Povežite se sa nama

OKO NAS

Otporom protiv zakona sile

Objavljeno prije

na

Mještani Beransela, koji se po sedmi put u dvije i po godine nalaze na blokadi gradske doponije na Vasovim vodama, uputili su poziv nadležnim inspekcijama da obiđu ovu lokaciju i da se uvjere kako se u vremenu obilnih kiša formiraju jezera, a čitav bujični potok koji prolazi ispod smetlišta spirajući ga, sliva u rijeku Lim. Predsjednik Koordinacionog odbora za zaštitu životne sredine ove mjesne zajednice Radoje Mišković kaže da je krajnje vrijeme da inspekcije počnu da rade svoj posao.

„Naši prijatelji koji nas podržavaju napravili su šokantne snimke koji se nalaze na internetu i raznim portalima. Vjerujem da su ih vidjeli svi koji su trebali da vide. Javnost sada može da sudi kakva je ovo potencijalna opasnost, i o kakvoj devastaciji i ugrožavanju životne sredine se radi”, priča Mišković.

On dodaje da deponija na Vasovim vodama zato predstavlja i međunarodni problem, jer je Lim rijeka koja prolazi kroz više država.

„U Crnoj Gori nema većeg zagađivača Lima od divlje deponije na Vasovim vodama. Ovo je najcrnja ekološka tačka na sjeveru Crne Gore, pa i šire. Zamislite samo planinu smeća svih vrsta, uključujući i opasni otpad. Sigurno milion tona. Pogledajte kako voda bukvalno izvire ispod tog smeća i odlazi u međunarodne vode. Zato smo mi u svim dosadašnjim protestima dobili i podršku stanovnika svih gradova iz Srbije i Bosne i Hercegovine koji se nalaze u slivu Lima”, kaže predsjednik Koordinacionog odbora za zaštitu životne sredine MZ Beranselo.

Mišković tvrdi da su mještani ove mjesne zajednice odlučni da ovog puta „u potpunosti i jednom zauvijek zaustave odlaganje otpada na Vasovim vodama”.

„Uzdamo se u to da će u ovoj državi konačno početi da se poštuju zakoni i da će prestati da vlada zakon sile. Apelujemo na policiju da dobro prouče situaciju prije nego opet krenu na nas. Ovo što su posljednji put uradili, kada su u zoru uhapsili šest mještana bez ikakvih papira i naloga i razbili šestu blokadu, njihova je sramota. Jesu li oni narodna milicija ili partijska falanga”, pita Mišković.

Mještani Beransela su 18. februara ponovo stali na barikade, ne dozvoljavajući kamionima beranskog komunalnog preduzeća da prolaze prema deponiji na Vasovim vodama. Lokalne vlasti smatraju da mještani nemaju razloga za blokadu „jer su eksperti dali posljednju riječ”, a uprava JP Komunalno pozvala je državne organe da im omoguće da rade svoj posao. „Državni organi” su sačekali da prođu izbori u Nikšiću i Andrijevici, pa su 9. marta u pet sati ujutru poslali policiju da pohapsi Beranselce i razbije blokadu.

Osvojenu slobodu Beranselci tek tako ne daju. Oni su se samo četrdeset osam sati nakon toga, kada je istekao zahtjev za policijsku asistenciju, ponovo organizovali i sedmi put blokirali gradsko smetlište na Vasovim vodama. Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima, građanski aktivisti i nevladine organizacije iz cijele Crne Gore, okupiće se na Vasovim vodama i pružiti podršku Beranselcima, organizujući performans pod nazivom Zeleno gumno.

Talas protesta u Beranselu, koje je postalo simbol otpora bezakonju, krenuo je sasvim bezazleno, prije skoro tri godine. Američki državljanin porijeklom iz ovog prigradskog naselja Jovan Lončar šest godina ranije nudio je Opštini da plati onoliko koliko su oni dali za zemljište, samo da na Vasovim vodama ne grade deponiju. Njegove izjave u novinama tada su prolazile nezapaženo. Onda je krajem ljeta 2010. godine zakupio bilbord u centru grada i zalijepio plakat s fotografijom divljeg smetlišta i pitanjem – dokle. Bilbord je nekoliko dana izazivao znatiželju Beranaca, i sve bi se vjerovatno završilo na tome da lokalne vlasti nijesu jedne večeri odlučile da angažuju vatrogasce da ga pocijepaju, ali su nakon dvogodišnjeg suđenja morali da ga uredno vrate na isto mjesto, gdje i sada stoji.

„Jovanov bilbord”, kako ga zovu u gradu, bio je inicijalna kapisla za medijsku pažnju. Njegovi Beranselci tada su se konačno probudili. Postavili su rok od devedeset dana lokalnim vlastima da pronađu drugu lokaciju za deponiju. Vlasti su ih shvatile neozbiljno i ignorisale sve do početka protesta i prve blokade polovinom novembra te godine. Tu blokadu razbili su donošenjem privremenih mjera. Kada je Viši sud oborio tu odluku, uslijedila je druga blokada krajem 2011. godine, doček Nove godine na deponiji i dvanaest dana agonije za komunalce. Lokalne vlasti su poslije neuspjelih pregovora i ubjeđivanja podnijele novu tužbu, „za smetnju posjeda” protiv MZ, ali su izgubili sve sporove protiv Beranselaca, koji su ih koštali skoro četrdeset hiljada eura, kroz troškove koje su morali nadoknaditi.

Mještani Beransela, i sada, po sedmi put na barikadama, ističu da postoje svi razlozi hitnosti rješavanja problema najveće planine smeća na sjeveru Crne Gore.

„Potrebna je hitna sanacija. Zato je neophodno zaustaviti dalje odlaganje otpada, i zato organizujemo nove blokade. Neko mora konačno da počne da radi svoj posao. Da se zaustavi trovanje ljudi i životne sredine. Mi ne radimo ništa mimo zakona. Opština i država su ti koji moraju da počnu da poštuju Ustav i zakone, a policija neka nam više ne dolazi ‘na jutrenje'”, poručuje potpredsjednik MZ Beranselo profesor Sveto Tomović.

Zločin protiv prirode i ljudi

Dosadašnje aktivnosti na realizaciji priprema za izgradnju regionalne sanitarne deponije u Beranama, počevši od 2007. godine lokalnu upravu u ovom gradu ili poreske obveznike koštalo je najmanje šesto pedeset hiljada eura.

Prema raspoloživim podacima, samo za pravljenje elaborata desetočlanom ekspertskom timu plaćeno je trideset i pet hiljada eura. Tako je, na primjer, koordinator ekpertskog tima, profesor dr Mihailo Burić dobio tri hiljade eura, dok su ostali članovi, osim Aleksandra Perovića iz NVO Ozon, koji je predstavljao mještane Beransela, podnio ostavku i odrekao se honorara, dobili po dvije hiljade eura, ne računajući dnevnice. Od deset članova ekspertskog tima dvojica su bila iz Slovenije, a dvojica iz Srbije. Podrazumijeva se da je njima plaćen svaki dolazak u Crnu Goru.

Za potrebe ekspertize urađena su i dva geodetska mjerenja, koja su koštala po dvije hiljade eura. Tako se, ne računajući ručkove i večere u elitnim restoranima, dolazi do brojke od oko 35 hiljada potrošenih na izradu elaborata o opravdanosti izgradnje regionalne sanitarne deponije na Vasovim vodama, čije rezultate mještani Beransela ne priznaju.

Nešto manje, oko dvadeset hiljada, Opština Berane je 2007. godine, istina uz donaciju CHF-a, platila za izradu studije izbora lokacije za izgradnju regionalne sanitarne deponije, koju je uradila firma Božidara Vučinića.

Kasnija izrada projekta „Regionalna sanitarna deponija s reciklažnim centrom Vasov do”, što je bio posao beogradskog instituta Kirilo Savić, koštala je trista hiljada eura. Ovaj institut uradio je i reviziju projekta. Nema preciznog podatka o tome koliko je revizija koštala, ali se vjeruje da to nije moglo biti manje od sto trideset hiljada eura niti više od sto osamdeset, što čini uobičajenih 1,2 do dva odsto od ukupne vrijednosti projekta, koji je procijenjen na 9,3 miliona eura.

Da bi se prišlo izradi projekta, Opština je otkupila zemljište koje je, pretpostavlja se, koštalo najmanje sedamdeset do sto hiljada eura. Rad desetočlane komisije koštao je oko pet hiljada eura.

Ne zna se koliko su koštale usluge ICF-a, koji za potrebe lokalne uprave obavlja konsultantske poslove, koliko su koštala studijska putovanja opštinskih činovnika, menadžera projekta i odbornika lokalnog parlamenta, koji su obilazili deponije po Austriji, Norveškoj i vascijelom bijelom svijetu.

Opštini i državi upravo zbog toga nije lako da priznaju da Vasove vode nijesu najbolje rješenje za izgradnju regionalne deponije.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo