Povežite se sa nama

OKO NAS

Cirkusant na tragu Malom kolektivu

Objavljeno prije

na

Hoće li tajkun Vojin Lazarević, zajedno sa nsvojim nekadašnjim partnerom Vukom Hamovićem, biti među akterima slučaja Nacionalna štedionica (NŠ) u Srbiji?

Protiv Lazarevića i Hamovića već je podnijeta krivična prijava Ministarstva energetike da su, trgujuću električnom energijom, oštetili državu za milijardu dolara. Takođe, prema pisanju medija još krajem 2012. policija je počela da provjerava kako je Lazarević – sa još dva princa privatizacije u Srbiji Dankom Đunićem i Aleksandrom Vlahovićem – došao do zgrade i placa u centru Beograda na kojima bi mogao zaraditi do 100 miliona eura.

Lazarević i Hamović su pominjani kao glavni akteri afere Nacionalna štedionica u kojoj je država oštećena za desetine miliona eura, a zbog koje je prošle nedjelje lider stranke Ujedinjeni regioni Srbije (URS) i bivši ministar finansija Mlađan Dinkić saslušavan u Upravi kriminalističke policije u Beogradu. Policija je s Dinkićem obavila četvorosatni razgovor kao sa građaninom i svjedokom, ali i akterom procesa osnivanja NŠ, budući da je u to vrijeme, 2001. bio guverner Narodne banke SRJ.

Kako je beogradski tabloid Kurir saznao, Dinkić je u policiji isticao da je NŠ nešto najbolje što je urađeno za državu i da je ponosan na taj projekat. ,,To je bio državni posao s kojim su se složili svi koji su tada bili u vlasti,” objašnjavao je Dinkić.

NŠ je kao privatna banka napravljena uz veliku pomoć države. Dodijeljene su joj filijale tadašnje Službe platnog prometa (SDK), čije je radnike godinu dana plaćala država. Štedionica je dobila posao isplate stare devizne štednje – poslije gašenja četiri velike državne banke. Generalna ideja države bila je da bude osnovana nova banka koja će isplaćivati 4,2 milijarde eura stare štednje koja je konvertovana u obveznice.

Na početku je država bila većinski vlasnik sa više od 60 odsto akcija u NŠ, ali su privatni vlasnici u međuvremenu sproveli nekoliko dokapitalizacija. Tako je državni udio sveden na 37 odsto.

Većinski vlasnik NŠ je 2005. godine sa 62,3 odsto akcija postala EFG Evrobank grupa, kojoj su privatni vlasnici prodali svoje akcije. Među vlasnicima Štedionice koji su EFG grupi prodali svoj udio bila su i preduzeća Lazarevića i Hamovića, koja su bila najveći pojedinačni vlasnici akcija.

Država je tada odbila da proda svoje akcije, iako je bila ponuđena cijena čak pet puta veća od knjigovodstvene vrijednosti, a Dinkić, koji je u tom trenutku bio ministar finansija u vladi Vojislava Koštunice, je objasnio da državi nije neophodan taj novac, jer ima suficit u budžetu. Konačno su predstavnici vlade Srbije i Evrobanke EFG 2006. potpisali ugovor o kupoprodaji preostalih 37,7 odsto državnog paketa akcija u NŠ.

Ova privatizacija se našla na spisku od 24, čije razjašnjenje od vlade Srbije traži Evropska unija (EU). Savet za borbu protiv korupcije, s Vericom Barać na čelu, ukazivao je na mnoge sporne stvari u vezi s prodajom NŠ, što je i navedeno u izvještaju Vlade Srbije iz 2004. Savet je ukazao i da su četiri povezana lica na sumnjiv način došla do vlasništva. Naime, u maju 2002. povezane firme Skvadra dajners, Principal i Pima kupile su 80 odsto od druge emisije akcija. Kupovina je obavljena novcem iz Veksim banke, koja je kasnije promijenila ime u Evroaksis banka.

Evroaksis banka je u mješovitom srpsko-ruskom vlasništvu. Suvlasnik banke je, prema pisanju medija, Vojin Lazarević.

Krajem 2002. i početkom 2003. došlo je do sekundarne prodaje akcija NŠ.

Savet u Izveštaju navodi ,,u jednom danu četiri povezana preduzeća primila su od preduzeća Koprom iz Beča na devizni račun banke kod Evroaksis banke 1.200.000 dolara i 1.200.000 evra. Odmah su prodala ta sredstva NŠ, koja je dinarsku protivvrednost uplatila Atlas i Sosijete ženeral banci, koje su vratile isti iznos NŠ na ime dokapitalizacije u korist pomenutih preduzeća. NŠ je iznos preneo na svoj račun u Evroaksis banci. Ovom operacijom, u kojoj novac nije ni učestvovao, već samo papiri, povezana preduzeća stekla su 88,16 odsto druge emisije akcija i time došli do učešća od 37 odsto u kapitalu banke”.

Nalogodavac inicijalne uplate, preduzeće Koprom, ima devizni račun u Evroaksis banci, navodi se u Izvještaju, a sredstva su uplaćena kao avans za izvoz kukuruza, do čega nikad nije došlo.

Odluka o izdavanju treće emisije akcija NŠ od 300 miliona dinara je donijeta 27. februara 2003. Akcije su kupila dva preduzeća – Mali kolektiv iz Beograda i Elim iz Beča, koji je akcije platio, takođe, preko Evroaksis banke. Kupci akcija treće emisije postali su pojedinačno najveći akcionari banke sa 13,67 odsto vlasništva, a vlasnik Malog kolektiva je Hamović.

Kurir je zaključio kako su svoje udjele u NŠ Vojin Lazarević i Vuk Hamović kupili za oko sedam miliona eura, a kasnije ih prodali za 41 milion, odnosno na ovom poslu zaradili su 34 miliona eura!

Beogradski list Vesti je nedavno pisao kako je prodaja akcija išla preko brokerske kuće Sinerdži kapital, čiji je jedan od suvlasnika bio Nikola Živanović, Dinkićev specijalni savjetnik u vrijeme dok je bio guverner.

Prema pisanju Kurira, dokaz o povezanosti i malverzacijama državnog funkcionera, kasnije i ministra, i tajkuna Vuka Hamovića ima srpska Bezbednosno informativna agencija (BIA), koja je u toku 2002. snimila kako se pripremala dokapitalizacija NŠ. Dinkić je, to negirao gostujući kod Olje Bećković na TV B92.

Vesti su, takođe, navele da su mediji nedavno ,,pronašli” Mlađana Dinkića u razgovoru sa Hamovićem i Lazarevićem na jednoj jahti u Budvi.

Kada je proljetos protiv godinama nedodirljivih tajkuna Hamovića i Lazarević podnijeta krivična prijava zbog zloupotreba u energetskom sektoru koja bi mogla da ih dovede na optuženičku klupu, resorna ministarka Zorana Mihajlović je objasnila da su njihovi poslovi sa Elektroprivredom Srbije išli na štetu države. Prema krivičnoj prijavi, od 2001. do 2006. godine, čelnici EPS sklapali su sporne ugovore sa firmom EFT Vuka Hamovića i Vojina Lazarevića, kojima je ta državna firma oštećena za 834,7 miliona dinara, a budžet za 143,5 miliona dinara.

Taj slučaj je, prema ministarki Mihajlović, godinama stajao u fioci, a dva policajca angažovana na njemu sklonjena su. Jedan je otišao u penziju, a drugi na niže radno mesto.

Strujnim kriminalom se još 2004. bavio Anketni odbor Skupštine Srbije za utvrđivanje činjenica u trgovini električnom energijom. Na čelu odbora je bio sadašnji prvi zamjenik premijera Aleksandar Vučić, koji je, prema anketama, najuticajniji političar u Srbiji danas.

Hamović je tada Vučića nazvao cirkusantom, na šta je ovaj uzvratio da je ,,cirkusant” pošten posao. Sve se završilo na tome da ovo tijelo nije usvojilo zajednički izvještaj u kojem bi osudilo pljačkaše Srbije, a kako je naveo Vučić, razlog takvog epiloga je bila kontrola ,,energetske mafije” nad dobrim dijelom srpskih političara.

Ostaje da se vidi šta se i koliko toga u međuvremenu promijenilo.

Kumovsko klupko

Lazarević se, osim biznisom, bavio i politikom, a od 1990. bio je član Narodne stranke i jedan od njenih najvažnijih donatora. Od 1992. do 1996. godine bio je poslanik u crnogorskom i saveznom parlamentu, dok je od 1998. do 2000. obavljao funkciju ministra bez portfelja u Vladi Crne Gore i savjetnika za ekonomske odnose tadašnjeg crnogorskog premijera Filipa Vujanovića. Bio je član Upravnog odbora Jugopetrola i Elektroprivrede CG. Poslije 2000. godine u Srbiji je značajno ojačao, a zahvaljujući i kumovskim vezama u dvije vlade. Jedan njegov kum Goran Novaković bio je ministar energetike u Vladi DOS, drugi kum Željko Popović bio je na čelu NIS-a, a treći – Aleksandar Nikitović, šef kabineta premijera Vojislava Koštunice. Lazarević je u beogradskim medijima pominjan kao jedan od glavnih finansijera Dinkićeve stranka G17 i Koštuničine DSS. Lazarević je to demantovao. Lazarević se, prema pisanju medija u Beogradu, poslije odlaska DSS-a sa vlasti približio Demokratskoj stranci i Socijalističkoj partiji Srbije (SPS).

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo