Dok smo zaokupljeni pitanjem da li je u video javljanjima odbjegli Miloš Medenica ili njegov AI „imitator“, malo ko se pita – šta je manje zlo u ovoj priči? Da se odbjegli organizator kriminalne grupe sprda sa bezbjednosnim sektorom ili da je u pitanju AI manipulacija sa kojom država nije kadra da se izbori. U oba slučaja nema odgovora na pitanje – pod čijom se sada zaštitom nalazi odbjegli Miloš Medenica, i za čiji intres se pojavljuje, ako se ovo radi uz njegovo saučesništvo

Preko noći se desila smjena generacija. Do juče smo na pomen prezimena Medenica znali da se radi o Vesni, danas je to sutkinjin sin. Slučajno ili ne, to ide uporedo sa tehnološkim razvojem društva, i prelaskom sa starih na moderne metode urušavanja sistema.

Miloš Medenica je osuđen da je organizovao kriminalnu grupu, čija je članica i njegova majka, dugogodišnja čelnica Vrhovnog suda Crne Gore i jedan od stubova prethodnog režima. Na dan kad  mu je izrečena presuda, Medenica je  bjekstvom iz stana uspio izbjeći hapšenje zbog desetogodišnje robije. Crna Gora nije ni slutila u kom će se pravcu razviti ta priča. Iz policijskog vrha su tvrdili da znaju ko su pomagači u bjekstvu i odjednom zaćutali. Ime nikada nijesu izgovorili. Crna Gora nije ni slutila u kom će se pravcu razviti ta priča.

Ubrzo je javnost počela da prima poruke od odbjeglog ili nekog ko se izdaje da je on. U seriji snimaka koji su postali viralni akter šalje podrugljive poruke bezbjednosnim strukturama.

Dok su službe i javnost zaokupljeni pitanjem da li je u video javljanjima  odbjegli Medenica ili njegov AI „imitator“, malo ko se pita – šta je manje zlo u ovoj priči? Da se odbjegli organizator kriminalne grupe sprda sa bezbjednosnim sektorom ili da je u pitanju AI manipulacija sa kojom država nije kadra da se izbori.

Stručnjaci i alati uz pomoć kojih su proteklih dana vještačeni video sadržaji davali su različita tumačenja. Većinom se analitičari slažu da dostupni snimci ne daju dovoljno informacija i da bi trebalo imati originalni fajl kako bi se sa većom sigurnošću moglo tvrditi da li je snimak pravi ili lažan. Ovo su potvrdili i AI stručnjaci koje smo kontaktirali uz opasku da sa ovakvim materijalom dostupnim za analizu svi mogu napraviti scenario za priču koju žele da ispričaju. Zaključivanje o autentičnosti otežava loš kvalitet snimaka, velike kompresije, odabir kadra, loše svjetlo, nedostatak scenografije…

Nakon prvog objavljenog snimka javili su se iz MUP-a. „Ovakve aktivnosti predstavljaju oblik hibridnog djelovanja organizovanih kriminalnih i interesnih struktura, koje sada koriste i savremene tehnološke alate i informaciono-propagandne metode radi ostvarivanja svojih ciljeva”, saopštili su uz šturo objašnjenje da se radi o lažnom i manipulativnom sadržaju. Bez detaljnije analize rekli su da je video izrađen korišćenjem alata zasnovanih na vještačkoj inteligenciji sa ciljem stvaranja lažne predstave i dovođenja javnosti u zabludu. Javnosti je ostalo da im (ne)vjeruje na riječ.

Termin deepfake, nastao je spajanjem pojmova deep learning i fake i odnosi se na hiperrealistične video zapise napravljene da liče na stvarne osobe. Deepfake koristi neuronske mreže koje analiziraju velike skupove podataka kako bi replicirale izraze lica, ponašanje, glas i način govora neke osobe. Svaki trzaj i tik je značajan.

Deepfake tehnologija nije ilegalna, niti su svi takvi sadržaji zlonamjerni. U zavisnosti od sadržaja, neki krše zakone o zaštiti podataka, pravila o sadržaju bez pristanka… Ukoliko su ovi snimci lažni, i Miloš Medenica je žrtva prevare. Zato ima onih koji ćutanje njegove porodice  smatraju znakovitim.

Ova tehnologija je svjetska tema, samo je brže nego što smo očekivali uplovila u naše dvorište. Dospjela je u fokus 2017. godine, kada su se na internetu pojavili video zapisi javnih ličnosti, uključujući Obamu, Cukerberga…. Iako su neki od njih napravljeni radi zabave, mnogi, poput lažnog snimka eksplozije u blizini Pentagona, izazvali su haos i strah u javnosti. Čak i turbulencije na berzi. Kako su AI alati postali dostupniji široj javnosti, tehnologija se sve više zloupotrebljava.  Krađa identiteta, prevare, kršenja privatnosti podataka i intelektualne svojine, prijetnje nacionalnoj bezbjednosti… Nebo je granica.

Jedna od ranih dipfejk prevara koja je ciljala na ozbiljna pitanja desila se početkom rata u Ukrajini. Na internetu se pojavio snimak Volodimira Zelenskog koji poziva Ukrajince na predaju. Okom se mogla uočiti nesavršena manipulacija. Četiri godine su prošle od tada. Svijet je postao komplikovanije mjesto, a tehnologija napravila skok od sedam milja. Manipulacije poput ove sa Zelenskim danas može napraviti svaki desetogodišnjak sa pristupom internetu i open source alatkama. Ono što se danas dešava na ovom polju, znatno je složenije. I opasnije.

AI alati postaju jeftiniji, dostupniji i lakši za upotrebu, politički deepfake sadržaji su i efikasniji. Danas ih nerijetko dijele i oni koji bi trebalo da ih kontrolišu. Elon Mask je šerovao video potpredsjednice Kamale Haris na svojoj platformi X. U videu ona komentariše kako je četiri godine bila pod tutorstvom vrhunskog lutka duboke države, divnog mentora, Džoa Bajdena. I on je bio žrtva ovakve prevare kada su glasači u Nju Hempširu u januaru 2024. dobijali pozive sa generisanim Bajdenovim glasom. Savjetovano im je da ne izlaze na predizbore te godine. Naravno da je i sadašnji predsjednik Donald Tramp odmah prihvatio čari ove tehnologije. U avgustu iste godine na Truth Social objavio AI-generisanu podršku pjevačice Tejlor Svift. AI je postala stalna stavka u predizbornim kampanjama širom svijeta.

Među prvima su u Južnoj Koreji zabilježeni i slučajevi gdje su seksualni prestupnici koristili deepfake tehnologiju za kreiranje sadržaja koji uključuje maloljetnike.

Nedavne studije pokazale su da je i do 98 odsto svih deepfake sadržaja na internetu seksualno eksplicitno i neodobreno, pri čemu 99 odsto takvog sadržaja cilja žene. Kriminalci sve češće proizvode lažne seksualne materijale koristeći javno dostupne fotografije i ucjenjuju žrtve. Žrtve često nisu ni svjesne da je njihov lik iskorišćen dok ne dobiju prijetnje ili zahtjeve.

Jedan o novijih slučajeva je i onaj u kome su francuski tužioci u okviru preliminarne istrage koja se odnosi na eksplicitne deepfake sadržaje i slike seksualnog zlostavljanja djece naredili pretres tih prostorija. To se desilo nakon što se prošlog mjeseca, Muskov AI chatbot Grok suočio sa masovnom kritikom korisnika koji su tvrdili da aplikacija digitalno skida odjeću ljudima, prvenstveno ženama, a u nekim slučajevima i djeci.

Više država započelo je konkretne regulative, pri čemu EU prednjači u standardizaciji načina na koji kompanije koriste AI. Ovdje  se kriju neke od prepreka između prekoatlantskih partnera. SAD su za manje restriktivne prakse od onih koje se planiraju u EU.

Materijal proizveden uz pomoć AI prijeti da erodira temelje demokratskog života. Tehnološke kompanije razvijaju alate za otkrivanje deepfake sadržaja. Taj proces je spor i kasni za inovacijama na koje bi trebao da odgovori. Prethodnih dana smo imali prilike da čujemo da ima kompanija i u Crnoj Gori koje su se uhvatile u koštac sa ovom pričom. Dok se izazovi gomilaju, prvi korak mora biti podizanje svijesti javnosti o ovim oblicima prevara i socijalnog inženjeringa. Na tome se radi jako malo.

Četiri su godine prošle od kada su serveri Vlade Crne Gore i mnogih državnih institucija bili višednevna meta najintenzivnijih sajber napada zabilježenih kod nas. Nejake na ovom polju, za saniranje posljedica domaće su vlasti pozvale stručnjake FBI. Potom je u Crnoj Gori krenulo  osnivanje institucija koje bi se bavile sajber zašitom i sigurnošću. Stručnjaci kažu da je situacija danas znatno bolja nego u avgustu 2022. kada su se napadi desili. A odakle su se još ne znamo.

„Usvojen je Zakon o informacionoj bezbjednosti, usklađen sa NIS2 direktivom, formiran je državni CIRT, kao i savremeni G-SOC, gdje mladi eksperti koriste najnaprednije alate za prevenciju i odgovor na sajber incidente. Takođe, nedavno je osnovana Agencija za sajber bezbjednost, koja će operativno povezivati sve aktere kritične infrastrukture“, govorio je nedavno ministar javne uprave Maraš Dukaj. Ovih dana vidimo da smo daleko od sigurne kuće.

Tek u decembru 2024. godine urađen je predlog odluke o osnivanju Agencije za sajber bezbjednost. Agencija je planirana u Strategiji sajber bezbjednosti Crne Gore od 2022. godine do 2026. Prije nekoliko dana saznali smo da se još radi na njenom pokretanju. U punim kapacitetima bi mogla startovati sredinom godine. Pred četvrtu godišnjicu sajber napada na crnogorske institucije.

Ako ovako agilno radimo na najvažnijem pitanju sajber bezbjednosti, onda ne treba da čudi što se o snimcima odbjeglog Medenice nadležne institucije oglašavaju saopštenjima bez ikakvih forenzičkih dokaza. Vlasti kao da su udarile štrik na ovu priču onog momenta kada su rekli da se radi o AI generisanom sadržaju. Ko kreira sadržaj i izvrgava ruglu bezbjednosni sistem izgleda je vlastima manje bitno pitanje. Po svemu što se do sada vidi, opravdana je pretpostavka da iza snimka ne stoji pojedinac, već  organizovana tehnlološki verzirana grupa.

Nije potrebno biti tehnološki mag, već se poslužiti logikom: Miloš Medenica nema nakon uspješnog bjekstva razlog da se izlaže riziku i provokativno se pokazuje. Njemu  treba tajnost, ona ga štiti. Onima pod čijom je sada zaštitom, može biti treba uznemiravanje javnosti i dodatno  dočaravanje nesposobnosti  vlasti. Ko su oni, jesu li  organizovani kriminalci ili policajci – vlast je dužna da odgovori. Više sagovornika na ovu temu u medijima je pominjalo da ne treba isključiti ni nevidljivi potpis neke službe. Reklo bi se – organizovanije i inovativnije od naše.

Svijetu predstoji duga i nezvjesna borba  sa sve inovativnijim sistemima zloupotrebe. Mi tek treba da shvatimo da smo dio velikog svijeta. Mnoga preimućstva tehnološkog razvoja mogu nas  zaobići. Negativne posljedice neće. Tu su. I Miloš i mađije.

Dragan LUČIĆ

Slike presušenog novog korita Ćehotine, čija je vrijednost 20 miliona eura, i vode koja protiče starim koritom objavljene su u pojedinim ovdašnjim i beogradskim medijima. Iz Rudnika uglja demantuju  tvrdnje da je novo korito puklo. Zbog poplava, kažu, imaju probleme koji će biti sanirani

Prema informacijama koje je Monitor dobio iz Pljevalja,  novo korito rijeke Ćehotine, čija izgradnja je koštala 20 miliona eura, puklo je a rijeka teče starim kanalom. Slike presušenog novog i vode koja protiče starim, objavljene su u na društvenim mrežama i pojedinim medijima. Iz Rudnika uglja demantuju ove tvrdnje, objašnjavajući da zbog poplava imaju probleme ali da će oni biti sanirani.

Ćehotina je novim koritom potekla 23. decembra prošle godine. Svečanom događaju puštanja rijeke u novo korito prisustvovali su izvršni direktor Rudnika ufglja Pljevlja (RUP) Nemanja Laković, ministar energetike i rudarstva Admir Šahmanović, kao i predstavnici Elektroprivrede Crne Gore (EPCG).

“Danas smo završetkom ovog projekta obezbijedili višestruku korist za građane Crne Gore, RUP i EPCG. Naš energetski sistem i RUP sada funkcionišu znatno bezbjednije. Kao što znate, prije dva mjeseca suočili smo se sa masivnim klizištima izazvanim približavanjem fronta radova rijeci Ćehotini. Danas naši rudari mogu makar djelimično da odahnu, jer ulazimo u zonu bezbjednijeg i sigurnijeg rada. Projekat je realizovan u predviđenom, čak i skraćenom roku, uz puno poštovanje tehničke dokumentacije, zakonskih procedura i mjera zaštite životne sredine“, istakao je Laković.

Iz Rudnika su ranije kazali da se izmještanjem rijeke stvaraju uslovi za eksploataciju uglja do 2049. godine.Da to nije urađeno Termoelektrana Pljevlja bi stala, objašnjavali su nadležni, što bi imalo katastrofalne posljedice za energetski sistem. Izmještanje rijeke bilo je neophodno zbog napredovanja rudarskih radova prema postojećem koritu Ćehotine.

“Puštanjem u probni rad novog korita rijeke Ćehotine završavamo jedan dugotrajan i složen proces, koji je bio neophodan za stabilnost energetskog sistema i zaštitu važnih državnih resursa. Svjesni smo da energetski sektor danas stoji pred ozbiljnim izazovima. Pred nama je period u kom moramo rješavati naslijeđene probleme i završavati projekte koji su se predugo odlagali. Ovaj projekat pokazuje da je to moguće kada postoji vizija, saradnja i odgovornost. Naša obaveza je da donosimo odluke koje obezbjeđuju razvoj, ali i čuvaju prirodne resurse i interese građana.“, kazao je Šahmanović.

Vlada je ovaj projekat proglasila poslom od javnog interesa. Prvobitna planirana cijena bila je 14 miliona eura, da bi na kraju iznosila blizu 20 miliona. Radove je izveo Konzorcijum HSV Preduzeće za hidrogradnju i niskogradnju i visokogradnju iz Vlasotinca, ,,Opticus ing” iz Beograda i Privredno društvo za projektovanje inžinjering i izvođenje radova ,,Kolubara” iz Mionice.

Dio domaćih medija je protekle sedmice prenio  pisanje srpskog tabloida Alo o pucanju novog korita Ćehotine i prodoru vode u rudarski kop. ,,Sistem proizvodnje električne energije u Crnoj Gori ušao je u najozbiljniju krizu u poslednjoj deceniji, nakon što je propast projekta izmještanja rijeke Ćehotine doveo do praktičnog kolapsa proizvodnje uglja u pljevaljskom basenu”, pisao je srpski tabloid krajem protekle sedmice. Navedeno je i da ,,Termoelektrana Pljevlja trenutno raspolaže količinama uglja koje omogućavaju rad u trajanju ne dužem od 30 dana, nakon čega se otvara pitanje opstanka proizvodnje električne energije iz ovog postrojenja. Istovremeno, eksploatacija uglja u Rudniku uglja Pljevlja je faktički zaustavljena, jer je oštećeno korito Ćehotine ugrozilo i sam površinski kop”.

Iz Rudnika uglja za Monitor kažu da su ,,u posljednih nekoliko dana pojedini regionalni i lokalni tzv. mediji plasirali  netačne informacije vezane za rad RUP-a i projekte koje izvodimo”.

Objašnjavaju da se, shodno projektu, Ćehotina nalazi u šestomjesečnom probnom radu.Demantuju da je bilo većeg oštećenja u novom koritu rijeke Ćehotine. Usljed nepovoljnih vremenskih uslova, odnosno pojave bujičnog toka primijećeni su manji tehnički nedostaci i njihovo otklanjanje je u toku, kažu iz Rudnika,

,,Veliki priliv vode i neadekvatno očišćeno staro korito rijeke Ćehotine izazvali su prelivanje vode na ulivu starog i novog korita, što je pokazalo da se i staro korito mora detaljno očistiti, a dio tih poslova ekipe Rudnika uglja Pljevlja su već završile. Na novom koritu u toku su projektom definisane kontrole spojeva folije i ojačavanje spojeva folije sa tzv gabionima. Svaka faza na projektu prolazi kroz tehničku provjeru i detaljna ispitivanja, a po utvrđivanju ispravnosti od strane nadležnih komisija, uslijediće zatvaranje tunela starog korita rijeke Ćehotine, čime će projekat biti u potpunosti završen. U skladu sa tim, povremeno preusmjeravanje rijeke u staro korito je po planu probnog rada i biće urađeno nekoliko puta do konačnog završetka projekta, što je i praksa u ovakvim slučajevima”, kažu iz Rudnika uglja.

Navode da je veliki priliv voda u januaru, kakav nije zabilježen u poslednjih 20 godina, od 100.000 kubika na dnevnom nivou uslovio je petnaestodnevnu obustavu rada na otkrivci: ,,Radni uslovi su bili otežani usled niskih temperatura, što je dodatno usporilo rad i povećalo rizik od klizišta zbog komplikovanih geotehničkih uslova u samom kopu te je zahtijevalo potrebu za posebnim mjerama odvodnjavanja i stabilizacije kosina. Napominjemo da je, uprkos izvođenju radova po rudarskom projektu, eksploatacija na kopu Potrlica, već bila značajno poremećena usled klizišta koja su se pojavila u oktobru prošle godine, zbog čega je došlo do višemjesečnog zastoja i kašnjenja sa radovima na otkrivci. Mjere sanacije i izrada novog uprošćenog projekta uspješno su završene, a sve u skladu sa preporukama rudarskog inspektora”, kažu iz Rudnika.

Mediji iz regiona u međuvremenu pišu da se Elektroprivreda Crne Gore priprema za hitan uvoz uglja, kako bi se izbjegao prekid rada Termoelektrane i kolaps elektroenergetskog sistema. ,,To praktično znači da država, uprkos tome što ima sopstveni rudnik i termoelektranu, ulazi u fazu energetske zavisnosti, uz znatno veće troškove i neizvjesnost u snabdijevanju”, navodi Alo. Dodatno se tvrdi da je ,,ugalj već u decembru uvožen iz Bosne i Hercegovine kako bi se premostili kratkoročni manjkovi, što jasno ukazuje na dubinu problema”.

Iz Rudnika uglja tvrde da ,,novo korito rijeke Ćehoitine nema apsolutno nikakve veze sa proizvodnjom uglja, s obzirom da se radovi na otkrivci i uglju izvode sa suprotne strane kopa”.

,,Ipak, poštujući bezbjednosne procedure i važeće propise uspjeli smo da obezbijedimo kontinuiran rad na otkrivci i isporuku potrebnih količina uglja za TE “Pljevlja”. Uprkos navedenim problemima, Rudnik uglja Pljevlja je u decembru i januaru uspio da isporuči TE “Pljevlja” veće količine uglja od planiranih. Stoga, informacija da je u decembru prošle godine vršen uvoz uglja iz BIH, nije tačna”, tvrde iz Rudnika.

Predrag NIKOLIĆ

U Crnoj Gori sport je dominantno oslonjen na novac iz državnog i opštinskih budžeta i na sponzorstva od strane državnih i privatnih kompanija. Tržište (karte, TV prava, prodaja igrača…), koji je glavni izvor prihoda na Zapadu, kod nas je na zanemarljivom nivou

Budžetom Glavnog grada Podgorice za 2026. godinu je opredijeljeno četiri miliona i 260 hiljada eura za sufinansiranje programa rada sportskih klubova čiji je osnivač Glavni grad Podgorica, saopšteno je prošle sedmice. To su muški i ženski rukometni klub Budućnost, kao i košarkaški, fudbalski, odbojkaški i plivački vaterpolo klub.

FK Budućnost, koji je prošle godine proslavio vijek postojanja, je dobio najveći dio novca – dva miliona eura. Košarkaški klub Budućnost Voli, koji je jedini gradski reprezent na regionalnim i evropskim klubskim takmičenjima, dobio je 700.000 eura.

,,Smatram da 700 hiljada eura nije dovoljno za klub koji pravi rezultate na regionalnom i evropskom nivou. Razumijem potrebe FK Budućnost, želim im da izađu iz krize i da se stabilizuju. Naš projekat je ipak najznačajniji, pravimo dobre rezultate, a onda izostane podrška vlasnika. Smatram da je 700 hiljada malo, jer bi bilo pogubno da se KK Budućnost vrati na nivo da igra samo domaća takmičenja“, kazao je nakon raspodjele iz gradske kase predsjednik KK Budućnost Dragan Bokan, dodajući da – „niko u Evropi ne igra bolje sa manjim budžetom.

Bokanova kompanija Voli je generalni sponzor ovog kluba. Sredinom prošle godine gradonaćelnik Podgorice Saša Mujović govoreći o finansijskoj podršci KK Budućnost izjavio je: ,,Grad je ove godine opredijelio sredstva koja će ići u smislu podrške klubu — do nekih milion eura. Ja znam da je to nedovoljno. Imamo kvalitetnog sponzora Voli, koji daje oko dva miliona eura, ali treba značajnija podrška države, odnosno državnih kompanija. Planirali smo naredne godine da damo 1,5 milion — što je istorijski budžet za klub”.

Ipak, sredstva od grada su ove godine značajno manja. Pored finansiranja od strane osnivača i kompanije Voli, KK Budućnost ima još preko 20 sponzora. Sve to nije dovoljno jer se sa godišnjim budžetom od oko 5,5 miliona eura, takmiči sa klubovima čiji budžeti su daleko veći – Crvene zvezda (20 miliona), Partizan (23 miliona), dok najbolji košarkaški klubovi iz Španije i Turske imaju budžete od preko 30 i 40 miliona eura.

U Crnoj Gori sport je dominantno oslonjen na novac iz državnog i opštinskih budžeta, zatim na sponzorstva od strane državnih i privatnih kompanija. Tržište (karte, TV prava, prodaja igrača…) koji je glavni izvor prihoda na Zapadu kod nas je na zanemarljivom nivou.

,,Crnogorski sport se finansira uglavnom iz ‘državnog novca’. Za finansiranje sportskih saveza, Crnogorskog olimpijskog komiteta i Paraolimpijskog komiteta Crne Gore iz državnog budžeta izdvaja se oko 0,20 odsto. To je najmanje od svih zemalja iz okruženja i apsolutno je nedovoljno za realizaciju svih programa naših nacionalnih selekcija, kao i pojedinačnog sporta. Finasiranje sporta se konstantno predstavlja kao izdvajanje Vlade i ponavlja matrica da je ‘ova ili ona Vlada do sada izdvojila najviše od svih’, a ne kao nešto što bi trebalo da bude ‘opšta stvar’ i da ne zavisi od političkih odluka”, kaže za Monitor dugogodišnji sportski novinar Aleksandar Radović.

Iz državnog budžeta novac se izdvaja za nacionalne sportske saveze, Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet, sportsku infrastrukturu, organizaciju međunarodnih takmičenja, programe za djecu i mlade. Izdvajanja za sport na nacionalnom nivou su simbolična i daleko od prosjeka EU od jedan odsto iz budžeta.

,,Nije novina ukazati da se crnogorski sport nalazi u najtežem trenutku, a da donosioci odluka i dugogodišnji predstavnici sportskog pokreta, posebno rukovodstvo Crnogorskog olimpijskog komiteta i dalje izbjegavaju da preuzmu odgovornost’’, kaže za Monitor Marko Begović, doktor sportskih nauka i univerzitetski profesor u Norveškoj. On navodi da su sportisti i sportski radnici pod ozbiljnim pritiskom i u stalnom raskoraku između njihovih osnovnih potreba i načina na koji stranačka politika i pojedinci raspodjeljuju javna sredstva. ,,Iako se budžeti kako na državnom tako i na lokalnom nivou kontinuirano uvećaju, rezultati, efikasnost i transparentnost izostaju pokazujući suštinski slabost. Sistem ne funkcioniše u korist onih kojima je najpotrebniji, sportista i sportskih radnika, već kupovini i očuvanju pozicija u sportskim organima odlučivanja’’, navodi Begović.

Na čelu COK-a je preko 20 godina Duško Simonović, a za novi četvorogodišnji mandat izabran je krajem 2024. Begović smatra da ova krovna organizacija prednjači sa sistemom dvostrukog finansiranja, koji godinama traži i dobija novac za troškove koje zapravo pokrivaju međunarodne organizacije, poput smještaja sportista i sportskih radnika ili troškova prevoza. ,,Takođe COK godinama dobija novac za pripremu aktivnosti, što je u direktnoj nadležnosti nacionalnih sportskih saveza. Takav model kreira ambijent u kojem se sport finansira radi održavanja pozicija, a ne razvoja i sportskih postignuća’’, smatra Begović.

Pored novca iz budžeta, državne kompanije su te koje finansiraju sportske saveze. Elektroprivreda Crne Gore je najveći sponzor sportskih saveza i klubova, slijede Morsko dobro, Luka Bar, Pošta CG, CEDIS, Aerodromi, Rudnik uglja…

Od privatnih kompanija pored Volija koji je vezan za KK Budućnost, Bemax sponzoriše Rukometni savez, sponzori Fudbalskog saveza su kladionice Meridianbet, CKB banka…

U Crnoj Gori nema državnog registra sportskih sponzorstava pa većina sponzorskih ugovora privatnih firmi nije javno dostupna, osim kada kompanije same objave na svojim sajtovima ili u medijima.

,,Rijetko kada se javnosti saopšte detalji, odnosno visina tih sponzorskih ugovora, ali riječ je uglavnom o ‘simboličnim’ iznosima u poređenju sa ugovorima kakve potpisuju najjači sportski klubovi čak i iz zemalja okruženja”, kaže Radović.

On navodi da se spekuliše da je godišnji ugovor koji je FK Budućnost potpisala sa jednom od kompanija koje se bave igrama na sreću dovoljan da se ,,pokrije” jedna mjesečna plata igračkog i trenerskog kadra.  Odnosno, da je sedam puta manji od dva miliona eura, koliko je Glavni grad nedavno obezbijedio klubu čiji je vlasnik.

Pojedine sportske organizacije i klubovi nerijetko funkcionišu u okviru ad hoc sistema finansiranja, pri čemu se kroz mehanizme diskrecionih ovlašćenja pojedinim subjektima gotovo daje gotovo monopolski položaj, u okviru određene grane sporta, tvrdi Begović. ,,Takav pristup je u suprotnosti sa komunitarnim pravom Evropske unije, na što je i Agencija za zaštitu konkurencije ukazala u svom mišljenju. Zbog takvih i sličnih odluka ostaje nejasno šta se zapravo finansira, razvoj masovnog sporta, što predstavlja evropski standard, ili plate i naknade, najčešće inostranih sportista i donosilaca odluka’’, objašnjava Begović.

Kao ogledalo nefunkcionalnosti sistema, Begović navodi kontinuirano urušavanje radnih i drugih prava sportistima i sportskim radnicima, za što kao primjer ističe slučaj rukometašice Milene Raičević. Nakon što je 2023. tužila ŽRK Budućnost zbog neisplaćenih plata tokom trudničkog bolovanja, klub je prebacio u drugi tim, a zatim je izostavljena i sa spiska reprezentativki.

,,Ovaj konkretan slučaj samo je dio šireg sistem problema dugogodišnjeg zapostavljanja ustavom zagarantovanih prava sportista i sportskih radnika, ali i onih djela vezanih za utaju poreza i neplaćanje obaveznih doprinosa. Tako dolazimo do činjenica da večina naših sportista i sportskih radnika nemaju odgovarajući radno-pravni status shodno Zakonu o sportu ali i Zakonu o radu’’, ističe Begović.

Da je ovakav sistem finansiranja sportskih kolektiva i klubova davno prevaziđen u razvijenom svijetu, navodi Radović. On smatra da je neminovno stvaranje uslova za uključivanje privatnog kapitala, odnosno privatizaciju.  ,,Ne da bi se država distancirala od sporta kao javnog interesa, već kao pokušaj izlaska iz začaranog kruga zavisnosti od budžeta i političkih odluka. Dok su klubovi formalno ‘gradski’ ili ‘državni’, odgovornost za rezultate i poslovanje je nejasna. Privatni vlasnik ili strateški partner, uz jasno definisana pravila, obaveze i kontrolne mehanizme, imao bi interes da ulaže, razvija infrastrukturu, omladinske škole i tržišnu vrijednost kluba, umjesto da sport funkcioniše kao godišnji trošak lokalnih ili državnog budžeta”, zaključuje Radović.

Begović nije otimista da će se nešto promijeniti: ,,Postavlja se pitanje da li će se novac građana i dalje trošiti na održavanje zatvorenog sistema, privilegija i nepotizma kao u slučaju Crnogorskog olimpijskog komiteta, ili će se, po uzoru na evropske standarde, uspostaviti sistem finansiranja zasnovan na javnom interesu, potrebama građana i sportskim postignućima’’.

U lavirintu manjka novca, nemanja strategije i viška politike, svaki sportski uspjeh je dragocjen.

Predrag NIKOLIĆ