Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kasapi grada

Objavljeno prije

na

Demonstracije, terorizam, ,,Da se nije zaratilo”, komentarisali su prolaznici oblak dima koji se dizao tokom rušenja hotela Crna Gora u centru Podgorice. Ispostaviće se da je riječ o još jednom činu golog nasilja, demonstraciji moći i bahatosti.

 

Bučno i bez najave, u avgustu kad je vrijeme odmora ( u isto doba prije dvije godine srušen je Kino Kultura), Žarko Burić srušio je jedno od malobrojnih obilježja Podgorice. Mediji su odmah pored slika srušenog hotela objavili i kako će da izgleda novi Hilton Montenegro. ,,Stari žale, a mladi ne”, komentarisala je Pobjeda.

Vlast, opozicija i inspekcijske službe, svi koje plaćamo da se ovako bezumni činovi ne bi događali, tek su se sjutradan probudili. Ministarstvo održivog razvoja i turizma dva dana nakon rušenja objavilo je plan po kome se jasno vidi da hotel nije smio da bude srušen.

Dok su naivni očekivali da se Burić nađe u Spužu i uhvati predah od prevelikog građevinskog zamaha, on se obratio javnosti putem RTCG tražeći još veće povlastice od Vlade – ,,da ih relaksiraju oko naplate komunalija”.

Četiri dana od rušenja, pošto je minuo vikend odmor, oglasio se i ministar održivog razvoja Branimir Gvozdenović. Nije ponudio ostavku, već je rekao da će Vlada naložiti da Burić i njegova Normal kompani i čuveni Hilton vrate hotel u prvobitno stanje.

Pričao je ministar i o tome da hotel Crna Gora predstavlja jedno posebno obilježje Crne Gore, identitet savremene Crne Gore, te da sve to dodatno treba da obaveže ministarstva kulture i održivog razvoja da se bave zaštitom kulturne baštine… Uglavnom sve će biti u redu, vratiće se u prvobitno stanje.

,,To vrijeđa ne samo ljude iz ove oblasti nego i onoga koji logički razmišlja. Za vraćanje hotela u prvobitno stanje nema teoretske šanse”, kazao je arhitekta Ljubo Dušanov Stijepović.

Tu se tek zahuktalo. Kao u vicu kada se Zabjelčanin žali: ,,Nije što me otac bije, no što me poslije smara pričom”.

Brojni eksperti i arhitekti su potvrdili da je hotel ipak moguće vratiti u prvobitno stanje. ,,Porušeni dio hotela Crna Gora moguće je vratiti u prvobitno stanje ako je sačuvan kamen”, kazao je autor projekta Hilton Podgorica Montenegro arhitekta Mladen Krekić.

Da li čuva kamen Burića nijesu pitali, tek on se požalio da mu je rušenje hotela uvećalo troškove. Greota. Koliko košta vraćanje hotela u prvobitno stanje još niko ne zna. Svakako radi se o ogromnom novcu. Samo da se Hilton ne povuče i u centru Podgorice ostane još jedna rupa.

Ko je odgovoran za počinjeno nepočinstvo? U Ministarstva turizma i održivog razvoja peru ruke i kažu da ova institucija ne kontroliše gradnje na terenu, već Uprava za inspekcijske poslove.

Uprava za inspekcijske poslove se snašla. Utvrdili su da hotel ipak nije srušen, već urušen, kako su saopštili. Pomoćnica direktora za Sektor za zaštitu životne sredine i prostora Uprave za inspekcijske poslove Biljana Jakić kazala je da je do neplaniranog rušenja došlo zbog nepredviđenih okolnosti. Kome vjerovati – sopstvenim očima ili institucijama sistema?

O sistemu u kom živimo govori i podatak da radove na hotelu Hilton nadzire kompanija Euro Project Management d.o.o., čiji je osnivač i vlasnik Jelena Burić, supruga Žarka Burića. Kažu i da to nije konflikt interesa.

Žarko Burić, vlasnik Normal kompani, rodom je iz danilovgradskog sela Zagreda. Voli da istakne da je Podgoričanin. U Njemačkoj je radio u pilani. Početkom devedesetih se vraća u Danilovgrad i otvara kafić Valentino. Kafić je postao popularan, što ga je valjda preporučilo za posao u hotelijerstvu. Pored Normal kompani, vlasnik je i UTIP Crna Gora, gazduje i hotelima Podgorica i City, posjeduje vinariju i firmu za proizvodnju pvc stolarije.

I pored vrtoglavog uspona od pilane do hotela, teško da je Žarko Burić mogao bez podrške nekog moćnijeg da se osmjeli na poduhvat rušenja jednog od simbola glavnog grada. Ljudi iz struke sa kojima je Monitor razgovarao najviše sumnjaju da je mig dao gradonačelnik dr Miomir Mugoša. Čovjek ima iskustva, a i voli da ruši

Kada je prije dvije godine, takođe mučki u avgustu, srušio Kino Kulturu Mugoša je obećao na tom mjestu zgrade, pozorište, čuda. Sada je tu parking.

Pored ove posijao je Mugoša još par pravih rupa. U Podnožju Gorice ih je nekoliko, zatim one na mjestu kasarne Morača, velika provalija iza RTCG…

Jedino što gradonačelniku više smeta od malobrojnih starijih zdanja po Podgorici je drveće. Posjekao je lipe u Njegoševoj, Gorica je napadnuta sa svih strana što kućama, što stambenim zgradama, a Mugoša hoće i kroz nju da napravi rupu. Kaže bez tunela kroz Goricu napretka daljeg nema. Milije mu je izgraditi višespratnicu umjesto parka, nego otvoriti još jedan kružni tok ka zavičajnoj Marezi.

Stara varoš sama kopni i pada. Trg gdje je Sat kula gradonačelnik je uljepšao postavljajući u neposrednoj blizini simbola Podgorice kontejner. I diše i miriše. Ono malo mobilijara što je na trgu ostalo dao je Varvarima – navijačima Budućnosti da išaraju u plavo-bijele boje. Nekadašnji Korzo u Ulici Slobode niko više ne može vratiti u nikakvo stanje. Treba prošetati i vidjeti to čudo lego graditeljstva.

Za vrijeme Mugošinog gradonačelnikovanja simbolično je umjesto knjižare Kultura u centru grada otvoren butik. Titograd je imao četiri bioskopa, Podgorica ima jedan, ali 3D. Pored bioskopa sav kulturno-umjetnički život je prebačen u Deltu, malo toga u Mol of Montenegro i novi Bazar. Parkovi zazidani, igrališta zapuštena, sportskih terena nema, lopta se igra u balonima. Nije teško uporediti festivale, koncerte, predstave i ostale manifestacije u gradovima na sjeveru, Cetinju i Nikšiću, da ne pominjemo primorske gradove, pa da se vidi da Podgorica tu najlošije stoji. Glavni grad je, za Mugošinog vakta, postao kulturna provincija u crnogorskim okvirima.

Mugoša je prije no što mu je Podgorica zapala da je gradi, bio upravnik bolnice. Po tom modelu uređuje grad. Asfalt, zgrade, stanovi, kružni tokovi, od drveća samo palme, mermer, eloksirana, staklo… Sterilna spavaonica. Kulturu, duh grada, sjećanje – ruši. Važno je izgraditi i što bolje se ugraditi.

U tom sistemu, gradonačelnik, prijatelji i posilni, mogu da bespravno ruše malobrojne simbole grada. I nikom ništa. Zvanično objasne nije srušeno nego urušeno. Za institucije, posrijedi je viša sila.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo