Povežite se sa nama

OKO NAS

Klikom do cilja

Objavljeno prije

na

Za neznatne pare na stranim aukcijskim sajtovima možete pazariti djelove naše istorije. Na najpopularnijem od njih, e-Bay, za nekoliko eura možete kupiti dobro očuvane perpere sa početka prošlog vijeka, razglednice Cetinja, komplet poštanskih maraka ili značaka sa tematikom Crne Gore ili udžbenik za gađanje iz puške i revolvera, štampan 1910. godine za potrebe Ministarstva vojnog.

Dok se ovakve stvari nesmetano razvijaju ne samo u svijetu, već i u susjedstvu gdje dobrih primjera ove prakse ima toliko da su se počeli specijalizirati za pojedine oblasti, kod nas je drugačija priča.

Svi pokušaji pokretanja aukcijskih sajtova su se ili završavali transformacijom u obične oglasne sajtove ili su nestajali nakon par mjeseci isprobavanja terena. Kakva je situacija na ovom polju pokazuje primjer najnovijeg domaćeg aukcijskog sajta. U sekciji često postavljanih pitanja savjetuju se korisnici da prilikom plaćanja uvijek kada su u mogućnosti pođu lično za ono što kupuju i da plaćaju predmet na ruke, nakon provjere ispravnosti istog. Priča podsjeća na onu staru o uvođenju telefona sredinom prošlog vijeka, kada su se starine dovikivale sa brda na brdo i najavljivale poziv na „aparaturi”.

U ovoj priči postoji i druga strana. Zemlja nam je još u nekoj vrsti blokade kada je plaćanje preko interneta u pitanju. Naravno, postoje servisi poput moneybookersa koji funkcioniše slično Paypallu i plaćanja direktno sa kreditne kartice. Ipak Paypalla još uvijek nemamo, a još prije tri godine smo riješili sve stvari koje su bile na nama da riješimo.

Početkom ove godine ponovo je najavljena aktivacija ovog servisa. Ministar za informaciono društvo i telekomunikacije Vujica Lazović najavio je da će do kraja ove godine i naš internet saobraćaj biti bogatiji za ovaj sistem plaćanja. Ministar je u razgovoru za CdM otkrio i krivce za naše čekanje. ,,U saznanju smo da su Srbija, Makedonija i Moldavija, takođe ispunile sve ono što je ta kompanija zatražila od njih, a da se čeka još Gruzija, koja radi na uklanjanju spornih propisa, nakon čega više neće biti prepreka”, otkriva Lazović.

Iako je priča o ovom servisu mnogima važna, 89,8 odsto domaćih korisnika interneta po istraživanju Monstata online kupovina nije zanimala u 2011. godini. U protekloj godini ta brojka se, po Monstatu, smanjila za neka četiri procenta.

Za domaće uslove jedan od popularnijih vidova onlajn trgovine i poslovanja odvija se preko društvenih mreža preko kojih prodavnice nude svoje proizvode klasičnim sistemom dostave. Zukerbergova mreža, očigledno svjesna ovakvog razvoja situacije razmatra opciju dugmeta sličnog popularnom lajku koje bi animiralo firme i preduzeća. Klikom na dugme want korisnik bi dodao određeni predmet na listu želja. Ova aplikacija je još u probnoj fazi.

Kod nas najveći procenat poslovanja na društvenim mrežama funkcioniše po principu „ponude u inbox”. Slikovit primjer ovih online trgovaca daje pojašnjenje koje stoji u „izlogu” jedne od njihovih prodavnica. „Na ovoj stranici prodajemo stvari, stvari su naše ali nisu nijedamput iskorištene, neke stvari smo izradile. vrlo je jednostavno”. Kome nije dovoljno jasno prodavačice dodaju: ,,Stavljamo slike tih stvari i ako vam se nešto sviđa ispod slike nappišete ime stvari i mi cemo vam se javiti u inbox. stvari šaljemo preko puta pošte”.

Zbog svoje interaktivnosti društvene mreže su pogodne za započinjanje trgovine, pa profili – prodavnice sa ponudom unikatnih predmeta, suvenira, odjeće i obuće, galanterije, knjiga… bez problema funkcionišu. Jedan od online prodavača uz uslov da ostane anoniman nam je pojasnio da najčešće funkcioniše tako što u toku dana dobija poruke sa porudžbinom i mjestom isporuke, da bi pred kraj radnog vremena isplanirao rutu kojom će najlakše obići sve klijente i izvršiti dostavu. S obzirom da su troškovi vezani isključivo za nabavku materijala od kojeg izrađuje predmete i gorivo potrošeno tokom isporuke, zarada je, kako kaže, zadovoljavajuća. Pravna strana priče se još ne poteže.

Svoj kutak na društvenim mrežama pronašle su i berze. Ima i tu svega, od onih specijalizovanih za knjige, nekretnine ili muzičke instrumente, pa do berzi radnika i poslova. Za razliku od ovih poslednjih koje više liče na oglasne table, ostale su znatno konkretnije. Najbolje stvar vezana za ovaj vid kupovine i razmjene je što se tokom „pregovora” može dobiti komentar od ostalih posjetilaca o kvalitetu, cijeni ili dostupnosti tog proizvoda. Oni koji češće prate ove vidove online trgovine upućuju nas na to da se na njima mogu naći dosta rijetki predmeti, a što je najbolje može se proći veoma jeftino.

Nekoliko domaćih menadžera nam je potvrdilo da upravo preko ovih berzi rada i provjeravanjem korisničkih profila dolaze do prvih informacija o onima koji se prijavljuju za posao u njihovim firmama. Nerijetko već na osnovu aktivnosti na društvenim mrežama vrši se eliminacija kandidata, a stručnjaci iz okruženja odavno upozoravaju one koji su u potrazi za poslom da na društvenim mrežama za početak svoje naloge očiste od neprikladnih komenatara i previše opuštenih fotografija, ali i da paze šta piše u njihovom CV-u, a šta na profilu, jer su te informacije lako provjerljive.

Hedhantersi – menadžeri u potrazi za dobrim kadrom nijesu samo prisutni u ozbiljnim kompanijama. Na sličan način funkcioniše se i sa one strane zakona. S obzirom na svakodnevni porast broja korisnika na društvenim mrežama sve teže postaje kontrolisati ono što se na njima nudi.

U skladu sa pravilima o korišćenju društvenih mreža svakako nije ponuda poslovne pratnje, ali je ona itekako prisutna svuda u svijetu, pa tako i kod nas. Prošlogodišnji slučaj „ženskog makroa iz Bara” doveo je ovu temu makar kratkotrajno u žižu javnosti. Profil na kome je stajalo da osoba koja iza njega stoji „ne pruža seksualne usluge, već samo skuplja brojeve kurvi iz Crne Gore” je ubrzo bio nedostupan. To naravno ne znači da i dalje ne funkcioniše pod drugim imenom. Tada su iz Sigurne ženske kuće upozoravali da je ovakva online ponuda znatno raširenija nego što se misli. „Ovakvi posrednici funkcionišu već nekoliko godina. Čak smo jednom dobili i ime žene koja iz Rusije dovodi djevojke koje bi htjele da se udaju ovdje. Ona posreduje u tome”, tvrdili su iz SŽK.

Poslovanje preko mreže je svakodnevica. To što većinom funkcioniše po principu ulične prodaje je uslovljeno tehničkim mogućnostima i nepovjerenjem u sigurnost podataka pri online plaćanju. S obzirom na veličinu naše zemlje nije isključeno da će i nakon uključivanja u svjetske tokove online plaćanja ovo biti dominantan vid funksionisanja trgovine na mreži.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI POŽARI I STARE PRIČE: Nemoć pred stihijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju  za gašenje požara. Nekada ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji ih gube  jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura

 

Turisti koji posjete Herceg Novi, iznad Njivica,  imaće priliku da vide predio nemoći pred vatrenom stihijom. Požar je iza sebe ostavio crni ožiljak koji će još dugo ,,krasiti” Novi.

Da požari nijesu nehat već da se radi o namjeri javno je izjavio Ratko Radošević iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Požar u Njivicama je pod kontrolom, a Radošević kaže da su vatrogasci branili 15 kuća i da su im životi bili ugroženi.

Ljudska solidarnost u ovakvim situacijama nije upitna. U gašenju požara učestvovali su vatrogasci iz cijele Boke, na terenu je bilo više od 50 vatrogasaca i preko 10 cisterni, u logistiku su se uključili i privatnici.

Ono što nedostaje je oprema, i pomoć iz vazduha. Iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novog zahtjev za pomoć Direktoratu za vanredne situacije uputili su neposredno nakon što je požar izbio u 9:30 ujutru. Iz Direktorata su im odgovorili da su dva aviona prizemljena, jedan je neispravan, a da drugi ne može da poleti zbog vjetra. Pomoć je stigla tek popodne oko 15 sati.

Pomoć je tražena i iz Hrvatske, ali i kod njih je bio aktivan požar u zaleđu Dubrovnika tako da nijesu mogli da pomognu kanaderima. Tokom gašenja poginuo je vatrogasac, a u utorak je zbog toga u Dubrovniku proglašen dan žalosti.

Novljanin Antonije Pušić (Rambo Amadeus) se na Fejsbuku zapitao koliko koštaju ,,nedostižni kanaderi” i ,,odvaja li se na protivpožarnu zaštitu neki dinar od ogromnih profita koje poslovna elita pravi od turizma”.

Naravno da ne. Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju, pojedinih sezona ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji gube licence jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura, a jedan novi ‘air traktor’ košta tri miliona eura.

,,Biće sve većih požara  dok se funkcioneri voze u limuzinama čak od nekoliko stotina hiljada eura, a sve veći broj vatrogasnih vozila su stara preko 30 godina, u fazi raspada, ugrožavaju živote vatrogasaca od kojih ovih dana najviše zavisi hoćemo li moći slobodno udahnuti vazduh i prespavati jer opet su nam gradovi i sela u plamenu”, napisao je na svom FB profilu biolog Vuk Iković. On je opomenuo da stalno slušamo kako nema para za kanadere i postavio pitanje kako ima novca za  preko 4.000 službenih vozila? ,,Slovenija ima preko 100 puta manje površina koje stradaju u požarima, ali zato njihova Vlada ima samo oko 20 službenih vozila, manje nego pojedina naša ministartva”.

Nemar i nemanje strategije nas više košta. Iz Organizacije KOD izračunali su da je samo tokom prošle godine u Crnoj Gori izgorjelo oko 143 km2 šuma što su uporedili sa površinom od blizu 24.000 fudbalskih terena. Prema evropskom modelu ,,ukupne štete” procjenjuje se da je 2021. godine šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila oko 280 miliona eura. U prevodu, samo jedne godine izgori nam 28 kanadera, koji bi štetu značajno smanjili.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEGATIVAN PRIRODNI PRIRAŠTAJ U SJEVERNOM REGIONU: Zabrinjavajuća statistika 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima Monstata, svi gradovi na sjeveru države, osim Rožaja, bilježe veći broj umrlih od novorođenih

 

Prema svim pokazateljima, postoji jasan trend negativnih demografskih kretanja na sjeveru države, odnosno izražene migracije i negativni prirodni priraštaj u gradovima tog siromašnog crnogorskog regiona.

Prema podacima Monstata, svi gradovi na toj teritoriji države, osim Rožaja, bilježe veći broj umrlih od novorođenih.

Na drastičan pad nataliteta na sjeveru Crne Gore ukazuje i sve manji broj đaka u školskim klupama. Tako je prošle godine u tri beranske gradske škole, sa svim područnim odjeljenjima, upisano oko 2.500 đaka, od čega 257 prvaka, što je duplo manje nego u ranijem periodu.

Nastavu u pet seoskih škola u ovoj opštini pohađalo je 296 učenika, dok je taj broj prije nekoliko decenija bio deset puta veći, dok je u svih pet seoskih škola prošle godine bilo samo 28 prvaka.

Stanje nije bolje ni u ostalim opštinama. O tome govore i nesporna činjenica da je Osnovnu školu Bajo Jojić u Andrijevici ove godine pohađalo 338 đaka, od čega svega 38 prvaka. Nekoliko decenija ranije, u ovoj školi je bilo preko hiljadu učenika.

U ovoj opštini, u pojedinim mjestima kao što su Кuti, Cecuni i Jošanica, područna odjeljenja su odavno zatvorena. Tamošnje škole u prosjeku su brojale po 40 učenika.

Alarmantno stanje kada je broj učenika u pitanju nije zaobišlo ni područje Bihora, o čemu svjedoči i podatak da je ove godine na cijeloj teritoriji opštine Petnjica, na kojoj ima pet osnovnih škola, upisano  53 đaka prvaka, što je četiri puta manje u odnosu na period od prije samo pet godina.

Broj učenika u odnosu na period od prije dvije decenije prepolovljen je i na području opština Plav i Gusinje. Osnovna škola u Murini je prošle godine zajedno sa područnim odjeljenjima u Velici i Gornjoj Ržanici brojala svega 12 prvaka, dok je taj broj prije pet decenija bio blizu stotinu.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

U PETNJICI ORGANIZOVANA PROJEKCIJA FILMA O OSMANU RASTODERU: Pokušaj rehabilitacije proglašenog ratnog zločinca

Objavljeno prije

na

Objavio:

Projekcija kontroveznog dokumentarnog filma „Osman ef. Rastoder, oslobađanje od zaborava” organizovana je prošle sedmice u Petnjici. Događaj je propraćen negodovanjem dijela javnosti, za sada je izostala reakcija političkih partija i državnih institucija

 

Projekciju dokumentarca, autora Avda Huseinovića, u Petnjici je organizovao Bošnjački kulturni centar Sandžak. Plakate sa likom proglašenog ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata, danima su sa raznih mjesta u varoši pozivale stanovnike na promociju.

Na dan održavanja projekcije oglasili su se boračke organizacije Berana i Petnjice, predstavnici beranske Mjesne zajednice Polica i Opštinski odbor SNP Berane, osuđujući namjeru da se film prikaže, ukazujući da se time čini krivično djelo veličanja ratnih zločina. Naknadno je to učinio i DPS koji je pozvao nadležne organe da utvrde da li je projekcijom filma došlo do kršenja zakona.

Predsjednik beranske Organizacije boraca NOR Berane (OBNOR) Petar Labudović, kazao je da je neprihvatljivo veličanje nekoga ko je proglašen ratnim zločincem i ko je, kako je rekao, „činio zulum po petnjičkom i beranskom kraju”.

„Mi osuđujemo organizovanje projekcije filma o ratnom zločincu i podgrijavanje tenzija i novih podjela oko stvari oko kojih je istorija kazala svoju riječ”, rekao je Labudović. On navodi da su snage kvislinškog pokreta Muslimanske milicije, kojima je u Bihoru komandovao Osman Rastoder, 1944. godine, u zaseoku Krake, kod Vrbice, likvidirale 55 partizana, među kojima i dvadeset pripadnika italijanske partizanske divizije Garibaldi. Oni su, poslije rata, prenešeni i sahranjeni u zajedničkoj grobnici u Beranama.

I predsjednik Udruženja boraca i antifašista opštine Petnjica Faik Adrović, negoduje zbog projekcije spornog filma. Ovaj devedesešestogodišnjak je među rijetkim živim učesnicima Drugog svjetskog rata. Adrović kaže da je lično poznavao Osmana Rastodera, i slaže se da se radi o ratnom zločincu. „On je bio imam u Petnjici prije rata i odmah po formiranju odreda muslimanske milicije postavljen je za komandanta te fomacije koja je sarađivala sa fašističkim okupatorima. Naravno da osuđujem prikazivanje tog filma, kao što isto tako osuđujem i ideju da se u Petnjici podigne spomenik proglašenom ratnom zločincu”, rekao je Adrović.

Predsjednik Savjeta MZ Polica Novak Zekić je apelovao na institucije Crne Gore da preduzmu adekvatne korake kako bi se prekinulo sa praksom promocije, odnosno slavljenja ratnih zločinaca, upozoravajući da se na taj način vrijeđaju žrtve.

Slične stavove iznijeli su i iz Opštinskog odbora Socijalističke narodne partije u Beranama, pozivajući državne organe na raekciju. Ostale partije, pa ni one sa nacionalnim predznakom, Stranka pravde i pomirenja, kao i Bošnjačka stranka, nisu se do danas oglašavale.

Osman Rastoder je rođen krajem devetnaestog vijeka u, za tadašnje prilike, imućnoj porodici. Školovao se na medresama u Novom Pazaru i Đakovici, a kasnije i u Istanbulu. Njegova porodica se poslije povlačenja Turaka sa ovih prostora, odselila za Istanbul, ali se Osman vratio u Novi Pazar, gdje se po drugi put oženio. Sa obje žene i sedmoro djece vratio se u Petnjicu gdje je imenovan za imama u selima Petnjica i Savin Bor, nakon toga i u mjesnoj džamiji u Petnjici.

U junu 1941. godine Osman Rastoder je imenovan za komandanta odreda Muslimanske milicije Sandžaka za Gornji Bihor. Tokom Trinaestojulskog ustanka, njegov odred je napao ustanike oko Berana. Njegove snage su zapalile nekoliko pravoslavnih sela na području Police. Podržana od albanskih neregularnih snaga, kao i njemačkih okupatora, Muslimanska milicija je pobila crnogorske i italijanske partizane u blizini sela Vrbica. Saradnja Osmana Rastodera sa okupatorskim snagamna je nesporna.

Nakon što je pred kraj rata proglašen za ratnog zločinca, Osman Rastoder je ubijen 1946. godine. Istoričar Šerbo Rastoder je jednom prilikom za lokalni radio u Petnjici izjavio da, usljed činjenice da je Osman štitio muslimanski živalj tog kraja od četnika, „pokušava da ga razumije”, kao i da Muslimanska milicija nije pokret niti vojska, već skupina ljudi koji su branili svoj prag. „Gornji Bihor je sačuvan zahvaljujući tome što je postojala neka naoružana organizovana sila koja je branila te ljude. To je bila muslimanska milicija na čelu sa Osmanom” – kazao je tada Rastoder. Šerbo Rastoder nikada nije sporio da je Osman Rastoder proglašen za ratnog zločinca, i da svako treba da odgovara za svoja djela, a da oni koji smatraju da njegovo proglašenje za ratnog zločinca nije utemeljeno na činjenicama, mogu to da pokušaju da ospore samo pred nadležnim sudovima.

Bošnjačka kulturna zajednica Luksemburg, koja njeguje i nastavlja da slijedi djelo nedavno preminulog muftije Muamera Zukorlića, finansirala je snimanje ovog dokumentarnog filma i taj zadatak povjerila bosanskom dokumentaristi Avdu Huseinoviću.

Snimanje je trajalo dvije godine, da bi film premijerno bio prikazan 26. januara u Luksemburgu, na dan pogibije Osmana Rastodera. Toj promociji je prisustvovao i predsjednik Bošnjaškog kulturnog centra Sandžak iz Petnjice Almir Muratović, i njemu je uručena novoustanovljena nagrada koja nosi ime Osmana Rastodera. Sa tog skupa je poručeno da se traži njegova rehabilitacija.

Tada je najavljeno da će uslijediti promocije tog filma, prvo u Petnjici, a potom i u Rožajama i Novom Pazaru. Muratović je, tako, ovih dana organizovao projekciju u Petnjici, kojoj je prisutvovao i autor filma.

Predsjednik Bošnjačkog kulturnog centra Sandžak iz Petnjice Monitoru je kazao da „razumije i jedne i druge”.

„Nemamo namjeru da podgrijavamo tenzije, već upravo da pokrenemo da se ispitaju istorijske činjenice. Treba pogledati taj dokumentarni film i vidjeti da u njemu nema slova mržnje. Želja je samo da se dođe do istine iz Drugog svjetskog rata”, rekao Muratović.

On tvrdi da Stranka pravde i pomirenja (SPP) na čelu čijeg je Opštinskog odbora u Petnjici, nema nikakve veze sa promocijom dokumentarnog filma „Osman ef. Rastoder, oslobađanje od zaborava”.

Još 2015. godine tadašnji predsjednik lokalne skupštine u Petnjici, i u tom trenutku predsjednik Opštinskog odbora Bošnjačke stranke Adnan Muhović, postavio je, navodno samoinicijativno, u jednom sokaku tablu sa imenom Osmana Rastodera i izjavio da se radi o značajnoj ličnosti za Bošnjake. Sve je prošlo u tišini.

Na upit Monitora, iz Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju saopšteno je da je, nakon informacija u medijima, formiran predmet i od policije zatraženo prikupljanje podataka u vezi sa prošlonedjeljnom projekcijom, kako bi utvrdili da li je u Petnjici počinjeno neko krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo