Povežite se sa nama

MONITORING

Više od sumnje

Objavljeno prije

na

Nikada niko nije udario tako na Mila Đukanovića kao Ratko Knežević u svom posljednjem tekstu u Blicu. Knežević je direktno optužio Stanka Subotića, Mila Đukanovića, sadašnjeg premijera Crne Gore, i Jovicu Stanišića, da su predvodili kriminalnu organizaciju koja se bavila švercom duvana i organizovala ubistva. On je iznio konkretne optužbe za pojedina do sada nerasvijetljena ubistva, navodeći i imena neposrednih ubica. Srpski specijalni tužilac za borbu protiv organizovanog kriminala Miljko Radovanović izjavio je da će ispitati sve navode Ratka Kneževića. Prema tvrdnjama Kneževića, grupa Subotić, Đukanović, Stanišić je između ostalog naredila ubistva Radovana Stojičića Badže, pomoćnika ministra policije Srbije, Vanje Bokana i Jusufa Bulića, kao i novinara Ive Pukanića, suvlasnika hrvatskog Nacionala, i Duška Jovanovića, suvlasnika podgoričkog Dana. Prema procjenama u Beogradu značajnu pomoć srpskim pravosudnim organima mogu da predstavljaju dosadašnja Kneževićeva svjedočenja pred istražnim organima u inostranstvu. Naime, o svemu što mu je poznato o švercu cigareta, kanalima kojima su one prebacivane, tajnim računima, kao i o ljudima koji su bili uključeni u cio posao, Knežević je dao izjavu italijanskoj Direkciji za borbu protiv mafije.

ĆUTANJE ČARAPIĆEVE: Za razliku od srpskog, crnogorsko državno tužilaštvo još nije najavilo da će provjeriti navode Kneževića, nekadašnjeg bliskog saradnika Mila Đukanovića. Glavni državni tužilac Crne Gore Ranka Čarapić dosad se nije oglasila o Kneževićevim optužbama, iako su to još kada je objavljen prvi Kneževićev intervju u Vijestima, prije više nedjelja, tražili od nje vođe opozicionih stranaka u parlamentu i nezavisni domaći mediji.

Knežević je u najnovijem obraćanju javnosti pojasnio svoje javne iskaze. Po njemu, biznis model „Stanko-Cane Subotić” smislio je bivši šef srpske Službe državne bezbjednosti Jovica Stanišić, unaprijedio ga i u partnerstvu sa Milom Đukanovićem skoro doveo do savršenstva.

Taj model se prema Kneževićevom članku u Blicu sastojao od šverca ogromnih količina cigareta, uglavnom na srpsko tržište (iako se jedan dio „izvozio” i u Bosnu i Hercegovinu, Republiku Srpsku i Hrvatsku), preko Crne Gore, uhodanim kanalima, bez ikakvih plaćanja carina, trošarina i poreza na promet. Od tog je posla samo u 1999. i 2000. zarađeno 1,3 milijarde tadašnjih njemačkih maraka. „Taj novac pripada budžetu i građanima Srbije, i djelimično budžetu i građanima Crne Gore,” konstatovao je Knežević.

Knežević primjećuje kako tzv. „srpski” posao nema nikakve veze sa švercom cigareta iz Crne Gore prema Italiji. Subotić kao švercer u tom, „italijanskom” poslu nije učestvovao. U „italijanskom poslu” je zvanična Podgorica koristila Subotića zato što je imao avione, pilote, kurire i uhodanu mrežu za pranje novca na Kipru i u Lihtenštajnu. „Sada samo ljenjost državnih organa Republike Srbije i nedostatak političke volje može spriječiti da se taj novac blokira i vrati odakle je – otet!”, dalja je poruka Kneževića.

POHRANJENI DOKAZI: Knežević navodi da je Srbija od vitalnog značaja za opstanak i dalji poslovni progres klana Đukanović-Subotić, da je Srbija njihovo „glavno lovište”. „U Srbiji su pohranjeni dokazi njihove pljačke, njihovih zločina i bez srpskog tržišta ovom kartelu nema opstanka”.

Knežević nastavlja kako je, nesretnom pogibijom premijera Đinđića, i kasnije padom vlade Zorana Živkovića, kartel krenuo na vladu novog srpskog premijera Vojislava Koštunice svim sredstvima. „Prvo im se nudi sva vrsta saradnje (otuda i ponuda Koštuničinom savjetniku za štampu Aleksandru Tijaniću da preuzme vođenje medijskog koncerna WAZ-a u Srbiji, jer je koruptivni bivši njemački političar Bodo Hombah već odavno bio u Subotićevom „džepu”), a onda, pošto saradnje nema, počinje se ucjenama i prijetnjama. Zato se koristi Vojin Lazarević, beogradski poslovni čovjek, navodno blizak Koštunici,” iznosi Knežević.

„Lično sam vidio, na jednoj poslovnoj večeri u Austriji 5. aprila 2007. godine, uz prisustvo više svjedoka kojima je to pokazano, na displeju Lazarevićevog telefona prijetnju ubistvom njemu, Jociću (Draganu, ministru unutrašnjih poslova u vladi Koštunice) i Nikitoviću (Aleksandru, šefu Koštuničinog kabineta) ukoliko srpsko sudstvo ne odustane od akcije Mreža (policijska akcija iz 2004. protiv šverca duvana) upućenu od samog Subotića”, naveo je Knežević.

NERVOZA KARTELA: Subotić i Đukanović, po Kneževiću, poslije Koštunice, nastavljaju pritiske prema Demokratskoj stranci i novom predsjedniku Srbije Borisu Tadiću. Tadić, izgleda, nema namjeru da vraća „kredite” koje su od kartela uzeli Beba Popović i Čedomir Jovanović. „To sada Kartel čini nervoznim, jer bi moguća blokada imovine i računa Caneta Subotića u inostranstvu, te moguća presuda u sudskom predmetu Mreža doveli do raspleta srpsko-crnogorske kriminalne sage u posljednjih 15 godina”.

Važan stub poslovanja modela „Stanko-Cane Subotić” je fizička likvidacija svih potencijalnih protivnika uz angažman tog trenutka najjačeg „šefa podzemlja” u Beogradu, ko god to bio, i logistiku crnogorske UDB-e.

„Po priznanju samog Mila Đukanovića kazanog meni u više navrata, kada se pojavila mogućnost da Radovan Stojičić Badža (pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Srbije 1997.) preuzme ‘bezbjednosni sistem’ Srbije, a time i onaj dio u ovom lukrativnom poslu, uzeta je, mogu slobodno reći, ‘nevinost’ jednom do tada finom momku koji je odrastao u nikšićkom predgrađu i u Podgorici, a sazrio po centralnim komitetima – sinu časnih i poštenih roditelja Radovana i Stane – Milu Đukanoviću,” tvrdi Knežević.

Tog trenutka, nastavlja Knežević, „pukla je pogibija” i Đukanoviću i projektu demokratije u Crnoj Gori. Sam će se Đukanović sjetiti kako mi je novembra 1999. na rođendanu njegovog sina Blaža u salonu hotela Crna Gora nadugo i naširoko lamentirao nad „zlom sudbinom” koja ga je spojila sa Stanišićem i Subotićem … Kako je Raspopovićeva „ekipa” sastavljena od paramilitarnih struktura tadašnje crnogorske Udbe „završila” za račun Stanišića i Subotića ovo ubistvo, a Đukanović sve odobrio i naložio – povratka više nije bilo!”

BRAĆA PO KRVI: Po Kneževiću, tako su Stanišić, Subotić i Đukanović postali braća „po krvi” i to „ljigavo bratstvo” (termin Milana Kundere) niko do danas nije, niti smije da napusti. Knežević piše kako su novi slučajevi tu vezu samo jačali: u avgustu 1998. na rođendanu kćerke Canetovog „poslušnika” u Crnoj Gori, a Đukanovićevog prijatelja Željka Mihailovića, pomalo alkoholiziran, pred više gostiju među kojima sam bio i ja, Subotić je govorio, citiram: „Rekao sam Arkanu da Bokana pomete njegov vetar vrlo brzo”.

,,Bokana je u Atini ubio niko drugi nego Baja Sekulić, koristeći lažni švajcarski pasoš, i takozvanu ‘medenu klopku’, a svu logistiku odradio je sada novi policijski pulen – Goran Žugić,” tvrdi dalje Knežević.

Potom, „kako je Beli Raspopović sa svojim ‘komandosima’ bio sklonjen, te nije više učestvovao u dobiti i nije imao naklonost ‘šefova’, odlučio je likvidirati i Žugića i Sekulića. Uspjelo mu je za Žugića, ali je onda Sekulić bio brži.”

Po Kneževiću, javna je tajna u Crnoj Gori da je isti plaćenik iz Republike Srpske, koji je svojevremeno osvetio ranije u jednoj svađi ubijenog Sekulićevog oca, ubio Belog Raspopovića na glavnom podgoričkom trgu. „Policija Vuka Boškovića i Vukašina Maraša, dotadašnjih Raspopovićevih kolega, omogućila je ‘slobodan prolaz’ ubici, a za ovu operaciju Subotić je ‘nagradio’ Sekulića sa 25-metarskom jahtom Sunseeke”, iznosi takođe Knežević.
No, po Kneževiću na odgovor se nije dugo čekalo. Najbolji Raspopovićevi prijatelji, neki i danas zaposleni u DB Crne Gore, a neki pušteni na „odmor u tišini” do sljedeće akcije, osvetili su Raspopovića pucajući u džip Baje Sekulića u Budvi. „Interesantno, na sve je tri sahrane, i Žugića, i Raspopovića i Sekulića, Milo Đukanović uredno plakao,” primijetio je Knežević.

INDICIJE: Knežević piše kako je na bazi ovih indicija, na bazi dokumentovanih prijetnji pokojnom Ivu Pukaniću i njemu, tokom trajanja afere Nacional, sklon povjerovati da je istim metodom angažovana „ekipa” balkanskog kralja kokaina Sretena Jocića – Joce Amsterdama.

Knežević primjećuje kako je čudno „da je samo devet dana nakon Đukanovićevog svjedočenja u Bariju pokušan prvi atentat na Pukanića, koji je bio očigledno brzopleto spremljen, da mu je u avgustu 2008. ponuđeno „gostovanje” na jahti tajkuna bliskog kartelu koje je Pukanić odbio, jer je dobio signal da bi upravo tom jahtom bio otet i prebačen u Crnu Goru.”
„Čudno je da se u vili Montenegro na Svetom Stefanu 23. oktobra prošle godine slavilo do jutarnjih sati, uz šampanjac i chivas kada su stigle vijesti da je Pukanić mrtav,” ukazuje dalje Knežević

„Takođe, samo bi nam svima, a pogotovu policijsko-pravosudnim organima Republike Srbije, Subotić mogao reći o čijoj pogibiji on u ‘diskreciji’ priča sa svojih telefona među svojim prijateljima zadnjih mjeseci? Koga je trebao ubiti Željko Milovanović-Gavra, vraćen, vrlo rizično, iz svog crnogorskog skrovišta na beogradski asfalt, nekoliko mjeseci nakon ‘odrađenog’ posla u Zagrebu,” upitao je dalje Knežević.

Dugogodišnji profesor kriminolog iz Beograda Dobrivoje Radovanović izjavio je za Blic kako ima elemenata u Kneževićevim tvrdnjama za hitnu reakciju tužilaštva, ali i policije.

Profesor krivičnog prava na Novosadskom univerzitetu Momčilo Grubač je izjavio da u slučaju spominjanja konkretnih ubistava tužilaštvo ne samo da može, nego i mora da reaguje: ,,Tužilaštvo ne mora da čeka krivičnu prijavu i nisu potrebni apsolutni dokazi. Dovoljna je samo sumnja”.

Ovdje, u Crnoj Gori, tužiteljica je na odmoru.

Kneževićeve su optužbe mnogo više od sumnji. Pitanje je kako će na njih odgovoriti i tužilaštvo i sam Milo Đukanović. Koliko dugo će ćutati.

Knežević nije ispucao sve svoje adute. Jasno je da posjeduje brojne informacije, sa raznih strana, ne samo iz vremena kada je bio insajder. Možda mu u ovoj priči pomaže čitav tim stručnjaka. Prema jednoj teoriji, važne države na Zapadu odlučile su da raščiste sa kriminalom na Balkanu. Ako je tako, Crna Gora je prva na redu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTAR PRAVDE MARKO KOVAČ PREDLOŽIO ALBANSKI MODEL: Vetingom do reforme pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo pravde, na čijem čelu je u tehničkoj Vladi Marko Kovač,  predlaže veting sistem u reformi pravosuđa, koji bi podrazumijevao ispitivanje imovine nosioca pravosudnih funkcija, istraživanje njihovih veza sa kriminalnim grupama, provjeru njihovih kvalifikacija…

 

Crna Gora je više puta kretala u reformu pravosuđa. Nikada iskreno. Tome svjedoče slučajevi bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića.

Direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović više puta je kao argument o neiskrenosti navodila optužnice za pranje novca protiv kriminalnih grupa Safeta Kalića i Darka Šarića. Iako su zbog loših optužnica na kraju oslobođeni optužbi, svi koji su učestvovali u tom predmetu su napredovali u karijeri.

Izvještaji međunarodnih organizacija upozoravaju da su kriminalne strukture uvezane sa određenim državnim službama, dok nam korupcija nagriza cijeli sistem. Obje vlade formirane nakon parlamentarnih izbora najavile su zakone o porijeklu imovine i lustraciju. Mđutim, još nemamo nacrte tih zakona, niti javnu raspravu.

Ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač provukao je prošle sedmice da se razmišlja o uvođenju veting sistema u pravosuđu. Riječ je o sistemu reforme pravosuđa koji se pokazao uspješnim u susjednoj Albaniji. Državne službe bi provjeravale porijeklo imovine sudijama i državnim tužiocima, kao i njihove veze sa kriminalnim strukturama. Ukoliko bi pravosudni funkcioneri bili kompromitovani, razriješili bi se dužnosti, a njihov predmet bi preuzelo tužilaštvo. Međutim, cijelu provjeru mogli bi da spriječe ukoliko podnesu ostavku. U Albaniji je na ovaj način preko 45 odsto ljudi uklonjeno iz pravosudnog sistema. Većina njih je podnijelo ostavku kako bi se obustavio proces provjere.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE IZLAZ IZ POLITIČKE KRIZE: Šavnik, Otvoreni Balkan i druge priče

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbori u Šavniku još traju, kao i izbor sudija Ustavnog suda. Dijaloga nema, a osipa se i tehnička Vlada, i tako okrnjena rješava krupna politička pitanja, poput ulaska u inicijativu Otvoreni Balkan

 

Izbori u Šavniku još traju.  Trebalo je da se okončaju 23. oktobra. To je možda naslikovitiji prikaz političke i institucionalne crnogorske krize danas. Ni korak naprijed.

U međuvremenu, opozicija je u potpunosti napustila parlament, i djeluje vaninstitucionalno. Ustavni sud je i dalje blokiran, a izbor sudija tog suda odložen. Tehnička Vlada se osipa, i tako okrnjena i bez legitimiteta, rješava krupna politička pitanja, poput inicijative Otvoreni Balkan.  Upravo se ta incijativa vidi kao razlog nedavne ostavke ministarke evropskih integracija i potpredsjednice Vlade Jovane Marović, iako je ona zvanično kao razlog navela nemogućnost političkih partija da dođu do dijaloga i rješavanja ključnih pitanja, kao što je izbor Ustavnog suda.

Ostavka Marović uslijedila je nakon što je okončana Analiza o prednostima i manama potencijalnog učešća Crne Gore u inicijativi Otvoreni Balkan. Dokument, koji nije vidio opravdanost ulaska zemlje u tu regionalnu inicijativu, nije se dopao premijeru Dritanu Abazoviću. ,,Analiza ima određenih manjkavosti”, poručio je. U analizi MEP-a ističe se da je Otvoreni Balkan još u eksperimentalnoj fazi i da Crna Gora, bez konkretnih podataka o uspješnosti projekta, ne bi trebalo da donosi odluku o priključenju. Uslijedila je ostavka ministarke.  To je četvrto upražnjeno mjesto u Vladi, nakon što je premijer Abazović ranije smijenio ministre odbrane i vanjskih poslova Raška Konjevića i Ranka Krivokapića, nakon čega je ostavku podnio i ministar bez portfelja Adrijan Vuksanović.  Premijer Abazović i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić preuzeli su rukovođenje  ministarstvima vanjskih poslova i odbrane, dok je rukovođenje Ministarstvom evropskih integracija preuzela ministarka ekologije i uređenja prostora Ana Novaković Đurović.

Neposredno pred objavljivanje Analize, ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade Vladimir Joković saopštio je da „vjeruje da će aktuelni kabinet potpisati pristupanje toj inicijativi”.

Da argumentuje razloge za Otvoreni Balkan, Joković se pozvao na višu silu: ,,Neki u Crnoj Gori se tome suprotstavljaju. (Predsjednik Savjeta EU) Šarl Mišel nam je rekao da je to dobra ideja, da je Otvoreni Balkan dopuna Berlinskog procesa. (Specijalni američki izaslanik za Zapadni Balkan) Gabrijel Eskobar je rekao da je Otvoreni Bakan treći stub američke politike na Balkanu. (Evropski komesar) Oliver Varhelji je rekao da bi Crna Gora trebalo da pristupi toj inicijativi”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Sudeći po vremenskim neprilikama tog jutra i smanjenoj vidljivosti, most je morao biti zatvoren za saobraćaj. Zašto to nije urađeno ne znaju ni u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP). Iz Vlade kažu da će ispitati čija je odgovornost to što most na potoku Širalija nije bio zatvoren za saobraćaj, uprkos tome što je usljed nevremena dio puta bio neprohodan, a taj prelaz duboko pod vodom. U MUP-u su kazali da im, dok nije prijavljena nesreća, nije prijavljeno da je lokalni put u Rogamima zatvoren za saobraćaj.

,,Vezano za saobraćajnu nezgodu koja se dogodila 20. 11. 2022. godine u Podgorici, u mjestu Rogami, u kojoj su nažalost stradale tri osobe, želim da Vas upoznamo da OB Podgorica do momenta same nesreće nije dobilo bilo kakvu prijavu da je lokalni put u naselju Rogami zatvoren za saobraćaj, usljed izlivanja rijeke Širalije iz riječnog korita. Niti je prije iste prijavljena bilo koja druga saobraćajna nezgoda na ovom lokalnom putu”, odgovorili su iz MUP-a.

Pozivajući se na informacije Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, iz Direktorata za saobraćaj (MUP) su 18. novembra saopštili da se ,,u predstojećim danima očekuju nepovoljne vremenske prilike”, zbog čega su sve učesnike u sistemu zaštite i spašavanja pozvali da podignu nivo operativne spremnosti.

,,Kako su zbog nepovoljne meteorološke situacije mogući određeni problemi na terenu, naročito u centralnim i južnim predjelima, Direktorat apeluje na građane i lokalne komunalne službe da svoje aktivnosti prilagode navedenoj situaciji”, naveli su tada.

Ipak, most preko Širalije nije bio zatvoren za saobraćaj. Međutim, dva dana kasnije Glavni grad je zatvorio most za saobraćaj. U kratkom saopštenju naveli su da će taj dio puta biti zatvoren za saobraćaj do poboljšanja vremenskih uslova. I pored zabrane, mediji su zabilježili da saobraćaj preko mosta nije prestao da se odvija.

Ko je bio nadležan da kobnog dana zabrani saobraćaj još se ne zna s obzirom na to da Glavni grad i Uprava policije spore svoju nadležnost. Iz Glavnog grada su saopštili da je Zakonom o bezbjednosti saobraćaja na putevima propisano da kontrolu i regulisanje saobraćaja na putevima vrši organ uprave nadležan za policijske poslove.  Iz policije, pak, tvrde da lokalni putevi nijesu u njihovoj nadležnosti, već u nadležnosti lokalne samouprave, odnosno da su oni obaveza Sekretarijata za saobraćaj.

 

Poplave širom Crne Gore

Desetine porodica na sjeveru Crne Gore zbog poplava u prethodnih dva dana napustile su svoje domove i nisu se još vratile, jer su kuće pune vode. Osim kiše, problem su i neočišćeni potoci koji tokom jakih kiša nadođu, pa voda i smeće prave blokade.

Najteža situacija je u Gusinju i Plavu, a u beranskim Talumima osim poplava imaju problem i sa izlivanjem kanalizacije. U Andrijevici još popisuju štetu na putevima i infrastrukturi.

Nabujali potoci i rijeke i klizišta oštetili su, u noći između subote i nedjelje, na desetine saobraćajnica i mostova u kolašinskim selima, a negdje ugrozili ili oštetili pomoćne i stambene objekte. Pored obilnih padavina, tvrde i mještani i u kolašinskoj lokalnoj upravi, tome je doprinijelo i to što su korita rijeka puna smeća i ostataka šumske sječe. Takođe, i totalna sječa na nekim lokacijama, što je prouzrokovalo veliki broj klizišta.

Stanovnici sjevera u strahu su od novih kiša, u susret nastupajućoj zimi, koja nosi drugu vrstu problema. Meteorolozi najavljuju da će naredna sedmica proći uz manje padavina.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo