa, ostali do koliba moraju makadamom.

Dragan Simićević je ljeti na Gomilama u Šarancima. Čeka, kaže, da se s puteva otopi snijeg, pa da vidi šta će ga dočekati kad krene put planine.

,,Mada je, nažalost, sve manje ljudi na katunima ljeti, ipak, smatram da bi u puteve tebalo više i kvalitenije ulagati. Do Gomila je dva kilometra puta popravljeno, ali je ostalo još toliko jako neuslovnog makadama. Dalji katuni na Sinjavini su u još lošijoj poziciji. Tako je godinama”, kaže on.

Prava je šteta, smatra Simićević, što putna mreža nije kvalitenija prema Zabojskom jezeru na Sinjavini. To bi, kaže žabljački stočar, mogla biti vrlo kvalitetna turistička destinacija, a turisti bi oživjeli taj kraj.

Uz lošu putnu infrastrukturu, na mnogim katunima stočare će ovog ljeta dočekati i manjak vode. Tek rijetki će imati solarne panele. Kažu da odluka da se od stočarstva živi podrazumijeva i hrabrost i rizik, a da nadležni malo čine da im olakšaju.

,,Život na katunima je kao prije 100 ili 200 godina i malo što se pomijenilo. To što se promijenilo treba skupo platiti. Iako je Vranjak katun s najboljim putem, dosta vode i paše, skoro da se ne isplati ovo raditi. Mogu misliti kako je onima koji nemaju niti puta niti vode”, kaže porodica Vuković, koja će uskoro iz Kolašina preseliti u kolibu na Bjelasici i tamo ostati do prvog snijega.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SPORT: GASI LI SE ŽRK BUDUĆNOST: Da ne bude kao Đekna

Objavljeno prije

na

Objavio:

ŽRK Budućnost, najtrofejniji crnogorski sportski klub, od 1. jula je bez generalnog sponzora i prema najavama  boriće se za golu egzistenciju. U toj situaciji takmičarske ambicije niko ne pominje

 

 

Gasi li se najtrofejniji crnogorski sportski klub? Da li će nastupati i u kojem takmičenju? Hoće li Glavni grad, novcem građana, od propasti spašavati nekadašnjeg evropskog giganta? Hoće li se naći još neko da pomogne? Sve su ovo pitanja koja ovih dana pune stupce crnogorskih novina i portala, boreći se za čitanost rame uz rame sa EP u fudbalu.

Prvog jula, kad je istekao sponzorski ugovor sa ŽRK Budućnost, saopštenjem se oglasila kompanija Bemax: „ Bila je čast što smo u prethodne tri sezone bili generalni sponzor brenda kao što je ŽRK Budućnost. Uspjeli smo da riješimo nagomilane finansijske probleme, doprinesemo formiranju tima za narednu sezonu i klub ostavimo bez ijedne neizmirene obaveze iz prethodnih sezona, uključujući i nedavno završenu 2023/24“, napisali su tim povodom.

Uslijedila je rekacija iz kluba. Podgorički Dan je 7. jula objavio tekst sa naslovom Maja Bulatović: Klub se gasi. Ljubiteljima sporta ne treba objašnjavati da je u pitanju najtrofejniji crnogorski sportski klub, osvajač dvije titule prvaka Evrope, tri Kupa pobjednika kupova, jednog Kupa EHF, nebrojeno regionalnih i domaćih trofeja. Jedini šampion Crne Gore od njene nezavisnosti.

„Na današnji dan klub se gasi. Nažalost, nije ni prvi ni posljednji, ali to je sudbina koja nas je sačekala“,  kazala je legenda Budućnosti, jugoslovenskog i crnogorskog rukometa Maja Bulatović, koja je izvršni direktor kluba. Bulatovićka je dalje objasnila da je klub ostao bez glavnog sponzora, da je u pitanju goli opstanak, da se sad intenzivno radi na tome da se troškovi i eventuralni penali minimizuju. Sa najavljenim pojačanjima raskinuće se ugovori. Sve će igračice biti slobodne… Dodala je i da je dosadašnji generalni sponzor Bemaks pokrio troškove za prošlu sezonu, ali su ostale obaveze za šesti i sedmi mjesec – od stanarina, avio karata, igračica koje su trebalo da dođu. Za Monitor nije željela da bilo šta detaljnije objašnjava.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SEZONA SKUPLJANJA ŠUMSKIH PLODOVA: Gledanje u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država bi morala da se organizovanije uključi i pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način je, smatraju zainteresovani, razvijanje prerađivačkih i skladišnih kapaciteta

 

 

U narednih desetak dana moglo bi se znati kakva će biti sezona pečurke na sjeveru, nakon obilnih kiša koje su ovaj dio Crne Gore zahvatile u prethodnom periodu. Jedan od najvećih otkupljivača i prerađivača pečurke i šumskih plodova iz Rožaja, Feho Kalač, kaže da toliko vremena treba da se vidi da li će pečurka, sada kada je ugrijalo, krenuti i da li će je biti na početku ove sezone.

Kalač prije svega misli na vrganj i lisičarku koji su u inostranstvu najviše traženi. „Nešto vrlo malo što je bilo smrčka, to su ljudi brali za svoje potrebe ili su prodavali na primorju. Sada nam ostaje samo da čekamo i da u narednim danima vidimo hoće li ove godine biti vrgnja i lisičarke, ili će se ponoviti loša godina kao što je bila prošla.“

Kada se radi o drugim šumskim plodovima, prvenstveno borovnici i malini, on ocjenjuje da je godina vrlo loša, ali se zato nada da će uspjeti da plasira zalihe borovnice od prošle godine koje ima u svojim hladnjačama. „U nižim planinskim predjelima roda borovnice skoro da nema. Vidjećemo u vrhovima kakav će biti rod, gdje malo kasnije zrijeva, ako je neki grad ne pokosi“, objašnjava Kalač. Ovogodišnje cijene pečurke, dodaje, još nisu formirane, i to će se znati početkom avgusta, kada će, ako bude roda, berba biti u punoj sezoni.

Kalač, vlasnik preduzeća K.D. Sloga,   podsjeća da je prošlogodišnja sezona berbe  pečurke na sjeveru Crne Gore potpuno propala, i gaji nadu da se to ove godine neće ponoviti.

Tada se pokazalo da nedostatak državne strategije u ovoj oblasti dovodi na ivicu opstanka jednu značajnu privrednu granu, otkupljivače i prerađivače, ali i obične građane, odnosno berače, koji od toga ostvaruju značajne prohode. Kalač, kao iskusni privrednik u oblasti otkupa i prerade pečurki i šumskih plodova, ističe da je uspio da prošlu godinu premosti otkupom kleke i jagode.

Samo godinu ranije, 2022., pečurka je bila prerodila da se nije imala gdje skladištiti, odnosno da nije bilo dovoljno hladnjača u kojima bi se mogla sačuvati, da bi 2023. bila potpuno obrnuta situacija. Monitor je pisao kako je vrganj 2022. godine „prerodio“ i da su otkupljivači uzimali samo najkvalitetniju klasu, i to po cijeni od svega 1,5 eura, zbog malih kapaciteta privatnih hladnjača na sjeveru, dok je ona slabije klase trunula u šumama. Prošle godine vrgnja, kao se to obično kaže, nije bilo ni za lijek, a kilogram je dostizao cijenu od 13 eura.

Na stranu nedostatak skladišnih kapaciteta, kažu otkupljivači. Crna Gora, prema njihovim riječima, sve ove godine nije učinila ništa da stimuliše razvoj prerađivačkih pogona za pečurku. Pokazalo se da su otkupljivači pečurke i drugih šumskih plodova ostavljeni sami sebi. Država im nije mogla pomoći ni kada su im hladnjače ostale pune malina. Nije im mogla pomoći ni da smjeste tržišne viškove pečurke.

„Ne smijemo biti prepušteni vremenskim uslovima i rodu pečurke i šumskih plodova od godine do godine. Potrebne su nam fabrike za preradu tržišnih viškova u godinama kada robe ima mnogo. Preradi se, sačuva se do povoljnog trenutka i povoljne cijene na tržištu, i onda nema stihije“, kažu privrednici u ovoj oblasti.

Zato vlasnik K.D. Sloga iz Rožaja kaže da im ostaje da u narednih deset dana gledaju u nebo i čekaju da vide kakav će ove godine biti rod pečurke. „Ako ne rodi, svi smo na gubitku, od berača, preko otkupljivača do izvoznika“, kaže Feho Kalač.

Na sjeveru Crne Gore je značajan broj i individualnih domaćinstava, koja nijesu privredno registrovana, a bave se berbom i osnovnom preradom. Ta domaćinstva su toliko razvila posao da su počeli sami da prerađuju pečurku u kućnoj radinosti i manjim pogonima, i najčešće sušeći je, čuvaju do trenutka kada će biti bolja potražnja i cijena. U jednom takvom domaćinstvu Monitoru su kazali da sa velikim nestrpljenjem čekaju kakva će biti ova godina kada se radi o vrgnju.

„Ko hoće, može da zaradi. Jedan berač može za samo dan da skupi trideset do četrdeset kilograma vrgnja i drugih pečurki prve klase. Ako je više berača u porodici, to je znači više novca. Tolike dnevnice nema nigdje“, kažu u tom domaćinstvu.

Sezona branja pečurke, tako nije ni počela, a u lancu od berača, do otkupljivača, prerađivača i izvoznika, svi su kao na trnju.  Vrganj iz naših krajeva posebno je tražen na inostranom tržištu, prije svega italijanskom, a sezona branja, kada ga ima, traje sve do prvih snjegova.

Zbog ranije privatizacije i propasti nekih velikih poljoprivrednih preduzeća, kakvo je, na primjer, bilo beransko Agropolimlje, kada je uništena najveća hladnjača na sjeveru, sada se osjeća veliki nedostatak skladišnih prostora i hladnjača. Sagovornici Monitora slažu se da privatni preduzetnici, kojih nije malo, ipak nijesu nadosmjestili tu hladnjaču koja je pretvorena u jedan hipermarket.

Iz godine u godinu sve više se pokazuje da bi država morala da se organizovanije uključi, i da pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način za to je, smatraju, razvijanje prerađivačkih, ali isto tako i skladišnih kapaciteta u kojima bi sirovina mogla da se čuva.

Za sada, sve se svodi na pogled uprt u nebo.

                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ JOŠ NEĆE DOBITI VELIKU SOLARNU ELEKTRANU: Daleko su paneli na Briskoj gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta

 

 

Nova tenderska komisija Vlade Crne Gore za projekat solarne elektrane Briska gora u Ulcinju poništila je prošle sedmice odluku o rangiranju kandidata koja je usvojena prije šest godina. Na taj način čitav postupak je vraćen na početak, pa će se još dugo čekati na gradnju najveće solarne elektrane u Evropi.

U najnovijoj odluci Tenderske komisije, sve ponude su proglašene nevažećima, uglavnom zbog tehničkih nepravilnosti, poput nedostatka prevoda dokumentacije. Prema rang-listi iz 2018. godine, prvorangirani ponuđač je bio konzorcijum državne Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), državne firme Fortum iz Finske i kompanije Sterling & Wilson International Solar FZCO. (Fortum i EPCG po 49%, a S&W dva odsto).

Upravni sud Crne Gore je odluku prethodne Komisije o rangiranju kandidata poništio u septembru 2022. godine na prigovor jednog od ponuđača, konzorcijuma Montesolar. Onda se čekalo na izmjene Prostornog plana Crne Gore, sve do ove odluke Tenderske komisije. Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje, iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta.

I ekološki aktivisti smatraju da mnogo opreznije treba ulaziti u ovako velike projekte, posebno ako ne postoji procjena stanja biodiverziteta na tom području. “Već šest godina traje lutanje sada već nekoliko vlada Crne Gore u pokušajima da se izmjenom prostorno-planske dokumentacije, bez poštovanja zakonskih procedura, obezbijede uslovi da se preko 6,6 miliona kvadratnih metara površine karakterističnog pejzaža Briske gore iskrči i oslobodi vegetacije, te da se na nju postave solarni paneli”, kaže za Monitor čelnica Green Home Azra Vuković. „Treba preispitati opravdanost lokacije na kojoj je planirana solarna elektrana na Briskoj gori, kako bi se izbjegla trajna degradacija ključnih vrijednosti ovog područja kroz uništavanje pejzaža, sječu šuma i negativne uticaje na ptice, biodiverzitet, kulturno nasljeđe i lokalno stanovništvo.“

Vuković navodi da je Briska gora područje izuzetnih prirodnih, ali i kulturnih vrijednosti, koje uključuje rijeku Bojanu, Šasko jezero i Knete. “Izgradnja solarne elektrane na Briskoj gori je još jedan u nizu velikih infrastrukturnih projekata u realizaciji kojih je primijenjen pogrešan redosljed koraka. Pošto je prije zaključivanja ugovora sa investitorom i izrade izmjena i dopuna važeće prostorno – planske dokumentacije neophodno bilo sprovesti procjenu stanja biodiverziteta na predmetnom području”, dodaje Vuković.

Čitav ovaj posao vrijedan preko 210 miliona eura do zadnjih dana svog tehničkog mandata vodila je vlada premijera Duška Markovića. Tako je, na primjer, izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana opštine Ulcinj od kraja oktobra 2020. godine stvorila sve pretpostavke za početak radova. Tim dokumentom je bilo predviđeno da se zona za izgradnju solarne elektrane poveća za gotovo dva puta, sa prvobitno planiranih 4,7 na 6,6 pa potom na čak 9,25 miliona metara kvadratnih, odnosno da se kapacitet tog energetskog objekta poveća sa 118 megavata (MW) na čak 262 MW. Isticalo se da bi planirana godišnja proizvodnja iznosila oko 450 gigavat sati (GWh) električne energije godišnje.

„Ova solarna elektrana biće najveća ovog tipa u Evropi”, poručivali su predstavnici prvorangiranog konzorcijuma i navodili da će ona zapošljavati 226 radnika.

Prema saopštenju tadašnje crnogorske vlade, izgradnjom solarne elektrane na Briskoj gori, Crna Gora daje značajan doprinos borbi sa globalnim klimatskim promjenama i pravi iskorak prema većoj energetskoj efikasnosti i nezavisnosti, a izgradnja takvog objekta dovodi do poboljšanja ukupnog elektroenergetskog sistema Crne Gore.

Ulcinjsku vlast niko nije pitao za ove planove. Nije to bilo ni potrebno, jer je ključni faktor u lokalnoj samoupravi bila DPS, tadašnja Markovićeva stranka. Činjenica je takođe da bi, iako je riječ o ogromnom području, opština Ulcinj trebalo samo od zakupnine na zemljište godišnje da dobija oko dva miliona eura. Za lokalnu samoupravu čiji je budžet oko 16 miliona eura, riječ je o značajnoj sumi.

U Ulcinju su se ponadali da bi izgradnjom ovakvih kapaciteta Ulcinj postao centar proizvodnje obnovljive energije u Crnoj Gori. Uostalom, tako mu nešto pripada po prirodnim potencijalima: prosječno godišnje sijanje sunca (insolacija) u Ulcinju dostiže čak 218 dana. To je više od 2.700 časova godišnje ili dnevno 7,4 časova. U toku ljeta taj pokazatelj je veći za 50 odsto (11,5 časova dnevno).

Poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić kaže za Monitor da obzirom na izvanredne mogućnosti i čist solarni potencijal, Ulcinj i Primorje, pa i čitava država, sve svoje potrebe za električnom energijom mogu lako i jednostavno zadovoljavati gotovo isključivo od sunca. “Posebno ako se zna da se veliki dio struje u našim domaćinstvima koristi za zagrijavanje vode!?”, navodi on napominjući da u ovom slučaju treba svakako treba uzeti u obzir primjedbe renomiranih organizacija civilnog društva kakva je Green Home.

Crna Gora je u decembru prošle godine dobila prvu solarnu elektranu izgrađenu na zemlji – Čevo solar, snage 4,4 MW. Država je, inače, izdala urbanističko-tehničke uslove za gradnju 30 velikih elektrana za zelenu energiju, najvećim dijelom solarnih postrojenja, snage 4.000 MW, ali realizacija na terenu, što se najbolje vidi na primjeru Briske gore, ide prilično sporo.

        Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo