Povežite se sa nama

OKO NAS

Klikom do cilja

Objavljeno prije

na

Za neznatne pare na stranim aukcijskim sajtovima možete pazariti djelove naše istorije. Na najpopularnijem od njih, e-Bay, za nekoliko eura možete kupiti dobro očuvane perpere sa početka prošlog vijeka, razglednice Cetinja, komplet poštanskih maraka ili značaka sa tematikom Crne Gore ili udžbenik za gađanje iz puške i revolvera, štampan 1910. godine za potrebe Ministarstva vojnog.

Dok se ovakve stvari nesmetano razvijaju ne samo u svijetu, već i u susjedstvu gdje dobrih primjera ove prakse ima toliko da su se počeli specijalizirati za pojedine oblasti, kod nas je drugačija priča.

Svi pokušaji pokretanja aukcijskih sajtova su se ili završavali transformacijom u obične oglasne sajtove ili su nestajali nakon par mjeseci isprobavanja terena. Kakva je situacija na ovom polju pokazuje primjer najnovijeg domaćeg aukcijskog sajta. U sekciji često postavljanih pitanja savjetuju se korisnici da prilikom plaćanja uvijek kada su u mogućnosti pođu lično za ono što kupuju i da plaćaju predmet na ruke, nakon provjere ispravnosti istog. Priča podsjeća na onu staru o uvođenju telefona sredinom prošlog vijeka, kada su se starine dovikivale sa brda na brdo i najavljivale poziv na „aparaturi”.

U ovoj priči postoji i druga strana. Zemlja nam je još u nekoj vrsti blokade kada je plaćanje preko interneta u pitanju. Naravno, postoje servisi poput moneybookersa koji funkcioniše slično Paypallu i plaćanja direktno sa kreditne kartice. Ipak Paypalla još uvijek nemamo, a još prije tri godine smo riješili sve stvari koje su bile na nama da riješimo.

Početkom ove godine ponovo je najavljena aktivacija ovog servisa. Ministar za informaciono društvo i telekomunikacije Vujica Lazović najavio je da će do kraja ove godine i naš internet saobraćaj biti bogatiji za ovaj sistem plaćanja. Ministar je u razgovoru za CdM otkrio i krivce za naše čekanje. ,,U saznanju smo da su Srbija, Makedonija i Moldavija, takođe ispunile sve ono što je ta kompanija zatražila od njih, a da se čeka još Gruzija, koja radi na uklanjanju spornih propisa, nakon čega više neće biti prepreka”, otkriva Lazović.

Iako je priča o ovom servisu mnogima važna, 89,8 odsto domaćih korisnika interneta po istraživanju Monstata online kupovina nije zanimala u 2011. godini. U protekloj godini ta brojka se, po Monstatu, smanjila za neka četiri procenta.

Za domaće uslove jedan od popularnijih vidova onlajn trgovine i poslovanja odvija se preko društvenih mreža preko kojih prodavnice nude svoje proizvode klasičnim sistemom dostave. Zukerbergova mreža, očigledno svjesna ovakvog razvoja situacije razmatra opciju dugmeta sličnog popularnom lajku koje bi animiralo firme i preduzeća. Klikom na dugme want korisnik bi dodao određeni predmet na listu želja. Ova aplikacija je još u probnoj fazi.

Kod nas najveći procenat poslovanja na društvenim mrežama funkcioniše po principu „ponude u inbox”. Slikovit primjer ovih online trgovaca daje pojašnjenje koje stoji u „izlogu” jedne od njihovih prodavnica. „Na ovoj stranici prodajemo stvari, stvari su naše ali nisu nijedamput iskorištene, neke stvari smo izradile. vrlo je jednostavno”. Kome nije dovoljno jasno prodavačice dodaju: ,,Stavljamo slike tih stvari i ako vam se nešto sviđa ispod slike nappišete ime stvari i mi cemo vam se javiti u inbox. stvari šaljemo preko puta pošte”.

Zbog svoje interaktivnosti društvene mreže su pogodne za započinjanje trgovine, pa profili – prodavnice sa ponudom unikatnih predmeta, suvenira, odjeće i obuće, galanterije, knjiga… bez problema funkcionišu. Jedan od online prodavača uz uslov da ostane anoniman nam je pojasnio da najčešće funkcioniše tako što u toku dana dobija poruke sa porudžbinom i mjestom isporuke, da bi pred kraj radnog vremena isplanirao rutu kojom će najlakše obići sve klijente i izvršiti dostavu. S obzirom da su troškovi vezani isključivo za nabavku materijala od kojeg izrađuje predmete i gorivo potrošeno tokom isporuke, zarada je, kako kaže, zadovoljavajuća. Pravna strana priče se još ne poteže.

Svoj kutak na društvenim mrežama pronašle su i berze. Ima i tu svega, od onih specijalizovanih za knjige, nekretnine ili muzičke instrumente, pa do berzi radnika i poslova. Za razliku od ovih poslednjih koje više liče na oglasne table, ostale su znatno konkretnije. Najbolje stvar vezana za ovaj vid kupovine i razmjene je što se tokom „pregovora” može dobiti komentar od ostalih posjetilaca o kvalitetu, cijeni ili dostupnosti tog proizvoda. Oni koji češće prate ove vidove online trgovine upućuju nas na to da se na njima mogu naći dosta rijetki predmeti, a što je najbolje može se proći veoma jeftino.

Nekoliko domaćih menadžera nam je potvrdilo da upravo preko ovih berzi rada i provjeravanjem korisničkih profila dolaze do prvih informacija o onima koji se prijavljuju za posao u njihovim firmama. Nerijetko već na osnovu aktivnosti na društvenim mrežama vrši se eliminacija kandidata, a stručnjaci iz okruženja odavno upozoravaju one koji su u potrazi za poslom da na društvenim mrežama za početak svoje naloge očiste od neprikladnih komenatara i previše opuštenih fotografija, ali i da paze šta piše u njihovom CV-u, a šta na profilu, jer su te informacije lako provjerljive.

Hedhantersi – menadžeri u potrazi za dobrim kadrom nijesu samo prisutni u ozbiljnim kompanijama. Na sličan način funkcioniše se i sa one strane zakona. S obzirom na svakodnevni porast broja korisnika na društvenim mrežama sve teže postaje kontrolisati ono što se na njima nudi.

U skladu sa pravilima o korišćenju društvenih mreža svakako nije ponuda poslovne pratnje, ali je ona itekako prisutna svuda u svijetu, pa tako i kod nas. Prošlogodišnji slučaj „ženskog makroa iz Bara” doveo je ovu temu makar kratkotrajno u žižu javnosti. Profil na kome je stajalo da osoba koja iza njega stoji „ne pruža seksualne usluge, već samo skuplja brojeve kurvi iz Crne Gore” je ubrzo bio nedostupan. To naravno ne znači da i dalje ne funkcioniše pod drugim imenom. Tada su iz Sigurne ženske kuće upozoravali da je ovakva online ponuda znatno raširenija nego što se misli. „Ovakvi posrednici funkcionišu već nekoliko godina. Čak smo jednom dobili i ime žene koja iz Rusije dovodi djevojke koje bi htjele da se udaju ovdje. Ona posreduje u tome”, tvrdili su iz SŽK.

Poslovanje preko mreže je svakodnevica. To što većinom funkcioniše po principu ulične prodaje je uslovljeno tehničkim mogućnostima i nepovjerenjem u sigurnost podataka pri online plaćanju. S obzirom na veličinu naše zemlje nije isključeno da će i nakon uključivanja u svjetske tokove online plaćanja ovo biti dominantan vid funksionisanja trgovine na mreži.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA SISTEMA JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU: Preko beba do ekstraprofita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvoznici hranu za odojčad praktično poklanjaju porodilištima. Uz jasnu ekonomsku računicu. Onu hranu koju novoronđeče konzumira u porodilištu, mora koristiti do kraja perioda dohranjivanja. Zato  apotekama kutija „poklonjene“ hrane za bebe košta do 20 eura

 

 

Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u junu prošle godine odlučivala u sporu između tri firme koje se bave uvozom hrane za odojčad. Spor je nastao oko ponuđene cijene hiljadu kutija hrane za bebe – Farmegra je dala ponudu od 0,01 euro, Gruppp tessile cijena 0,00001 euro, a Glosarij cijenu po kutiji od 0.00.

Pomenute tri firme uvoze hranu za porodilišta u Crnoj Gori, a kako se tenderi za nabavku hiljadu ili 2.000 paketa hrane za odojčad kreću u rasponu od nula od 0,01 euro, tenderi se završavaju tako što se najbolji ponuđač određuje žrijebanjem.

U apotekama i prodavnicama cijena ove hrane: Humana, Hipp, Aptamil,  za jednu kutiju kreće se od 15 do preko 20 eura, u zavisnosti od gramaže i proizvođača.

,,Dobavljači se pozivaju na svoje proizvođače koji im dozvoljavaju da praktično doniraju tu hranu, ali nigdje ne kažu da ćete tu hranu kad počnete da je upotrebljavate stalno morati da koristitie. Vi sa 2.000 kutija možete da dovedete u zavistan položaj 4-5.000 beba, dosta je jedanput da se tom hranom nahrane. I onda roditelji dolaze u situaciju da to plaćaju 100 i 200 puta skuplje nego što je tobož država obezbijedila kroz tenderske procedure. Zato tvrdim da su i u ovom slučaju ti tenderi potpuno beskorisni i nemaju nikakve svrhe u javnom zdravstvu”, kaže za Monitor Goran Marinović, bivši direktor Montefarma.

Iz kompanije Farmerga objašnjavaju da se procijenjena vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu metodologije koju propisuje Ministarstvo zdravlja, a da je naručilac Zdravstvena ustanova apoteke Montefarm tenderskom dokumentacijom utvrdio tehničku specifikaciju predmeta nabavke kojom je predvidio da procijenjena vrijednost nabavke za partiju  – dječija hrana i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci iznosi 0,01 eura.

,,Naša kompanija uz saglasnost proizvodjača u predmetnim postupcima javnih nabavki nudi dječiju hranu i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci po raspisanoj cijeni”, kazali su iz Farmerge.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO JE KOŠARKAŠKA IGRA POSTALA POSAO: Crnci i Crnogorci

Objavljeno prije

na

Objavio:

ABA liga pretvorila se u surogat onoga što je trebala biti. Krivci su svi: rukovodstva klubova, menadžeri, finansijeri, Euroliga. Žrtve su mladi košarkaši

 

 

Odmah da pojasnimo: u tekstu koji slijedi biće rasizma taman koliko i u poznatoj pjesmi Janka Đonovića.

Godina 2001. Pametni i preduzimljivi košarkaški poslenici sa prostora bivše SFRJ, napravili su sjajan projekat i osnovali regionalnu košarkašku Jadransku ligu. Utemeljivači su bili predstavnici sarajevske Bosne, podgoričke Budućnosti, zagrebačke Cibone i ljubljanske Olimpije. Formirana je firma Sidro koja je imala procenat u učešću. Obezbijeđen je glavni sponzor lige, po kojem se zvala Good Year liga (američki koncern koji je kupio slovenačku gumarsku industriju Sava), a sponzorski je pul pokrio troškove takmičenja učesnicima iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore (tada dio državne tvorevine Srbije i Crna Gora).

Ubrzo su u ligu ušli timovi iz Srbije, pa Makedonije, priključivali se povremeno mađarski, bugarski klubovi, Makabi iz Tel Aviva. Proklamovani cilj je bio da se podigne kvalitet košarke – kraljice igara u nekad zajedničkoj državi, da se timovima obezbijedi jako takmičenje u kojem bi sazrijevali i dokazivali se mladi igrači. Da se nastavi tradicija.

Sad malo košarkaške istorije. SFRJ je važila za košarkašku velesilu. Imala je sjajnu ligu, sjajne igrače koje su pravili treneri – stvaraoci. Reprezentacija se od 1970. godine, s manje više svakog takmičenja vraćala s medaljama. Dominacija je naročito bila izražena od 1989. kad su klubovi redom bili prvaci Evrope, a jedna vanserijska reprezentacija (stvorena i odgojena u jugoslovenskoj školi košarke) kao od šale pobjeđivala na svim takmičenjima na kojima se pojavljivala.

Četiri jugoslovenska tima osvajala su titule klupskih prvaka Evrope, kako se tada zvao pobjednik Kupa šampiona. Od Bosne, u Grenoblu 1979., pa preko dvije uzastopne Cibonine, 1985. i 1986. i tri splitske Jugoplastike/ Pop ’84 od 1989. do 1991., zaključno sa Partizanovom 1992. dokazali su kvalitet rada trenera u klubovima. Mlađi čitaoci treba da imaju na umu da je to period u kojem je svaki klub mogao da ima maksimalno dva strana igrača. Dakle, čisti kvalitet, kao plod talenta nadograđenog marljivim radom.

Treneri su bili genijalci da prepoznaju talenat, ubijede ga da dođe kod njih, da ga razviju kao igrača, kreativno i košarkaški. Nije bilo potrebe da crtaju akcije na tablama košarkašima koji su u svakoj situaciji imali više rješenja. Zato sad u NBA dominiraju izdanci tog načina shvatanja košarke Luka Dončić i Nikola Jokić.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PROCESI PROTIV VISOKIH FUNKCIONERA: Suđenje u (ne)razumnom roku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni procesi protiv visokih funkcionera, po ko zna koji put, u Višem sudu u Podgorici  ovih dana odloženi su za jesen ove godine. I tako prolaze godine

 

 

„Nijesu ispunjeni zakonski uslovi za održavanje glavnog pretresa“, rečenica je koju sudije podgoričkog Višeg suda izgovaraju u mnogobrojnim postupcima posljednjih dana. Bez obzira što je riječ o pritvorskim predmetima, početak ili nastavak suđenja zakazuju potom  za septembar i oktobar. Idu kolektivni odmori.

Da se sudije odmore moraće da čeka  nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica. U slučaju koji protiv njenog sina Miloša, i članova njegove kriminalne grupe i dalje nijesu saslušani svi optuženi, sutkinja Nada Rabrenović suđenje je nedavno odgodila za sredinu septembra i početak oktobra. Razlog tome je  nedolazak otpuženog Vasilija Petrovića.

U oktobru će biti dvije godine od podizanja optužnice protiv ove kriminalne grupe, pa se  nameće i pitanje ko je odgovoran što do sada optuženi nijesu iznijeli svoju odbranu i šta je tokom dvije godine preduzeto da se obezbijedi nesmetano vođenje sudskog postupka. Ovaj slučaj nije usamljen i to je ono što bi trebalo za zabrine borce za suđenje u razumnom roku.

Advokat Stefan Jovanović u razgovoru za Monitor kaže da to što se pretresi zakazuju za jesen za posljedicu ima povredu prava na suđenje u razumnom roku. “Istovremeno,  akav način zakazivanja pretresa je posljedica svega onoga na šta ukazuje esnaf kojem ja pripadam, to je da Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici nema prostora i kapaciteta niti uslova da svoj posao radi onako kako je to zakon predvidio”,  kaže Jovanović. Podsjeća da ima samo šest sudija Specijalnog odjeljenja. “Od tih šest sudija formiraju se dva vijeća za ogroman broj predmeta budući da se preko 90 odsto optužnica Specijalnog tužilaštva u suštini zasniva na onome sto je dobijeno putem Sky aplikacije. Imamo optužnice koje se potvrđuju, makar je to do sada bio slučaj, bez prave kontrole kako je to propisano odredbama ZKP-a. To su optužnice sa velikim brojem lica od kojih su neka dostupna nadležnim organima, neka nijesu. Dakle svi ti činioci utiču na to da jednostavno suđenja ne mogu da se završavaju u nekom doglednom vremenskom period”, smatra advokat Jovanović.

On podsjeća da je u slučaju procesa protiv njegovog branjenika Miloša Medenice samo Medenica do sada iznio odbranu. “Drugi  nijesu, i njemu suđenje praktično treba da počne u septembru.”.  Jovanović ocjenjuje da je njegov klijent Medenica odavno izgubio status pritvorenog lica i postao taoc.

Za jesen su sudije Višeg suda odgodile mnogobrojna suđenja među kojima su i premedti u kojima je optužnica podignuta još pre više od šest godina, ali do danas u njima nije doneta ptrvostepena sudska odluka. To je slučaj sa postupkom pokrenutim protiv nekadašnjeg prvog čovjeka Berana Vuke Golubovića. Optužnica je podignuta u februaru 2018.godine, ali do danas nije bilo prvostepene presude.

Jesenje dane da iznese svoju odbranu će čekati i kontroverzni bankar Duško Knežević. Specijalno tužilaštvo protiv njega je podiglo nekoliko optužnica zbog višemioniskih malverzacija i pranje novca. Njegova odbrana je nedavno tvrdila da ne može pripremiti kvalitetenu odbranu zbog Kneževićevog lošeg zdravstvenog stanja. Knežević je tada sudu dao izvještaj zatvorskog ljekara, koji potvrđuje njegov medicinski pregled. U izvještaju je navedeno i da je pod terapijom koja mu utiče na koncentraciju.

I postupak u javnosti poznat kao “Stanovi” sudiće se od septembra. Podsjetimo, radi se o optužnici Specijalnog tužilaštva kojom se članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade koja je postojala od 2016 – 2020. terete za zloupotrebu službenog položaja. Optužnica je podignuta protiv funkcionera Demokratske partije socijalista Predraga Boškovića, kojeg SDT, uz još 12 osoba sumnjiči da je počinio navedeno krivično djelo. Osim Boškovića, da su budžet Crne Gore oštetili za dva miliona i 600 hiljada eura, SDT sumnjiči i Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanju Vlahović, Ivana Brajovića, Dražena Miličkovića, Damira Šehovića, Dragicu Sekulić, Osmana Nurkovića, Suzanu Pribilović, Jelenu Radonjić i Aleksandra Jovićevića.

Za razliku od ovog sudskog postupka koji tek treba da započne, u podgoričkom Višem sudu, više od dvije godine se sudi, nekadašnjem direktoru tajne policije Dejanu Peruničiću koji se tereti za zloupotrebu službenog položaja. Peruničiću i njegovom kolegi Srđanu Pavićeviću za nezakonito snimanje i praćenje se sudi iza zatvorenih vrata, a suđenje će im biti nastavljeno u septembru. Peruničić i Pavićević se sumnjiče za krivična djela prisluškivanje i praćenje funkcionera Demokratskog fronta, bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i više drugih osoba.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo