Povežite se sa nama

MONITORING

KO ŠTITI VIP ZATVORENIKE: Bijeli medvjedi ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Ove i protekle sedmice više bivših zaposlenih u spuškom zatvoru (ZIKS) svjedočilo je o privilegovanim zatvorenicima.

Najprije je bivša službenica ZIKS-a Ana Bakić ustvrdila da ima dokaze da je iz ZIKS-a nezakonito puštan da izađe bivši robijaš Haris Škrielj. Ona tvrdi da je Škrielj izlazio na po nekoliko sati, a da ga je jednom prilikom i srela u gradu. “Dozvoljavali su mu da tokom noći izađe da se vidi sa djevojkom. Jedne noći srela sam ga sa djevojkom kod zgrade Vektre u Podgorici, a trebalo je da bude u ćeliji. Rekao mi je da ćutim i ne pričam nikome ništa”, tvrdi Bakić.

Iz ZIKS-a su to negirali, tvrdeći da Škrielj nije imao nikakve pogodnosti tokom izdržavanja kazne. “On je 3. jula 2013. sproveden u KCCG da posjeti bolesnu majku. Drugih pogodnosti nije bilo”, tvrde iz Zavoda.

Uprava ZIKS-a nije međutim reagovala ni šturim demantijem kada su u sudnici ove sedmice bivši zatvorski čuvari kojima se sudi zbog bjekstva Jovice Zindovića u jesen prošle godine, ustvrdili da je Zindović uživao privilegije u zatvoru.

Bivši šef sprovodničke službe bjelopoljskog zatvora Safet Dizdarević kazao je da je Zindović po nečijem odobrenju imao uređen apartman sa mašinama za pranje i sušenje veša, te mašinom za pranje posuđa.

Dizdarević je kazao da bi i on i čuvari danas bili mrtvi da su 7. oktobra prošle godine sustigli i pucali na odbjeglog Zindovića. Zindović, bivši zet Darka Šarića, je bio u zatvoru zbog ubistva Luke Popovića, Šarićevog šuraka. Terećen je i za ubistvo Miša Vujačića, nekadašnjeg šefa crnogorskog podzemlja u Sloveniji, u septembru 2003. u kockarnici ljubljanskog hotela Lev. Iako je Slovenija tražila Zindovića, pisali su mediji, on nikada nije izručen toj zemlji, jer Podgorica sa Ljubljanom nije imala protokol o međusobnom iz-ručenju svojih građana.

Zindovićevo ime se pominjalo prije nekoliko godina i među grupom koja je optužena da je pripremala ubistvo Veselina Bujića, barskog biznismena sa policijskim dosijeom. Oni, među njima i Zindović, uhapšeni su u iznajmljenom stanu čiji je vlasnik Safet Kalić.

Čuvari tvrde da je Zindović bjekstvo na jesen prošle godine realizovao uz pomoć uprave ZIKS-a, koja mu je, tvrde, omogućila privilegije u zatvoru. Oni su, kažu, samo kolateralna šteta, jer su izvršavali naređenja kada je Zindović pobjegao. Zindović je pobjegao tokom posjete porodici. Posjeta je bila presedan, kazao je Dizdarević u sudnici, pošto je Zindoviću to bila druga posjeta porodici u razmaku od mjesec i po dana. Zatvorenicima se ne dozvoljava, objasnili su čuvari, ni da vide roditelje na samrti.

“Da nas je bilo petorica, bjekstvo nijesmo mogli spriječiti. Inače, uoči polaska za Mojkovac upozoreni smo da budemo ‘liberalni’, da djelujemo uljudno, da ne prepadamo ukućane “, kazao je bivši šef sprovodničke službe.

Načelnik bjelopoljskog zatvora Goran Šćekić optužio je direktora ZIKS-a Miljana Perovića da je on potpisao rješenja kojima je Zindoviću omogućeno da napusti zatvor nakon čega je pobjegao.

Pored Perovića on je za glavnog krivca označio Dragoljuba Bulatovića, tada-šnjeg pomoćnik direktora ZIKS-a, čija su naređenja izvršavali. Nakon bjekstva Zindovića, tvrdi Šćekić, Bulatović je dobio adekvatno namještenje. “Bulatović, koji je odradio zadatak u ovom slučaju, brzometno je smijenjen u ZIKS-u i pre-šao na drugu funkciju u Vladi Crne Gore” kazao je Šćekić,

Šćekić tvrdi i da Zindović nije po zakonu mogao biti smješten u bjelopoljski zatvor već je morao biti u Spužu. “Za ovog osuđenika bila je urađena soba za bračne posjete”, kazao je.

Da je Zindović bio privilegovan u zatvoru, te da je njegovo bjekstvo pripremano i aminovano od strane vrha bezbjednosnih službi i zatvorske uprave tvrdio je ranije Duško Popović, otac ubijenog Luke Popovića.

“U više navrata sam javno govorio o vezama ljudi iz vlasti, policije, tužilaštva i Agencije za nacionalnu bezbjednost sa Zindovićem i upozoravao na ovakav scenario, ali su se državni organi oglušili o sva moja upozorenja. Zindovića od početka štite Duško Marković i Veselin Veljović. Zbog toga me bjekstvo iz bjelopoljskog zatvora ubice našeg sina nije začudilo. Bilo je to očekivano i odrađeno je uz asistenciju bezbjednosnih službi jer je Zindović za njih bio nezgodan svjedok i tempirana bomba”, kazao je Popović Danu nakon bjekstva Zindovića.

On je ranije ukazivao i na mojkovačke veze Zindovića, o čemu je Monitor pisao. Popović je tada kazao da je Zindovića, između ostalih, navodno direktno štitio Veselin Veljović, sekretar Vijeća za bezbijednost i bivši šef Uprave policije.

,,Nema sumnje da je ujak Veselina Veljovića Raco Zindović umiješan u krivično djelo pomoć učiniocu poslije izvršenja krivičnog djela. Prepiska, sada pokojnog, Sretena Zindovića (poginuo u saobraćajnoj nesreći, janura 2014. godine), policajca mojkovačke policije, sa telefona ubicine žene i Raca Zindovića, govori o obimnom dokaznom materijalu protiv ubice Zindovića, koji Raco sklanja iz svoje kuće prije dolaska policije iz Bijelog Polja da vrši pretres kuća Zindovića, u Babića polju, u Mojkovcu “, tvrdio je otac ubijenog Luke Popovića za naš nedjeljnik. Izvori Monitora tvrdili su i da je Veljovićev ujak vodio kafanu-kockarnicu u Vojnim zgradama u Mojkovcu, kojom je, u stvari, iz zatvora u Bijelom Polju navodno upravljao Jovica Zindović.

„Perović je povjerljiv čovjek Duška Markovića. On realizuje u zatvoru Markovićeve pogodbe. Zindović, a ni bilo ko drugi ne može imati povlastice bez njegovog odobrenja”, tvrdi za Monitor izvor upućen u odnose u bezbjednosnim službama.

Ime Miljana Perovića pominjalo se i u aferi crne trojke, kada je bivši zaposleni u ZIKS-u Brajuško Brajušković optužio Perovića i Veljovića da su koordinirali tzv. crnim trojkama, parapolicijskim jedinicama zaduženim za prebijanje novinara i Đukanovićevih političkih oponenata. Oni su to demantovali, a istragu je odbacilo prethodno tužilaštvo. Perović i Veljović su nekada zajedno radili u Specijalnoj antiterorističkoj jedinici(SAJ).

Akcija za ljudska prava (HRA) nedavno je objavila izvještaj o uslovima u ZIKS-u, čije je nalaze Monitor već objelodanio, a koji pokazuju da su uslovi većine zatvorenika ispod propisanih standarda. Zatvor je prebukiran, neadekvatno opremljen, sa zatvorenicima se skoro i ne radi u smislu resocijalizacije i psihološke podrške. Istovremeno, manji procenat zatvorenika, pokazuju svjedočenja bivših radnika ZIKS-a ali i zatvorenika, uživa privilegije. Oni, prema tim svjedočenjima, žive u apartmanima, a nerijetko mimo propisa napuštaju zatvor.

Zatvorenici za koje se tvrdilo da su privilegovani u zatvoru su oni za koje se sumnjalo da su svoje kriminalne uspjehe dužni vezama sa visokom politikom.

Monitor je pisao i o slučaju posebnog tretmana Duška Šarića u ZIKS-u. Sagovornik Monitora ispričao je da je mlađem Šariću uprava zatvora, kršeći Pravilnik o kućnom redu u ZIKS-u, Zakon o izvršenju krivičnih sankcija i druge propise, omogućavala privilegije.

Šarić je navodno u zatvoru mogao da ,,naruči i nabavi sve” što mu je potrebno. Renovirao je kupatilo. ,,Naručio je i od svog novca kupio moderne tuš baterije. Napravljene su i kabine za pojedinačno tuširanje”, kazao je sagovornik Monitora, svjedok Šarićevih građevinskih poduhvata.

Sagovornik Monitora tvrdio je da nije bila rijetkost da Šarić boravi u kancelariji kod načelnika zatvora Gorana Šćekića, koji sada svjedoči o privilegijama Zindovića.

Pisalo se i o nagradnim vikendima uprave ZIKS-a za pokojnog Armina Mušu Osmanagića, vođu jednog od barskih klanova koji je povezivan sa bezbjednosnim službama. Jednom prilikom kada je dobio nagradni vikend, objavili su ranije mediji, Osmanagić je učestvovao u vatrenom obračunu u Baru. Tada je i ranjen.

I pored više svjedočenja od strane zaposlenih u ZIKS-u i zatvorenika o privilegijama pojedinih kriminalaca u Spužu, direktoru ZIKS-a Miljanu Peroviću ne pada na pamet da zbog toga ponudi ostavku. Pa ni reda radi, kao ono u oktobru prošle godine, kada je to učinio nakon bjekstva Jovice Zindovića, a ministar pravde Zoran Pažin odlučio da je – ne prihvati.

On je negdje davno, onako usput, negirao da pojedini zatvorenici imaju privilegovan status. To je valjda bilo dovoljno. Svjedočenja se ipak gomilaju.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo