Povežite se sa nama

MONITORING

Ko švercuje i ko zarađuje

Objavljeno prije

na

Brod sa 53.760.000 cigareta marke Kleopatra koje su grčke vlasti kao švercovane zaplijenile krajem prošle godine u luci Krismos, na putu iz Bara za Libiju, o čemu je nedavno izvijestili i naši mediji, tek su dio mjesečne proizvodnje Kleopatre u Duvanskom kombinatu Podgorica (DKP) u stečaju. Kuda ide ta proizvodnja i ko ima koristi od toga, misterija je.

Prema informacijama Monitora, policija je konačno upala i počela istragu. Šta će od svega biti i šta istražuju ostaje da se vidi. Sigurno je međutim da je neko moćan svih ovih godina štitio sumnjive poslove u ovoj fabrici.

,,DKP mjesečno proizvede oko 180 tona cigareta Kleopatre, ali i drugih misterioznih brendova. Iz Duvanskog se čak ne smije iznijeti ni škart, da se ne bi saznalo šta se unutra proizvodi”, kaže za Monitor Žarko Knežević, predsjednik Udruženja manjinskih akcionara DKP. Preračunato u paklice, ispada da DKP u stečaju proizvodi oko devet miliona kutija mjesečno”. Ako se uzme da se jedna kutija proda za najmanje 35 centi, imajući u vidu da se u DKP proizvodi za 26 centi po paklici, Duvanski mjesečno zaradi minimum oko tri i po miliona eura”.

To znači da Duvanski u stečaju godišnje zaradi najmanje oko 40 miliona eura. Ko stavlja te novce u džep? DKP je za prošlu godinu prijavio gubitak od dva i po miliona eura. Kako?

Isto pitanje nedavno je u parlamentu uputio ministru poljoprivrede Petru Ivanoviću poslanik SNP Velizar Kaluđerović. Kaluđerović je ukazao da osim zarada za 200 radnika, Duvanski nema nikakvih dodatnih troškova, pošto je između ostalog kada je ušao u stečaj rasprodata sva imovina fabrike.

Prema finansijskom izvještaju, DKP je 2012. za zarade izdvojio nešto preko dva miliona eura, skoro duplo manje od mjesečne zarade. Gdje onda završava profit?

,,U Duvanski ne sigurno, pretpostavljam na inostrane račune”, kaže za Monitor Knežević.,,Radnicima se duguju dvije plate, iako novca ima. Tako ih disciplinuju i pripremaju za konačni scenario” .

Knežević odavno upozorava da su gubici DKP fiktivni i da su oni dio scenarija duvanskog lobija da na štetu manjinskih akcionara i uz pomoć vlasti DKP gurne u likvidaciju, a sa njegovom opremom i imovinom nastavi unosni posao u Novom duvanskom kombinatu (NDKP). NDKP su Vlada i Opština Podgorica osnovali nakon sto je Duvanski uveden u stečaj zbog duga od 100 hiljada eura prema EPCG, iako su mnogo veći dužnici EPCG nastavljali da posluju. Na taj način manjinski akcionari koji posjeduju čak 49 posto akcija istjerani su iz igre, ostali bez svoje imovine, koju teško mogu da povrate iz opustošene stečajne mase.

NDKP je nedavno preuzeo konzorcijum tek osnovanih i anonimnih kompanija bez iskustva u duvanskoj proizvodnji, ali povezanih sa Branislavom Mićunovićem i Svetozarom Marovićem što ukazuje na osnovanu sumnju da Šelzijeva lista legalizuje posao, o čemu je Monitor već pisao. Mićunović je Đukanovićev prijatelj sa itaijanske potjernice za šverc cigareta. Šelzi, italijanski tužilac je kao šefa organizovane skupine koja je švercovala cigarete označio crnogorskog premijera Mila Đukanovića. Novi vlasnici NDKP uz blagoslov vlasti već kasne sa preuzetim obavezama. Rok da uplate 7, 1 miliona eura koliko je dogovoreno pomjeren je za kraj avgusta.

Dok je DKP u stečaju prikazivao gubitke, Kleopatra je punom parom izvožena. Brod koji je krajem prošle godine, nakon dojave britanskog diplomate da se radi o krijumčarenju, uhvaćen u Grčkoj nije jedini tovar Kleopatre proizveden u Duvanskom koji je iz Bara pošao za Libiju.

Tokom suđenja u Grčkoj, izvještavali su tamošnji mediji, saopšteno je da su samo tokom nekoliko posljednjih mjeseci 2012. četiri tovara Kleopatre iz Bara pošla u Libiju. Sud je utvrdio i posebno ukazao na to da se na paklicama Kleopatre koje su zaplijenjene u luci Krismos ne nalazi ime kompanije FZE Liberty za koju navodno Duvanski proizvodi Kleopatru. Utvrđeno je da je na paklicama pisalo da su cigarete proizvedene u Egiptu, kao i ime kompanije Eastern company koja inače proizvodi ovaj brend i koja je još ranije najavila tužbu odgovornih, tvrdeći da nikome nije dala licencu za proizvodnju Kleopatre. U izvještaju Svjetske carinske organizacije za 2012. jasno se navodi da se radilo o krijumčarenoj robi, iako uprava DKP tvrdi da je ta roba neosnovano zaplijenjena, te da je kasnije poslata na odredište.

Pravni zastupnik FZE Liberty na sudu u Grčkoj nije priložio licencu te kompanije za proizvodnju Kleopatre, pišu grčki mediji. Licenci je kako je tvrdio navodno bio istekao rok. Ovdašnji mediji su već objavili da kompanija FZE LIberty ne postoji u privrednom registru UAE, bar ne kao kompanija koja se bavi proizvodnjom duvana.

Čitav posao ne bi bio moguć da Vlada nije inicirala dopune Zakona o akcizama koji su „po skraćenom postupku” usvojene u Skupštini. Zakonu je dopisan član da „duvanski proizvodi koji se izvoze ne moraju biti obilježeni posebnom izvoznom markicom, pod uslovom da zakonom države uvoznice nije propisana obaveza da se duvanski proizvodi obilježavaju akciznom markicom”. Kleopatra se otuda izvozi bez akcizne markice.

Knežević je i ranije za Monitor tvrdio da šverc u Duvanskom nikada nije prestao. ,,Šverc je u jednom periodu bio manje vidljiv zahvaljujući ilegalnoj fabrici cigareta u Mojkovcu koju je Duvanski 10 godina servisirao”

O švercu cigareta u Mojkovcu govorilo je više svjedoka, od bivšeg rožajskog načelnika policije tragično stradalog Ernada Kalača za kojeg njegova porodica sumnja da je ubijen, do policajaca koji su morali da napuste zemlju. Nedavno je pretučen i Muharem Fejzić, još jedan od svjedoka šverca na sjeveru koji je o tome progovorio. Opozicija je više puta tvrdila da iza fabrike u Mojkovcu stoji tzv. mojkovački klan predvođen Duškom Markovićem i Veselinom Veljovićem, bivšim direktorom Uprave policije. Nebojša Medojević ocijenio je da se šverc odvija uz blagoslov i pomoć državnog vrha. Prema Monitorovim izvorima u Mojkovcu se proizvodi dodatnih oko 40 tona cigareta mjesečno.

Bivša državna tužiteljica Ranka Čarapić još je 2011. godine, nakon serije tekstova u Vijestima o ilegalnoj proizvodnji cigareta u Mojkovcu, najavila istražne radnje, ali ništa od toga.

Sumnju da se radi o organizovanom poduhvatu i širem planu pokazuje i to što je imovina Duvanskog rasprodala i prije nego se osušila tinta na planu za njegovu reorganizaciju. ,,Nije se čekalo ni da počne realizovati plan reorganizacije, stečajni upravnik prodaje cjelokupnu imovinu bez obzira što se planira da do kraja 2014. godine Duvanski kombinat, proizvodeći, radeći, vrati cjelokupni dug koji je prema državi bio 30,6 miliona evra i naravno da se vrati na zdrave noge. Kako će ga vratiti na zdrave noge bez imovine” , primijetio je Kaluđerović u parlamentu.

Stečajni upravnik Veselin Raičević prodao je zemlju Duvanskog za samo 13 miliona eura podgoričkoj kompaniji Zetagradnja. Manjinski akcionari tvrde da je to urađeno nezakonito i da je Zetagradnja tako ne samo jeftino preuzela zemlju, već i tri miliona eura dobila gratis pošto DKP posjeduje vise zemlje nego što je prikazano. Takođe, Udruženje je došlo do dokumenata koji pokazuje da je Zetagradnja dobila i oko šest hiljada kvadrata poslovnog prostora više nego što stoji u kupoprodajnom ugovoru. Oni su zbog toga dopunili ranije podnijetu tužbu protiv države, glavnog grada, DKP, Zetagradnje i Novog duvanskog kombinata i stečajnog upravnika DKP. ,,Ne mogu nas kupiti ni zaustaviti. Borićemo se za ono što nam pripada. Za Duvanski. Kad tad tražićemo da krivično odgovaraju svi koji su ga uništavali”, kaže Knežević. ,,Posebni krivci su ministri poljoprivrede Tarzan Milošević, Milutin Simović i Petar Ivanović, kao i Branko Vujović”.

Zna se ko je njihov šef.

I duvanski kao limenka?

Velizar Kaluđerović je u parlamentu naveo da država od 1. marta ove godine Zetagradnji plaća mjesečno 100 hiljada eura, jer zemljište DKP nije oslobođeno. Prvi mart bio je rok za to predviđen kupoprodajnim ugovorom. ,,Zetagradnji je data mogućnost i da šest miliona koje nije izmirio od ukupne cijene od 13 miliona evra ne plati dok se lokacija koju je kupio kompletno ne oslobodi. A kako da se osobodi, gospodine ministre, kada Novi duvanski koji ste formirali, država i glavni grad, još nije počeo da se gradi”, obratio se Kaluđerović aktuelnom ministru poljoprivrede Petru Ivanoviću. ,,Desiće nam se slični scenario kao što se desio sa Limenkom kada je Aco Đukanović, brat premijerov, ustao sa tužbom i u prvostepenom postupku uspio da ostvari višemilionsku naknadu zbog navodno izgubljene dobiti jer država nije dislocirala Limenku već nekoliko godina. Već smo duže od pola godine u docnji prema Zetagradnji i gradimo argumentaciju da i Zetagradnja na sličan način ustane sa tužbom.” Da je taj scenario moguć nedavno je za Monitor ustvrdio i Dejan Milovac, zamjenik direktora MANS-a.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas

 

 

,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljki Ireni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.

,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.

,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.

Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.

Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.

Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Nakon ustoličenja mitropolit Joanikije se ponašao lojalno prema srbijanskoj vlasti. Temeljni ugovor sa Vladom CG koji je trebao potpisati mitropolit crnogorski (kako je i Amfilohije najavio i kako je bila praksa u okruženju da to rade mjesni mitropoliti)  potpisao je srbijanski patrijarh Porfirije Perić. Perić je zaređao česte posjete Crnoj Gori i javno se uključio u kampanju pred popis stanovništva (u saradnji sa srpskom službom državne bezbjednosti) da se Crnogorci nacionalno izjašanjavaju kao Srbi.

Joanikije je ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti. Američki episkopi, hercegovački i njemački mitropoliti su već neko vrijeme javni protivnici i kritičari Vučića i njegove klike. Ipak, za razliku od “srpskih ustaša” i drugih epiteta upućenih studentima koje su šestorica osudili, epitet “zlodusi Lubjanke” nije osuđen u javnom pismu, možda baš zbog Joanikijeve bliskosti s njima.  On je suštinski  podržao rusku agresiju na Ukrajinu. Tvrdio je da su “događaji u Ukrajini posljedice bezbožništva koje se bilo ukorijenilo” kao i da je “Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina“. Nakon početka agresije posjetio je Moskvu dva puta. U oktobru 2022. je odatle poručio da je “Crna Gora… opstala zato što se vezivala za Rusiju”. Tada je sa episkopom slavonskim Jovanom Čulibrkom 18. oktobra otvorio i blagoslovio Festival “Srpska uteha ruskom srcu”. Za poglavara ruske crkve u Ukrajini Onufrija Berezovskog, koji je ranije podržao litije i dolazio u Crnu Goru, Joanikije nije imao “reči utehe” kao za Ruse. Onufrije je nekoliko puta osudio agresiju, teška razaranja i zločine koje je ruska vojska počinila u Ukrajini, pri tom porušivši ili oštetivši i 397 pravoslavnih crkava i manastira.

Srbijanska vlast je 3. marta odgovorila na Joanikijev potpis sa tekstom u Večernjim novostima koje uređuje Milorad Vučelić, nekada glavni ratni propagandista Slobodana Miloševića i sadašnji medijski bič Andrićevog venca. Vučelic je i nosilac Ordena Svetog Save koji mu je lično uručio patrijarh Porfirije za “novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina”. Novosti su napisale, tj. ispalo je kao da su prenijele iz Sunčanika, “10 razloga zbog kojih mitropolit Joanikije nije smeo da potpiše pismo protiv SPC i patrijarha srpskog”. Mimo rušenja jedninstva SPC-a, Joanikiju se zamjera da je zaboravio da ga je Patrijarh ustoličio na Cetinju, da nije osudio “besprizornu kampanju koja se, prvenstveno preko (nezavisnih) Nova.rs, N1 i društvenih mreža, vodi protiv Srpske Crkve i srpskog patrijarha”. Još se zamjera da je “zaboravio da pogleda ko sve iz Crne Gore podržava proteste u Srbiji”. To su “osvedočeni neprijatelji MCP i neprijatelji srpskog naroda…Aljbin Kurti… i podrška iz Hrvatske sa sve ustaškim i neo-ustaškim simbolima”. Autor teksta tvrdi da “niko ni u najkošmarnijem snu nije mogao da sanja da će Mitropolit Joanikije, koji je smatran za tvrdi stub Srpske Crkve u CG, stati u red sa onima koji ne žele dobro srpskom narodu i Srbiji”. Tekst završava da “još uvek nije kasno da Joanikije povuče svoj potpis sa tog pisma protiv Patrijarha …i da se javno izvini… i prinese pokajanje i zatraži oproštaj”. Čitajući između redova i prema ranijim tekstovima Vučelićevog lista, da se naslututi da će, u suprotnom, Marko Parezanović (načelnik operative državne bezbjednosti i osoba veoma bliska Vučiću) morati (opet) da se pozabavi Joanikijem. Osim ako ga ne zaštite moćni “zlodusi Lubjanke”.

Takvih strahova, za sada, nemaju svjetovni srpski političari u Crnoj Gori koji takođe ispovjedaju (deklarativno) pravoslavlje ali prije svega lojalnost Prvoj familiji Srbije i Kremlju. Predsjednik državne Skupštine Andrija Mandić i njegov koalicioni partner Milan Knežević su sletili 1. marta u Banja Luku da javno pruže podršku političarima čije riječi i potezi, po njihovom sopstvenom priznanju, imaju za cilj razbijanje države Bosne i Hercegovine. Takav scenarij nesumnjivo može imati nesagladive posljedice u regionu i šire.

U Palati Republike ih je dočekao prvostepeno osuđeni predsjednik RS-a Milorad Dodik. Dodik je nakon objave presude u Sudu BiH 26. februara zbog donešenja zakona u NSRS o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH i odluka Visokog predstavnika za BiH najavio nastavak konfrontacije. Istovremeno su Mandić i Knežević osudili ovu presudu kao pucanj u Dejton i nedemoktratski čin. Po ubrzanoj proceduri parlament RS-a je usvojio novi set zakona kojima se zabranjuje rad Tužilaštva i Suda BiH i SIPA-e (Državna agencija za istragu i zaštite) na teritoriji Republike Srpske. Takođe je pozvao zaposlene Srbe u ovim organima da pređu u institucije RS-a. Ostalo je još da se donesu zakoni o OSA-i (Obavještajna sigurnosna agencija ), Graničnoj policiji i Upravi za indirektno oporezivanje. Ukoliko bi RS pokušala sprovesti zabranu BiH institucija na svojoj teritoriji to bi neminovno vodilo u konflikt i intervenciju stranih trupa u BiH. Ranije su vlasti RS-a nekoliko puta saopštavale da ne priznaju ni Visokog predstavnika za BiH Kristijana Šmita jer njegov izbor nije potvrdio Savjed bezbjednosti UN-a. Antonio Gutereš, generalni sekretar Ujedinjenih Nacija je javno odgovorio na ovakve tvrdnje da UN nisu strana potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma i da ne treba potvrda Savjeta bezbjednosti za izbor Visokog predstavnika već samo da budu obavješteni kada Upravni odnor Savjeta za sprovedbu mira (PIC) izabere novog visokog predstavnika, u ovom slučaju njemačkog diplomatu Šmita.

Uprkos svemu i zapaljivoj retorici, Mandić je u Banja Luci poručio da su Srbi iz Crne Gore zajedno sa Srbima iz Srpske i kada je teško. Knežević je ponovio da je presuda Dodiku pucanj u Dejton bez obrazloženja tog zaključka. Naknadni tweet Pokreta Evropa sad (PES) i premijera Milojka Spajića da su ova dvojica političara bili privatno u Banja Luci ne mijenja suštinu stvari su oni tamo de fakto pružili podršku razbijanju suverene i međunarodno priznate države. Tu bojazan nezvanično dijeli i diplomatska zajednica u regionu a prvi put su se čuli i glasovi iz Evropskog parlamenta da ovakvo ponašanje dijela izvršne i zakonodavne vlasti ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima i zatvaranju pregovaračkih poglavlja sa EU kojima Crna Gora teži.

Igre prijestola se nastavljaju.  Posljednja vijest: Milorad Dodik je na mreži X potvrdio da je pozvan u Tužilaštvo BiH, kako bi kao osumnjičeni za rušenje ustavnog poretka BiH dao izjavu. Rekao je da se neće odazvati. Kriza u našem regionu  se rasplamsava. Vučić računa na sebi i ideji srpskog sveta  lojalne snage, Crnoj Gori. Crna Gora mora imati odgovor na tu situaciju.

Jovo MARTINOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo