Povežite se sa nama

MONITORING

KO ŠTITI VIP ZATVORENIKE: Bijeli medvjedi ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Ove i protekle sedmice više bivših zaposlenih u spuškom zatvoru (ZIKS) svjedočilo je o privilegovanim zatvorenicima.

Najprije je bivša službenica ZIKS-a Ana Bakić ustvrdila da ima dokaze da je iz ZIKS-a nezakonito puštan da izađe bivši robijaš Haris Škrielj. Ona tvrdi da je Škrielj izlazio na po nekoliko sati, a da ga je jednom prilikom i srela u gradu. “Dozvoljavali su mu da tokom noći izađe da se vidi sa djevojkom. Jedne noći srela sam ga sa djevojkom kod zgrade Vektre u Podgorici, a trebalo je da bude u ćeliji. Rekao mi je da ćutim i ne pričam nikome ništa”, tvrdi Bakić.

Iz ZIKS-a su to negirali, tvrdeći da Škrielj nije imao nikakve pogodnosti tokom izdržavanja kazne. “On je 3. jula 2013. sproveden u KCCG da posjeti bolesnu majku. Drugih pogodnosti nije bilo”, tvrde iz Zavoda.

Uprava ZIKS-a nije međutim reagovala ni šturim demantijem kada su u sudnici ove sedmice bivši zatvorski čuvari kojima se sudi zbog bjekstva Jovice Zindovića u jesen prošle godine, ustvrdili da je Zindović uživao privilegije u zatvoru.

Bivši šef sprovodničke službe bjelopoljskog zatvora Safet Dizdarević kazao je da je Zindović po nečijem odobrenju imao uređen apartman sa mašinama za pranje i sušenje veša, te mašinom za pranje posuđa.

Dizdarević je kazao da bi i on i čuvari danas bili mrtvi da su 7. oktobra prošle godine sustigli i pucali na odbjeglog Zindovića. Zindović, bivši zet Darka Šarića, je bio u zatvoru zbog ubistva Luke Popovića, Šarićevog šuraka. Terećen je i za ubistvo Miša Vujačića, nekadašnjeg šefa crnogorskog podzemlja u Sloveniji, u septembru 2003. u kockarnici ljubljanskog hotela Lev. Iako je Slovenija tražila Zindovića, pisali su mediji, on nikada nije izručen toj zemlji, jer Podgorica sa Ljubljanom nije imala protokol o međusobnom iz-ručenju svojih građana.

Zindovićevo ime se pominjalo prije nekoliko godina i među grupom koja je optužena da je pripremala ubistvo Veselina Bujića, barskog biznismena sa policijskim dosijeom. Oni, među njima i Zindović, uhapšeni su u iznajmljenom stanu čiji je vlasnik Safet Kalić.

Čuvari tvrde da je Zindović bjekstvo na jesen prošle godine realizovao uz pomoć uprave ZIKS-a, koja mu je, tvrde, omogućila privilegije u zatvoru. Oni su, kažu, samo kolateralna šteta, jer su izvršavali naređenja kada je Zindović pobjegao. Zindović je pobjegao tokom posjete porodici. Posjeta je bila presedan, kazao je Dizdarević u sudnici, pošto je Zindoviću to bila druga posjeta porodici u razmaku od mjesec i po dana. Zatvorenicima se ne dozvoljava, objasnili su čuvari, ni da vide roditelje na samrti.

“Da nas je bilo petorica, bjekstvo nijesmo mogli spriječiti. Inače, uoči polaska za Mojkovac upozoreni smo da budemo ‘liberalni’, da djelujemo uljudno, da ne prepadamo ukućane “, kazao je bivši šef sprovodničke službe.

Načelnik bjelopoljskog zatvora Goran Šćekić optužio je direktora ZIKS-a Miljana Perovića da je on potpisao rješenja kojima je Zindoviću omogućeno da napusti zatvor nakon čega je pobjegao.

Pored Perovića on je za glavnog krivca označio Dragoljuba Bulatovića, tada-šnjeg pomoćnik direktora ZIKS-a, čija su naređenja izvršavali. Nakon bjekstva Zindovića, tvrdi Šćekić, Bulatović je dobio adekvatno namještenje. “Bulatović, koji je odradio zadatak u ovom slučaju, brzometno je smijenjen u ZIKS-u i pre-šao na drugu funkciju u Vladi Crne Gore” kazao je Šćekić,

Šćekić tvrdi i da Zindović nije po zakonu mogao biti smješten u bjelopoljski zatvor već je morao biti u Spužu. “Za ovog osuđenika bila je urađena soba za bračne posjete”, kazao je.

Da je Zindović bio privilegovan u zatvoru, te da je njegovo bjekstvo pripremano i aminovano od strane vrha bezbjednosnih službi i zatvorske uprave tvrdio je ranije Duško Popović, otac ubijenog Luke Popovića.

“U više navrata sam javno govorio o vezama ljudi iz vlasti, policije, tužilaštva i Agencije za nacionalnu bezbjednost sa Zindovićem i upozoravao na ovakav scenario, ali su se državni organi oglušili o sva moja upozorenja. Zindovića od početka štite Duško Marković i Veselin Veljović. Zbog toga me bjekstvo iz bjelopoljskog zatvora ubice našeg sina nije začudilo. Bilo je to očekivano i odrađeno je uz asistenciju bezbjednosnih službi jer je Zindović za njih bio nezgodan svjedok i tempirana bomba”, kazao je Popović Danu nakon bjekstva Zindovića.

On je ranije ukazivao i na mojkovačke veze Zindovića, o čemu je Monitor pisao. Popović je tada kazao da je Zindovića, između ostalih, navodno direktno štitio Veselin Veljović, sekretar Vijeća za bezbijednost i bivši šef Uprave policije.

,,Nema sumnje da je ujak Veselina Veljovića Raco Zindović umiješan u krivično djelo pomoć učiniocu poslije izvršenja krivičnog djela. Prepiska, sada pokojnog, Sretena Zindovića (poginuo u saobraćajnoj nesreći, janura 2014. godine), policajca mojkovačke policije, sa telefona ubicine žene i Raca Zindovića, govori o obimnom dokaznom materijalu protiv ubice Zindovića, koji Raco sklanja iz svoje kuće prije dolaska policije iz Bijelog Polja da vrši pretres kuća Zindovića, u Babića polju, u Mojkovcu “, tvrdio je otac ubijenog Luke Popovića za naš nedjeljnik. Izvori Monitora tvrdili su i da je Veljovićev ujak vodio kafanu-kockarnicu u Vojnim zgradama u Mojkovcu, kojom je, u stvari, iz zatvora u Bijelom Polju navodno upravljao Jovica Zindović.

„Perović je povjerljiv čovjek Duška Markovića. On realizuje u zatvoru Markovićeve pogodbe. Zindović, a ni bilo ko drugi ne može imati povlastice bez njegovog odobrenja”, tvrdi za Monitor izvor upućen u odnose u bezbjednosnim službama.

Ime Miljana Perovića pominjalo se i u aferi crne trojke, kada je bivši zaposleni u ZIKS-u Brajuško Brajušković optužio Perovića i Veljovića da su koordinirali tzv. crnim trojkama, parapolicijskim jedinicama zaduženim za prebijanje novinara i Đukanovićevih političkih oponenata. Oni su to demantovali, a istragu je odbacilo prethodno tužilaštvo. Perović i Veljović su nekada zajedno radili u Specijalnoj antiterorističkoj jedinici(SAJ).

Akcija za ljudska prava (HRA) nedavno je objavila izvještaj o uslovima u ZIKS-u, čije je nalaze Monitor već objelodanio, a koji pokazuju da su uslovi većine zatvorenika ispod propisanih standarda. Zatvor je prebukiran, neadekvatno opremljen, sa zatvorenicima se skoro i ne radi u smislu resocijalizacije i psihološke podrške. Istovremeno, manji procenat zatvorenika, pokazuju svjedočenja bivših radnika ZIKS-a ali i zatvorenika, uživa privilegije. Oni, prema tim svjedočenjima, žive u apartmanima, a nerijetko mimo propisa napuštaju zatvor.

Zatvorenici za koje se tvrdilo da su privilegovani u zatvoru su oni za koje se sumnjalo da su svoje kriminalne uspjehe dužni vezama sa visokom politikom.

Monitor je pisao i o slučaju posebnog tretmana Duška Šarića u ZIKS-u. Sagovornik Monitora ispričao je da je mlađem Šariću uprava zatvora, kršeći Pravilnik o kućnom redu u ZIKS-u, Zakon o izvršenju krivičnih sankcija i druge propise, omogućavala privilegije.

Šarić je navodno u zatvoru mogao da ,,naruči i nabavi sve” što mu je potrebno. Renovirao je kupatilo. ,,Naručio je i od svog novca kupio moderne tuš baterije. Napravljene su i kabine za pojedinačno tuširanje”, kazao je sagovornik Monitora, svjedok Šarićevih građevinskih poduhvata.

Sagovornik Monitora tvrdio je da nije bila rijetkost da Šarić boravi u kancelariji kod načelnika zatvora Gorana Šćekića, koji sada svjedoči o privilegijama Zindovića.

Pisalo se i o nagradnim vikendima uprave ZIKS-a za pokojnog Armina Mušu Osmanagića, vođu jednog od barskih klanova koji je povezivan sa bezbjednosnim službama. Jednom prilikom kada je dobio nagradni vikend, objavili su ranije mediji, Osmanagić je učestvovao u vatrenom obračunu u Baru. Tada je i ranjen.

I pored više svjedočenja od strane zaposlenih u ZIKS-u i zatvorenika o privilegijama pojedinih kriminalaca u Spužu, direktoru ZIKS-a Miljanu Peroviću ne pada na pamet da zbog toga ponudi ostavku. Pa ni reda radi, kao ono u oktobru prošle godine, kada je to učinio nakon bjekstva Jovice Zindovića, a ministar pravde Zoran Pažin odlučio da je – ne prihvati.

On je negdje davno, onako usput, negirao da pojedini zatvorenici imaju privilegovan status. To je valjda bilo dovoljno. Svjedočenja se ipak gomilaju.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo