Povežite se sa nama

MONITORING

KO ŠTITI VIP ZATVORENIKE: Bijeli medvjedi ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Ove i protekle sedmice više bivših zaposlenih u spuškom zatvoru (ZIKS) svjedočilo je o privilegovanim zatvorenicima.

Najprije je bivša službenica ZIKS-a Ana Bakić ustvrdila da ima dokaze da je iz ZIKS-a nezakonito puštan da izađe bivši robijaš Haris Škrielj. Ona tvrdi da je Škrielj izlazio na po nekoliko sati, a da ga je jednom prilikom i srela u gradu. “Dozvoljavali su mu da tokom noći izađe da se vidi sa djevojkom. Jedne noći srela sam ga sa djevojkom kod zgrade Vektre u Podgorici, a trebalo je da bude u ćeliji. Rekao mi je da ćutim i ne pričam nikome ništa”, tvrdi Bakić.

Iz ZIKS-a su to negirali, tvrdeći da Škrielj nije imao nikakve pogodnosti tokom izdržavanja kazne. “On je 3. jula 2013. sproveden u KCCG da posjeti bolesnu majku. Drugih pogodnosti nije bilo”, tvrde iz Zavoda.

Uprava ZIKS-a nije međutim reagovala ni šturim demantijem kada su u sudnici ove sedmice bivši zatvorski čuvari kojima se sudi zbog bjekstva Jovice Zindovića u jesen prošle godine, ustvrdili da je Zindović uživao privilegije u zatvoru.

Bivši šef sprovodničke službe bjelopoljskog zatvora Safet Dizdarević kazao je da je Zindović po nečijem odobrenju imao uređen apartman sa mašinama za pranje i sušenje veša, te mašinom za pranje posuđa.

Dizdarević je kazao da bi i on i čuvari danas bili mrtvi da su 7. oktobra prošle godine sustigli i pucali na odbjeglog Zindovića. Zindović, bivši zet Darka Šarića, je bio u zatvoru zbog ubistva Luke Popovića, Šarićevog šuraka. Terećen je i za ubistvo Miša Vujačića, nekadašnjeg šefa crnogorskog podzemlja u Sloveniji, u septembru 2003. u kockarnici ljubljanskog hotela Lev. Iako je Slovenija tražila Zindovića, pisali su mediji, on nikada nije izručen toj zemlji, jer Podgorica sa Ljubljanom nije imala protokol o međusobnom iz-ručenju svojih građana.

Zindovićevo ime se pominjalo prije nekoliko godina i među grupom koja je optužena da je pripremala ubistvo Veselina Bujića, barskog biznismena sa policijskim dosijeom. Oni, među njima i Zindović, uhapšeni su u iznajmljenom stanu čiji je vlasnik Safet Kalić.

Čuvari tvrde da je Zindović bjekstvo na jesen prošle godine realizovao uz pomoć uprave ZIKS-a, koja mu je, tvrde, omogućila privilegije u zatvoru. Oni su, kažu, samo kolateralna šteta, jer su izvršavali naređenja kada je Zindović pobjegao. Zindović je pobjegao tokom posjete porodici. Posjeta je bila presedan, kazao je Dizdarević u sudnici, pošto je Zindoviću to bila druga posjeta porodici u razmaku od mjesec i po dana. Zatvorenicima se ne dozvoljava, objasnili su čuvari, ni da vide roditelje na samrti.

“Da nas je bilo petorica, bjekstvo nijesmo mogli spriječiti. Inače, uoči polaska za Mojkovac upozoreni smo da budemo ‘liberalni’, da djelujemo uljudno, da ne prepadamo ukućane “, kazao je bivši šef sprovodničke službe.

Načelnik bjelopoljskog zatvora Goran Šćekić optužio je direktora ZIKS-a Miljana Perovića da je on potpisao rješenja kojima je Zindoviću omogućeno da napusti zatvor nakon čega je pobjegao.

Pored Perovića on je za glavnog krivca označio Dragoljuba Bulatovića, tada-šnjeg pomoćnik direktora ZIKS-a, čija su naređenja izvršavali. Nakon bjekstva Zindovića, tvrdi Šćekić, Bulatović je dobio adekvatno namještenje. “Bulatović, koji je odradio zadatak u ovom slučaju, brzometno je smijenjen u ZIKS-u i pre-šao na drugu funkciju u Vladi Crne Gore” kazao je Šćekić,

Šćekić tvrdi i da Zindović nije po zakonu mogao biti smješten u bjelopoljski zatvor već je morao biti u Spužu. “Za ovog osuđenika bila je urađena soba za bračne posjete”, kazao je.

Da je Zindović bio privilegovan u zatvoru, te da je njegovo bjekstvo pripremano i aminovano od strane vrha bezbjednosnih službi i zatvorske uprave tvrdio je ranije Duško Popović, otac ubijenog Luke Popovića.

“U više navrata sam javno govorio o vezama ljudi iz vlasti, policije, tužilaštva i Agencije za nacionalnu bezbjednost sa Zindovićem i upozoravao na ovakav scenario, ali su se državni organi oglušili o sva moja upozorenja. Zindovića od početka štite Duško Marković i Veselin Veljović. Zbog toga me bjekstvo iz bjelopoljskog zatvora ubice našeg sina nije začudilo. Bilo je to očekivano i odrađeno je uz asistenciju bezbjednosnih službi jer je Zindović za njih bio nezgodan svjedok i tempirana bomba”, kazao je Popović Danu nakon bjekstva Zindovića.

On je ranije ukazivao i na mojkovačke veze Zindovića, o čemu je Monitor pisao. Popović je tada kazao da je Zindovića, između ostalih, navodno direktno štitio Veselin Veljović, sekretar Vijeća za bezbijednost i bivši šef Uprave policije.

,,Nema sumnje da je ujak Veselina Veljovića Raco Zindović umiješan u krivično djelo pomoć učiniocu poslije izvršenja krivičnog djela. Prepiska, sada pokojnog, Sretena Zindovića (poginuo u saobraćajnoj nesreći, janura 2014. godine), policajca mojkovačke policije, sa telefona ubicine žene i Raca Zindovića, govori o obimnom dokaznom materijalu protiv ubice Zindovića, koji Raco sklanja iz svoje kuće prije dolaska policije iz Bijelog Polja da vrši pretres kuća Zindovića, u Babića polju, u Mojkovcu “, tvrdio je otac ubijenog Luke Popovića za naš nedjeljnik. Izvori Monitora tvrdili su i da je Veljovićev ujak vodio kafanu-kockarnicu u Vojnim zgradama u Mojkovcu, kojom je, u stvari, iz zatvora u Bijelom Polju navodno upravljao Jovica Zindović.

„Perović je povjerljiv čovjek Duška Markovića. On realizuje u zatvoru Markovićeve pogodbe. Zindović, a ni bilo ko drugi ne može imati povlastice bez njegovog odobrenja”, tvrdi za Monitor izvor upućen u odnose u bezbjednosnim službama.

Ime Miljana Perovića pominjalo se i u aferi crne trojke, kada je bivši zaposleni u ZIKS-u Brajuško Brajušković optužio Perovića i Veljovića da su koordinirali tzv. crnim trojkama, parapolicijskim jedinicama zaduženim za prebijanje novinara i Đukanovićevih političkih oponenata. Oni su to demantovali, a istragu je odbacilo prethodno tužilaštvo. Perović i Veljović su nekada zajedno radili u Specijalnoj antiterorističkoj jedinici(SAJ).

Akcija za ljudska prava (HRA) nedavno je objavila izvještaj o uslovima u ZIKS-u, čije je nalaze Monitor već objelodanio, a koji pokazuju da su uslovi većine zatvorenika ispod propisanih standarda. Zatvor je prebukiran, neadekvatno opremljen, sa zatvorenicima se skoro i ne radi u smislu resocijalizacije i psihološke podrške. Istovremeno, manji procenat zatvorenika, pokazuju svjedočenja bivših radnika ZIKS-a ali i zatvorenika, uživa privilegije. Oni, prema tim svjedočenjima, žive u apartmanima, a nerijetko mimo propisa napuštaju zatvor.

Zatvorenici za koje se tvrdilo da su privilegovani u zatvoru su oni za koje se sumnjalo da su svoje kriminalne uspjehe dužni vezama sa visokom politikom.

Monitor je pisao i o slučaju posebnog tretmana Duška Šarića u ZIKS-u. Sagovornik Monitora ispričao je da je mlađem Šariću uprava zatvora, kršeći Pravilnik o kućnom redu u ZIKS-u, Zakon o izvršenju krivičnih sankcija i druge propise, omogućavala privilegije.

Šarić je navodno u zatvoru mogao da ,,naruči i nabavi sve” što mu je potrebno. Renovirao je kupatilo. ,,Naručio je i od svog novca kupio moderne tuš baterije. Napravljene su i kabine za pojedinačno tuširanje”, kazao je sagovornik Monitora, svjedok Šarićevih građevinskih poduhvata.

Sagovornik Monitora tvrdio je da nije bila rijetkost da Šarić boravi u kancelariji kod načelnika zatvora Gorana Šćekića, koji sada svjedoči o privilegijama Zindovića.

Pisalo se i o nagradnim vikendima uprave ZIKS-a za pokojnog Armina Mušu Osmanagića, vođu jednog od barskih klanova koji je povezivan sa bezbjednosnim službama. Jednom prilikom kada je dobio nagradni vikend, objavili su ranije mediji, Osmanagić je učestvovao u vatrenom obračunu u Baru. Tada je i ranjen.

I pored više svjedočenja od strane zaposlenih u ZIKS-u i zatvorenika o privilegijama pojedinih kriminalaca u Spužu, direktoru ZIKS-a Miljanu Peroviću ne pada na pamet da zbog toga ponudi ostavku. Pa ni reda radi, kao ono u oktobru prošle godine, kada je to učinio nakon bjekstva Jovice Zindovića, a ministar pravde Zoran Pažin odlučio da je – ne prihvati.

On je negdje davno, onako usput, negirao da pojedini zatvorenici imaju privilegovan status. To je valjda bilo dovoljno. Svjedočenja se ipak gomilaju.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Čekajući nezavisnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: kako vidite ovogodišnji Dan nezavisnosti

 

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Daleko od pravde i nezavisnosti

Teška godišnjica obilježena sjenkom nasilja koje postaje sve zloćudnije a militarizacija i zavisnost sve normalnija. Obeshrabrena sam simbolikom i načinom proslave. Slika poraza ideje nezavisnosti dolazi sa proslave na Trgu nezavisnosti, sa sve dva mlaznjaka i zabranom za građanstvo, helikopterom i zastavom koja dolazi sa neba, nespretna imitacija američke ceremonije i sve ukupno karikaturalna imitacija tzv. demokratskog svijeta.

 

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR 
Simbolima oboljelo društvo

Činjenica da je Dan nezavisnosti na jedan način kontroverzan praznik maltene od samog početka njegove proslave, dosta govori o Crnoj Gori. Za takvu situaciju odgovornost snose i oni koji su na prazniku insistirali na jedan način kao i oni koji su mu se tvrdoglavo suprotstavili.

 

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Forma bez suštine

I ovaj Dan nezavisnosti obilježavamo saznanjem da nije dovoljno samo izboriti nezavisnost djelovanja jedne političke zajednice nego utemeljiti razvoj države i društva na zajedništvu i osnažiti odgovorne elite koje će voditi ka društvenoj emancipaciji kao preduslovu svake suverenosti.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Manje tenzija

Dan nezavisnosti je protekao konačno sa manje tenzija nego ikada i to je dobra posljedica odlaska sa vlasti Mila Đukanovića i DPS-a. Vjerujem da će sljedeći praznik biti proslavljen u još ljepšoj atmosferi, da će svi naši gradovi biti prikladno ukrašeni državnim zastavama i da ćemo svaki naredni praznik dočekati sve ponosniji što smo građani Crne Gore, građanske i demokratske.

 

MARIJA KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE
I dalje bez nezavisnih institucija

Mirno, uz državne simbole i očekivanu ceremoniju, uz uklanjanje ograda oko ključnih državnih institucija, protekao je i taj dan. U nekim opštinama i nije bilo posebnog slavlja, dok su neke druge prednjačile. Dan nezavisnosti je posebno važan u trenutku promjene vlasti, gdje će jedan dobar dio građanstva biti u dilemi, da li se time ugrožava crnogorka nezavisnost. To nije čuditi, ako uzmemo u obzir, da smo pred svake izbore u posljednjih 17 godina, kao glavno i jedino pitanje, imali očuvanje crnogorke nezavisnosti, odnosno pitanje njene ugroženosti.

 

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FALI 5.000 RADNIKA U TURIZMU: Lakše do gosta, nego do sezonca

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Kažu nemaju para za veće plate, pa radnici idu tamo gdje su veće zarade i gdje se nude bolji uslove rada – u Hrvatsku i dalje

 

Traži se radnik, radnice, radnici – izlijepljena je Budva i ostale primorske opštine oglasima za posao. Radnika je sve manje ili ih uopšte nema. Za razliku od njih, turista ne fali.

Po procjenama turističke privrede, za ovu sezonu biće neophodno angažovanje 5.000 stranih radnika iz regiona i sa dalekih adresa.

Turistički poslenici i vlasnici ugostiteljskih objekata umjereno kritikuju Vladu da nije ozbiljno pristupila ovom problemu uoči početka sezone, a otvoreno kude radnike. Upozorili su da ako gosti ove sezone ne budu zadovoljni, naredne ćemo doživjeti krah.

Pošto radnika u blizini nema, ili neće da rade, kao jedino rješenje oni vide angažovanju radnika iz Azije – Indije, Pakistana, Šri Lanke, Nepala i iz Afrike. Međutim, tu ih koči komplikovana domaća procedura: ,,Neko, recimo, iz Azije mora da ide nekoliko hiljada kilometara do ambasade, da aplicira za vizu. Onda nakon 20 dana do mesec, ako su mu prihvatili i dali vizu, ponovo da pređe nekoliko hiljada kilometara i uzme tu vizu. S tom vizom dolazi u Crnu Goru. Mi tada počinjemo da pripremamo papire za tog radnika da ih predamo u MUP. Oni tvrde da će ove godine čekanje trajti do 15 dana, ja u to ne verujem, jer ništa novo nisu dodali, možda po jedan šalter, ali to je nedovoljno da se ubrza proces“, izjavio je suvlasnik Splendida i predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarka Radulovića.

,,Nevjerovatno je da naši hotelijeri i ugostitelji daju nepromišljene izjave kojima ruše ugled Crne Gore kao turističke destinacije“, odgovorio je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. On je istakao staro opravdanje da radnici ne nedostaju samo Crnoj Gori, već i čitavom Mediteranu. Istakao je i da država ima obaveze prema Evropskoj uniji te da se ne mogu radnike iz dalekih destinacija tek tako bez provjere puštati u Crnu Goru, upozoravajući da bi to moglo da ugrozi i naš bezvizni režim. Slična upozorenja došla su i od ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića.

Iako naši poslodavci spas vide u radnicima iz dalekih destinacija, iskustva Hrvatske koja je prošle godine izdala preko 120.00 dozvola za rad stranaca, ukauzuju i na drugu stranu tog rješenja. ,,Radnici iz trećih zemalja uglavnom su zapošljeni na pomoćnim mjestima, to su poslovi koji nijesu nužno u prvim redovima jer je uvijek bolje da su domaći radnici oni koji dočekuju goste i koji razgovaraju s njima i govore im o našoj hrani, baštini i svemu što imamo“, izjavila je Jelena Tabak, predsjednica hrvatskog Udruženja ugostiteljstva.

Dok ministar Đurović tješi ugostitelje riječima da su oni ,,uvijek pokazali žilavost i sposobnost da se snađu u svakoj situaciji, te da će i ove izaći kao pobjednici“, statistika govori da se radi o sistemskom problemu koji se sporo rješava. Crnoj Gori svake godine nedostaje preko 20.000 radnika, uglavnom tokom ljetnje turističke sezone, a to je oko 10 odsto od ukupnog broja zaposlenih. Na stotinu oglasa u ugostiteljstvu i građevinarstvu javi se samo nekoliko radnika ili niko. Iako su raspisivana slobodna radna mjesta, poslodavci nisu mogli da zaposle nijednog radnika na radna mjesta – spasilac, pripremač pica, točilac pića, roštiljdžija, vozač viljuškara, vratar, kurir…

,,Mi imamo veliki nedostatak domicilne radne snage i ovo sve pokazuje da Zavod za zapošljavanje moramo hitno da transformišemo jer da imate 44.000 nezaposlenih, a da ne možete da nađete radnika to nije normalno“, ističe ministar Đurović.

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Iz medija se i ove godine mogu čuti poslodavci koji se žale da niko neće da radi iako su povećali plate, te da kuvar ima platu veću od ministara i slično tome. U zemlji gdje je kandidata za ministre mnogo, a kuvara jednostavno nema.

,,Rekli su nam da podignemo plate radnicima. Oni znaju naše bilanse i mogu da vide kolike plate možemo da damo. Mi plate ne možemo da podignemo“, jasan je bio Žarko Radulović, suvlasnika jednog od najelitnijih hotela na primorju.

Kad je situacija već takva, sezonski radnici, posebno mlađi, sve više idu da rade u Hrvatsku. Dok je prosječna plata u turizmu na nivou prosječne u državi i iznosi oko 700 eura, konobari, prodavači, sobarice u Hrvatskoj zarade oko 1.200 eura, a plate kuvara su veće od 1.500 eura. Pored toga, tamošnji poslodavci nude i bolje uslove, koji se odnose na – osiguranje, smještaj, hranu. To znaju i radnici iz okruženja, pa radnici iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, idu na sezonski rad u Hrvatsku.

,,Mene je kao iskusnog konobara vlasnik restorana na primorju nagovarao da radim za 600 eura, s tim da ću imati bakšiš od preko 1.000 mjesečno. Kao da sam došao u kladinicu, a ne da mi nudi posao. Iako mi je porodica u Podgorici, prihvatio sam poziv prijatelja koji radi u Hrvatsku i počeo da radim tamo za veću platu i bitno bolje uslove. Bakšić se naravno podrazumijeva“, kaže za Monitor jedan od sezonskih radnika.

Dok se naši poslodavci zanose popunom nedostajuće radne snage iz Azije, u Hrvatskoj radnicima iz okruženja nude osiguranje preko cijele godine, da bi ih zadržali za sljedeću sezonu.

Ovaj model bi mogao da zaživi i u Crnoj Gori, ali u najboljem slučaju tek od sljedeće sezone. Vlada, poslodavci i sindikati rade na uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu. Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Prema ideji poslodavaca, kako obavijesti Radulović, rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi ga preostalih šest mjeseci plaćala država. I dok se poslodavci nadaju da će ovo rješenje zaživjeti do sljedeće sezone, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja najavili su da je rok za njegovo donošenje treći kvartal 2024. godine.

Pored ove, za prevazilaženje ovog problema razmatraju se i ideje o većoj zaposlenosti studenata, penzionera, majki koje primaju nadoknadu za troje i više djece…

Ugostitelji čiji objekti rade 12 mjeseci nemaju ovaj problem – radnici im rade i plaćeni su tokom cijele godine.

Da bar neke probleme preduprijede i da sezona ne ,,krahira“, ugostitelji su već sada podigli cijene svojih usluga do 15 odsto. Najavljuju da će zbog inflacije i svega ostalog morati da ih nivelišu i do 30 odsto.

A što se radnika tiče, jasno je da vrijeme malih plata i neuslova za radnike prolazi. Posebno mladi ne pristaju na to, pa idu u Hrvatsku i dalje, gdje im je bolje. Zbog svega toga, ne očekuje nas deficit kadra smo u turizmu. Prema podacima Monstata, pored konobara, sobarica, građevinskih radnika, u kontinuitetu nam nedostaje i doktora medicine, profesora fizike, matematike, razredne nastave…

 

Iskustvo Hrvatske

Najavljeno je da će Hrvatska ove godine izdati do 200.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima. Tokom prošle godine u Hrvatsko je izdato 124.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima i to najviše državljanima BiH (36.783), Srbije (19.176), Nepala (12.222), Sjeverne Makedonije (10.053), Kosova (8979), Indije (7690), Filipina (5935), Bangladeša (4381), Albanije (4257)… Najviše stranaca bilo je zaposleno u graditeljstvu, turizmu i ugostiteljstvu.

Udio stranih radnika u Hrvatskoj je dosegao pet odsto radne snage, a fali ih još, pa je u ovoj državi registrovano preko 400 agencija za zapošljavanje koje radnike pored Azije, traže i u Južnoj Americi.

Podaci govore da se iz Hrvatske samo posljednju deceniju iselilo oko 10 odsto stanovništva.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo