Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kasapi grada

Objavljeno prije

na

Demonstracije, terorizam, ,,Da se nije zaratilo”, komentarisali su prolaznici oblak dima koji se dizao tokom rušenja hotela Crna Gora u centru Podgorice. Ispostaviće se da je riječ o još jednom činu golog nasilja, demonstraciji moći i bahatosti.

 

Bučno i bez najave, u avgustu kad je vrijeme odmora ( u isto doba prije dvije godine srušen je Kino Kultura), Žarko Burić srušio je jedno od malobrojnih obilježja Podgorice. Mediji su odmah pored slika srušenog hotela objavili i kako će da izgleda novi Hilton Montenegro. ,,Stari žale, a mladi ne”, komentarisala je Pobjeda.

Vlast, opozicija i inspekcijske službe, svi koje plaćamo da se ovako bezumni činovi ne bi događali, tek su se sjutradan probudili. Ministarstvo održivog razvoja i turizma dva dana nakon rušenja objavilo je plan po kome se jasno vidi da hotel nije smio da bude srušen.

Dok su naivni očekivali da se Burić nađe u Spužu i uhvati predah od prevelikog građevinskog zamaha, on se obratio javnosti putem RTCG tražeći još veće povlastice od Vlade – ,,da ih relaksiraju oko naplate komunalija”.

Četiri dana od rušenja, pošto je minuo vikend odmor, oglasio se i ministar održivog razvoja Branimir Gvozdenović. Nije ponudio ostavku, već je rekao da će Vlada naložiti da Burić i njegova Normal kompani i čuveni Hilton vrate hotel u prvobitno stanje.

Pričao je ministar i o tome da hotel Crna Gora predstavlja jedno posebno obilježje Crne Gore, identitet savremene Crne Gore, te da sve to dodatno treba da obaveže ministarstva kulture i održivog razvoja da se bave zaštitom kulturne baštine… Uglavnom sve će biti u redu, vratiće se u prvobitno stanje.

,,To vrijeđa ne samo ljude iz ove oblasti nego i onoga koji logički razmišlja. Za vraćanje hotela u prvobitno stanje nema teoretske šanse”, kazao je arhitekta Ljubo Dušanov Stijepović.

Tu se tek zahuktalo. Kao u vicu kada se Zabjelčanin žali: ,,Nije što me otac bije, no što me poslije smara pričom”.

Brojni eksperti i arhitekti su potvrdili da je hotel ipak moguće vratiti u prvobitno stanje. ,,Porušeni dio hotela Crna Gora moguće je vratiti u prvobitno stanje ako je sačuvan kamen”, kazao je autor projekta Hilton Podgorica Montenegro arhitekta Mladen Krekić.

Da li čuva kamen Burića nijesu pitali, tek on se požalio da mu je rušenje hotela uvećalo troškove. Greota. Koliko košta vraćanje hotela u prvobitno stanje još niko ne zna. Svakako radi se o ogromnom novcu. Samo da se Hilton ne povuče i u centru Podgorice ostane još jedna rupa.

Ko je odgovoran za počinjeno nepočinstvo? U Ministarstva turizma i održivog razvoja peru ruke i kažu da ova institucija ne kontroliše gradnje na terenu, već Uprava za inspekcijske poslove.

Uprava za inspekcijske poslove se snašla. Utvrdili su da hotel ipak nije srušen, već urušen, kako su saopštili. Pomoćnica direktora za Sektor za zaštitu životne sredine i prostora Uprave za inspekcijske poslove Biljana Jakić kazala je da je do neplaniranog rušenja došlo zbog nepredviđenih okolnosti. Kome vjerovati – sopstvenim očima ili institucijama sistema?

O sistemu u kom živimo govori i podatak da radove na hotelu Hilton nadzire kompanija Euro Project Management d.o.o., čiji je osnivač i vlasnik Jelena Burić, supruga Žarka Burića. Kažu i da to nije konflikt interesa.

Žarko Burić, vlasnik Normal kompani, rodom je iz danilovgradskog sela Zagreda. Voli da istakne da je Podgoričanin. U Njemačkoj je radio u pilani. Početkom devedesetih se vraća u Danilovgrad i otvara kafić Valentino. Kafić je postao popularan, što ga je valjda preporučilo za posao u hotelijerstvu. Pored Normal kompani, vlasnik je i UTIP Crna Gora, gazduje i hotelima Podgorica i City, posjeduje vinariju i firmu za proizvodnju pvc stolarije.

I pored vrtoglavog uspona od pilane do hotela, teško da je Žarko Burić mogao bez podrške nekog moćnijeg da se osmjeli na poduhvat rušenja jednog od simbola glavnog grada. Ljudi iz struke sa kojima je Monitor razgovarao najviše sumnjaju da je mig dao gradonačelnik dr Miomir Mugoša. Čovjek ima iskustva, a i voli da ruši

Kada je prije dvije godine, takođe mučki u avgustu, srušio Kino Kulturu Mugoša je obećao na tom mjestu zgrade, pozorište, čuda. Sada je tu parking.

Pored ove posijao je Mugoša još par pravih rupa. U Podnožju Gorice ih je nekoliko, zatim one na mjestu kasarne Morača, velika provalija iza RTCG…

Jedino što gradonačelniku više smeta od malobrojnih starijih zdanja po Podgorici je drveće. Posjekao je lipe u Njegoševoj, Gorica je napadnuta sa svih strana što kućama, što stambenim zgradama, a Mugoša hoće i kroz nju da napravi rupu. Kaže bez tunela kroz Goricu napretka daljeg nema. Milije mu je izgraditi višespratnicu umjesto parka, nego otvoriti još jedan kružni tok ka zavičajnoj Marezi.

Stara varoš sama kopni i pada. Trg gdje je Sat kula gradonačelnik je uljepšao postavljajući u neposrednoj blizini simbola Podgorice kontejner. I diše i miriše. Ono malo mobilijara što je na trgu ostalo dao je Varvarima – navijačima Budućnosti da išaraju u plavo-bijele boje. Nekadašnji Korzo u Ulici Slobode niko više ne može vratiti u nikakvo stanje. Treba prošetati i vidjeti to čudo lego graditeljstva.

Za vrijeme Mugošinog gradonačelnikovanja simbolično je umjesto knjižare Kultura u centru grada otvoren butik. Titograd je imao četiri bioskopa, Podgorica ima jedan, ali 3D. Pored bioskopa sav kulturno-umjetnički život je prebačen u Deltu, malo toga u Mol of Montenegro i novi Bazar. Parkovi zazidani, igrališta zapuštena, sportskih terena nema, lopta se igra u balonima. Nije teško uporediti festivale, koncerte, predstave i ostale manifestacije u gradovima na sjeveru, Cetinju i Nikšiću, da ne pominjemo primorske gradove, pa da se vidi da Podgorica tu najlošije stoji. Glavni grad je, za Mugošinog vakta, postao kulturna provincija u crnogorskim okvirima.

Mugoša je prije no što mu je Podgorica zapala da je gradi, bio upravnik bolnice. Po tom modelu uređuje grad. Asfalt, zgrade, stanovi, kružni tokovi, od drveća samo palme, mermer, eloksirana, staklo… Sterilna spavaonica. Kulturu, duh grada, sjećanje – ruši. Važno je izgraditi i što bolje se ugraditi.

U tom sistemu, gradonačelnik, prijatelji i posilni, mogu da bespravno ruše malobrojne simbole grada. I nikom ništa. Zvanično objasne nije srušeno nego urušeno. Za institucije, posrijedi je viša sila.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo