Povežite se sa nama

OKO NAS

Novi ljudi za novo vrijeme

Objavljeno prije

na

policia-do-not-cross

Ubijeni brat od strica Nasera Keljmendija Redžep Keljmendi, zvani Džeko, prema Monitorovim dobro obaviještenim izvorima, bio je mozak i vođa klana Keljmendi, od kada se Naser našao u pritvoru. Ulogu vođe klana poslije Redžepovog ubistva odmah je preuzeo treći „igrač”, jedan od Naserovih najbližih saradnika, koji ne nosi njegovo prezime, tako da klan Keljmendi nije prestao da funkcioniše.

Redžep Džeko Keljmendi ubijen je krajem prošle sedmice u Peći. Na njega su dvojica napadača ispalila oko trideset metaka iz automatske puške M 70, poznatije pod nazivom kalašnjikov. Tom prilikom, otkriva naš izvor, stradao je i Kastriot Kukaj, Albanac porijeklom iz Crne Gore, koji nije bio u poslovnim odnosima s Keljmendijevima.

„Kastriot se samo našao u pogrešnom društvu, u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu”, kaže Monitorov izvor.

Po tom izvoru, napadači su nakon što su ubili Redžepa Keljmendija i njegovog prijatelja, zapalili njihov automobil ispred objekta u kojem su ostali leševi dvojice ubijenih.

„Ova likvidacija motivisana je najvjerovatnije uklanjanjem tragova i dokaza prije očekivanog suđenja Naseru Keljmendiju”, vjeruje ovaj policijski izvor, podsjećajući da je prije tri-četiri mjeseca ubijen još jedan bliski Naserov saradnik i rođak Šefket Keljmendi.

„Nije isključeno da će se likvidacije članova klana Keljmendi nastaviti”, kaže naš izvor. Ovaj dobro obaviješteni policijski službenik napominje međutim, da je klan Keljmendi tako dobro organizovan, da ni ubistva ne prekidaju poslove. Klan nastavlja da funkcioniše, samo se mijenjaju vođe na nekim kracima hobotnice.

„Umjesto Skendera Keljmendija, poslove preko okeana, u Sjedinjenim Američkim Državama, sada kontroliše druga osoba. Ni ta osoba nije prezimenjak Keljmendija, ali je mnogo jak. Prvi put klan Nasera Keljmendija i u Evropi i u Americi vode dvije osobe koje se ne prezivaju Keljmendi”, ukazuje naš izvor.

Ubijeni Redžep Keljmendi inače je živio je u Njemačkoj, odakle je i vodio kriminalne poslove ovog klana, ponajviše u vezi s trgovinom drogom. Posljednjih godina često je dolazio u Crnu Goru, gdje je boravio u Naserovom hotelu Kasa Grande u Ulcinju. Tu je, uostalom, sve do bjekstva, nesmetano dolazio i boravio i narkobaron Naser.

Policijski izvori govore da je Redžep posljednji put u Crnoj Gori bio prije mjesec, i da mu je tada otkazano gostoprimstvo. Iz Crne Gore je otišao na Kosovo, da bi tamo skončao u maniru mafijaških bosova. Nakon toga su se mogle čuti verzije da se radi o krvnoj osveti, ali Monitorov dobro obaviješteni izvor to negira.

Klan Keljmendi još u vrijeme dok je na njegovom čelu bio Naser, koga su mediji mnogo ranije označili kao vođu najjače albanske kriminalne porodice na Balkanu, u Crnoj Gori „poslovno” se najviše oslanjao na rožajski kriminalni klan.

„Njegovi najbliži saradnici u Crnoj Gori bili su Safet Kalić te Samir i Suad Musić. Prvi je sada u bjekstvu, druga dvojica u zatvoru u Srbiji. U zatvoru je i Safetov brat Mersudin. Ali, Safet je za sobom imao veliki broj ljudi. Članovi rožajskog klana i dalje rade za Nasera, odnosno za ljude od povjerenja koji su preuzeli poslove njegovog klana”, tvrdi policijski izvor.

Prema tom izvoru, Keljmendiju su na usluzi i barski i podgorički klanovi, koji su do sada ostali praktično neokrznuti u policijskim akcijama, osim što su pomenuti u dokumentu pod nazivom Procjena opasnosti od organizovanog kriminala, koji je sačinila Uprava policije Crne Gore.

„Njemu su oduvijek pokušavali da se zbog poslova i novca dodvore mnogi vrlo poznati kriminalci u Crnoj Gori, ali su za Keljmendija bili sitni igrači. Njegova mreža zaštitnika i saradnika, od kriminalaca preko biznismena do političara, vrlo je moćna i brojna u našoj državi”, kaže ovaj policijski službenik.

Keljmendijev klan prema ranijim policijskim procjenama do kojih je Monitor došao broji od pet do osam hiljada članova, a od preko pedeset njegovih najvažnijih saradnika i mnogi drugi su na različite načine direktno ili indirektno povezani sa Crnom Gorom.

„Malo je poznato da je Keljmendijeva glavna veza za Makedoniju, za drogu i oružje, Fljorim Maljoku zvani Fljoki, devedesetih godina bio glavna crnogorska veza za šverc cigareta iz Crne Gore na Kosovo i Makedoniju. Imao je i crnogorsko i hrvatsko državljanstvo. Imao je dva registrovana auta na podgoričke tablice. Na Kosovu je posjedovao firmu Salbatonik, koja mu je služila kao paravan za šverc duvana”, objašnjava naš policijski izvor.

Fljorim Maljoku je za vrijeme bivše Jugoslavije završio kontraobavještajnu akademiju u Pančevu, i sve do rata na Kosovu bio je pripadnik specijalnih jedinica MUP-a Srbije. U šverc cigareta iz Crne Gore bio je uključen u vrijeme kada je bio u aktivnoj policijskoj službi. „ On je trenutno u zatvoru u Skoplju, ali mu je odmah nađena zamjena, tako da sada u Makedoniji Keljmendijevi rade preko klana Sulja. Poenta je u tome da kada neko od Keljmendijevih ljudi padne, posao ne trpi” – ponavlja Monitorov izvor.

Kosovski Albanac Naser Sadrija, takođe Keljmendijev blizak čovjek za transport droge, svojevremeno je preko Crne Gore dovlačio prostitutke iz Ukrajine za rad u mnogobrojnim barovima na Kosovu, kao što je bio Edi bar u Vitomirici. U tom poslu mu je pomagao jedan pripadnik UNMIK policije.

„Vrlo je vjerovatno da je Sadrija svojevremeno imao i mrežu prostitutki u Crnoj Gori. Posjedovao je mercedes bijele boje s podgoričkim tablicama” – kaže policijski službenik.

I Valjdet Keljmendi je često boravio po sjeveru Crne Gore, gdje je imao, a vjeruje se da i dalje ima, mrežu saradnika za distribuciju droge u ovom dijelu naše države. Valjdet je ranjen u jednoj pucnjavi u Peći, u diskoteci Siti, na dočeku 2010. godine, mada se vjeruje da je na meti bio Devdžet Keljmendi. Takođe, postoje policijski podaci da je ovaj pokušaj atentata bio naručen iz Podgorice, kao i da je revolveraš, koji je uspio da umakne, bio porijeklom iz Crne Gore.

Vrlo jak i moćan klan preko kojeg Keljmendi drži poslove u zapadnoj Evropi svakako je klan braće Osmani, Burima, Baškima i Ćazima, poznatijeg pod nadimkom Feliks. I njihove veze sa Crnom Gorom dobro su poznate.

Vjeruje se da je Naser Keljmendi „težak” nekoliko milijardi eura, što u novcu, što u nekretninama. Milijardama se mjeri bogatstvo i njegovih bliskih saradnika. Ovi nezvanični policijski novčani parametri nijesu nerealni ako se zna da su svjetske agencije koje se bore protiv organizovanog kriminala i droge odavno označile Kosovo kao distributivni centar na takozvanoj „avganistanskoj transverzali”, a vrijednost heroina koji kroz Tursku, Makedoniju, Kosovo i Albaniju putuje na zapadnoevropsko tržište još prije deset godina procijenili na 400 milijardi američkih dolara godišnje. Taj posao se tako lako ne ispušta iz ruku. Crna Gora je nezaobilazna stanica. I perionica para.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo