Nakon što je Đalovića klisura proglašena spomenikom prirode, u Bijelom Polju se nastavlja proces zaštite prirodnih dobara. U narednim mjesecima, rijeka Ćehotina biće proglašena spomenikom prirode, čime će ta opština dobiti još jedno zaštićeno područje.
Postupak proglašenja rijeke Ćehotine spomenikom prirode na teritoriji opštine Bijelo Polje započet je krajem 2022. godine, a u narednim mjesecima trebalo bi da bude završen.
Za razliku od nekih drugih krajeva Crne Gore, gdje mještani pokazuju otpor i nerazumijevanje prema značenju statusa zaštićenog prirodnog dobra, u bjelopoljskim selima mještani su iskazali punu podršku procesu, potvrđuje za Monitor Armin Sijarić, sekretar za ruralni i održivi razvoj. Sijarić objašnjava da se paralelno vodi sličan proces i u Pljevljima, čijoj teritoriji Ćehotina takođe pripada.
Ćehotina je najsjevernija rijeka u Crnoj Gori, ukupne dužine oko 125 kilometara, od čega je 95 kilometara u Crnoj Gori. Desna je pritoka rijeke Drine, a izvire ispod planine Stožer na 945 metara nadmorske visine. Područje čija se zaštita planira u bjelopoljskoj opštini obuhvata izvor Glava Ćehotine i gornji tok od 6,5 kilometara, na dijelu teritorije sela Bliškovo.U neposrednoj blizini tog sela nalaze se i suve pećine Dera, Gornja Dera, Sileva pećina, a u široj okolini zaštićenog područja su i arheološki lokaliteti iz praistorijskog perioda.
„Najveća prepoznatljivost područja gornjeg toka Ćehotine, pored meandara, je i samo izvorište Ćehotine, pod stijenom u podnožju Stožera. Ostale vrijednosti ovog područja su očuvan biodiverzitet, kulturno-istorijski spomenici, autentična seoska arhitektura, očuvani šumski kompleksi, sama rijeka Ćehotina koja je pogodna za razvoj sportskog ribolova, kao i gostoljubivost seoskog stanovništva“, navodi se u zvaničnoj dokumentaciji za proces zaštite.
Sijarić objašnjava da je proces realizovan u saradnji s nevladinom organizacijom Eko-tim i uz podršku regionalne inicijative „Zajedno za rijeke“, koja okuplja organizacije i lokalne zajednice posvećene zaštiti riječnih ekosistema širom Jugoistočne Evrope. Zajedničkim naporima izrađena je Studija zaštite prirodnog dobra izvorišta i vodotoka rijeke Ćehotine, za koju je bila zadužena Agencija za zaštitu životne sredine Crne Gore, u saradnji sa Sekretarijatom za ruralni i održivi razvoj.
„Opština je sprovela javnu raspravu o predlogu akta o zaštiti, uz poseban fokus na informisanje mještana i vlasnika nepokretnosti s područja obuhvaćenog planiranom zaštitom. Organizovana je i javna prezentacija Studije zaštite i predloga odluke o zaštiti. Nakon prezentacije, ostavljen je rok od 20 dana da mještani dostave pisane primjedbe, kako bi se svi komentari i sugestije uzeli u obzir prije slanja dokumentacije Ministarstvu ekologije na saglasnost. Na naše veliko zadovoljstvo, mještani su iskazali punu podršku ovom procesu“, kaže Sijarić.
On tvrdi da su mještani prepoznali brojne koristi koje proglašenje spomenika prirode donosi, „naročito u kontekstu očuvanja prirode, sprečavanja buduće degradacije prostora i stvaranja održivih prilika za lokalni razvoj“.U međuvremenu, Opština Bijelo Polje dobila je pozitivna mišljenja od Ministarstva kulture i medija i Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, čime je potvrđena stručna i institucionalna podrška tom važnom procesu.
„Preostao je još jedan važan korak – dobijanje saglasnosti od Ministarstva ekologije. Nakon toga, odluka će biti upućena lokalnom parlamentu na usvajanje, a finalno proglašenje rijeke Ćehotine spomenikom prirode očekuje se u narednim mjesecima, u zavisnosti od dinamike rada resornog ministarstva“, najavljuje Sijarić.
Opština je ranije donijela i Odluku o osnivanju Agencije za upravljanje zaštićenim prirodnim dobrima. Na inicijativu Opštine, Agencija za zaštitu životne sredine uradila je Studiju revizije za zaštićeno prirodno dobro Đalovića klisura. Na osnovu te studije, lokalni parlament je početkom prošle godine donio Odluku o proglašenju „Spomenika prirode Đalovića klisura“, a aktom je formirana i Agencija.
Željko Madžgalj, v.d. direktora Agencije, podsjeća da je prilikom proglašenja Đalovića klisure spomenikom prirode 1968. godine, površina tog zaštićenog područja bila znatno veća i prostirala se i na području Srbije i opštine Sjenica.Revizijom studije, zaštićeno područje je značajno smanjeno i nalazi se na području opštine Bijelo Polje.
„Površina zaštićenog područja je oko 350 hektara, a dužina granice zaštićenog prostora je oko 12,5 km. Zaštićeno područje je podijeljeno u dva rejona. Sami tok rijeke Bistrice sa rječnim terasama, od prvog stalnog izvorišta rijeke Glave Bistrice do izlaska iz klisure, je pod strogim režimom zaštite II stepena, a južna i sjeverna strana klisure do vršnih djelova Koritske visoravni i platoa Sušac su pod režimom zaštite III stepena. Karakteristika cijelog zaštićenog područja Đalovića klisure je što se katastarske parcele na zaštićenom području nalaze u državnom vlasništvu“, objašnjava Madžgalj.
Prema njegovim riječima, i za Novakovića pećinu trebalo bi započeti procese zaštite. Taj lokalitet je ranije bio zaštićen kao spomenik prirode, a kako kaže Madžgalj, postoji potreba i zakonska obaveza da se za šire područje vrela i kanjona rijeke Vranštice, uradi studija zaštite i proglasi zaštićenim prirodnim dobrom.
„Bijelo Polje ima još prirodnih područja izuzetnih prirodnih vrijednosti, kao što su vrelo Lještanice sa vodopadom Skakala ili dolina Suvovare, od Bardovog dola na Bjelasici do vrela bjelasičke Bistrice u Majstorovini. Njih u budućnosti treba obuhvatiti nekim stepenom zaštite“, kaže Madžgalj.
On objašnjava da je prerano govoriti o stanju u zaštićenim i potencijalno zaštićenim područjima. „Planom upravljanja tek treba utvrditi prioritetne aktivnosti na očuvanju, održavanju i monitoringu prirodnih i drugih vrijednosti Treba definisati i razvojne smjernice i prioritete za zaštitu i očuvanje zaštićenog područja, uz uvažavanje potreba lokalnog stanovništva“, navodi.
Agencija na čijem je čelu, tokom prve godine postojanja, finansira se dijelom iz sredstava koja je izdvojila globalna ekološka organizacija The Nature Conservancy, u saradnji sa Eko-timom iz Podgorice, a dio sredstava u budžetu predvidjela je i Opština kao osnivač. U narednom periodu, objašnjava Madžgalj, treba računati i na prihode Agencije, kao i na novac od projekata i donacija.
Ciljevi Agencije su raznovrsni, a među njima je i fokus na lokalno stanovništvo.
„Lokalno stanovništvo, uglavnom, ima negativan stav prema inicijativama i potrebi zaštite biodiverziteta kroz proglašenje određenog područja zaštićenim. Veoma često, vjerovatno zbog predrasuda i nedovoljne informisanosti, zaštićena područja se smatraju mogućom preprekom za život i eventualni razvoj. Veoma važan segment budućeg rada Agencije je saradnja sa lokalnim stanovništvom koje gravitira zaštićenim područjem“, objašnjava v.d. direktora Agencije.
Madžgalj tvrdi da je „suština u tome da lokalne zajednice mogu unaprijediti očuvanje i održivo korišćenje resursa kroz aktivno uključivanje u sve faze“. Ključne aktivnosti obuhvataju zajedničko planiranje, savjetodavna tijela, participativno praćenje, edukaciju i dijeljenje koristi. Na taj način, lokalno stanovništvo će zaštićeno područje, ocjenjuje sagovornik Monitora, smatrati ne kao strano tijelo i prepreku, već kao šansu za razvoj.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ