Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO SU UNIŠTAVANE PLANTAŽE: Umjesto briketa „spalili“ milione

Objavljeno prije

na

Od vrednovanja ponuda potencijalnih investitora u fabriku briketa, do zaključenja ugovora o poravnanju sa firmom OMP, čelnici Plantaža su, kršeći procedure, propise i preporuke stručnjaka, radili na štetu firme koja im je povjerena. Zato su iz tog posla, umjesto zarade, izašli sa višemilionskom štetom

 

Prije više od tri mjeseca, na zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), privedeni su i pritvoreni nekadašnji članovi Odbora direktora Plantaža AD Veselin Vukotić (predsjednik borda 2006 – 2020.), Božo MihailovićDušan PerovićAnica HajdukovićĐorđije Rajković i Sead Šahmanović. Potom se, krajem avgusta, u pritvoru našla i dugogodišnja izvršna direktorica kompanije Verica Maraš (njen mandat je trajao od 2008. do 2020.).

Iako su u međuvremenu pušteni iz pritvora svi oni se, izuzev Anice Hajduković, i dalje sumnjiče da su u slučaju briketi „zloupotrijebili položaj u privrednom poslovanju u pogledu raspolaganja tuđom (državnom) imovinom“ tako što nijesu obavljali svoju dužnost, odnosno, zato što su donosili nezakonite odluke na štetu državne kompanije kojom su upravljali. Time su, prema navodima iz istrage, pribavili protivpravnu imovinsku korist preduzeću OMP Engineering u ukupnom iznosu od 5,28 miliona eura.

U središtu istrage je partnerstvo Plantaža i kompanije OMP Engineering (u daljem tekstu OMP) u poslu izgradnje fabrike briketa od otpada dobijenog orezivanjem vinograda. Fabrika nikada nije proradila a Plantaže su umjesto očekivane dobiti pretrpjele višemilionski gubitak.

Plantaže su 17. novembra 2009. objavile javni poziv za prikupljanje pismenih ponuda „u cilju rješavanja problema otpadnih sirovina i otpadnih voda koje nastaju u procesu proizvodnje, a posebno otpada koji se javlja orezivanjem vinove loze i stabala“. Pored osnovnih, pred investitora su, tenderom, postavljeni i tzv. kumulativni uslovi: da posjeduje višegodišnje iskustvo u proizvodnji briketa (reference u realizaciji sličnih projekata), ima novac neophodan za realizaciju posla i da predoči dokaze o obezbijeđenom plasmanu gotovih proizvoda.

Četiri kompanije su dostavile ponudu. Komisija za otvaranje ponuda odbacila je ponudu italijanske Gestioni & Constructioni kao „nejasnu i uopštenu“ dok su ponude KLT Consult Hanover i Depureco S.P.A. odbijene kao „neinteresantne“.

Pregovori su započeti sa OMP-om, novoosnovanom firmom iz Podgorice koju su formirali: Oleg Obradović (30 odsto vlasništva), Miodrag Ivanović (30 odsto), Predrag Bošković (30 odsto) i pravno lice Consulting Company d.o.o Zenica (10 odsto vlasništva). OMP nije imala traženo iskustvo ali ni novac potreban za investicije. Umjesto toga je iz Prve banke stigla potvrda, izdata 3. decembra 2009, kojom se navodi da osnivači OMP kod te banke imaju deponovana sredstva dovoljna za finansiranje projekta.

Što se tiče tražanih garancija o plasmanu proizvodnje (briketa) iz buduće fabrike, istražitelji SDT-a navode: „OMP je dostavio pregled 10 stranica odštampanih sa interneta koji su navodno potencijalni kupci briketa koji nikada nijesu proizvedeni od strane OMP-a, kao i tri dopisa o navodnim namjerama za poslovnu saradnju sa preduzećima sa kojima OMP ni tada ni do danas nije imao poslovnu saradnju“.

Ove „sitnice“ nijesu omele zvaničnike Plantaža da uđu u pregovore o zajedničkom poslu. Za početak, naručena je studija izvodljivosti. Taj dokument je izradio Željko Cumbe, ekspert za bio masu ali i vlasnik Consulting Company koja u OMP-u ima 10 odsto vlasništva. Prema toj analizi, posao je obećavao višedecenijski profit sa projektovanim prihodom od 1,7 – 2 miliona u prvih šest godina i povratom investicije (3,2 miliona) za četiri godine.

Plantaže i OMP, 20. septembra 2010, osnivaju zajedničko preduzeće – Plant OMP. Ugovorom o osnivanju Plantaže su se obavezale da će godišnje obezbijedi minimalno 10 hiljada tona sirovine (lozova orezina) po cijeni koja, predviđeno je, ne može biti manja od 20 eura po toni. Određena je lokacija, objekat je izgrađen, kupljena je i montirana oprema za proizvodnju. Nakon toga se ispostavilo da fabrika ne može da radi.

U dokumentima tužilaštva u koje smo imali uvid, citira se „dopis bez broja i datuma“ koji je Petar Šćepanović, direktor Plant OMP upitio projektantu i dobavljaču opreme – Consulting Company Željka Cumbe. Šćepanović, nakon isporuke opreme i njene montaže, konstatuje da „nijedan od isporučenih djelova ne odgovara specifikaciji koja je ponuđena, a u pitanju je glavna oprema za proizvodnju briketa… Uz to, jedan dio opreme je polovan (repariran) iako je trebala biti isporučena nova oprema…“.

Iako ne radi, zbog neupotrebljive opreme, Plant OMP je kreditno zadužena za iznos veći od dva miliona eura. Umjesto da bude prerađena, prikupljena sirovina je propadala (šteta procijenjena na više od 750 hiljada eura) ili je prodavana firmi Briket d.o.o iz BiH, dok su u krugu neupotrebljive fabrike povremeno skladištene palete. Pokazaće se u nastavku priče – takođe na teret državne kompanije. A akcionari su se sve glasnije pitali zašto fabrika briketa, umjesto da donosi, nosi novac Plantaža (2015. je iznos od 941.000 eura dat kompaniji Plant OMP knjižen kao „kratkoročni finansijski plasmani“).

Menadžment Plantaža na sve to ne reaguje. Sve do novembra 2014. kada  OMP podnosi tužbu tražeći raskid ugovora o osnivanju Plant OMV, naknadu štete (dva miliona) i isplatu izgubljene dobiti (četiri miliona eura). Plantaže su, u februaru naredne godine, odgovorile protivtužbom.

Svoju  tužbu vlasnici OMP-a (Predrag Bošković je dva mjeseca ranije svoj osnivački ulog prodao Olegu Obradoviću) baziraju na Studiji Željka Cumba koja je urađena u martu 2014. Za razliku od prethodnih analiza, Cumba u toj Studiji zaključuje da ne postoji dovoljna količina bio mase za proizvodnju briketa i tople vode zbog čega bi, navodno, trebalo zamijeniti dio instaliranih postrojenja u fabrici. Potom bi, zaključuje autor, Plant OMP mogla da radi, ali uz znatno manji profi od ranije predviđenog.

Pravni zastupnici Plantaža, advokatska kacelarija Ane Đukanović, angažuje vještake koji negiraju navode suvlasnika OMP-a. Tako vještak poljoprivredne struke Rade Mijović, u aprilu 2018., utvrđuje da je deponovana količina sirovina za proizvodnju briketa (11,2 hiljade tona) „više nego dovoljna za proizvodnju“. Istovremeno, vještak mašinske struke Goran Delić konstatuje da fabrika ne može da proizvodi pošto je instalirana tehnologija za proizvodnju briketa od orezine loze „potpuno promašena“.

I pored toga, Verica Maraš u septembru 2019. formira Komisiju koja treba da predloži rješenje problema sa fabrikom briketa i pokreće inicijativu za zaključenje poravnanja sa OMP-om. Krajem novembra, dvanaest dana pošto je u Privrednom sudu održano posljednje ročište u sporu OMP – Plantaže, direktorka Obradovićeve kompanije Nataša Obradović predlaže (dopis br. 2/19) da u cilju okončanja sudskog spora Plantaže postanu 100 %  vlasnik Plant OMP-a, u zamjenu za 60.000 m2 zemljišta koje je u njenom vlasništvu u Donjim Kokotima.

Četiri dana po prijemu predloga iz OMP-a, Veselin Vukotić „u formi teza“ bordu dostavlja elaborat o potrebi poravnanja. Taj prijedlog  je usvojen početkom decembra 2019. Konačno, 19. decembra 2019, formirana Komisija na sastanku kome su prisustvovali Božo Mihajlović i Verica Maraš (istražitelji SDT-a tvrde da taj sastana nikada nije održan) donosi zaključak da je „nesumnjivo opravdano“ prihvatiti prijedlog OMP-a.

Sastavni dio tog izvještaja postaje računica prema kojoj se, zbog skladištanja paleta u krugu fabrike briketa, udio OMP- u fabrici uvećava za 113,5 hiljada eura, dok se udio Plantaža umanjuje za isti iznos. U najkraćem: nekome je palo na um da skladištenje paleta u krugu neupotrebljive fabrike treba platiti po redovnoj cijeni zakupa skladišnog prostora (4,5 eura mjesečno po skladišnom mjestu). Tako su, izračunato je, Plantaže uštedjele 227 hiljada eura na štetu Plant OMP-a. Potom je pola tog iznosa dodato na konto OMP-a, a pola skinuto sa procijenjene imovine Plantaža u zajedničkoj firmi. „Ovakvim obračunom i saldiranjem priznato je nepostojeće potraživanje OMP-a, a sa druge strane nepostojeći trošak na štetu Plantaža“, konstatuje se u prijavi kojom se trenutno bavi SDT.

Ni to nije bilo dovoljno, pa se većina u bordu, krajem decembra 2019, saglasila sa prijedlogom Miroslava Vukovića, tadašnjeg direktora pravnog sektora,  da prilikom utvrđivanja vrijednosti uloženih sredstava u opremu „ne treba vršiti revalorizacija uloga osnivača po sadašnjoj vrijednosti“. To znači da je prihvaćena nabavna cijena (neupotrebljive i dijelom polovne) opreme, umjesto da je ona umanjena makar za iznos amortizacije u periodu od nepunih 10 godina, čime bi troškovi Plantaža bili umanjeni za makar 50 odsto. Ovaj izvještaj nije potpisao Samo Jovićević, predstavnik Sosiete generale banke u bordu direktora.

Odbor direktora Plantaža, 13. marta 2020, nalaže da se zaključi vansudsko poravnanje sa OMP-om, tako što će im se ustupiti zemljište površine 37.000 m2 i isplatiti 350.000 eura. U SDT-u su izračunali da, po ovom sporazumu, ustupljeni kvadrat zemljišta vrijedi 28,3 eura, iako su procjenitelji Rade Mijović i Dragan Pavićević nekoliko mjeseci ranije, na zahtjev Plantaža,  utvrdili da je najniža cijena tog kvadrata 41,6 eura.

Pošto su zakasnile sa plaćanjem, Plantaže je, krajem prošle i početkom ove godine, novčani dio poravnanja koštao oko 380 hiljada zbog pripadajućih kamata. Novac je namiren prinudnom naplatom. A čim se Plantaže uknjiže kao jedini  vlasnik fabrike briketa, Oleg Obradović može pokrenuti postupak za naplatu više od milion eura koje je, za račun Plant OMP-a, garantovao kod Hipotekarne banke.

„Kompanija će iskoristiti svoje pravo i u krivičnim postupcima koji se vode protiv članova bivše uprave postaviti imovinsko-pravni zahtjev o naknadi štete ako optuženi budu osuđeni za krivična djela koja im se stavljaju na teret“, najavljeno je, u septembru iz Plantaža.

Zoran RADULOVIĆ                                                                 

Tekst je dio projekta DPNCG koji finansira Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.

Komentari

DRUŠTVO

POLITIČKA CIJENA HRAMA SVETOG MARKA U BUDVI: Hoće li milionska donacija SPC izazvati raspad koalicije na vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će sporazum  predsjednika budvanske opštine Nikole Jovanovića sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom biti račun bez krčmara, pokazaće glasanje o budžetu opštine za narednu 2026. godinu, u kojem se na strani rashoda mora naći stavka o donaciji od milion eura

 

 

Predsjednik Opštine Budva Nikola Jovanović i Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije potpisali su 11. novembra Sporazum o izgradnji hrama Svetog Marka u Budvi. Iznenadni sastanak  upriličen je u prostorijama Cetinjskog manastira, sa kojeg je medijima upućeno kratko saopštenje.

“Budući hram biće mjesto duhovnog sabiranja, kulturnog stvaranja i zajedničkog okupljanja, što ga čini projektom od šireg društvenog značaja. Sporazumom se Opština Budva obavezala da finansira izradu kompletne projektno-tehničke dokumentacije, komunalno opremanje lokacije, kao i da Mitropoliji crnogorsko-primorskoj dodijeli donaciju u iznosu od 1.000.000 eura, koja će biti planirana u budžetu Opštine za 2026. godinu”, navedeno je u saopštenju.

Vijest sa Cetinja o milionskoj donaciji iz gradske kase izazvala je veliku pozornost u javnosti ali i (ne)očekivano mlaku reakciju političkih partija koje prave koaliciju na vlasti u ovom primorskom gradu. Posebno Evropskog saveza i Demokratske partije socijalista, čiji su oštri stavovi o Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori i o samom Mitropolitu Joanikiju dobro poznati.

Predsjednik Jovanović je , po svemu sudeći, samoinicijativno djelovao. Bez prethodnog dogovora sa koalicionim partnerima, bez obezbjeđenja šire podrške za ovako značajan projekat i izdvajanje veće sume budžetskih sredstava na ime pomoći u izgradnji hrama.

Jovanović je tako  još jednom demonstrirao apsolutnu moć koju ima u turističkoj prijestonici. Slobodu da sklapa razne dogovore o kupovini nekretnina, da obećava milionske donacije ne samo za hram već i za druge skupe projekte, da ne polaže račune nikome. Pogotovu ne koalicionim partnerima, Evropskom savezu, GP URA ili DPS-u, jer procjenjuje da niko od njih nije spreman da napusti zauzete pozicije u vlasti zbog bilo koje njegove akcije.

Da li će sporazum Jovanovića sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom biti račun bez krčmara, pokazaće glasanje o budžetu opštine za narednu 2026. godinu, u kojem se na strani rashoda mora naći stavka o donaciji od milion eura.

Vladajuća koalicija u Budvi ima 19 od ukupno 33 odbornička mjesta u lokalnom parlamentu. Okosnicu vlasti čini savez devet odbornika Jovanovićeve političke grupacije Budva naš grad, dva odbornika Evropskog saveza i jedan odbornik GP URA. Većinska podrška obezbijeđena je glasovima 7 odbornika DPS-a. Iako je prilikom konstituisanja vlasti DPS svoju podršku Jovanoviću nazvao – projektna podrška, ona je ubrzo prerasla u aktivno učešće u vlasti. Oko 50 odsto mjesta po dubini u lokalnoj upravi u Budvi, sa ključnim funkcijama u najbogatijim gradskim preduzećima, javnim ustanovama i sekretarijatima, preuzela je Demokratska partija socijalista.

DPS je najviše profitirao od podrške Nikoli Jovanoviću. Iz duboke opozicije u kojoj je partija tavorila punih devet godina, ona danas direktno i indirektno diktira pravila igre u lokalnoj upravi u Budvi. Da im se ne napuštaju te blagodeti može se naslutiti po nemuštom reagovanju na najavu izgradnje hrama Svetog Marka i obećane značajne finansijske podrške.

“DPS Budve nema ništa protiv bilo koje vjerske zajednice i zalaže se za ravnopravan odnos svih vjerskih organizacija u gradu, ali smo protiv svakog oblika uplitanja vjerskih organizacija u politički život grada i države…Kada je riječ o najavljenoj donaciji MCP iz budžeta Opštine Budva, konačan stav ćemo zauzeti tek nakon što bude poznat kompletan budžet za narednu godinu. Naš prioritet ostaje ulaganje u zdravstvo, obrazovanje, sport, predškolske ustanove i infrastrukturne projekte od javnog interesa. Budva mora ostati grad jednakih šansi, međusobnog poštovanja i jasne odvojenosti crkve od politike”, kazao je  Nikola Milović, nosilac liste DPS na prethodnim lokalnim izborima u Budvi, poslanik i odbornik u lokalnom parlamentu.

Priča oko hrama Svetog Marka prilično je uzdrmala Evropski savez u Budvi i njegovog lidera Petra Odžića, predsjednika lokalne Skupštine dovela u veoma nezgodnu situaciju.

Odžić je u novoj vlasti u Budvi prepoznat kao dio dvojca Jovanović-Odžić, dva ideološki suprotstavljena političara koji su našli zajednički jezik po pitanju formiranja vlasti u gradu, čije se prijateljstvo potvrđivalo u kafanama uz pjesme Baje Malog Knindže. Političko prijateljstvo na prvom je velikom ispitu povodom Sporazuma sa MCP.

Predsjednik budvanskog parlamenta poznat je po oštrim, pa i neprimjerenim komentarima na račun “crkve Srbije” kako je nazivao Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori i pojedinih crkvenih velikodostojnika. Ali, prihvatio je partnerstvo u vlasti sa partijom izrazito srpske orjentacije, grupom Budva naš grad, Nikole Jovanovića, dijelom nekadašnjeg Demokratskog fronta. Nakon izbora za čelnika parlamenta obećavao je kako će srušiti tu vlast ako se bude četnikovalo po Budvi.

Stranke okupljene u Evropskom savezu, Socijaldemokratska partija, Socijaldemokrate  i Liberalna partija, kao dio lokalne vlasti, uzdržale su se od reakcija na Sporazum o izgradnji hrama Svetog Marka. Sve se svelo na uopštene fraze o prečim potrebama građana od gradnje crkava i hramova.

Evropski savez ne podržava izdvajanje milionskih iznosa novca građana za potrebe bilo koje vjerske zajednice. Naš stav je da novac građana Budve treba da se ulaže u stvari od javnog interesa koje se tiču potreba svih građana Budve bez obzira na bilo kakvu njihovu pripadnost”.

U raspodjeli resora, Evropski savez je uzeo opštinski Sekretarijat za finansije, komercijalni objekat Akademija znanja i JU Narodna  biblioteka, u kojima je doveo svoje rukovodeće kadrove.

Obećana značajna finansijska pomoć najbogatije primorske opštine u izgradnji najvećeg pravoslavnog hrama na Jadranu nije do sada ni malo uzdrmala lokalnu vlast.

Međutim, sjednica parlamenta na kojoj će se odbornici vlasti izjašnjavati o budžetu tek slijedi.  Pitanje je  može li ili ne može Jovanović računati na glasove dva odbornika ES, sedam odbornika DPS-a i jednog odbornika GP URA. Ukoliko se uzda u podršku odbornika opozicije, 9 glasova iz redova Nove srpske demokratije, do toga izgleda neće doći.

Odbornik NSD Nemanja Kuljača kazao je oni neće glasati za usvajanje budžeta, koji nije samo jedna stavka koja se odnosi na donaciju MCP, nego sve ono što vlast namjerava da radi u narednoj godini.

“Nova srpska demokratija je prva pokrenula i unijela u politički prostor ideju o izgradnji ovog hrama zajedno sa blagopočivšim mitropolitom Amfilohijem. Zahvaljujući angažovanju ministra Slavena Radunovića usvojen je urbanistički plan koji je postavio pravni i zakonski temelj da se uopšte može razgovarati o ovom pitanju”, kazao je Kuljača

Naveo je takođe da nisu upoznati sa sadržajem Sporazuma sa MCP i dok ne budu imali više detalja smatraće da je u pitanju jeftina politička manipulacija bez stvarne namjere da se hram izgradi.

Nemanja Kuljača poručuje da posao izgradnje hrama sada pripada vlasti i trojcu Jovanović-Milović-Odžić i da je njihova  i obaveza da obezbijede podršku za projekat koji su najavili.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ DRŽAVNI UDAR: Ponovo pred pravosuđem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo je predložilo da Apelacioni sud, budući da je prvostepena presuda već jednom ukinuta, održi pretres i donese presudu kojom će sve okrivljene oglasiti krivima u predmetu „državni udar”

 

 

Specijalno državno tužilaštvo i nakon njegovog reformisanja,  nakon što su predmete bivših i suspendovanih tužilaca preuzele mlađe kolege, ostalo je kategorično pri stavu da se u Crnoj Gori u oktobru 2016.godine pripremao državni udar u režiji ruskih državljana Edurada Šišmakova i Vladimira Popova, a uz pomoć tadašnjih čelnika Demokratskog fronta Andrije Mandića i Milana Kneževića i više grupa iz Srbije.

U tom se kontekstu sagledava i nedavna reakcija predsjednika parlamenta Andrije Mandića, kada se na plenumu obrušio na vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića pozivajući ga da podnese ostavku. Mandić je  optužio  Markovića da instituciju koju vodi koristi za političke obračune i da često zloupotrebljava moć.

„Ustanite i recite: nisam ispunio očekivanja, povlačim se sa ove funkcije. Ja sam očekivao da vi uradite nešto za Mila Đukanovića, Aca Đukanovića, Brana Gvozdenovića, Predraga Boškovića… Ne smijete ništa da progovorite, a ovamo se bavite mačkama“, kazao je  Mandić, podsjetivši  da je upravo on bio presudan u izboru Markovića na funkciju vrhovnog državnog tužioca, jer je, kako je rekao, poznavao njegovog oca i vjerovao da će i sin biti odlučan, hrabar i uporan poput njega. „Pogriješio sam“, dodao je.

Prošlog jula predsjednik podgoričkog Višeg suda Zoran Radović  je Mandića, njegovog vozača Mihaila Čađenovića, Milana Kneževića, ruske državljane i još nekoliko srpskih državljana oslobodilo optužbe da su pripremali “državni udar”. Zadnjih dana decembra, po žalbi SDT, biće održano nekoliko sjednica na kojima će biti razmatrano ono na šta su tužioci ukazali, ali i ono što tvrde nepravosnažno oslobođeni i njihovi advokati.

Tužilaštvo je predložilo da Apelacioni sud, budući da je prvostepena presuda već jednom ukinuta, održi pretres i donese presudu kojom će sve okrivljene oglasiti krivima u predmetu „državni udar”.

Specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić, u žalbi koju je u nastavcima objavljivao portal Libertas,  analizirajući svaki dokaz u spisima predmeta, utvrdili su da je u pripremi pokušaja državnog udara na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 16. oktobra 2016. godine, postojalo nekoliko grupa i linija djelovanja, koje su slijedile kriminalni plan organizatora iz Rusije.

Posebno su analizirali postupanje svakog aktera, pa se tako jedan odnosi i na aktuelnog predsjednika Skupštine Andrije Mandića.  Specijalni tužioci tvrde da je dokazima utvrđeno da je jedan od bivših lidera Demokratskog fronta „prihvatio da postupa po uputstvima organizatora sa zadatkom da vrbuje druge osobe za članove kriminalne organizacije”, te da se njihove tvrdnje potvrđuju iz listinga komunikacija, ali i nalaza i mišljenja vještaka telekomunikacione struke.

Za tužioce je nejasan zaključak suda prilikom oslobađajuće presude da je “neprihvatljiv i kontradiktoran” dio iskaza svjedoka saradnika Saše Sinđelića, koji je tvrdio da je Mandić od početka bio uključen u operaciju “državni udar”.

“Potpuno je životno nerealno očekivati da organizator kriminalne organizacije, pa i u formatu kako njegovu izjavu interpretira sud, datu pred tužilaštvom Ruske Federacije, priznaje izvršenje krivičnog djela, da prizna kontakte i poznanstvo sa okrivljenima, pa i sa okrivljenim Andrijom Mandićem i Milanom Kneževićem”, pojašnjava se u žalbi.

SDT navodi da je Mandić od početka 2016. godine bio u komunikaciji sa Ananijem Nikićem, koga je zajedno sa okrivljenim vozačem DF-a Mihailom Čađenovićem početkom marta poslao u Beograd, kako bi tamo vrbovali svjedoka Slavka Nikića da postane član kriminalne organizacije koja je pripremala pokušaj državnog uadara na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine.

Tužioci zaključuju da je Mandić davao uputstva Čađenoviću, te da je od njega dobijao povratne informacije o detaljima sastanaka.

„To proizilazi iz listinga komunikacija za brojeve telefona koje koriste okrivljeni Mandić Andrija i Čađenović Mihailo, te svjedok Nikić Slavko i Nikić Ananije, evidencije prelaska državne granice, iz kojih dokaza se utvrđuju činjenice o međusobnoj komunikaciji ovih lica, te posebno da je bio i sastanak između okrivljenih Čađenovića, Mandića i Nikić Ananija na beogradskom aerodromu, a nakon toga su se okrivljeni Čađenović i Nikić vratili za Crnu Goru. Mandić je u Podgoricu došao tek večernjim letom 5. marta 2016. godine”, piše u žalbi.

Tužilaštvo zaključuje da ove činjenice o rastanku na Aerodromu „Nikola Tesla” ukazuju na neodrživost odbrane okrivljenog Mandića, koji je tvrdio da ga je Čađenović na aerodromu sačekao kako bi ga vozio na sastanke koje je imao u Beogradu. Tužioci pominju i još jedan telefonski razgovor između Čađenovića i Mandića, a iz kojeg proizilazi da je Mandić odmah po ulasku u Crnu Goru krenuo da se ispred kuće vidi sa vozačem Čađenovićem.

„Sve ovo su činjenice koje ukazuju na međusobnu koordinisanost djelovanja okrivljenih Mandića i Čađenovića, te posebno da okrivljeni Čađenović o svemu obavještava Mandića”, navodi SDT.

Za specijalne tužioce je očigledno da je Mandić „ne samo vrbovao druga lica za pripadnike kriminalne organizacije”, već da je i prenosio uputstva i naredbe organizatora kriminalne organizacije i obezbjeđivao upotrebu službenih vozila radi prevoza članova organizacije na sastanke radi vrbovanja.

Specijalni tužioci analizirali su detaljno postupanje svih koju su bili obuhvaćeni optužnicom.

Na dan izbora, po nalogu tadašnjeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, uhapšeni su pripadnici „šabačke grupe“. Pet mjeseci kasnije, petorica su sklopila sa tužilaštvom sporazume o priznanju krivice, koje je potvrdio tada i Viši sud u Podgorici. „To jasno upućuje na zaključak da sud kod njih nije utvrdio bilo kakve mane u dokazima“, navodi se u žalbi SDT.

Tužioci naglašavaju da su Šišmakov i Popov smislili i organizovali kriminalni plan kako bi spriječili pridruživanje Crne Gore NATO alijansi.Kako bi se pripremio pokušaj državnog udara, Šišmakov se prvi put sastao sa svjedokom saradnikom Sašom Sinđelićem, 27. septembra 2016. godine u Moskvi, gdje je srpski državljanin ušao van regularnih graničnih kontrola.Sinđelić se potom za manje od 24 sata vratio u Beograd.

Na sastanku, kako se navodi u žalbi, Šišmakov je pojasnio Sinđeliću da postoje dvije linije djelovanja – jedna preko lidera DF-a, a druga „kroz specijalce odnosno komandose“, koji su imali zadatak da na dan izbora uđu u Crnu Goru, a potom u kampu na Zlatici napadnu pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice Uprave policije. SDT navodi da je Šišmakov angažovao i Mirka Paja Velimirovića za nabavku 50 pušaka i druge interventne opreme, bodljikave žice … Agent ruskog GRU je od 1. oktobra 2016. godine, navodi SDT, boravio u Beogradu gdje se svakih dva – tri dana sastajao sa Sinđelićem na Kalemegdanu, području Smedereva.

Neke tajne susrete snimila je i srpska Bezbjednosno informativna agencija (BIA), ali tek nakon 13. oktobra kada je otkriveno da se sprema nasilje.

Tužioci smatraju da je odbrana Bratislava Dikića tokom istrage, i kasnije na glavnom poretresu, umnogome protivrječna. On je u više navrata mijenjao odbranu, od potpunog negiranja, pa do odbrane “da ne spori izvršenje radnji krivičnog djela”.SDT smatra da je Dikić mnogo prije oktobra 2016. godine postao član kriminalne organizacije i da je sa svjedokom saradnikom imao tri sastanaka u Nišu.

„Dikić je imao zadatak, navodi SDT, da izviđa teren oko Skupštine i zgrade Vlade Crne Gore. Tužilaštvo je predstavilo i dokaze prikupljene vještačenjem Dikićevog telefona, a tokom kojeg je utvrđeno da je bivši general srpske Žandarmerije izučavao proteste Demokratskog fronta ispred Skupštine Crne Gore tokom 2015. godine.

U ponovljenom postupku, presudom Višeg suda su prošle godine oslobođeni ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, optuženi za organizaciju i finansiranje terorističkog pokušaja nasilne promjene vlasti na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori u oktobru 2016. godina.

Presudom su oslobođeni i lideri tadašnjeg Demokratskog fronta, aktuelni predsjednik Skupštine Andrija Mandić, poslanik Milan Knežević, Mandićev vozač Mihailo Čađenović i penzionisani general srpske Žandarmerije Bratislav Dikić.

Krivica nije dokazana ni za sedam srpskih državljana Predraga Bogićevića, Nemanju Ristića, Srboljuba Đorđevića, Kristinu Hristić, Branku Milić, Milana Dušića i Dragana Maksića, koji su uhapšeni 16. oktobra 2016. godine, na dan izbora, zbog optužbi da im je bio zadatak da izazovu nerede ispred Skupštine.

Prvostepenom presudom, svi optuženi u predmetu „državni udar“ su u maju 2019. godine, odlukom vijeća Višeg suda kojim je predsjedavala sutkinja Suzana Mugoša, bili osuđeni na višegodišnje kazne zatvora.

Svetlana ĐOKIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GLASNA TIŠINA OKO PRIVATIZACIJE BUDVANSKE RIVIJERE: Vlada se ne oglašava – radnici protestuju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitanje oko reorganizacije HG Budvanska rivijera i eventualnog prelaska u većinsko vlasništvo MK Grupe turističkog rizorta Slovenska plaža i hotela Aleksandar, nije do sada razmatrano na sjednicama Vlade, niti su svi ministri upoznati sa onim što se dešava. Kao da se radi o prodaji starog oronulog motela ili manje zemljišne parcele u nekoj zabiti. A ne o najatraktivnijoj lokaciji na Crnogorskom primorju

 

 

Prošlo je više od 40 dana od kada je Vlada Crne Gore zvanično primila inicijativu srbijanske MK Grupe o transformaciji hotelske kompanije HG Budvanska rivijera u kojoj je predstavila svoju viziju daljeg razvoja kompanije, sa rješenjima koja su uzburkala javnost i zaposlene u preduzeću koje je u većinskom vlasništvu države. Odgovora o preduzetim koracima i dalje nema.

MK Grupa je u zvaničnom obraćanju Vladi predložila model segmentacije i privatizacije imovine preduzeća po kojem bi preraspodjelom akcija na nivou HG Budvanska rivijera, oni preuzeli Turističko naselje Slovenska plaža i hotel Aleksandar u Budvi. Dostavili su i svoj koncept razvoja lokaliteta na kojem se nalaze hoteli, koji predviđa njihovo rušenje i izgradnju novih objekata, dva manja hotela i velikog broja stambenih zgrada sa stanovima i turističkim apartmanima namijenjenih tržištu nekretnina.

Građani Budve i zaposleni u budvanskoj hotelskoj kompaniji organizuju proteste protiv navedenih planova.Traže od Vlade odgovore i upozoravaju da ni pod kojim uslovima neće dozvoliti rušenje turističkog naselja Slovenska plaža i gradnju stanova na toj lokaciji.

Na drugom protestu održanom u utorak 11. novembra u organizaciji sindikata ove hotelske kuće, održanog u parku Slovenske plaže, Vladi je poručeno da se ne igra vatrom.

Predsjednik Sindikalne organizacije HG Budvanska rivijera Milorad Dajković kazao je da je 330 zaposlenih, što je gotovo 90 odsto od ukupnog broja, svojim potpisima reklo “ne” ovakvom modelu restrukturiranja hotelske kompanije.

Dajković je naglasio da upravo ova dva hotelska objekta generišu najveće prihode u kompaniji te da nema ekonomske logike da pređu u novo društvo, u kojem bi većinski paket pripao MK Grupi. „Da apsurd bude veći, ruši se 1.200 soba i grade dva nova hotela od po 200 i 250 soba. To nije razvoj, to je gašenje i brisanje brenda koji se gradio više od 40 godina. Slovenska plaža je život koji su gradile generacije radnika. Budvanska rivijera nije samo kompanija, ona je porodica, ona je simbol Budve”, istakao je Dajković.

Okupljenima se obratio i Rade Ratković, profesor na Fakultetu za biznis i turizam u Budvi.

„Turizam se sada sabotira i sputava gradnjom nekretnina, posebno pogubnih sekundarnih stanova koji su doveli crnogorski turizam pred proces tihog odumiranja, a radnike i građane do bijednih plata…. Razumjeli bismo da se planira uklanjanje nekih stambenih solitera radi izgradnje hotela, ali nikako ne možemo razumjeti državnu, odnosno partitokratsku namjeru da se ruše hoteli i rizorti, radi gradnje stambenih mastodonata za tržište. Takva pogubna namjera je za Riplija, nevjerovatno da se događa, ali postoji konsenzus da se ipak dogodi”, kazao je Ratković On je kazao da Slovensku plažu ne treba rušiti nego uvesti profesionalni menadžement.

“Ne damo Slovensku plažu. Ne damo budvanski turizam. Zamijeniti partijsko profesionalnim upravljanjem, preduzeće sa državnim vlasničkim učešćem staviti pod profesionalni menadžment, a ne menadžment partijskih aktivista. To su životne mjere za spas crnogorskog turizma, njegovu obnovu i razvoj kao grane od najvećeg nacionalnog interesa”, poručio je sa skupa profesor Ratković.

Nekadašnji direktor u Slovenskoj plaži, Vlado Dapčević, uporedio je namjere MK Grupe sa razornim zemljotresom koji je davne 1979. pogodio Budvu.

„Okupili smo se da zaustavimo bezumlje, zločin koji želi da sruši ovu prirodnu i arhitektonsku ljepotu kakva je Slovenska plaža. Zemljotres 1979. godine srušio je staru Slovensku plažu odnosno hotele Internacional, Slaviju, Adriatik i Plažu. Na tom prostoru zahvaljujući pomoći cjelokupne društvene zajednice tadašnje Jugoslavije izgradilo se velelepno zdanje kakva je Slovenska plaža. Slovenska plaža je visokoprofitabilno preduzeće, to se ne može upoređivati sa drugim smještajnim kapacitetima. Ona je kovačnica novca. Proteklih 10-15 godina u Slovensku plažu uloženo je najmanje 50 miliona eura, zašto smo onda bacali taj novac, da bi rušili… Nećemo ovo dati”, poručio je Dapčević.

Jedan od zaposlenih u HGBR, Ilija Bućin, prozvao je Vladu da radi iza leđa radnika.„Sada gospoda iz Podgorice, koja kuju neke kvarne planove, očekuju da ćemo mi mirno da stojimo i gledamo kako urnišu naš grad i HG Budvanska rivijera. Nećemo im to dopustiti, neka budu sigurni. Gospodo iz MK Grupe, možda vam je neko nešto obećao, ali nećemo vam dati da lako krčmite radi svojih predaka i radi generacija koje su stvarale HG Budvanske rivijera i radi naše djece i potomaka.  Vlada Crne Gore, ukoliko prihvati incijativu, imaće nas za protiv i imaće nas još više“,kazao je Bućin.

On je pozvao menadžment HG Budvanska rivijerada prestane da ćuti i da iznese svoj stav oko privatizacije preduzeća i rušenja Slovenske plaže.

Ni uprava HG Budvanska rivijera ni Vlada ne oglašavaju se oko tako važnog pitanja kakvo je privatizacija  najveće hotelske kompanije u Crnoj Gori. U međuvremenu uprava MK Grupe ne sjedi skrštenih ruku. Inicirali su sastanak sa zaposlenima u prostorijama uprave. Tražili su daiz svakog sektora dođe po 5-6 zaposlenih kako bi im prezentirali sve blagodeti koje ih očekuju pod njihovom upravom. Zanimljivo je da aktivnosti manjinskog akcionara i agitacija po prostorijama direkcije HG Budvanska rivijeranisu smetale rukovodstvu preduzeća. Pojedini radnici navode, da su direktor HGBR i saradnici učestvovali u tome.

Nezvanično se saznaje da su radnici HG Budvanska rivijera spremni da organizuju blokadu Budve i naredne turističke sezone, ukoliko premijer Spajić do tada ne odustane od predloženog plana privatizacije. To će biti krajnja i radikalna mjera u odbrani zajedničke imovine.

Dok radnici i građani protestuju, istekao je rok od 30 dana na koji je Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte obavezaozagrebačku kompaniju Horwath i Horwath, sa kojom ima ugovor o savjetovanju, da dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu inicijative MK Grupe, „koja će  između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela i to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora  i analizu  važećih pravnih propisa na osnovu kojih  bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak“.

To je odlučeno na sjednici Savjeta 9. oktobra kojom je predsjedavao premijer Milojko Spajić. Druga sjednica Savjeta od tada nije održana niti ima informacija o tome do kakvih je zaključaka došao Savjetnik Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte.

Pitanje oko reorganizacije HG Budvanska rivijera i eventualnog prelaska u većinsko vlasništvo MK Grupe turističkog rizorta Slovenska plaža i hotela Aleksandar, nije do sada razmatrano na sjednicama Vlade, niti su svi ministri upoznati sa onim što se dešava. Kao da se radi o prodaji starog oronulog motela ili manje zemljišne parcele u nekoj zabiti.A ne o najatraktivnijoj lokaciji na Crnogorskom primorju i turističkom naselju koje predstavlja najvredniji dio turističke ponude Crne Gore.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo