Povežite se sa nama

MONITORING

Ko švercuje i ko zarađuje

Objavljeno prije

na

Brod sa 53.760.000 cigareta marke Kleopatra koje su grčke vlasti kao švercovane zaplijenile krajem prošle godine u luci Krismos, na putu iz Bara za Libiju, o čemu je nedavno izvijestili i naši mediji, tek su dio mjesečne proizvodnje Kleopatre u Duvanskom kombinatu Podgorica (DKP) u stečaju. Kuda ide ta proizvodnja i ko ima koristi od toga, misterija je.

Prema informacijama Monitora, policija je konačno upala i počela istragu. Šta će od svega biti i šta istražuju ostaje da se vidi. Sigurno je međutim da je neko moćan svih ovih godina štitio sumnjive poslove u ovoj fabrici.

,,DKP mjesečno proizvede oko 180 tona cigareta Kleopatre, ali i drugih misterioznih brendova. Iz Duvanskog se čak ne smije iznijeti ni škart, da se ne bi saznalo šta se unutra proizvodi”, kaže za Monitor Žarko Knežević, predsjednik Udruženja manjinskih akcionara DKP. Preračunato u paklice, ispada da DKP u stečaju proizvodi oko devet miliona kutija mjesečno”. Ako se uzme da se jedna kutija proda za najmanje 35 centi, imajući u vidu da se u DKP proizvodi za 26 centi po paklici, Duvanski mjesečno zaradi minimum oko tri i po miliona eura”.

To znači da Duvanski u stečaju godišnje zaradi najmanje oko 40 miliona eura. Ko stavlja te novce u džep? DKP je za prošlu godinu prijavio gubitak od dva i po miliona eura. Kako?

Isto pitanje nedavno je u parlamentu uputio ministru poljoprivrede Petru Ivanoviću poslanik SNP Velizar Kaluđerović. Kaluđerović je ukazao da osim zarada za 200 radnika, Duvanski nema nikakvih dodatnih troškova, pošto je između ostalog kada je ušao u stečaj rasprodata sva imovina fabrike.

Prema finansijskom izvještaju, DKP je 2012. za zarade izdvojio nešto preko dva miliona eura, skoro duplo manje od mjesečne zarade. Gdje onda završava profit?

,,U Duvanski ne sigurno, pretpostavljam na inostrane račune”, kaže za Monitor Knežević.,,Radnicima se duguju dvije plate, iako novca ima. Tako ih disciplinuju i pripremaju za konačni scenario” .

Knežević odavno upozorava da su gubici DKP fiktivni i da su oni dio scenarija duvanskog lobija da na štetu manjinskih akcionara i uz pomoć vlasti DKP gurne u likvidaciju, a sa njegovom opremom i imovinom nastavi unosni posao u Novom duvanskom kombinatu (NDKP). NDKP su Vlada i Opština Podgorica osnovali nakon sto je Duvanski uveden u stečaj zbog duga od 100 hiljada eura prema EPCG, iako su mnogo veći dužnici EPCG nastavljali da posluju. Na taj način manjinski akcionari koji posjeduju čak 49 posto akcija istjerani su iz igre, ostali bez svoje imovine, koju teško mogu da povrate iz opustošene stečajne mase.

NDKP je nedavno preuzeo konzorcijum tek osnovanih i anonimnih kompanija bez iskustva u duvanskoj proizvodnji, ali povezanih sa Branislavom Mićunovićem i Svetozarom Marovićem što ukazuje na osnovanu sumnju da Šelzijeva lista legalizuje posao, o čemu je Monitor već pisao. Mićunović je Đukanovićev prijatelj sa itaijanske potjernice za šverc cigareta. Šelzi, italijanski tužilac je kao šefa organizovane skupine koja je švercovala cigarete označio crnogorskog premijera Mila Đukanovića. Novi vlasnici NDKP uz blagoslov vlasti već kasne sa preuzetim obavezama. Rok da uplate 7, 1 miliona eura koliko je dogovoreno pomjeren je za kraj avgusta.

Dok je DKP u stečaju prikazivao gubitke, Kleopatra je punom parom izvožena. Brod koji je krajem prošle godine, nakon dojave britanskog diplomate da se radi o krijumčarenju, uhvaćen u Grčkoj nije jedini tovar Kleopatre proizveden u Duvanskom koji je iz Bara pošao za Libiju.

Tokom suđenja u Grčkoj, izvještavali su tamošnji mediji, saopšteno je da su samo tokom nekoliko posljednjih mjeseci 2012. četiri tovara Kleopatre iz Bara pošla u Libiju. Sud je utvrdio i posebno ukazao na to da se na paklicama Kleopatre koje su zaplijenjene u luci Krismos ne nalazi ime kompanije FZE Liberty za koju navodno Duvanski proizvodi Kleopatru. Utvrđeno je da je na paklicama pisalo da su cigarete proizvedene u Egiptu, kao i ime kompanije Eastern company koja inače proizvodi ovaj brend i koja je još ranije najavila tužbu odgovornih, tvrdeći da nikome nije dala licencu za proizvodnju Kleopatre. U izvještaju Svjetske carinske organizacije za 2012. jasno se navodi da se radilo o krijumčarenoj robi, iako uprava DKP tvrdi da je ta roba neosnovano zaplijenjena, te da je kasnije poslata na odredište.

Pravni zastupnik FZE Liberty na sudu u Grčkoj nije priložio licencu te kompanije za proizvodnju Kleopatre, pišu grčki mediji. Licenci je kako je tvrdio navodno bio istekao rok. Ovdašnji mediji su već objavili da kompanija FZE LIberty ne postoji u privrednom registru UAE, bar ne kao kompanija koja se bavi proizvodnjom duvana.

Čitav posao ne bi bio moguć da Vlada nije inicirala dopune Zakona o akcizama koji su „po skraćenom postupku” usvojene u Skupštini. Zakonu je dopisan član da „duvanski proizvodi koji se izvoze ne moraju biti obilježeni posebnom izvoznom markicom, pod uslovom da zakonom države uvoznice nije propisana obaveza da se duvanski proizvodi obilježavaju akciznom markicom”. Kleopatra se otuda izvozi bez akcizne markice.

Knežević je i ranije za Monitor tvrdio da šverc u Duvanskom nikada nije prestao. ,,Šverc je u jednom periodu bio manje vidljiv zahvaljujući ilegalnoj fabrici cigareta u Mojkovcu koju je Duvanski 10 godina servisirao”

O švercu cigareta u Mojkovcu govorilo je više svjedoka, od bivšeg rožajskog načelnika policije tragično stradalog Ernada Kalača za kojeg njegova porodica sumnja da je ubijen, do policajaca koji su morali da napuste zemlju. Nedavno je pretučen i Muharem Fejzić, još jedan od svjedoka šverca na sjeveru koji je o tome progovorio. Opozicija je više puta tvrdila da iza fabrike u Mojkovcu stoji tzv. mojkovački klan predvođen Duškom Markovićem i Veselinom Veljovićem, bivšim direktorom Uprave policije. Nebojša Medojević ocijenio je da se šverc odvija uz blagoslov i pomoć državnog vrha. Prema Monitorovim izvorima u Mojkovcu se proizvodi dodatnih oko 40 tona cigareta mjesečno.

Bivša državna tužiteljica Ranka Čarapić još je 2011. godine, nakon serije tekstova u Vijestima o ilegalnoj proizvodnji cigareta u Mojkovcu, najavila istražne radnje, ali ništa od toga.

Sumnju da se radi o organizovanom poduhvatu i širem planu pokazuje i to što je imovina Duvanskog rasprodala i prije nego se osušila tinta na planu za njegovu reorganizaciju. ,,Nije se čekalo ni da počne realizovati plan reorganizacije, stečajni upravnik prodaje cjelokupnu imovinu bez obzira što se planira da do kraja 2014. godine Duvanski kombinat, proizvodeći, radeći, vrati cjelokupni dug koji je prema državi bio 30,6 miliona evra i naravno da se vrati na zdrave noge. Kako će ga vratiti na zdrave noge bez imovine” , primijetio je Kaluđerović u parlamentu.

Stečajni upravnik Veselin Raičević prodao je zemlju Duvanskog za samo 13 miliona eura podgoričkoj kompaniji Zetagradnja. Manjinski akcionari tvrde da je to urađeno nezakonito i da je Zetagradnja tako ne samo jeftino preuzela zemlju, već i tri miliona eura dobila gratis pošto DKP posjeduje vise zemlje nego što je prikazano. Takođe, Udruženje je došlo do dokumenata koji pokazuje da je Zetagradnja dobila i oko šest hiljada kvadrata poslovnog prostora više nego što stoji u kupoprodajnom ugovoru. Oni su zbog toga dopunili ranije podnijetu tužbu protiv države, glavnog grada, DKP, Zetagradnje i Novog duvanskog kombinata i stečajnog upravnika DKP. ,,Ne mogu nas kupiti ni zaustaviti. Borićemo se za ono što nam pripada. Za Duvanski. Kad tad tražićemo da krivično odgovaraju svi koji su ga uništavali”, kaže Knežević. ,,Posebni krivci su ministri poljoprivrede Tarzan Milošević, Milutin Simović i Petar Ivanović, kao i Branko Vujović”.

Zna se ko je njihov šef.

I duvanski kao limenka?

Velizar Kaluđerović je u parlamentu naveo da država od 1. marta ove godine Zetagradnji plaća mjesečno 100 hiljada eura, jer zemljište DKP nije oslobođeno. Prvi mart bio je rok za to predviđen kupoprodajnim ugovorom. ,,Zetagradnji je data mogućnost i da šest miliona koje nije izmirio od ukupne cijene od 13 miliona evra ne plati dok se lokacija koju je kupio kompletno ne oslobodi. A kako da se osobodi, gospodine ministre, kada Novi duvanski koji ste formirali, država i glavni grad, još nije počeo da se gradi”, obratio se Kaluđerović aktuelnom ministru poljoprivrede Petru Ivanoviću. ,,Desiće nam se slični scenario kao što se desio sa Limenkom kada je Aco Đukanović, brat premijerov, ustao sa tužbom i u prvostepenom postupku uspio da ostvari višemilionsku naknadu zbog navodno izgubljene dobiti jer država nije dislocirala Limenku već nekoliko godina. Već smo duže od pola godine u docnji prema Zetagradnji i gradimo argumentaciju da i Zetagradnja na sličan način ustane sa tužbom.” Da je taj scenario moguć nedavno je za Monitor ustvrdio i Dejan Milovac, zamjenik direktora MANS-a.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo