Povežite se sa nama

MONITORING

Kancona montenegrina

Objavljeno prije

na

Postupak za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju Elektroprivrede Crne Gore ulazi u završnu fazu. Preostalo je da crnogorske privatizacione vlasti sa italijanskom A2A dogovore detalje ugovora i obave transakciju koja predviđa kupovinu devet odsto kapitala EPCG u državnom vlasništvu (11,5 miliona akcija po cijeni od 8,4 eura) dokapitalizaciju Elektroprivrede u istom iznosu i javni poziv manjinskim akcionarima da, ukoliko to žele, pod istim uslovima prodaju svoje akcije. A2A je, tvrdi predsjednik Savjeta za privatizaciju i potpredsjednik Vlade Vujica Lazović, potpisala dokumenta koja je obavezuju da do 30. septembra zatvori planiranu finansijsku transakciju, ,,tako da u oktobru možemo očekivati priliv tih sredstava”. Italijani su već, od ovdašnjih privatizacionih fondova, kupili više od 17 odsto akcija Elektroprivrede po cijeni od 7,1 eura tako da će iz ove transakcije izaći sa najmanje 35 odsto vlasništva Elektroprivrede. U zavisnosti od toga kako će manjinski akcionari ocijeniti njihovu ponudu od 8,4 eura za akciju, taj bi se udio mogao povećati i na skoro 45 odsto. U Crnu Goru će stići, toliko neophodno, finansijska injekcija od 330 do 450 miliona eura. KONTROVERZE: U pitanju je, veliki novac. Prihod od prodaje dijela EPCG mogao je biti i znatno veći. Grčki privatno-državni konzorcijum Golden Energy One Holdings Limited & Public Power Corporation ponudio je 11,1 euro za akcije Elektroprivrede. Na nivuo ukupne transakcije (privatizacija, dokapitalizacija, manjinski akcionari) to je razlika veća od 100 miliona eura. Poređenja radi, toliko je Crna Gora dobila privatizacijom većinskog paketa Telekoma.

Tenderska komisija je odbacila grčku ponudu, nudeći javnosti raznolika i često kontroverzna objašnjenja za svoju odluku. ,,Zajedno sa našim savjetnikom napravili smo analizu ponuda i konstatovali da ponuda grčkog konzorcijuma sadrži uslovne odrednice, kritike i komentare na djelove ugovora koji se ne mogu komentarisati”, obrazložio je Lazović. Ostala je dilema da li je ponuda grčkog konzorcijuma odbačena zbog nepremostivih suprotnosti sa uslovima tendera, ili zbog ,,kritika i komentara” koji su povrijedili nečiju sujetu.

Grci su na izrečene zamjerke odgovorili komentarom ,,da ne mogu vjerovati da je njihova ponuda protumačena na način na koji je interpretirao Lazović”, i pitanjem da li je Tenderska komisija pročitala pravu ponudu. Ipak, prema aktuelnim informacijama, pravni zastupnici grčkog konzorcijuma neće se žaliti na odluku Savjeta za privatizaciju. Nezvanično, plaše se da bi žalba mogla pokvariti njihove odnose sa Vladom Crne Gore i ugroziti brojne poslove koje su kompanije iz ovog konzorcijuma već pokrenuli u Crnoj Gori (od ostrva-hotela Svetog Stefana do Rudnika uglja u Beranama).

Oštri komentari na odluku Savjeta stigli su iz Podgorice. ,,Nevjerovatno je da tenderska komisija nije uložila ni minimum napora da u direktnoj komunikaciji sa kompanijom koja nudi 100 miliona eura više obavi dodatne razgovore i državi i manjinskim akcionarima obezbijedi mnogo više novca nego što nudi A2A”, čudi se Andrija Mandić, predsjednik Skupštinske komisije za kontrolu procesa privatizacije, objašnjavajući kako se pokazalo da je vlastima važnije da spriječi kritike na vlastiti račun nego da Crnoj Gori i njenim građanima obezbijedi 100 miliona eura više.

I profesor Branko Radulović, potpredsjednik PzP, kaže da su EPCG i ukupni neiskorišćeni elektroenergetski potencijali u Crnoj Gori predati Italijanima ,,kao kompenzacija za prošlost i slobodu crnogorskog premijera Mila Đukanovića i njegovih drugova oko učešća u švercu cigareta”.

Najoštrije kritike stižu od predstavnika manjinskih akcionara. Razumljivo, kada se zna da će njih deset hiljada odluka Savjeta za privatizaciju koštati skoro tri eura po akciji ili ukupno – 40 miliona eura, a da za taj gubitak nijesu dobili adekvatno obrazloženje.

ŠTO NAMA GORE – NJIMA JE BOLJE: Sudbonosnu odluku po Crnu Goru i njene građane, po ko zna koji put, nije donijela ni politika ni ekonomija već, nažalost, naša nesrećna sudbina zvana Milo Đukanović, kaže za Monitor Vasilije Miličković, predsjednik Udruženja manjinskih akcionara EPCG. ,,Lični interes gospodina Đukanovića i njegovog bliskog okruženja je stavljen ispred i na štetu opštih interesa, jer za izbor strateškog partnera A2A, nije postojao niti jedan racionalni, politički i ekonomski interes. Ovaj korupcionaški posao se da golim okom vidjeti i prostom računicom izračunati: nanijeta šteta budžetu – 30,91 miliona eura, za toliko je uskraćena i Elektroprivreda, a 40 miliona su uzeli iz džepa malih akcionara kojih ima 10.000.”

Miličković, ipak, poziva na strpljenje manjinskih akcionara EPCG, savjetujući ih da se u narednih petnaest dana treba suzdržati od bilo kakve prodaje, skupova i protesta. ,,Akcionari imaju zagarantovano (mada ništa u Crnoj Gori nema garancije) 8,4 eura po akciji”, kaže sagovornik Monitora naglašavajući da je ovaj posao mogao donijeti mnogo veću korist Crnoj Gori.

,,Da je tender objavljen kako smo mi predlagali, dokapitalizacijom, kroz emitovanje 32,8 mil. akcija (što je Vlada usvojila 10. juna 2008) sa početnom nominalnom cijenom od 8,71 eura, uz uslov da strateški partner mora biti najmanje dvostruko jači od EPCG-a kao proizvođač i distributer električne energije, danas bismo pričali o cijeni iznad 20 eura za akciju”, tvrdi Miličković. ,,Ali kada Đukanović i njegovo okruženje uzme stvar u svoje ruke i po modelu – što gore po Crnu Goru to bolje po njih – izborom najniže jedinstvene cijene, a iščekujući za to nagradu, nama je ostalo da se, kako oni kažu – frustriramo, i mukotrpno borimo za svoja prava.”

TINJA NADA: Postoje, sa druge strane, i oni koji kažu da je, i pored značajne razlike u ponuđenoj cijeni, dobro što će budući suvlasnik EPCG biti kompanija iz Italije. Taj je stav zasnovan na procjeni da su političari i poslovni ljudi iz Italije veoma zainteresovani da jačanjem energetskih i saobraćajnih veza sa Crnom Gorom uhvate posljednju slobodnu ,,prečicu” ka velikim tržištima jugoistočne Evrope. Jačanje privredne saradnje sa jednom od članica G8 (prvom koja ozbiljnije ulazi u ekonomiju Crne Gore) moglo bi se, tvrde, pokazati kao velika razvojna prilika.

Proširenje saradnje najavljeno je i saopštenjem A2A. ,,Sigurni smo da će razvoj energetskog sektora imati značajan uticaj na buduće unaprijeđenje i rast cjelokupne ekonomije regiona, posebno imajući u vidu da je naša incijativa dio mnogo šireg okvira planiranih aktivnosti u našim državama”.

Po svoj prilici, crnogorski zvaničnici su prepoznali tu šansu i pokušavaju da je iskoriste. Ali, i dalje ostaje otvorene pitanje rade li to u vlastitu korist, ili za interes svih građana Crne Gore.
Dosadašnji tok postupka za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju EPCG, sa svim što ga prati, nije razriješio tu dilemu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo