Povežite se sa nama

MONITORING

KAP – DO POSLJEDNJEG DAHA: 300

Objavljeno prije

na

Da li je KAP, odnosno, ono što je preostalo od nekadašnjeg Kombinata aluminijuma u Podgorici nakon godina pljačke, stečaja i bankrota, na pravom putu da pronađe novog vlasnika i novu budućnost?

Veselin Perišić, stečajni upravnik KAP-a, prihvatio je krajem prošle nedjelje ponudu Veselina Pejovića i njegovog Uniproma, da preostalu imovinu Kombinata proda za 28 miliona eura. Objašnjenjem da se sa ovom ponudom saglasio ,,jer se plašio da na sljedećem tenderu ne bi bilo ponuđača, što bi dovelo do gašenja proizvodnje”, Perišić je pokušao da nadglasa činjenicu da njegova odluka nije dobila podršku u Odboru povjerilaca KAP-a!?

Naime, od tri člana Odbora (najvećih) povjerilaca Kombinata (Mirjana Milić u ime Vlade, Miodrag Bulatović zastupnik interesa EPCG i Marko Milanović predstavnik CEAC-a) dvoje su bili protiv odluke da nekad najveće crnogorsko preduzeće postane vlasništvo Uniproma. Za je bio samo predstavnik Vlade koja, sumnja se, a za to postoji dovoljno dobrih indicija, praktično stoji iza ponude Veselina Pejovića. Ili je makar protežira pod firmom državnog interesa.

Da ne gubimo ni vrijeme ni prostor baveći se navodima o broju sastanaka, promjenama već oglašenih pravila prodaje ili detaljima blickriga kojim nam ovih dana prijeti gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša, najavljujući kako će on, skupa sa stečajnim upravnikom KAP-a, riješiti sporna pitanja vlasništva nad 800.000 kvadratnih metara van ograde Kombinata. Kao da i jedan i drugi na to imaju bilo kakvo pravo. A u pitanju je zemljište koje je Veselin Pejović već projektovao kao sastavni dio svoje industrijske zone KAP, dok ostali potencijalni ponuđači o tom posjedu nijesu imali pojma.

Uostalom, uoči objavljivanja prvog oglasa za prodaju Kombinata predsjednik Privrednog suda u Podgorici Dragan Rakočević govorio je o problemima sa kojima su se suočili procjenitelji imovine KAP-a iz Instituta računovođa i revizora, pošto im nijesu dostavljeni dokazi o vlasništvu KAP-a nad okolnim zemljištem. A nijesu im dostavljeni zato što ih nema. Nekima te nepoznanice, očito, nijesu bile prepreka da licitaraju za imovinu koja – iako to još nije ozvaničeno – u paketu donosi i milion kvadrata zemljišta u budućoj industrijskoj zoni.

Probrani analitičari priskočili su u pomoć. ,,Prodaja Kombinata aluminijuma nikšićkom Unipromu biće posljednja šansa da se KAP spasi”, ustvrdio je Predrag Drecun. Bivši, a moguće, i budući koalicioni partner DPS-a i čovjek koji je status ekonomskog eksperta stekao kličući sa crnogorskih trgova ,,vratite pare!” (poruka je bila upućena čelnicima tada jedinstvenog DPS-a) da bi se pritvrdio kao spasilac Prve banke koju su na prag propasti doveli njeni većinski akcionari Aco i Milo Đukanović i njihov menadžement (i tada je Drecun zahtijevao: ,,vratite pare”) bio je po pitanju KAP-a i njegove budućnosti neobično otvoren. Rudnik uglja u Beranama, recimo, u kome je Drecun neko vrijeme bio i direktor, nikada nije zaslužio ovako opširan i opsežan osvrt nekadašnjeg Kilibardinog eksperta iz Narodne stranke.

Kako god, ovo nije prvi put da nam je gašenje KAP-a predočeno kao alterantiva ,,iznuđenom” potezu njegovih spasilaca.

Uvođenje ekonomskih sankcija UN prema tadašnjoj SRJ rezultiralo je odlukom da se KAP preda u ruke Vektre, privatne kompanije koju je neku godinu ranije, kao predstavništvo francuskog Pežoa, osnovao Đukanovićev kum Dragan Brković. Obrazloženje: To je jedini način da se KAP spasi od propasti.

Koju godinu kasnije čelnici Vlade i Kombinata su tajno, praktično preko noći, KAP povjerili švajcarskoj kompaniji Glenkor, koja i danas slovi za jednu od najtajanstvenijih firmi na svijetu. Kada je tajna otkrivena, kao izgovor je poslužila tvrdnja da bi KAP, da nije bilo aranžmana sa Švajcarcima, stao ,,u narednih dan ili dva”.

Privatizacija ili stečaj, kliktali su 2004. godine glasnogovornici DPS-a, dok su se Milo Đukanović i Oleg Deripaska, kršeći tenderska pravila, dogovarali o prodaji KAP-a novoosnovanoj of-šor kompaniji. ,,Potpuno smo sigurni da smo KAP prodali pravom partneru”, likovao je u julu 2005. vječiti ministar Branimir Gvozdenović. Četiri godine kasnije i taj je ugovor obesmišljen i promijenjen. Ponovo na štetu Crne Gore. I ponovo je alternativa bila stečaj i gašenje proizvodnje (to je tvrdio ministar Branko Vujović).

U sjenci tih priča propadali su ne samo KAP već i Luka Bar, Željeznica, Boksiti, dok je Elektroprivreda tavorila na nivou koji je njenim većinskim vlasnicima (čitaj DPSDP koaliciji) granatovao samo pobjedu na sljedećim izborima.

Nakon Perišićeve obznane, državni mediji su spremno ugostili strateškog investitora iz Nikšića. Tako smo dobili priliku da spoznamo poslovnu viziju Veselina Pejovića: ,,Samo sa preradom metala KAP može biti profitabilan”. Saznali smo, takođe, detalje iz njegove poslovne biografije. ,,S aluminijumom radim od 1984. godine i otvorio sam prvu privatnu livnicu u Nikšiću koja trenutno proizvodi 5.000 tona godišnje. Za 32 godine stekao sam toliko iskustva i poznanstava i poslovnih partnera koji rade s aluminijumom da znam što radim”, rekao je Pejović.

Zanemarimo li činjenicu da od ‘84. do danas nijesu prošle 32 godine, izrečeno bi, valjda trebalo da nas uvjeri kako je nagomilano iskustvo gospodina Pejovića, njegovih saradnika i poslovnih partnera dovoljno da oživi i održi firmu koja je desetak godina starija i, samo po instaliranim kapacitetima primarne prizvodnje, 25 puta veća.

I to bi uvjerenje moralo biti toliko snažno da nas natjera da zaboravimo, najblaže moguće rečeno, krajnje problematičan temperament potencijalnog kupca KAP-a, demonstriran, posljednji put, nekoliko dana pred odluku o (ne)prihvatanju ponude Uniproma.

Prvo nas je stečajni upravnik uvjeravao kako je fizički napad na poslanika Nebojšu Medojevića na aerodromu u Beogradu ,,privatna stvar” ponuđača. Paralelno su se Vladini glasnogovornici trudili da dokažu da je Pejovićeva reakcija zapravo razumljiva (skoro pa dozvoljena) ,,odbrana porodične časti i ugleda”.

Nije, međutim, pretjerano teško ustanoviti kako Veselin Pejović na sličan način – prijetnjama, psovkama i silom – ne brani samo ugled već i novac. Tačno je godina kako su crnogorski mediji (Vijesti) pisali o prijetnjama koje je Pejović, skupa sa advokatom Zoranom Vukčevićem, uputio poslovnim partnerima sa Zavale (Dukljanski vrtovi) i njihovom advokatu.

Sjutradan se Pejović oglasio autorskim tekstom koji je objavljen kao plaćeni oglas (citat ponavljamo bez lektorskih intervencija): ,,Džabe su postavili obezbjeđenje i džabe imaju podršku, koja ih uvodi samo u sve veći stepen zablude da će imovina Uniproma biti njihova. Ja tvrdim ovim putem i javno se obavezujem da neće, protiv svih sam podnio krivične prijave, osim protiv gospodina Svetozara Marovića, koji me zvao da mi prijeti preko telefona što uznemiravam „pobogu njegove partnere”. Pejović se potom osvrće i na prethodno izrečene uvrede na račun svojih oponenata: ,,Ovim povodom izrečene psovke, iako svojevrstan vid verbalne agresije, jesu stepen uvrede za poštene ljude, ali za osobe u pitanju kojima su upućene, nemaju takvo značenje, jer njihova moralna izopačenost ne može biti objekat zaštite bilo koje zakonske norme”. Toliko.

Da sam ja radnik KAP-a, ne bi mi bilo svejedno. Rade Krivokapić predsjednik Sindikata aluminijuma, nema tih briga. Naprotiv, Krivokapić je, nekako u isto vrijeme kada je Veselin Perišić ozvaničio mogućnost da Uniprom postane novi vlasnik imovine KAP-a, kako se to kaže, ,,lajkovao” Fejsbuk stranicu Podrška Veselinu Pejoviću zbog nepravde od reketaša Medojevića. ,,Time sam dao podršku pošto je čovjek branio svoj lični integritet”, pohvalio se Krivokapić. ,,I mi iz Sindikata smo svojevremeno bili meta istih takvih napada iz skupštinskih klupa”.

Te prijetnje, u medijskim arhivama, nijesmo uspjeli pronaći. Zato smo naišli na nekoliko Krivokapićevih citata koji, dijelom, objašnjavaju i podršku Pejoviću.

,,Ako ostanemo bez posla, izaći ćemo na ulicu. Nećemo poći sami, već će sa nama i oni koji su odlučivali o Kombinatu aluminijuma”, poručio je, ili priprijetio, Krivokapić uoči kulminacije prošlogodišnje krize u Kombinatu. Potom je, za one koji možda nijesu razumjeli, ponovio: ,,Danas od stanja u KAP zavisi položaj vlasti u Crnoj Gori”. Da li, makar u njegovom slučaju, važi i obrnuto – to nam Krivokapić nije objašnjavao. Ako kao svojevrsno objašnjenje ne razumijemo sljedeći citat, s kraja prošle godine: ,,Vjerujemo i da je premijer Đukanović u svojoj izjavi o otvaranju i zapošljavanju 40.000 radnih mjesta u narednoj godini računao na KAP kao mjesto za nova zaposlenja”.

U međuvremenu, približno trećina (skoro 500) njegovih kolega ostala je bez posla. Prethodno se isto desilo i sa više od dvije hiljade ljudi koji su privatizaciju dočekali u KAP-u i fabrikama prerade. Ali, Krivokapić nije pozvao na ulicu.

Umjesto toga on je ostao profesionalni sindikalni aktivista u kompaniji u kojoj su, zbog stečaja i bankrota, prestala da važe postojeća radna prava i kolektivni ugovor. ,,Slobodno napišite i naglasite to da platu primam od poslodavca koji upravlja Kombinatom”, potvrdio je Rade Krivokapić za Monitor, “navedite i to da iza mene, imenom i prezimenom, stoji 540 radnika ove kompanije”.

Ukoliko je taj podatak tačan, to znači da u KAP-u, računajući i stečajnu upravu ima manje od 10 ljudi koji nijesu sindikalno organizovani. ,,Malo sam plaćen za borbu koju vodim i to kojim se intenzitetom zalažem za prava radnika KAP-a”, ponavljao je Krivokapić kad god su ga novinari pitali da li, zaista, zaslužuje četiri prosječne crnogorske plate. Da ne bude zabune – u našem telefonskom razgovoru to pitanje je bilo suvišno.

Skoro 2.500 godina ljudski rod čuva sjećanje na spartanskog kralja Leonidu i njegovu gardu od 300 vojnika koja se, u Termopilskom klancu, suprotstavila najvećoj do tada okupljenoj vojnoj sili persijskog kralja Kserksa. Učesnici ove samoubilačke misije postali su ,,metafora svjesnog samožrtvovanja za više ciljeve i dobrobit čovječanstva”.

Sada Rade Krivokapić i njegovih 300 Spartanaca iz Elektrolize ne zaziru od mogućnosti da država skonča pod teretom bivših i budućih dugova nastalih zbog tajnog dila o redovnoj plati i skrivenim privilegijama političko-ekonomske elite.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo