Za neznatne pare na stranim aukcijskim sajtovima možete pazariti djelove naše istorije. Na najpopularnijem od njih, e-Bay, za nekoliko eura možete kupiti dobro očuvane perpere sa početka prošlog vijeka, razglednice Cetinja, komplet poštanskih maraka ili značaka sa tematikom Crne Gore ili udžbenik za gađanje iz puške i revolvera, štampan 1910. godine za potrebe Ministarstva vojnog.
Dok se ovakve stvari nesmetano razvijaju ne samo u svijetu, već i u susjedstvu gdje dobrih primjera ove prakse ima toliko da su se počeli specijalizirati za pojedine oblasti, kod nas je drugačija priča.
Svi pokušaji pokretanja aukcijskih sajtova su se ili završavali transformacijom u obične oglasne sajtove ili su nestajali nakon par mjeseci isprobavanja terena. Kakva je situacija na ovom polju pokazuje primjer najnovijeg domaćeg aukcijskog sajta. U sekciji često postavljanih pitanja savjetuju se korisnici da prilikom plaćanja uvijek kada su u mogućnosti pođu lično za ono što kupuju i da plaćaju predmet na ruke, nakon provjere ispravnosti istog. Priča podsjeća na onu staru o uvođenju telefona sredinom prošlog vijeka, kada su se starine dovikivale sa brda na brdo i najavljivale poziv na „aparaturi”.
U ovoj priči postoji i druga strana. Zemlja nam je još u nekoj vrsti blokade kada je plaćanje preko interneta u pitanju. Naravno, postoje servisi poput moneybookersa koji funkcioniše slično Paypallu i plaćanja direktno sa kreditne kartice. Ipak Paypalla još uvijek nemamo, a još prije tri godine smo riješili sve stvari koje su bile na nama da riješimo.
Početkom ove godine ponovo je najavljena aktivacija ovog servisa. Ministar za informaciono društvo i telekomunikacije Vujica Lazović najavio je da će do kraja ove godine i naš internet saobraćaj biti bogatiji za ovaj sistem plaćanja. Ministar je u razgovoru za CdM otkrio i krivce za naše čekanje. ,,U saznanju smo da su Srbija, Makedonija i Moldavija, takođe ispunile sve ono što je ta kompanija zatražila od njih, a da se čeka još Gruzija, koja radi na uklanjanju spornih propisa, nakon čega više neće biti prepreka”, otkriva Lazović.
Iako je priča o ovom servisu mnogima važna, 89,8 odsto domaćih korisnika interneta po istraživanju Monstata online kupovina nije zanimala u 2011. godini. U protekloj godini ta brojka se, po Monstatu, smanjila za neka četiri procenta.
Za domaće uslove jedan od popularnijih vidova onlajn trgovine i poslovanja odvija se preko društvenih mreža preko kojih prodavnice nude svoje proizvode klasičnim sistemom dostave. Zukerbergova mreža, očigledno svjesna ovakvog razvoja situacije razmatra opciju dugmeta sličnog popularnom lajku koje bi animiralo firme i preduzeća. Klikom na dugme want korisnik bi dodao određeni predmet na listu želja. Ova aplikacija je još u probnoj fazi.
Kod nas najveći procenat poslovanja na društvenim mrežama funkcioniše po principu „ponude u inbox”. Slikovit primjer ovih online trgovaca daje pojašnjenje koje stoji u „izlogu” jedne od njihovih prodavnica. „Na ovoj stranici prodajemo stvari, stvari su naše ali nisu nijedamput iskorištene, neke stvari smo izradile. vrlo je jednostavno”. Kome nije dovoljno jasno prodavačice dodaju: ,,Stavljamo slike tih stvari i ako vam se nešto sviđa ispod slike nappišete ime stvari i mi cemo vam se javiti u inbox. stvari šaljemo preko puta pošte”.
Zbog svoje interaktivnosti društvene mreže su pogodne za započinjanje trgovine, pa profili – prodavnice sa ponudom unikatnih predmeta, suvenira, odjeće i obuće, galanterije, knjiga… bez problema funkcionišu. Jedan od online prodavača uz uslov da ostane anoniman nam je pojasnio da najčešće funkcioniše tako što u toku dana dobija poruke sa porudžbinom i mjestom isporuke, da bi pred kraj radnog vremena isplanirao rutu kojom će najlakše obići sve klijente i izvršiti dostavu. S obzirom da su troškovi vezani isključivo za nabavku materijala od kojeg izrađuje predmete i gorivo potrošeno tokom isporuke, zarada je, kako kaže, zadovoljavajuća. Pravna strana priče se još ne poteže.
Svoj kutak na društvenim mrežama pronašle su i berze. Ima i tu svega, od onih specijalizovanih za knjige, nekretnine ili muzičke instrumente, pa do berzi radnika i poslova. Za razliku od ovih poslednjih koje više liče na oglasne table, ostale su znatno konkretnije. Najbolje stvar vezana za ovaj vid kupovine i razmjene je što se tokom „pregovora” može dobiti komentar od ostalih posjetilaca o kvalitetu, cijeni ili dostupnosti tog proizvoda. Oni koji češće prate ove vidove online trgovine upućuju nas na to da se na njima mogu naći dosta rijetki predmeti, a što je najbolje može se proći veoma jeftino.
Nekoliko domaćih menadžera nam je potvrdilo da upravo preko ovih berzi rada i provjeravanjem korisničkih profila dolaze do prvih informacija o onima koji se prijavljuju za posao u njihovim firmama. Nerijetko već na osnovu aktivnosti na društvenim mrežama vrši se eliminacija kandidata, a stručnjaci iz okruženja odavno upozoravaju one koji su u potrazi za poslom da na društvenim mrežama za početak svoje naloge očiste od neprikladnih komenatara i previše opuštenih fotografija, ali i da paze šta piše u njihovom CV-u, a šta na profilu, jer su te informacije lako provjerljive.
Hedhantersi – menadžeri u potrazi za dobrim kadrom nijesu samo prisutni u ozbiljnim kompanijama. Na sličan način funkcioniše se i sa one strane zakona. S obzirom na svakodnevni porast broja korisnika na društvenim mrežama sve teže postaje kontrolisati ono što se na njima nudi.
U skladu sa pravilima o korišćenju društvenih mreža svakako nije ponuda poslovne pratnje, ali je ona itekako prisutna svuda u svijetu, pa tako i kod nas. Prošlogodišnji slučaj „ženskog makroa iz Bara” doveo je ovu temu makar kratkotrajno u žižu javnosti. Profil na kome je stajalo da osoba koja iza njega stoji „ne pruža seksualne usluge, već samo skuplja brojeve kurvi iz Crne Gore” je ubrzo bio nedostupan. To naravno ne znači da i dalje ne funkcioniše pod drugim imenom. Tada su iz Sigurne ženske kuće upozoravali da je ovakva online ponuda znatno raširenija nego što se misli. „Ovakvi posrednici funkcionišu već nekoliko godina. Čak smo jednom dobili i ime žene koja iz Rusije dovodi djevojke koje bi htjele da se udaju ovdje. Ona posreduje u tome”, tvrdili su iz SŽK.
Poslovanje preko mreže je svakodnevica. To što većinom funkcioniše po principu ulične prodaje je uslovljeno tehničkim mogućnostima i nepovjerenjem u sigurnost podataka pri online plaćanju. S obzirom na veličinu naše zemlje nije isključeno da će i nakon uključivanja u svjetske tokove online plaćanja ovo biti dominantan vid funksionisanja trgovine na mreži.
Dragan LUČIĆ
FOKUS3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice