Povežite se sa nama

MONITORING

Kancona montenegrina

Objavljeno prije

na

Postupak za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju Elektroprivrede Crne Gore ulazi u završnu fazu. Preostalo je da crnogorske privatizacione vlasti sa italijanskom A2A dogovore detalje ugovora i obave transakciju koja predviđa kupovinu devet odsto kapitala EPCG u državnom vlasništvu (11,5 miliona akcija po cijeni od 8,4 eura) dokapitalizaciju Elektroprivrede u istom iznosu i javni poziv manjinskim akcionarima da, ukoliko to žele, pod istim uslovima prodaju svoje akcije. A2A je, tvrdi predsjednik Savjeta za privatizaciju i potpredsjednik Vlade Vujica Lazović, potpisala dokumenta koja je obavezuju da do 30. septembra zatvori planiranu finansijsku transakciju, ,,tako da u oktobru možemo očekivati priliv tih sredstava”. Italijani su već, od ovdašnjih privatizacionih fondova, kupili više od 17 odsto akcija Elektroprivrede po cijeni od 7,1 eura tako da će iz ove transakcije izaći sa najmanje 35 odsto vlasništva Elektroprivrede. U zavisnosti od toga kako će manjinski akcionari ocijeniti njihovu ponudu od 8,4 eura za akciju, taj bi se udio mogao povećati i na skoro 45 odsto. U Crnu Goru će stići, toliko neophodno, finansijska injekcija od 330 do 450 miliona eura. KONTROVERZE: U pitanju je, veliki novac. Prihod od prodaje dijela EPCG mogao je biti i znatno veći. Grčki privatno-državni konzorcijum Golden Energy One Holdings Limited & Public Power Corporation ponudio je 11,1 euro za akcije Elektroprivrede. Na nivuo ukupne transakcije (privatizacija, dokapitalizacija, manjinski akcionari) to je razlika veća od 100 miliona eura. Poređenja radi, toliko je Crna Gora dobila privatizacijom većinskog paketa Telekoma.

Tenderska komisija je odbacila grčku ponudu, nudeći javnosti raznolika i često kontroverzna objašnjenja za svoju odluku. ,,Zajedno sa našim savjetnikom napravili smo analizu ponuda i konstatovali da ponuda grčkog konzorcijuma sadrži uslovne odrednice, kritike i komentare na djelove ugovora koji se ne mogu komentarisati”, obrazložio je Lazović. Ostala je dilema da li je ponuda grčkog konzorcijuma odbačena zbog nepremostivih suprotnosti sa uslovima tendera, ili zbog ,,kritika i komentara” koji su povrijedili nečiju sujetu.

Grci su na izrečene zamjerke odgovorili komentarom ,,da ne mogu vjerovati da je njihova ponuda protumačena na način na koji je interpretirao Lazović”, i pitanjem da li je Tenderska komisija pročitala pravu ponudu. Ipak, prema aktuelnim informacijama, pravni zastupnici grčkog konzorcijuma neće se žaliti na odluku Savjeta za privatizaciju. Nezvanično, plaše se da bi žalba mogla pokvariti njihove odnose sa Vladom Crne Gore i ugroziti brojne poslove koje su kompanije iz ovog konzorcijuma već pokrenuli u Crnoj Gori (od ostrva-hotela Svetog Stefana do Rudnika uglja u Beranama).

Oštri komentari na odluku Savjeta stigli su iz Podgorice. ,,Nevjerovatno je da tenderska komisija nije uložila ni minimum napora da u direktnoj komunikaciji sa kompanijom koja nudi 100 miliona eura više obavi dodatne razgovore i državi i manjinskim akcionarima obezbijedi mnogo više novca nego što nudi A2A”, čudi se Andrija Mandić, predsjednik Skupštinske komisije za kontrolu procesa privatizacije, objašnjavajući kako se pokazalo da je vlastima važnije da spriječi kritike na vlastiti račun nego da Crnoj Gori i njenim građanima obezbijedi 100 miliona eura više.

I profesor Branko Radulović, potpredsjednik PzP, kaže da su EPCG i ukupni neiskorišćeni elektroenergetski potencijali u Crnoj Gori predati Italijanima ,,kao kompenzacija za prošlost i slobodu crnogorskog premijera Mila Đukanovića i njegovih drugova oko učešća u švercu cigareta”.

Najoštrije kritike stižu od predstavnika manjinskih akcionara. Razumljivo, kada se zna da će njih deset hiljada odluka Savjeta za privatizaciju koštati skoro tri eura po akciji ili ukupno – 40 miliona eura, a da za taj gubitak nijesu dobili adekvatno obrazloženje.

ŠTO NAMA GORE – NJIMA JE BOLJE: Sudbonosnu odluku po Crnu Goru i njene građane, po ko zna koji put, nije donijela ni politika ni ekonomija već, nažalost, naša nesrećna sudbina zvana Milo Đukanović, kaže za Monitor Vasilije Miličković, predsjednik Udruženja manjinskih akcionara EPCG. ,,Lični interes gospodina Đukanovića i njegovog bliskog okruženja je stavljen ispred i na štetu opštih interesa, jer za izbor strateškog partnera A2A, nije postojao niti jedan racionalni, politički i ekonomski interes. Ovaj korupcionaški posao se da golim okom vidjeti i prostom računicom izračunati: nanijeta šteta budžetu – 30,91 miliona eura, za toliko je uskraćena i Elektroprivreda, a 40 miliona su uzeli iz džepa malih akcionara kojih ima 10.000.”

Miličković, ipak, poziva na strpljenje manjinskih akcionara EPCG, savjetujući ih da se u narednih petnaest dana treba suzdržati od bilo kakve prodaje, skupova i protesta. ,,Akcionari imaju zagarantovano (mada ništa u Crnoj Gori nema garancije) 8,4 eura po akciji”, kaže sagovornik Monitora naglašavajući da je ovaj posao mogao donijeti mnogo veću korist Crnoj Gori.

,,Da je tender objavljen kako smo mi predlagali, dokapitalizacijom, kroz emitovanje 32,8 mil. akcija (što je Vlada usvojila 10. juna 2008) sa početnom nominalnom cijenom od 8,71 eura, uz uslov da strateški partner mora biti najmanje dvostruko jači od EPCG-a kao proizvođač i distributer električne energije, danas bismo pričali o cijeni iznad 20 eura za akciju”, tvrdi Miličković. ,,Ali kada Đukanović i njegovo okruženje uzme stvar u svoje ruke i po modelu – što gore po Crnu Goru to bolje po njih – izborom najniže jedinstvene cijene, a iščekujući za to nagradu, nama je ostalo da se, kako oni kažu – frustriramo, i mukotrpno borimo za svoja prava.”

TINJA NADA: Postoje, sa druge strane, i oni koji kažu da je, i pored značajne razlike u ponuđenoj cijeni, dobro što će budući suvlasnik EPCG biti kompanija iz Italije. Taj je stav zasnovan na procjeni da su političari i poslovni ljudi iz Italije veoma zainteresovani da jačanjem energetskih i saobraćajnih veza sa Crnom Gorom uhvate posljednju slobodnu ,,prečicu” ka velikim tržištima jugoistočne Evrope. Jačanje privredne saradnje sa jednom od članica G8 (prvom koja ozbiljnije ulazi u ekonomiju Crne Gore) moglo bi se, tvrde, pokazati kao velika razvojna prilika.

Proširenje saradnje najavljeno je i saopštenjem A2A. ,,Sigurni smo da će razvoj energetskog sektora imati značajan uticaj na buduće unaprijeđenje i rast cjelokupne ekonomije regiona, posebno imajući u vidu da je naša incijativa dio mnogo šireg okvira planiranih aktivnosti u našim državama”.

Po svoj prilici, crnogorski zvaničnici su prepoznali tu šansu i pokušavaju da je iskoriste. Ali, i dalje ostaje otvorene pitanje rade li to u vlastitu korist, ili za interes svih građana Crne Gore.
Dosadašnji tok postupka za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju EPCG, sa svim što ga prati, nije razriješio tu dilemu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo