Povežite se sa nama

MONITORING

Više od sumnje

Objavljeno prije

na

Nikada niko nije udario tako na Mila Đukanovića kao Ratko Knežević u svom posljednjem tekstu u Blicu. Knežević je direktno optužio Stanka Subotića, Mila Đukanovića, sadašnjeg premijera Crne Gore, i Jovicu Stanišića, da su predvodili kriminalnu organizaciju koja se bavila švercom duvana i organizovala ubistva. On je iznio konkretne optužbe za pojedina do sada nerasvijetljena ubistva, navodeći i imena neposrednih ubica. Srpski specijalni tužilac za borbu protiv organizovanog kriminala Miljko Radovanović izjavio je da će ispitati sve navode Ratka Kneževića. Prema tvrdnjama Kneževića, grupa Subotić, Đukanović, Stanišić je između ostalog naredila ubistva Radovana Stojičića Badže, pomoćnika ministra policije Srbije, Vanje Bokana i Jusufa Bulića, kao i novinara Ive Pukanića, suvlasnika hrvatskog Nacionala, i Duška Jovanovića, suvlasnika podgoričkog Dana. Prema procjenama u Beogradu značajnu pomoć srpskim pravosudnim organima mogu da predstavljaju dosadašnja Kneževićeva svjedočenja pred istražnim organima u inostranstvu. Naime, o svemu što mu je poznato o švercu cigareta, kanalima kojima su one prebacivane, tajnim računima, kao i o ljudima koji su bili uključeni u cio posao, Knežević je dao izjavu italijanskoj Direkciji za borbu protiv mafije.

ĆUTANJE ČARAPIĆEVE: Za razliku od srpskog, crnogorsko državno tužilaštvo još nije najavilo da će provjeriti navode Kneževića, nekadašnjeg bliskog saradnika Mila Đukanovića. Glavni državni tužilac Crne Gore Ranka Čarapić dosad se nije oglasila o Kneževićevim optužbama, iako su to još kada je objavljen prvi Kneževićev intervju u Vijestima, prije više nedjelja, tražili od nje vođe opozicionih stranaka u parlamentu i nezavisni domaći mediji.

Knežević je u najnovijem obraćanju javnosti pojasnio svoje javne iskaze. Po njemu, biznis model „Stanko-Cane Subotić” smislio je bivši šef srpske Službe državne bezbjednosti Jovica Stanišić, unaprijedio ga i u partnerstvu sa Milom Đukanovićem skoro doveo do savršenstva.

Taj model se prema Kneževićevom članku u Blicu sastojao od šverca ogromnih količina cigareta, uglavnom na srpsko tržište (iako se jedan dio „izvozio” i u Bosnu i Hercegovinu, Republiku Srpsku i Hrvatsku), preko Crne Gore, uhodanim kanalima, bez ikakvih plaćanja carina, trošarina i poreza na promet. Od tog je posla samo u 1999. i 2000. zarađeno 1,3 milijarde tadašnjih njemačkih maraka. „Taj novac pripada budžetu i građanima Srbije, i djelimično budžetu i građanima Crne Gore,” konstatovao je Knežević.

Knežević primjećuje kako tzv. „srpski” posao nema nikakve veze sa švercom cigareta iz Crne Gore prema Italiji. Subotić kao švercer u tom, „italijanskom” poslu nije učestvovao. U „italijanskom poslu” je zvanična Podgorica koristila Subotića zato što je imao avione, pilote, kurire i uhodanu mrežu za pranje novca na Kipru i u Lihtenštajnu. „Sada samo ljenjost državnih organa Republike Srbije i nedostatak političke volje može spriječiti da se taj novac blokira i vrati odakle je – otet!”, dalja je poruka Kneževića.

POHRANJENI DOKAZI: Knežević navodi da je Srbija od vitalnog značaja za opstanak i dalji poslovni progres klana Đukanović-Subotić, da je Srbija njihovo „glavno lovište”. „U Srbiji su pohranjeni dokazi njihove pljačke, njihovih zločina i bez srpskog tržišta ovom kartelu nema opstanka”.

Knežević nastavlja kako je, nesretnom pogibijom premijera Đinđića, i kasnije padom vlade Zorana Živkovića, kartel krenuo na vladu novog srpskog premijera Vojislava Koštunice svim sredstvima. „Prvo im se nudi sva vrsta saradnje (otuda i ponuda Koštuničinom savjetniku za štampu Aleksandru Tijaniću da preuzme vođenje medijskog koncerna WAZ-a u Srbiji, jer je koruptivni bivši njemački političar Bodo Hombah već odavno bio u Subotićevom „džepu”), a onda, pošto saradnje nema, počinje se ucjenama i prijetnjama. Zato se koristi Vojin Lazarević, beogradski poslovni čovjek, navodno blizak Koštunici,” iznosi Knežević.

„Lično sam vidio, na jednoj poslovnoj večeri u Austriji 5. aprila 2007. godine, uz prisustvo više svjedoka kojima je to pokazano, na displeju Lazarevićevog telefona prijetnju ubistvom njemu, Jociću (Draganu, ministru unutrašnjih poslova u vladi Koštunice) i Nikitoviću (Aleksandru, šefu Koštuničinog kabineta) ukoliko srpsko sudstvo ne odustane od akcije Mreža (policijska akcija iz 2004. protiv šverca duvana) upućenu od samog Subotića”, naveo je Knežević.

NERVOZA KARTELA: Subotić i Đukanović, po Kneževiću, poslije Koštunice, nastavljaju pritiske prema Demokratskoj stranci i novom predsjedniku Srbije Borisu Tadiću. Tadić, izgleda, nema namjeru da vraća „kredite” koje su od kartela uzeli Beba Popović i Čedomir Jovanović. „To sada Kartel čini nervoznim, jer bi moguća blokada imovine i računa Caneta Subotića u inostranstvu, te moguća presuda u sudskom predmetu Mreža doveli do raspleta srpsko-crnogorske kriminalne sage u posljednjih 15 godina”.

Važan stub poslovanja modela „Stanko-Cane Subotić” je fizička likvidacija svih potencijalnih protivnika uz angažman tog trenutka najjačeg „šefa podzemlja” u Beogradu, ko god to bio, i logistiku crnogorske UDB-e.

„Po priznanju samog Mila Đukanovića kazanog meni u više navrata, kada se pojavila mogućnost da Radovan Stojičić Badža (pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Srbije 1997.) preuzme ‘bezbjednosni sistem’ Srbije, a time i onaj dio u ovom lukrativnom poslu, uzeta je, mogu slobodno reći, ‘nevinost’ jednom do tada finom momku koji je odrastao u nikšićkom predgrađu i u Podgorici, a sazrio po centralnim komitetima – sinu časnih i poštenih roditelja Radovana i Stane – Milu Đukanoviću,” tvrdi Knežević.

Tog trenutka, nastavlja Knežević, „pukla je pogibija” i Đukanoviću i projektu demokratije u Crnoj Gori. Sam će se Đukanović sjetiti kako mi je novembra 1999. na rođendanu njegovog sina Blaža u salonu hotela Crna Gora nadugo i naširoko lamentirao nad „zlom sudbinom” koja ga je spojila sa Stanišićem i Subotićem … Kako je Raspopovićeva „ekipa” sastavljena od paramilitarnih struktura tadašnje crnogorske Udbe „završila” za račun Stanišića i Subotića ovo ubistvo, a Đukanović sve odobrio i naložio – povratka više nije bilo!”

BRAĆA PO KRVI: Po Kneževiću, tako su Stanišić, Subotić i Đukanović postali braća „po krvi” i to „ljigavo bratstvo” (termin Milana Kundere) niko do danas nije, niti smije da napusti. Knežević piše kako su novi slučajevi tu vezu samo jačali: u avgustu 1998. na rođendanu kćerke Canetovog „poslušnika” u Crnoj Gori, a Đukanovićevog prijatelja Željka Mihailovića, pomalo alkoholiziran, pred više gostiju među kojima sam bio i ja, Subotić je govorio, citiram: „Rekao sam Arkanu da Bokana pomete njegov vetar vrlo brzo”.

,,Bokana je u Atini ubio niko drugi nego Baja Sekulić, koristeći lažni švajcarski pasoš, i takozvanu ‘medenu klopku’, a svu logistiku odradio je sada novi policijski pulen – Goran Žugić,” tvrdi dalje Knežević.

Potom, „kako je Beli Raspopović sa svojim ‘komandosima’ bio sklonjen, te nije više učestvovao u dobiti i nije imao naklonost ‘šefova’, odlučio je likvidirati i Žugića i Sekulića. Uspjelo mu je za Žugića, ali je onda Sekulić bio brži.”

Po Kneževiću, javna je tajna u Crnoj Gori da je isti plaćenik iz Republike Srpske, koji je svojevremeno osvetio ranije u jednoj svađi ubijenog Sekulićevog oca, ubio Belog Raspopovića na glavnom podgoričkom trgu. „Policija Vuka Boškovića i Vukašina Maraša, dotadašnjih Raspopovićevih kolega, omogućila je ‘slobodan prolaz’ ubici, a za ovu operaciju Subotić je ‘nagradio’ Sekulića sa 25-metarskom jahtom Sunseeke”, iznosi takođe Knežević.
No, po Kneževiću na odgovor se nije dugo čekalo. Najbolji Raspopovićevi prijatelji, neki i danas zaposleni u DB Crne Gore, a neki pušteni na „odmor u tišini” do sljedeće akcije, osvetili su Raspopovića pucajući u džip Baje Sekulića u Budvi. „Interesantno, na sve je tri sahrane, i Žugića, i Raspopovića i Sekulića, Milo Đukanović uredno plakao,” primijetio je Knežević.

INDICIJE: Knežević piše kako je na bazi ovih indicija, na bazi dokumentovanih prijetnji pokojnom Ivu Pukaniću i njemu, tokom trajanja afere Nacional, sklon povjerovati da je istim metodom angažovana „ekipa” balkanskog kralja kokaina Sretena Jocića – Joce Amsterdama.

Knežević primjećuje kako je čudno „da je samo devet dana nakon Đukanovićevog svjedočenja u Bariju pokušan prvi atentat na Pukanića, koji je bio očigledno brzopleto spremljen, da mu je u avgustu 2008. ponuđeno „gostovanje” na jahti tajkuna bliskog kartelu koje je Pukanić odbio, jer je dobio signal da bi upravo tom jahtom bio otet i prebačen u Crnu Goru.”
„Čudno je da se u vili Montenegro na Svetom Stefanu 23. oktobra prošle godine slavilo do jutarnjih sati, uz šampanjac i chivas kada su stigle vijesti da je Pukanić mrtav,” ukazuje dalje Knežević

„Takođe, samo bi nam svima, a pogotovu policijsko-pravosudnim organima Republike Srbije, Subotić mogao reći o čijoj pogibiji on u ‘diskreciji’ priča sa svojih telefona među svojim prijateljima zadnjih mjeseci? Koga je trebao ubiti Željko Milovanović-Gavra, vraćen, vrlo rizično, iz svog crnogorskog skrovišta na beogradski asfalt, nekoliko mjeseci nakon ‘odrađenog’ posla u Zagrebu,” upitao je dalje Knežević.

Dugogodišnji profesor kriminolog iz Beograda Dobrivoje Radovanović izjavio je za Blic kako ima elemenata u Kneževićevim tvrdnjama za hitnu reakciju tužilaštva, ali i policije.

Profesor krivičnog prava na Novosadskom univerzitetu Momčilo Grubač je izjavio da u slučaju spominjanja konkretnih ubistava tužilaštvo ne samo da može, nego i mora da reaguje: ,,Tužilaštvo ne mora da čeka krivičnu prijavu i nisu potrebni apsolutni dokazi. Dovoljna je samo sumnja”.

Ovdje, u Crnoj Gori, tužiteljica je na odmoru.

Kneževićeve su optužbe mnogo više od sumnji. Pitanje je kako će na njih odgovoriti i tužilaštvo i sam Milo Đukanović. Koliko dugo će ćutati.

Knežević nije ispucao sve svoje adute. Jasno je da posjeduje brojne informacije, sa raznih strana, ne samo iz vremena kada je bio insajder. Možda mu u ovoj priči pomaže čitav tim stručnjaka. Prema jednoj teoriji, važne države na Zapadu odlučile su da raščiste sa kriminalom na Balkanu. Ako je tako, Crna Gora je prva na redu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZBRKA U DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU: Ko je nadležan za bivše čelnike UP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić naredio je hapšenje dvojice policijskih rukovodilaca zbog sumnje da su „skidanjem“ zabrane ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću zloupotrijebili službeni položaj, ali je SDT preuzeo predmet i oslobodio ih

 

Hapšenje visokih policijskih službenika Aleksandra Boškovića i Saše Đurovića odjeknulo je prethodne sedmice. Lišenje slobode rukovodilaca u Upravi policije naredio je podgorički osnovni državni tužilac Vukas Radonjić. Nakon tog događaja nastala je opšta zbrka u državnom tužilaštvu, ali i u bezbjednosnom sektoru.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je, istog dana kada je objavljena vijest o hapšenju Boškovića i Đurovića, preuzelo slučaj od Radonjića i odlučilo da u njihovim postupcima nema elemenata krivičnog djela. Ono je naredilo Specijalnom policijskom odjeljenju da policijske rukovodioce pusti na slobodu.

Radonjića je zatvorio Boškovića i Đurovića zbog osnova sumnje da su krajem prošle godine zloupotrijebili službeni položaj nezakonitim ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću. Protiv njihove kriminalne grupe je u Srbiji podignuta optužnica zbog više ubistava i trgovine drogom, a važe za saradnike kavačkog klana i njihovog odbjeglog vođe Radoja Zvicera.

Belivuk i Miljković su optuženi i u Crnoj Gori za ubistvo pripadnika škaljarskog klana Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića. Oni su tada, prema sumnjama SDT-a, nelegalno ušli u Crnu Goru da bi počinili ovaj zločin. U to vrijeme im je kao bezbjednosno interesantnim licima, bio zabranjen ulaz u Crnu Goru. Krajem prošle godine, međutim, dozvoljeno im je da uđu u državu kao gosti kotorskih kriminalaca Slobodana Kašćelana i Zvicera. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ranije je pojasnio da je menadžment Uprave policije „skinuo“ zabranu ulaska na zahtjev srpskih bezbjednosnih službi, ali do danas nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju.

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić, ipak je sumnjao da zabrana ulaska opasnim beogradskim kriminalcima nije skinuta u skladu sa zakonom. Monitor nezvanično saznaje da je do osnova sumnje došao nakon saslušanja službenice Granične policije S.I. protiv koje je prijavu podnio državni sekretara u MUP-u Rade Milošević. Nakon toga odredio je zadržavanje policijskim službenicima zbog, kako saznaje Monitor, opasnosti da će uticati na svjedoke, saradnike, između ostalog, i na S.I.

Privođenje Boškovića i Đurovića izazvalo je, prema informacijama Monitora, veliko interesovanje kod tužilaca višeg ranga od Radonjića. Iste noći nazvala ga je predsjednica Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica. Milošević je na pres konferenciji kazao da je Medenica pokušala da vrši pritisak na Radonjića.

„Naređeno mu je kako da postupa, a postupajući tužilac je to odbio“, kazao je Milošević na pres konferenciji.

Pravnici objašnjavaju da Medenica nije imala zakonski osnov da direktno telefonom pozove Radonjića i naloži mu kako da postupa. Zakonom propisana komunikacija je da Medenica, kao predsjednica tužilaštva višeg ranga, pismenim putem šalje obavezujuće uputstvo rukovodiocu osnovnog tužilaštva. On dalje prosljeđuje uputstvo tužiocu nadležnom za taj predmet. Ovdje je očigledno bila riječ o žurbi da se neke radnje završe što prije.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZVJEŠTAJ O POSTUPANJU BEZBJEDNOSNOG SEKTORA NA CETINJU: Papir bez pravne snage

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

 

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Izvještaj, međutim, tvrde eksperti sam po sebi ne može da ima pravno dejstvo. Riječ je o komisiji koju ne prepoznaje sistem, niti zakoni. Međutim, ovaj Izvještaj može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu postupke. Jedan od njih je Skupština, koja vrši kontrolnu funkciju izvršne vlasti, i može da pokrene parlamentarnu istragu. Odbor za bezbjednost i odbranu je već obavio kontrolna saslušanja čelnika bezbjednosnog sektora na sjednici koja je trajala devet sati.

Na osnovu Izvještaja moglo bi da djeluje i državno tužilaštvo, ukoliko je stvarno bilo ,,veleizdaje” i ,,pokušaja državnog udara u Vladi” koji su se pominjali nakon 5. septembra. Međutim, Abazović od početka potencira ulogu tužilaštva koje nije regovalo uoči, tokom i nakon protesta na Cetinju. On će, prema saznanjima Monitora, inicirati da BOK u tom pravcu donese i jedan od zaključaka nakon rasprave o Izvještaju.

Ovaj dokument, čini se, neće otkriti ništa novo o postupanju policije, tužilaštva, Vlade, političara tokom protesta na Cetinju. Neće ni otkloniti neslaganja nosilaca vlasti u Crnoj Gori. Izvještaj konstatuje da su Sekulović i Brđanin predlagali da se, zbog bezbjednosnih razloga, odgodi ili izmjesti ustoličenje, što ide na ruku onih koji zagovaraju njihovu smjenu zbog protivljenja ustoličenju. Dok, sa druge strane, zaključuje i da je Uprava policije radila profesionalno što je argument onih koji brane ministra i prvog čovjeka policije. Međutim, iako je zakonska obaveza ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije da postupaju jedino na osnovu podataka koje prikupi policija (uniformisana i tajna), donosiocima odluka je, čini se, mnogo bitnija politička konotacija njihovih predloga, a ne zakonitost.

Abazović je više puta javno rekao da neće dozvoliti da ni na jedan način budu sankcionisani ljudi koji su dobro obavili svoj posao. Takođe je podsjetio da bi promjenama u sektoru bezbjednosti ova Vlada mogla izgubiti podršku država Kvinte. On naredne sedmice putuje u zvaničnu posjetu jednoj od tih država – Sjedinjenim Američkim Državama, gdje će upravo biti govora i o bezbjednosnim izazovima. Demokratski front, međutim, traži rekonstrukciju Vlade i da Abazovićevu ulogu u rekonstruisanoj izvršnoj vlasti preuzme lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Izvještaj svakako, čini se, neće značajno uticati na političke posljedice i neslaganja nakon događaja na Cetinju, ali pitanje je da li će i kakve pravne posljedice proizaći iz ovog dokumenta.

 

Formiran 21 predmet povodom postupanja policije na Cetinju

Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije, žalilo se 25 građana na postupanje službenika tog organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Na osnovu toga formiran je 21 predmet.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je četiri pritužbe proslijedilo Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove.

,,Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije je dostavljeno 25 pritužbi građana u vezi sa postupanjem policijskih službenika povodom predmetnog događaja, povodom kojih je formiran 21 predmet, dok su četiri pritužbe, imajući u vidu njihovu sadržinu, proslijeđene na uvid i dalje postupanje Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova. Osim navedenog, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije preduzima mjere i radnje iz nadležnosti i povodom šest zahtjeva za prikupljanje potrebnih obavještenja koje je, u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja u predmetnom događaju, Unutrašnjoj kontroli policije dostavilo Osnovno državno tužilaštvo Cetinje”, navode iz MUP-a.

 

U Vladi bili ljudi koji nijesu u lancu komande

U javnosti se ranije vodila polemika o ljudima koji su bili u Krivokapićevom kabinetu, a nijesu iz bezbjednosnog sektora. U Izvještaju Komisije konstantovano je da su ljudi koji nisu u lancu odgovornosti prisustvovali sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija.

U zgradi Vlade sastali su se Krivokapić, Abazović, Sekulović, Brđanin, ministarka odbrane Olivera Injac, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, šef diplomatije Đorđe Radulović, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, ministar ekologije i prostornog planiranja Ratko Mitrović, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić, generalna sekretarka Vlade Žana Praščević – Milačić, poslanik i lider Prave Crne Gore Marko Milačić i državna sekretarka u Ministarstvu poljoprivrede Nikolina Mišnić. Sastanci su trajali gotovo neprekidno tokom cijele noći. U zgradu Vlade kasnije su, u različitim terminima, ušli funkcioner Demokratske Crne Gore Momo Koprivica, a potom i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo